Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-607/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz Z., O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku E. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika sveučilište u Z., fakultet, Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i p. d.o.o., Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ured, Z., radi diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4650/2018-76 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4650/2018-76 od 4. ožujka 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete isplati iznos od 650.000,00 kn / 86.269,83 eur sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate, a sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno odredbi iz čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 24.968,75 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim od 4. ožujka 2024. do isplate, u roku od 8 dana.”

2. Protiv ove presude žalbu je izjavo tužitelj zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, , 8/14 i 70/19, 80/22) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tužitelj ističe u žalbi.

Sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio odredbe o teretu dokazivanja jer tužitelj nije učinio vjerojatnim da je diskriminiran, pa nije niti moglo doći do prebacivanja tereta dokazivanja na tuženika.

5. Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je sud prvog stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo.

5.1. Tužitelj u žalbi preocjenjuje provedene dokaze. No, sud prvog stupnja o svemu što je pravno relevantno, a vezano je uz utvrđenje činjeničnog stanja, očitovao se. Ovaj sud ne prihvaća tužiteljevu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka te u cijelosti prihvaća ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

5.2. Posebno treba istaknuti da tuženik nije bio dužan dostaviti dokumentaciju koju tužitelj navodi u žalbi jer ista nije relevantna za ishod postupka. Temeljem provedenog dokaznog postupka činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri odnosno potpuno i pravilno utvrđeno tako da druge dokaze nije bilo potrebno provoditi.

6. Tužitelj tužbom traži naknadu štete zbog diskriminacije na osnovu zdravstvenog stanja, rada i radnih uvjeta.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće:

- da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu od 23. prosinca 1998. za obavljanje poslova namještenika niže školske spreme portira-čuvara, sa slijedećim opisom poslova: pristojno i kulturno ophođenje te pružanje osnovnih informacija strankama, održavanje reda i mira u prostorima Fakulteta, provjeravanje onih točaka u ustanovi koje mogu biti izvor potencijale opasnosti, praćenje situacije, stanja i kretanja osoba u neposrednoj blizini objekata, obvezno redovito obilaženje objekata fakulteta - … te provjeravanje prostorija unutar objekata, hodnika, predavona, sanitarnih čvorova i drugih prostora, a naročito u tijeku noćne smjene, osiguranje provedbe svih mjera protupožarne zaštite i samozaštite, obvezno vođenje dnevnika dežurstava, pravovremeno obavještavanje neposrednog rukovoditelja, tajnika, dekana i nadležnih gradskih službi u slučaju primjećivanja eventualnih opasnosti, prema potrebi reguliranje prometa (kontrola ulaza i izlaza vozila, parkiranje i sl.), na prostoru fakulteta i centra na Š., javljanje na telefonske pozive i prespajanje telefonskih poziva, obavljanje svih drugih poslova koje povjeri rukovoditelj u odsjeku fakulteta;

- da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu 28. veljače 2000., temeljem kojeg se tužitelj preraspoređuje s danom 1. ožujka 2000. na samostalnog tehničara III. vrste zvanje te kojim je zaposlen je na radnom mjestu samostalni tehničar III. vrste zvanja-voditelj smjene tehničara za nadzor ulaska u zgradu i obavljanje slijedećih poslova: video i audio nadzor ulaska u zgradu temeljnih medicinskih znanosti, primanje posjetitelja i davanje osnovnih obavijesti, nadziranje ispravnosti i rukovanje opremom za registraciju ulaska, vođenje evidenciju o svim posjetama u zgradi temeljnih medicinskih znanosti, primanje i spajanje telefonskih poziva, briga o održavanju reda i mira u zgradi temeljnih medicinskih znanosti, primanje i spajanje telefonskih poziva, briga o održavanju reda i mira u zgradi temeljnih medicinskih znanosti, redovito provjeravanje stanja u prostorijama unutar zgrade temeljnih medicinskih znanosti, kao i u neposrednoj blizini zgrade i energetskom bloku, vođenje evidencija, obavljanje i drugih poslova po nalogu voditelja tehničke službe H.-a, sve u institutu fakulteta sveučilišta u Z.;

- da je rješenjem H.-a Klasa: …, Ur. broj … od 28. lipnja 2011. tužitelju, kod kojeg je zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato počevši od 2. lipnja 2011. pravo na invalidsku mirovinu. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelju zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, prema čl. 34. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju jer mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, uz isključenje rada u blizini aparata magnetske rezonance i smjenskog (noćnog rada);

