REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3882/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika Grada B. n. M., OIB ..., sa sjedištem u B. n. M., kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju R. M., diplomirana pravnica, protiv tuženice - protutužiteljice L. F., OIB ..., iz B. n. M., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-275/2023-2 od 6. lipnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-2078/2022-3 od 16. veljače 2023. ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-2078/2022 od 22. veljače 2023., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica - protutužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-275/2023-2 od 6. lipnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-2078/2022-3 od 16. veljače 2023. ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-2078/2022 od 22. veljače 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni
2. Pitanja koja je tuženica - protutužiteljica u prijedlogu naznačila glase: 1) Je li tuženica - protutužiteljica nesavjestan posjednik nekretnine samo zbog toga što je znala da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama evidentirana kao općenarodna imovina, odnosno sada vlasništvo jedinice lokalne samouprave;
2) Je li tuženica - protutužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću nakon usmeno ugovorene zamjene o kojoj ne postoji pisani trag ali su svjedoci potvrdili da se dogodila i da je nakon toga protutužiteljica stupila u posjed predmeta spora?
2.1. Predlagateljica nalazi da je u vezi s prvim naznačenim pitanjem pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nepodudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž- 1127/2021-2 28. listopada 2021., a da je u vezi s drugim pravnim pitanjem pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nepodudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Visokoga trgovačkog suda, poslovni broj Pž- 200/2005-2 od 20. prosinca 2007.
3. Tužitelj - protutuženik je odgovorio na prijedlog tuženice - protutužiteljice te ga je predložio odbaciti, podredno odbiti kao neosnovan.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te, kao takva, ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
5. Naime, tužitelj - protutuženik je tužbom zatražio obvezati tuženicu - protutužiteljicu na predaju u posjed nekretnina položenih u katastarskoj Općini B. opisanih njihovim zemljišnoknjižnim oznakama, nazivima, kulturom i površinom, dok je tuženica - protutužitejjica zatražila utvrđenje prava vlasništva istih nekretnina te upis uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi. Sud je prvog stupnja odbio tužbeni, a prihvatio protutužbeni zahtjev, u bitom, zbog ocjene da je tuženica - protutužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju dosjelosti jer je, zajedno sa svojim prednicima, u posjedu predmetnih nekretnina preko četrdeset godina počevši od šezdesetih godina prošlog stoljeća pri čemu ni sud prvog stupnja nije prihvatio tvrdnju tuženice - protutužiteljice da je osnova za zakonitost njezina posjeda usmeni ugovor o zamjeni zaključen između tužitelja - protutuženika i prednika tuženice - protutužiteljice. Sud je drugog stupnja, međutim, preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni, a odbio protutužbeni zahtjev cijeneći da tuženica - protutužiteljica nije dokazala valjani temelj svog posjedovanja, slijedom prihvatljivog utvrđenja prvostupanjskog suda o nepostojanju materijalnih dokaza o eventualnoj zamjeni nekretnina, kao i zbog toga što posjed tuženice - protutužiteljice nije bio pošten zbog čega pravo vlasništva dosjelošću nije moguće steći neovisno o trajanju posjeda (s tim u vezi se drugostupanjski sud pozvao na odluku revizijskog suda, poslovni broj Rev-67/2016-2 od 14. travnja 2021.). Osim toga, žalbeni je sud cijenio ne samo činjenicu da je tužitelj - protutuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, već i činjenicu da je on upisan i kao posjednik tih nekretnina u katastru zemljišta, a dokaz priložen u spis na okolnost posjeda M. F. pok. J. i M. F. ud. J., radi se o rješenju Uprave za katastar i geodetske poslova Općine B. n. M. broj: UP/I-07-71/79 od 15. travnja 1977. prema kojem su izmijenjeni podaci o zemljištima i posjedu nekretnina navedenih osoba, sadržajno se ne odnosi na predmetne nekretnine. U takvim je okolnostima drugostupanjski sud, čak i neovisno o duljini trajanja posjeda, zaključio da su ostvarene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na temelju odredbe članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP), dok s druge strane nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina u korist tuženice - protutužiteljice dosjelošću jer za to nisu ispunjene pretpostavke propisane pravnim pravilima iz paragrafa 1468. i 1472. austrijskog Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91), članka 28. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92), kao ni članka 159. stavka 1. ZVDSP.
6. Imajući na umu naprijed navedeno, revizijski sud ocjenjuje da o odgovoru na naznačena pitanja ne ovisi odluka u sporu. To stoga što prvo naznačeno pitanje polazi od netočne tvrdnje da je drugostupanjski sud ocjenu nesavjesnosti posjeda tuženice - protutužiteljice na predmetnim nekretninama dao samo na temelju činjenice da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi evidentirana kao općenarodna imovina, odnosno kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave, što nije točno, kako to proizlazi iz sadržaja prethodne točke ovog obrazloženja jer je sud drugog stupnja cijenio i druge činjenice, i to činjenicu da su iskazi svjedoka I. E. i M. S. neodređeni i ne potvrđuju tvrdnje tuženice o samostalnom, kontinuiranom i vlasničkom posjedu predmetnih nekretnina, kao i činjenicu da tuženica - protutužiteljica, kao ni njezini prednici nisu nikada bili upisani kao posjednici predmetne nekretnine, a da materijalni dokaz koji je u spis dostavljen na okolnost njihova posjeda se ne odnosi na predmetnu nekretninu.
6.1. Drugo naznačeno pitanje također počiva na netočnoj činjeničnoj tvrdnji o tome da su prednici stanaka usmeno dogovorili zamjenu nekretnina i da su to potvrdili u postupku saslušani svjedoci, što nije točno jer su i prvostupanjski i drugostupanjski sudovi u tom dijelu iskaze svjedoka ocijenili nevjerodostojnima i nisu im priklonili svoju vjeru.
7. Pitanja koja se činjenično ne naslanjaju na supstrat pravno odlučnih činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu važna pitanja iz članka 385.a stavka 1. ZPP i stoga ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije. Štoviše, takva pitanja valja cijeniti i kao više ili manje izravno (s obzirom na njihov sadržaj) osporavanje u postupku utvrđenih činjenica. Međutim, važna pitanja koja opravdavaju dopuštenje revizije ne mogu biti činjenična, veća samo pravna (članak 385. stavak 1. ZPP). Stoga je prijedlog tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
