REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3935/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D., iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik J. Đ., odvjetnik u Z., protiv tužene M. L., iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. S. & I. S. , radi pobijanja dužnikove pravne radnje, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-1207/23-3 od 7. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-592/2022-34 od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da ugovor o darovanju sklopljen između D. L. kao darovatelja i M. L. kao obdarenice od 18. lipnja 2009. gubi učinak prema tužiteljici M. D. osobno i kao nasljednici iza pok. B. D. u dijelu u kojem je potrebno za namirenje njezine tražbine prema tuženoj M. L. u iznosu od 114.101,37 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2018. do isplate (toč. I izreke). Ujedno je odlučeno da je tuženija dužna dopustiti da tužiteljica svoju tražbinu od 114.101,37 Eur namiri prodajom 1/3 dijela stana u prizemlju desno opisanog pod toč. II alineja 1. izreke, zatim 1/1 dijela stana u prizemlju opisanog pod toč. II alineja 2. izreke te ZK tijelo I-1 suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) višesobni stan u I (prvom) i II (drugom) katu ulične stambene zgrade opisani pod toč. II alineja 3. izreke presude. Odbijen je zahtjev u dijelu pobijanja dužnikove pravne radnje radi namirenja tražbine isplate zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 126.650,00 Eur za dan 26. rujna 2015 (toč. III izreke). Naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak od 22.960,64 Eur (toč. IV izreke). Odbijen je zahtjev tužene za naknadom parničnog troška (toč. V izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim su u točkama I. i II. izreke prihvaćeni tužbeni zahtjevi i odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen trošak od 21.165,70 Eur. Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka od 1.794,94 Eur te je u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženica je protiv navedene presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući dva pitanja, uz prijedlog da se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude.
4. U odgovoru na prijedlog tužiteljica predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog tuženice nije osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja je tuženik postavio nisu važna za razrješenje konkretnog spora.
7. Predmet spora je pobijanje pravne radnje dužnika - ugovora o darovanju kojeg je raniji I tuženik sada pok. D. L. sklopio sa kćerkom, ranije II tuženom 18. lipnja 2009. kojim je na tuženicu prenio pravo vlasništva nekretnina u Z., u djelu u kojem je to potrebno za namirenje dospjele tražbine tužiteljice prema predniku tuženice.
8. Tuženica u prijedlogu postavlja dva pravna pitanja;
„Na kome je (tužitelju ili tuženiku) teret dokazivanja činjenice da dužnik nema imovinu dostatnu za podmirenje vjerovnikove tražbine, a koja činjenica je jedna od (općih) pretpostavki za primjenu instituta pobijanja pravnih radnji sukladno čl.66. ZOO-a?“
„Je li u parnicama radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji potrebno utvrđivati i vrijednost imovine koja je predmetom raspolaganja (pravnih poslova) koji se pobijaju, posebice ako se radi o više objekata imovine?“.
9. U odnosu na prvo pitanje potrebno je istaknuti da je u pobijanoj odluci sud zaključio da je tužitelj dokazao da tužena nema imovinu dostatnu za podmirenje tražbine pa stoga pitanje nije važno za razrješenje spora.
10. U odnosu na drugo pitanje za istaknuti je da iz samog prijedloga za dopuštenje revizije nije vidljivo je li tuženica to prigovara tijekom postupka, a to tim više što se niti u drugostupanjskoj odluci o takvom prigovoru ništa ne obrazlaže. Da je tuženica to tijekom postupka prigovarala i da drugostupanjski sud nije odgovorio na taj žalbeni prigovor, tad bi tuženoj bilo dopušteno podnijeti reviziju zbog procesno pravnog pitanja. Kako tuženica u ovom stupnju revizijskog postupka ne može isticati prigovor koji nije isticala tijekom postupka, tako drugo postavljeno pitanje nije važno za razrješenje predmetnog spora.
11. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
