Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1583/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica L. T., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. S. i L. T. u P., protiv tuženika Grada P.-P., P., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-504/2022-5 od 2. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-504/2022-5 od 2. ožujka 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-504/2022-5 od 2. ožujka 2023. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.156,91 eura/23.785,74 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke navedene presude odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 21. studenog 2019. do 28. srpnja 2022., dok je točkom III. izreke naloženo tužitelju da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 575,72 eura/4.337,76 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik u dijelu pod točkom I. i III. izreke presude, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu. Tuženik potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tuženika, predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire žalitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.156,91 eura sa pripadajućim zateznim kamatama zbog stjecanja bez osnove. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće bitne činjenice:
- da se tužiteljica kao vlasnica stana u P., obratila tuženiku radi podmirenja dugovanja po osnovi otkupa toga stana koji je naslijedila;
- da joj je tuženik 30. ožujka 2018. predao karticu dužnika (listovi 17-19 spisa) iz koje proizlazi da dugovanje na taj dan iznosi 20.680,13 kuna (glavnica) i 1.529,13 kuna (zatezna kamata);
- da je tužiteljica tuženiku izvršila uplatu iznosa od 22.209,70 kuna i 2.006,88 kuna 12. travnja 2018.;
- da je tuženik nakon tih uplata odbio izdati brisovno očitovanje za brisanje založnog prava (hipoteke) uz tvrdnju da tužiteljica duguje i zakonske zatezne kamate u ukupnom iznosu od 24.075,97 kuna;
- da je tužiteljica istaknula prigovor zastare potraživanja tuženika na ime zakonske zatezne kamate za iznos od 24.075,97 kuna,
- da je tuženik tužiteljičin prigovor zastare smatrao neosnovanim (dopis očitovanje zateznih kamata – list 26) i inzistirao na uplati iznosa od 24.075,97 kuna;
- da je tužiteljica 20. studenog 2019., a kako bi brisala založno pravo na navedenoj nekretnini podmirila potraživanje zakonskih zateznih kamata u iznosu od 24.075,97 kuna znajući da nije dužna platiti, ali je zadržala pravo tražiti povrat tog iznosa zbog toga što je smatrala da je nastupila zastara tog potraživanja i da plaća nešto što nije dužna.
- da je Ugovorom o prodaji, točka IX, određeno je da je prednik tužiteljice ovlastio tuženika na upis založnog prava u korist prodavatelja (tuženika) na predmetnom stanu na iznos iz točke IV stavka 2. toga ugovora, a koji iznos čini ukupan iznos svih obročnih otplata i kamata cijene stana te na dan sklapanja ugovora iznosi 42.052,09 kuna, koji se revalorizira;
- da u zemljišnim knjigama nije upisano da se založnim pravom osigurava i naplata zakonskih zateznih kamata niti revalorizacija iznosa kupoprodajne cijene iz Ugovora o prodaji koja kupoprodajna cijena;
- da je tuženikovo potraživanje zakonske zatezne kamate u trenutku isplate od strane tužiteljice bilo zastarjelo gotovo u cijelosti. Zastara je prema obračunu zateznih kamata (listovi 29-31 spisa) nastupila za sve one obroke koji su dospjeli do zaključno 15. ožujka 2013. jer je u odnosu na njih do dana plaćanja glavnice 12. travnja 2018. proteklo više od pet godina.
6. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz članka 304. stavka 1. i 2. te članak 336. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, članak 211., članak 371. i članak 372. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.: 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001.) te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.
7. Člankom 368. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.: 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996. i 91/1996., dalje: ZOO/91) određeno je da se vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom, kad protekne vrijeme zastare, može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu namiriti ni iz opterećene stvari.
8. Suprotno žalbenim navodima plaćanjem glavnice ne dolazi do prekida zastare kamata niti se smatra odricanjem od zastare u donosu na kamate u skladu s člankom 365. i 387. ZOO/91.
9. Točno je da je po svojoj pravnoj prirodi založno pravo jače od zastare te je moguće namirenje i zastarjele tražbine, ali samo onog vjerovnika čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige i ako se ne radi o kamatama i drugim povremenim davanjima (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem polovni broj Revt-211/12-2 od 18. veljače 2014.). Međutim, nije sporno da se predmetno potraživanje tuženika koje je podmirila tužiteljica u iznosu od 3.156,91 eura upravo odnosi na zatezne kamate. Kako se potraživanje tuženika prema tuženici odnosi na kamate te kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je nastupila zastara u odnosu na navedeno potraživanje, nije moguće namirenje iz opterećene stvari u skladu s člankom 368. stavkom 1. ZOO/91. Ujedno se ističe, da iz Izvatka iz zemljišne knjige od 24. srpnja 2022. (listovi 8 do 10 spisa) proizlazi da tražbina zakonskih zateznih kamata nije bila osigurana hipotekom i upisana u zemljišne knjige kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja.
10. Dakle, kako je pravilno utvrđeno da je nastupila zastara potraživanja tuženika radi naplate zateznih kamata te kako je tužiteljica istaknula prigovor zastare u smislu članka 360. stavak 1. i 2. ZOO/91, zastarjelo potraživanje kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari u skladu s člankom 368. stavkom 2. ZOO/91.
11. Člankom 1112. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO/05) određeno je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.
12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica pomirila zastarjelu tražbinu jer je isplata duga zavisila od ispunjenja uvjeta – brisanju založnog prava na nekretnini te je zadržala pravo na povrat u smislu članka 1112. stavka 1. ZOO/05 slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik bez osnove stekao iznosa od 3.156,91 eura.
13. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br.: 27/1991., 54/1991., 6/1992., 8/1992., 8/1992., 33/1992., 46/1992., 49/1992., 69/1992., 87/1992., 25/1993., 26/1993.., 48/1993., 2/1994., 29/1994., 44/1994., 47/1994., 58/1995., 103/1995., 11/1996., 76/1996., 111/1996., 11/1997., 103/1997., 68/1998., 163/1998. i 22/1999., dalje: Zakon o prodaji stanova) se uređuju uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i zemljištem nužnim za redovnu uporabu zgrade, te način određivanja cijene stana. Člankom 24. Zakona o prodaji stanova određeno je da ugovor o prodaji stana uz obročnu otplatu, mora sadržavati izjavu kupca kojom dozvoljava u korist prodavatelja uknjižbu založnog prava (hipoteka) na kupljenom stanu za iznos cijene i kamata.
14. Ističe se da nije od pravnog značaja pozivanje tuženika na odredbu članka 24. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br.: 27/1991, 54/1991, 6/1992, 8/1992, 8/1992, 33/1992, 46/1992, 49/1992, 69/1992, 87/1992, 25/1993, 26/1993, 48/1993, 2/1994, 29/1994, 44/1994, 47/1994, 58/1995, 103/1995, 11/1996, 76/1996, 111/1996, 11/1997, 103/1997, 68/1998, 163/1998, 22/1999, dalje: Zakon o prodaji stanova) obzirom da navedena odredba propisuje obvezni sadržaj ugovora o prodaji stana uz obročnu otplatu. Dakle, Zakon o prodaji stanova ne sadrži odredbe koje uređuju pitanje zastare i mogućnost naplate tražbine s osnove kamata u odnosu na koje je nastupila zastara, odnosno ne sadrži odredbe koje bi bile suprotne odredbi članka 368. ZOO/91.
15. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
16. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, u skladu s člankom 154. stavkom 1. i člankom 166. sastavkom 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 2. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor, v.r.
