REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1064/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anamarija Ljubičić Kuzmanić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva te u pravnoj stvari tužitelja PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anamarija Ljubičić Kuzmanić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva nekretnine i ukidanja prava služnosti i prolaza, odlučujući o prijedlogu tuženika i tužitelja HK za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž-2337/21-3 od 30. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, posl. br. P-819/19-31 od 27. svibnja 2021., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik i tužitelj ČK (dalje: tuženik) podnio je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) protiv Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž-2337/21-3 od 30. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, posl. br. P-819/19-31 od 27. svibnja 2021., postavivši četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Postavljena pravna pitanja glase:
„1. Može li se stjecanje prava vlasništva dosjelošću suprotstaviti pravu onoga koji je s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva na nekretnini dok još pravo vlasništva stečeno dosjelošću nije upisano, kako je to propisano odredbom čl. 132. st. 2. ZV, kao i zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz odredaba čl. 122. st. 3. ZV?
2. Može li posjed biti savjestan odnosno pošten u situaciji u kojoj posjednik ZNA da je kao vlasnik nekretnine upisan njegov srodnik te kada je posjedniku DOSTAVLJENO NA ZNANJE i rješenje osnovom koje je taj srodnik upisan kao vlasnik nekretnine? Dakle, posjednici su imali osobno neposredno SAZNANJE da nisu upisani vlasnici nekretnine (a ne da nisu provjeravali stanje zemljišne knjige?
3. Da bi se radilo o posjedu kvalitete potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću mora li posjednik SAMOSTALNO posjedovati nekretninu te utječe li na savjesnost posjeda činjenica da i upisani vlasnik suposjeduje nekretninu sa posjednikom?
4. Može li se prolazak putem smatrati posjedovanjem temeljem kojeg je moguće steći pravo vlasništva tog puta?“
3. Tuženik u odnosu na postavljena pitanja nije dao odgovarajuće razloge važnosti, budući da dostavljena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne korespondira sa utvrđenim činjeničnim stanjem.
4. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je tuženik u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine, budući je utvrđeno da su prednici stranaka postigli sporazum prema kojem je prednik tužitelja zadržao sporni dio nekretnine (u naravi put), a kojeg je od ostatka upisane zk. čestice prednik tuženika sam ogradio izgradivši zid.
5. U odnosu na drugo pravno pitanje nije odlučno znanje tužitelja – tuženika DK (dalje: tužitelj) i njegovog oca TK, što se prednik tuženika LK upisao u zemljišne knjige kao vlasnik cijele zk. čestice, jer je naknadno postignut sporazum između tužiteljevog prednika TK i tuženikovog prednika LK da UK i njegovi nasljednici nastave koristiti sporni dio nekretnine, a što je tuženikov prednik i konkludentnim činima potvrdio izgradnjom zida odvojivši sporni put od ostatka svoje zk. čestice, a na takav zaključak upućuje i rješenje o nasljeđivanju od 27. prosinca 1962. iza pok. prednika tužitelja TK,prema kojem je sporni dio nekretnine naslijedio tužitelj.
6. U odnosu na treće i četvrto pravno pitanje drugostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da tužitelj ne bi bio pošteni posjednik, a i utvrđeno je da je tužitelj bio u posjedu temeljem sporazuma prednika stranaka a i prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. TK (prednika tužitelja).
7. Budući da tuženik nije iznio odgovarajuće razloge važnosti te da su činjenična utvrđenja u suprotnosti s postavljenim pravnim pitanjima, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
