Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-21/2024-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč-Pecirep i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B., OIB …, Z., Z. 2, protiv tuženica 1. I. W., OIB …, N., M., H.. 9, koju po punomoći zastupa T. K. odvjetnik u Z., K. D. 4, 2. mlt. G. W., koju zastupa posebna skrbnica B. V. Š. prema Rješenju Zavoda, P. ured Č., radi utvrđivanja očinstva, odlučujući o žalbi prvo tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1228/2022-40 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalbe prvo tužene kao neosnovana, te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1228/2022-40 od 30. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj otac drugo tuženice mlt. G. W. koju je 23. veljače 2018. rodila prvo tuženica (točka I. izreke), te određeno da će presuda nakon pravomoćnosti biti dostavljena matici rođenih mlt. djeteta radi upisa tužitelja kao oca mlt. G. W. (točka II. izreke). Ujedno, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija prvo tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka propisanog čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), bez svoga prijedloga drugostupanjske odluke.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nije u pravu prvo tužena kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju nalazi ostvarenom time što je poziv za prisutnost vještačenju preuzela 7 dana nakon što je vještačenje već provedeno, ističući da joj je time onemogućeno prisustvovati samom vještačenju i na istom donijeti dokaze za koje smatra da joj idu u prilog.

6. Naime, predmet spora je utvrđivanje očinstva djeteta rođenog izvan braka, utemeljen na tvrdnji tužitelja da on sebe smatra ocem maloljetne G. W. koju je 23. veljače 2018. rodila prvo tuženica u N. i upisala ju u matične knjige u N. kao dijete bez oca, slijedom čega se u ovom postupku utvrđuje očinstvo tužitelja, dok majčinstvo prvo tuženice nije sporno.

7. Iz razloga pobijane presude, i obavijesti Centra, P. Č., proizlazi da je na snazi privremena mjera od 2. prosinca 2022. donesena u predmetu tog suda broj R1 Ob 231/22 u kojem je po prijedlogu navedenog Zavoda od 23. studenoga 2022., majci (prvo tuženici) oduzeto pravo na stanovanje s maloljetnim djetetom, te je svakodnevna briga i skrb o djetetu povjerena A. M. iz Z. gdje je dijete i smješteno.

8. Iz sadržaja spisa proizlazi nadalje da je tužitelj već u tužbi predložio izvođenje dokaza vještačenjem putem DNA metode na okolnost da je on otac maloljetnog djeteta, da je na ročištu glavne rasprave od 20. rujna 2023. u prisutnosti prvo tuženice i njezina punomoćnika, te posebne skrbnice djeteta i predstavnika Zavoda, P. Č., na tu okolnost određeno izvođenje predmetnog dokaza sukladno odredbi čl. 390. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23

– dalje, ObZ), te su pozvani tužitelj i tuženice da pristupe radi toga 24. listopada 2023. u Zavod M. fakulteta S. u Z.. S ročišta, nadalje proizlazi, da se prvo tuženica nije protivila izvođenju tog dokaza.

9. Podneskom od 23. listopada 2023. prvo tuženica je zamolila odgodu termina vještačenja zbog bolesti, što je prvostupanjski sud očito prihvatio, jer je rješenjem od 6. studenoga 2023. izvođenje predmetnog dokaza odredio za 14. studenoga 2023. u istom Zavodu, te je prvo tuženici naloženo da ponese važeću putovnicu djeteta i da ju prije toga preda tužitelju radi utvrđivanja identiteta djeteta. Ujedno, naloženo je P. uredu Č. H. zavoda za socijalni rad da osigura dolazak jedne stručne osobe Zavoda koja osobno poznaje maloljetno dijete da posvjedoči o identitetu djeteta, ukoliko majka ne dostavi putovnicu djeteta.

10. Iz podataka sustava eSpis vidljivo je da je rješenje od 6. studenoga 2023., kao elektroničko sudsko pismeno, u smislu odredbe čl. 13. st. 1. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“, broj: 5/2020 – dalje; Pravilnik) otpravljeno isti dan 6. studenoga 2023. punomoćniku prvo tuženice u sigurni elektronički poštanski pretinac, kao obveznom vanjskom korisniku sustava, uz obavijest o pismenu u informacijskom sustavu (čl. 14. Pravilnika), te da je rješenje preuzeo 21. studenoga 2023. kao zadnji (15) dan određen za preuzimanje elektroničkih pismena prema čl. 143. c. st. 2. ZPP.

11. Slijedom naprijed navedenog, te imajući u vidu da je vještačenje za drugi termin od 14. studenoga 2023. određeno po zamolbi žaliteljice za odgodom prvog termina, te da je njezinom punomoćniku omogućeno preuzimanje rješenja kao poziva za vještačenje u smislu odredbe čl. 390. st. 4. ObZ u roku od 8 dana prije zakazanog vještačenja, da rješenje nije preuzeo u tom roku već nakon održanog vještačenja, pri tome ne navodeći ni jedan opravdan razlog zbog kojeg bi bio onemogućen rješenje preuzeti do termina vještačenja, te da je s rezultatima vještačenja prvo tužena upoznata u daljnjem tijeku postupka time što joj je nalaz i mišljenje dostavljen 14. prosinca 2023. a da nije imala primjedbe na rezultat vještačenja (niti ga osporava u žalbi), te kako ništa novoga u odnosu na rezultat vještačenja ne bi bilo utvrđeno ni da je bila prisutna vještačenju, vidljivo je kako nije ostvarena u žalbi istaknuta apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

