REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-765/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. m. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., protiv tuženice K. G. iz O., M., OIB: ..., zastupane po punomoćnici N. O., odvjetnici u D., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3651/2022-2 od 27. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Povrv-23/2022 od 27. lipnja 2022., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3651/2022-2 od 27. ožujka 2023. u toč. II. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za iznose od 360,00 kn/ 47,78 eura, od 60,00 kn/ 7,96 eura i od 300,00 kn/ 39,82 eura, sve sa zateznim kamatama, dok je za iznos od 1.281,66 kn/ 170,11 eura sa zateznim kamatama platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 912,50 kn/ 121,11 eura. Tužitelj je obvezan naknaditi tuženici na ime troškova parničnog postupka iznos od 534,28 kn/ 70,91 eura i troškove žalbenog postupka u iznosu od 222,62 kn/ 29,55 eura.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd 2553/2023-2 od 16. studenog 2023. dopuštena je revizija tužitelja u odnosu na pravno pitanje:

"Je li odredba toč. 18. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma nepoštena, kada se primjenjuje kod jednostranog raskida ugovornog odnosa od strane pružatelja usluga zbog krivnje potrošača, u slučaju kada je pružatelj usluge prodao potrošaču mobilni uređaj s popustom ili dao popust na uslugu (mjesečnu pretplatu) uz uvjet obveznog trajanja ugovornog odnosa, ako je naknada za prijevremeni raskid naplaćena kroz mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili u vidu naknade odmjerene u visini popusta koji je potrošač ostvario (ovisno što je za njega povoljnije)?".

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, a iz svih revizijskih razloga. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.281,66 kn/ 170,11 eura sa zateznim kamatama, s naslova naknade za prijevremeni raskid ugovornog odnosa, sve u svezi Ugovora sklopljenog između H. t. d.d. Z. (dalje: HT) i tuženice.

7. Povodom revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Nižestupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu nakon što je, relevantno u ovom stadiju postupka i u odnosu na dopušteno pravno pitanje, utvrdio:

- da su HT i tuženica sklopili Ugovor o mobilnim uslugama od 14. listopada 2020. (dalje: Ugovor), i da je ugovor raskinut,

- da je ugovorena usluga po tarifi XS max brzine, kupnja mobilnog uređaja marke Huawei Y6 2019 i trajanje ugovornog odnosa od 24 mjeseca,

- da je čl. 18. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (dalje: Opći uvjeti) određeno da, ako ugovor tijekom obveznog trajanja bude raskinut od strane tužitelja krivnjom krajnjeg korisnika, korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije,

- da je svoja preostala potraživanja temeljem ugovornog odnosa HT cedirao na tužitelja Ugovorom o cesiji od 20. listopada 2015. s aneksima.

9. Na temelju navedenog nižestupanjski sud zaključuje, pravilno se pozivajući na odredbe čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP), da je predmetni Ugovor tipski jer je sačinjen prema unaprijed formuliranom sadržaju (čl. 295. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 75/15 - dalje: ZOO). Navodi da se stoga predmnijeva da se o njegovim odredbama nije pojedinačno pregovaralo slijedom čega da odredba čl. 18. Općih uvjeta predstavlja nepoštenu odredbu jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu prednik tužitelja nije obvezan pružiti bilo kakvu protučinidbu tuženici, i stoga da je ništetna.

9.1. Međutim, drugostupanjski sud nadalje, drži da okolnost da je pretplatnički odnos zasnovan uz određene pogodnosti za tuženicu nije od utjecaja na nepoštenost odredbe čl. 18. Općih uvjeta jer da zahtjev za naknadu za prijevremeni raskid ugovora predstavlja zahtjev za naknadu štete a da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu, pa odbija taj tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. Revident svojim navodima osporava da bi odredbom čl. 18. Općih uvjeta, u okolnostima konkretnog slučaja, bila suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je potrošač ostvario određene pogodnosti s naslova obveznog trajanja ugovornog odnosa.

11. Vijeće revizijskog suda smatra da nižestupanjski sud pogrešno drži da je pravni temelj zahtjeva tužitelja naknada štete, dok iz činjeničnih navoda tužbe i iznesenih tijekom postupka, proizlazi da tužitelj potražuje isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora koja naknada i pretpostavke za njenu isplatu je ugovorena čl. 18. Općih uvjeta.

12. Stoga je taj sud zbog pogrešnog pravnog pristupa, iako je proveo test proporcionalnosti, ali samo djelomično jer je propustio ocijeniti koje popuste je ostvarila tuženica sklapanjem Ugovora te stoga je li doista prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993. - dalje: Direktiva) implementirana je u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 78/12), te se navodi u čl. 3. toč. 1. ZZP.

14. Zahtjev Direktive i ZZP prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena te sadržaj odredbe čl. 18. Općih uvjeta, načelno, ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama potrošača proizašlima iz Ugovora.

15. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 53. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

16. Prema shvaćanju ovog suda, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga, što drugostupanjski sud nije smatrao relevantnim.

17. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

18. Drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ocijenio naprijed iznijete relevantne okolnosti, a odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, u ovisnosti o tomu je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu odmjerenu u visini popusta koje je potrošač ostvario. Time je odgovoreno na postavljeno pitanje.

19. Stoga se zaključak suda nižeg stupnja za sada ne može prihvatiti, zbog pogrešnog pravnog pristupa, pa će sud u nastavku postupka postupiti sukladno naprijed iznijetim shvaćanjima, i potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

20. Slijedom naprijed navedenog, to je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti nižestupanjsku odluku u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. i 3. ZPP.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.