- da je rješenjem H.-a Klasa: …, Ur. broj … od 30. ožujka 2011. tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 70%, ali je tužitelj odbijen sa zahtjevom za priznavanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja jer je tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću pa mu ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog opterećenja prema odredbi čl. 56. st.2. Zakona o mirovinskom osiguranju;

- da je tužitelj imao ugovor o radu za obavljanje poslove radnog mjesta III. vrste - portira na ulazno-izlaznoj rampi za razdoblje od 19. srpnja 2011. do 20. studenog 2013.;

- da prema opisu poslova instituta postoje i portirski poslove i čuvarski poslovi, s time da portirski poslovi obuhvaćaju praćenje dolazaka i odlazaka iz zgrade, davanje informacija i rad sa strankama, predavanje poruka i stvari, preuzimanje pošte, otključavanje i zaključavanje dvorana, povremeno pripremanje nastave, otključavanje i zaključavanje poliklinike N., rad sa gostima I., praćenje rada izlazne rampe- ulasci/podizanje, po potrebi pomoć u vivariju (uključivanje svjetla - simuliranje dana i noći npr.), rad na telefonskoj centrali i po potrebi pomoć nemoćnim, bolesnim i starijim osobama;

- da iz izvješća o bolovanju proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju od 14. ožujka 2010. do 30. lipnja 2011.;

- da je tužitelju izdano 25. siječnja 2007. uvjerenje o osposobljenosti za rukovatelja uređajima i posudama kod punjenja komprimiranim plinovima.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je negdje od 1997. radio kod tuženika temeljem ugovora o djelu, i to na poslovima portira-čuvara, u službi, da bi od prosinca 1998. radio predmetne poslove temeljem ugovora o radu na neodređeno, s tim da je od ožujka 2000. bio preraspoređen na institut.

Navedeno je trajalo do lipnja 2011., kada mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, da bi nastavno 19. srpnja 2011. bio raspoređen na rad na vanjskoj "rampi" tj. ulazu i izlazu u kompleks na …, što je trajalo do isteka 2013. Naime, 30. prosinca 2013. obavijestio je poslodavca da zbog pogoršanja zdravstvenog stanja mora odlaziti u tzv. dnevnu bolnicu svaki dan, s tim da je poslodavac kroz prosinac 2013. odredio da je njegovo radno mjesto u garderobi u K. R., no tamo zbog bolovanja uopće nije radio.

Poslodavac mu je u siječnju 2014. dao izvanredni otkaz, koji je sudski pobijao, s tim da nakon siječnja 2014. više nije dolazio faktički na posao.

Za vrijeme rada pri institutu njegovi poslovi su uključivali, osim nadzora ulaska u zgradu te slične portirske dužnosti, i druge radnje i aktivnosti. Tako su oni zaposleni na tim poslovima, a za vrijeme noćnih dežurstava i vikendom kada nije bilo radiologa, morali u okviru svog dežurstva obilaziti povremeno tj. svaka dva sata uređaj MR- magnetska rezonanca, sa tzv. čilerom, tj. postrojenjem koji hladi aparat te su morali obaviti kraće očitanje uređaja da vide da li je prestao sa kompresijom, da ne bi došlo do nepotrebnog uključivanja aparata.

Vezano za navode o trafostanici, pojašnjava da su oni na porti u slučaju nestanka struje imali kontakta s navedenom, i to na način da bi nakon povratka električne energije morali otključati postrojenje i uči te pokrenuti dvije sklopke radi uključenja mreže, s tim da su i po više navrata odlazili u prostor trafostanice jer nije bilo sigurno kada je napon uspostavljen. Tijekom vremena, a po njegovim provizornim evidencijama, takvih slučajeva nestanka struje bilo je negdje osam.

Što se tiče kotlovnice, napominje da bi radnik koji je zadužen za istu tj. kotlovničar odlazio iza 15.00 sati, nakon čega je zaduženje njih portira bilo da povremeno obilaze i postrojenje kotlovnice, kako bi pratili da li je sve u redu, u tijeku radnog vremena tj. smjene obišli bi je vjerojatno dva puta.