12. Osobito time što prvo tuženica ne navodi koji je to dokaz mogla donijeti prilikom samog vještačenja koji bi joj išao u prilog, imajući u vidu, a protivno navodima žalbe, da je identitet djeteta nedvojbeno utvrđen od strane ovlaštene djelatnice Zavoda kojoj je dijete poznato, jer je Zavod prije termina vještačenja, radi zaštite prava i interesa i dobrobiti djeteta, intervenirao u osobne odnose majke s djetetom, pokrećući kao stranka 23. studenoga 2022. naprijed navedeni postupak iz kojeg proistječe rješenje kojim je majci privremeno oduzeto pravo na stanovanje s djetetom te je svakodnevna briga i skrb o djetetu, po prijedloga Zavoda, povjerena trećoj osobi gdje je dijete i smješteno. Ujedno, u rješenju o određivanju dokaza vještačenjem DNA metodom pozvan je Zavod, P. Č. da bude prisutan vještačenju radi utvrđivanja identiteta djeteta, očito u okviru suradnje suda i zavoda propisane čl. 353. do 357. ObZ.

13. Pored toga, nije ostvarena ni daljnja u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. Naime, u žalbi, glede tog žalbenog razloga, prvo tuženica ističe da tužba nije sastavljena sukladno čl. 186. i 187. ZPP jer nije obuhvaćena II-tuženica mlt. G. W., niti je jasno postavljen tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučio, te da je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu protivno načelu neposrednosti budući da je sutkinja koja je donijela presudu održala samo jedno ročište na kojem prvo tuženica opravdano nije bila prisutna pa ju sud nikada nije ni vidio ni saslušao, jer je promijenjena tijekom postupka ranija sutkinja kojoj je predmet bio dodijeljen u rad po zaprimanju tužbe.

14. Nasuprot tomu, prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu na način da su u postupku iz kojeg presuda proistječe sudjelovale sve osobe koje moraju imati status stranke u ovom sporu u smislu odredbe čl. 388. st. 3. Obiteljskog zakona, koje su uredno kao stranke naznačene u uvodu presude, a okolnost da je tužitelj u tužbi propustio kao stranku naznačiti i maloljetno dijete, ispravljena je u kasnijem stadiju postupka, budući da je prvostupanjski sud o postupku obavijestio Zavod, P. ured Č., koji je postupajući po službenoj dužnosti rješenjem od 12. siječnja 2023. maloljetnom djetetu u ovom postupku imenovao posebnog skrbnika ovlaštenog za njegovo zastupanje prema čl. 178. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22, 46/22, 119/22), od kada i dijete pravilno sudjeluje u postupku kao stranka, čime nije bila potrebno poučiti tužitelja da tužbom, na strani tuženika, obuhvati i maloljetno dijete u smislu odredbe čl. 389. st. 1. Obz.

15. Jednako tako, nije povrijeđeno ni načelo neposrednosti u smislu odredbe čl. 4. ZPP koja određuju da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene neposredne i javne rasprave. Naime, sukladno odredbi čl. 224. st. 1. ZPP dokazi su pred prvostupanjskim sucem, nakon što je došlo do izmjene suca zaduženog za rad na predmetu od zaprimanja tužbe, izvedeni na ročištu glavne rasprave 19. ožujka 2024., na kojem je na temelju odredbe čl. 315. st. 3. ZPP određeno da se pročitaju zapisnici o izvođenju dokaza, pa dakle, i nalaz i mišljenje Zavoda M. fakulteta S. u Z. na kojem je presuda utemeljena, da je nakon toga održano i ročište 29. travnja 2024., u prisutnosti punomoćnika prvo tuženice, na kojem je glavna rasprava zaključena, te da je presudu donio i objavio isti sudac u smislu odredbe čl. 335. st. 2. ZPP. Ujedno, protivno navodima žalbe, prvo tuženica nije predlagala izvođenje ni jednog dokaza, pa ni dokaza svojim saslušanjem, kako to proizlazi iz sadržaja spisa, niti je sud, u ovom sporu, vezan prijedlozima stranaka, imajući u vidu da je u ovom slučaju riječ o posebnom parničnom postupku kako to određuje čl. 368. toč. 3. ObZ.

16. Slijedom naprijed navedenog, te kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 356. st. 2. ZPP, to je žalba prvo tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

17. Jednako tako, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP), ističe se kako iz razloga prvostupanjske presude i izvještaja Zavoda s DNA laboratorijem M. fakulteta S. u Z., proizlazi da je 14. studenoga 2023. utvrđen identitet maloljetnog djeteta tako što je isti potvrdila djelatnica Zavoda, P. Č., nakon čega su uzeti uzorci krvi i sline tužitelja i djeteta, te da je prema nalazu vještačenja, vjerojatnost da je tužitelj biološki otac maloljetne G. W. veća od 99,9999 % za prior 0,5, pa ocijenivši da je njegovo očinstvo na temelju statističkih parametara praktički dokazano predmetnim medicinskim vještačenjem, sukladno postignućima suvremene znanosti, prvostupanjski sud utvrđuje očinstvo tužitelja predmetnom presudom, pravilno primjenjujući odredbe čl. 60. toč. 3. ObZ u ovom sporu povodom tužbe oca koji sebe smatra ocem djeteta prema čl. 71. toč. 3. ObZ u vezi čl. 385. st. 2. ObZ, pravilno određujući dostaviti presudu, po pravomoćnosti, matičaru radi upisa u državne matice (čl. 365. st. 2. ObZ).

18. Zbog svega navedenog, imajući u vidu i da je glede odluke o troškovima postupka pravilno primijenjena odredba čl. 366. st. 1. ObZ, te kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu prvo tuženice trebalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

U Šibeniku, 2. srpnja 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić v.r.