REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-202/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B., iz Č., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u R., protiv tuženika S. d.o.o., iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku P. C., odvjetniku u Z., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1462/2021-2 od 21. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-402/2019-12 od 17. prosinca 2020., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tuženika S. d.o.o. iz Z., od 07.01.2017 godine.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
„Nalaže tuženiku da tužitelja vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja poništene odluke, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka te je potvrđena prvostupanjska presuda.
2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II. i stavkom III. izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom) te iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.
3. Revizija tužitelja nije osnovana.
4. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
5. U revizijskom dijelu postupka predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje na rad (nakon utvrđenja nedopuštenom odluke tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu od 7. siječnja 2017.).
6. Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je jasna i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Iz sadržaja zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu od 4. ožujka 2019. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj najkasnije tada saznao da mu je tuženik (za vrijeme otkaznog roka po otkazu Ugovora o radu od 7. siječnja 2017.) izvanrednim otkazom Ugovora o radu od 18. siječnja 2017. otkazao ugovor o radu. To je odlučna činjenica za ishod spornog odnosa među strankama povodom tužbenog zahtjeva tužitelja za vraćanje na rad.
7. Kako je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom od 18. siječnja 2017. te kako tužitelj (koji je za taj otkaz saznao najkasnije 4. ožujka 2019.) protiv tog otkaza nije tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava, a niti je pred sudom zahtijevao utvrđenje tog otkaza nedopuštenim, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.
7.1. U pravu je tužitelj kada smatra da otkaz ugovora o radu mora biti u pisanom obliku, obrazložen te dostavljen radniku. To proizlazi iz čl. 120. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR).
7.2. No tužitelj ispušta iz vida odredbe čl. 133. st. 1., st. 2. i st. 3. ZR koje glase:
1. Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.
2. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. toga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
3. Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. I. toga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
7.3. Prema navedenim zakonskim odredbama radnik gubi pravo na zaštitu prava iz radnog odnosa i u slučaju kada pred poslodavcem ne zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava u roku od 15 dana, ne samo od dana dostave odluke kojom mu je povrijeđeno pravo, već i od dana kada je saznao za povredu prava.
8. Stoga kada tužitelj nije pobijao izvanredni otkaz ugovora o radu od 18. siječnja 2017. na način predviđen odredbama čl. 133. st. 1. - st. 3. ZR, to taj otkaz proizvodi pravne učinke, a što znači da je tužitelju temeljem tog otkaza prestao ugovor o radu (čl. 112. toč. 7. ZR). Radi toga dakle, tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje na rad ukazuje se neosnovanim (iako je prethodni otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim).
9. Revizijski navodi tužitelja o zloupotrebi prava od strane tuženika su neosnovani. Naime, iz stanja spisa, a niti iz revizijskih navoda tužitelja ništa konkretno ne ukazuje da bi tuženik svjesno vršio nepravilnu dostavu izvanrednog otkaza ugovora o radu od 18. siječnja 2017. i to s namjerom da onemogući tužitelja u ostvarivanju njegovih prava.
10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