Inače, za vrijeme radnog vremena tužitelj i drugi kolege portiri bili su odjeveni u zaduženu uniformu, sa oznakama da pripadaju službi, uz korištenje radnih cipela. Tijekom tog vremena, misli kroz 2007., tadašnja dekanica Fakulteta inicirala je njihovu izobrazbu vezano za kotlovnicu, u vezi čega su prošli odgovarajući tečaj. Pritom nije bila indicirana druga oprema i odjeća, a vezano za pitanje kotlovnice. Nema saznanja da bi za rad na MR uređaju bila potrebna posebna zaštitna odjeća ili sl., uzimajući u obzir i da je sam uređaj zaštićen faradeyevim kavezom. Uvjeravali su ih da je zračenje minimalno. Niti vezano za pitanje trafostanice nije im bilo rečeno niti osigurano tj. ukazano na moguću potrebu korištenja eventualne zaštitne opreme. Posebne edukacije vezano za druge okolnosti nije prošao. Ukazuje i da je energetsko postrojenje proizvodilo značajnu buku. Pojašnjava da se ta buka nije mogla čuti u portirskoj kabini tj. sobi koja se nalazila na ulazu u I., i gdje su oni, portiri, provodili vrijeme kada nisu bili u obilasku.

Zaključno navodi da mu je osobno najviše smetao noćni rad, budući da su, osobito u razdoblju od 1998. - 2005. radili u smjenama od po 24 sata, mada to nije bilo podudarno s ugovorom o radu kojeg je sklopio. Ističe da mu se tijekom vremena bitno pogoršalo zdravstveno stanje, u vezi čega i vodi ovaj postupak, budući da navedeno povezuje sa svojim radnim uvjetima.

9. U postupku su provedena vještačenja, i to zaštite na radu, kao i medicine rada.

9.1. Vještak zaštite na radu dip. ing. V.1 u pisanom nalazu i mišljenju istaknuo je da je tuženik za potrebe lokacije na Š. organizirao portirsko-čuvarsku službu u cilju održavanja reda, reguliranje prometa i davanje potrebnih informacija posjetiocima i korisnicima usluga fakulteta i K.-a Z., te osiguranje osoba i imovine Fakulteta. Pri tome je morao, a nije, za obavljanje poslova neposrednog čuvanja i osiguranja osoba i imovine fakulteta, organizirati sukladno ZZOI unutarnju zaštitarsku službu te za njen rad osigurati svu potrebnu opremu, stručno osposobljavanje i zdravstvene preglede. To je potvrdio i nalaz Inspekcije P. Z. i I. r..

Zaključeno je i da radno mjesto samostalni tehničar III. vrste zvanja u H.-u nije radno mjesto s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada te ne zahtjeva da osobe koje rade na tom radnom mjestu imaju osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa i posebne uvjete u pogledu dobi života, spola, stručnih sposobnosti te zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti.

9.2. Vještak medicine rada dr. V.2 , koji u svom nalazu i mišljenju iznosi da je tužitelj bio zaposlenik tuženika od 17. svibnja 1997. i obavljao je poslove portira-čuvara, a od ožujka 2000. bio je preraspoređen na H., od kada je obavljao i druge poslove poput kontrole rada kotlovskog postrojenja, kontrolu MR-a, posao je obavljao noću i vikendima, za koji posao ga tuženik nije osposobio niti je imao zaštitnu opremu. Kao portir-čuvar je pratio dolaske i odlaske u zgradu zaposlenika, studenata, gostiju, pacijenata, pratio rad izlazne rampe, te energetskih i sigurnosnih sustava, toplinske stanice, pod stanice, spinkles sustava, vatrodojavne i sl., s vanjske te unutar zgrade navedene sustave.

U međuvremenu, u ožujku 2010., je operirao srčani zalistak temeljem koje bolesti mu je H. 28. lipnja 2011. kao hrvatskom branitelju Domovinskog rata priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, jer, kao bolesnik kome je operirano suženje aortalnog zaliska i koji boluje od povišenog arterijskog tlaka, nije smio raditi u blizini aparata magnetske rezonance i nije smio raditi noću. Po dolasku na posao 1. srpnja 2011., tuženik mu je 19. srpnja 2011. ponudio posao na radnom mjestu portira na ulazno-izlaznoj rampi, a potom 9. prosinca 2013. posao garderobijera, a što je i potvrdio u vlastitom iskazu.

Vještak nadalje utvrđuje da poslovi sva tri radna mjesta nisu poslovi s posebnim uvjetima rada.

Iz zdravstvenog kartona je vidljivo da je tužitelj bolovao od Nereumatske bolesti trikuspidalne valvule, koja bolest je sa 100% utjecala na njegovu invalidnost, a po prirodi je degenerativna bolest, što je vidljivo iz Operacijske liste od 22. ožujka 2010. Tužitelju je krajem 2013. "otvoreno" bolovanje zbog reakcije na teški stres i poremećaji prilagodbe. Liječenjem i psihologijskom obradom je utvrđeno da se radi o reaktivnom trijazu simptoma ratnog PTSP-a. Mogućnost da oboli od te bolesti leži u pozitivnom obiteljskom psihijatrijskom nasljeđu, majka tužitelja je psihički bolesnik, a brat tužitelja je 2011. učinio suicid.

Temeljem svega iznesenog vještak je stoga iznio zaključak da smatra da ne postoji uzročno-posljedična veza između uvjeta rada tužitelja i njegovog zdravstvenog stanja.

U očitovanju na primjedbe vještak je iskazao da u odnosu na tvrdnje tužitelja o nedostatnoj dokumentaciji smatra da je priložena dokumentacija bila dovoljna za provođenje vještačenja te izradu nalaza i mišljenja.

Vezano za navode tužitelja, a u odnosu na njegovo očitovanje da je sustav vezan za energetsko i toplinsko napajanje opremljen na način da se jednostavno i bez opasnosti može isključiti, navodi da je točno da je tuženik uputio tužitelja na specifično osposobljavanja za rad za rukovanjem uređajima pod pritiskom, to znači u stvari da zna rukovati sa toplinskom stanicom u slučaju da dođe do nekog incidenta. Međutim, u opisu poslova koje je trebao obavljati tužitelj piše samo, uz ostale poslove, redovito provjeravanje stanja u prostorijama unutar zgrade temeljenih medicinskom znanosti, kao i neposredne blizine zgrade i energetskom bloku, o čemu se vode evidencije, dok u opisu nije navedeno da bi tužitelj bio dužan obavljati stalni nadzor, prema ovom tekstu, on bi trebao samo intervenirati u slučaju incidenta te isključiti uređaj, nisu nađeni podaci o mogućim incidentima.

Upućivanje na dodatnu edukaciju je vjerojatno posljedica procjene da je korisno za djelatnike te vrste da imaju predmetnu naobrazbu. S obzirom na sve navedeno, kao vještak smatra da nije potrebna posebna edukacija za djelatnike, a vezano za moguće slučajeve prepoznavanja situacija kada sustav treba isključiti, takvi sustavi imaju potrebnu signalizaciju, zvučnu ili vizualnu, koja ukazuje na potrebu interveniranja. Tehničku dokumentaciju nije dobio, međutim od ranije mu je poznato da konkretno ovaj institut je relativno novijeg datuma, i u sklopu Instituta je i predmetna oprema, po prirodi stvari novijeg datuma, tako da su na toj opremi zasigurno primijenjeni moderni sustavi sigurnosti. U svrhu utvrđenja točnog tipa i datiranja sustava morao bi izvršiti dodatni uvid u isti.

Što se tiče uređaja za MR navodi da što se tiče konkretne opreme MR sistem sigurnosti je organiziran na način da postoje četiri zone, radi se o sustavu tzv. zoniranja, te se npr. prva zona sastoji od svih područja koja su slobodno dostupna široj javnosti, ovo je područje izvan samog uređaja za MR, i područje za koje osoblje i ostali zaposlenici za MR pristupaju bez posebne zaštite, što se onda odnosi i na portirsku službu. Za ostale tri zone su točno propisana pravila ponašanja u smislu sigurnosti, edukacije i kretanja, te iz stanja spisa nije vidljivo da bi tužitelj imao edukaciju s tim u vezi, no prema opisu poslova po stajalištu vještaka ju nije niti trebao imati. Ostale tri zone, druga, treća i četvrta, imaju mjere sigurnosti koje su sve strože, zaključno sa zonom četiri, pri čemu se uređaj chiller, kojeg spominje tužitelj, vjerojatno nalazi u višim zonama tj. od dva do četiri.

Što se tiče kotlovnice, navodi da je u odnosu na portirsko radno mjesto u zahtjevu za dodatnu dokumentaciju zatražio pravila za rad na siguran način, i navedeno nije zaprimio, načelno pretpostavlja da je tužitelj trebao biti upoznat sa takvim uputama, npr. kako postupiti u slučaju zvučnog signala i sl..

Napominje da je između ostalog izvršio uvid u opise poslova priložene u spis, te ukazuje da se u slučaju portirskih poslova uopće ne spominju poslovi i radni zadaci vezani za složenije uređaje, a kako to eventualno spominje tužitelj, pri čemu na samom opisu poslova nema datuma. Što se tiče tvrdnji tužitelja da je po potrebi koristio i sklopke tj. uključivao ih i isključivao ih, i to na trafostanici, navodi, a kako je već iznosio, da je prvenstveni zadatak tužitelja kao portira bio da vizualnim pregledom opaža nastanak mogućih poremećaja te da reagira. Kako je već navodio, ako je tužitelj uz svoje radne zadatke dobio i obvezu rukovanja spominjanim uređajima, morao je od nadređenih dobiti i upute o načinu postupanja, npr. da je makar telefonski dužan zatražiti upute ili sl., dakle upute za siguran rad, konkretno za trafostanicu i sl., smatra da tužitelj kao portir nije trebao imati ovlasti za ulazak u prostor trafostanice. Konkretnu konstrukciju trafostanice ne zna, ali se može pretpostaviti da glavni prekidač postoji s vanjske strane, kojem se može pristupiti bez ulaska. Ponavlja da je opis poslova portira samo vizualni nadzor, što znači da nije njegov opis poslova ulaziti u trafostanicu.

Na upit, s obzirom na nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da se na radnom mjestu portira čuvara radilo o radnom mjestu s posebnim uvjetima i da ga je poslodavac morao u tom periodu upućivati na specijalistički zdravstveni pregled i stručno osposobit i za čuvara, da li je takav propust poslodavca s obzirom na te preglede i stručnu osposobljenost moglo utjecati na njegovo zdravstveno stanje, kao vještak zaštite na radu odgovara da ustraje na navodu da je poslodavac bio dužan ispunjavati svoje obveze, dok samu procjenu eventualnog utjecaja na zdravstveno stanje tužitelja prepušta vještaku medicine rada, pri čemu još dodatno pojašnjava da su dakle periodični zdravstveni pregledi trebali pokazati zdravstveno stanje tužitelja, te posljedično njegovu sposobnost i kondiciju da obavlja predmetne poslove. Vještak dr. V.2 navodi da je tužitelj obolio od nereumatske bolesti trikuspidna valvula povišenog arterijskog tlaka, anksioznog poremećaja, odnosno reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe. Na niti jednu od tih bolesti rad kako je tužitelj opisivao sa MR- om, kontakti sa trafostanicom nisu utjecali, kao niti okolnost lje li tužitelj nosio odnosno koristio oružje. Nitiprekovremeni rad vještak smatra da nije utjecao na tužiteljevo zdravstveno stanje jer je tužitelj obavljao poslove portira, rad na vanjskoj rampi, poslovi koji su bili povezani samo sa socijalnim kontaktima, a ne i sa kontinuiranim radom strojeva i naprava koje je tužitelj u tužbi naveo. Nadalje ističe, pod radom sa napravama i strojevima smatra rad kroz osmosatno radno vrijeme, a iz spisa je vidljivo da je on dolazio u kontakt s takvim napravama samo u akcidentalnim situacijama, pa tako da je i došao u kontakt u polje magnetskog zračenja, kod tužitelja se ne bi razvio niti povišeni arterijski tlak niti nereumatska bolest srčanog zaliska, pošto frekvencija rada MR-a odgovara radiovalovima, kojim smo mi svi okruženi. Pored toga tužitelj navodi da je radio u buci, međutim, nigdje nije izražena razina buke kojom je on bio izložen, a i da radi max. dopuštena vrijednost buke kroz osmosatno radno vrijeme je 90 decibela, 95 decibela kroz četiri sata, 100 decibela kroz dva sata, itd. Prema medicinskim podacima ne postoji podatak da tužitelj ima narušen sluh. Da bi se očitovao o eventualnim posljedicama izloženosti višim razinama buke, kroz duže razdoblje, a neovisno o posljedicama za sluh, navodi da bi se trebalo utvrditi točna razina buke, no opetovano ističe da u takvim situacijama prvenstveno i najviše strada sluh. Pored toga napominje da razvoj psihičkih poremećaja kod tužitelja je prvenstveno uzrokovan hereditetom jer je majka bila psihički bolesnik, a brat je učinio suicid. Navedeni zaključci vještaka se odnose i na tvrdnje tužitelja o eventualnim obilascima kotlovnice, dakle ne radi se o onoj razini izloženosti koja bi eventualno mogla dovesti do medicinskih posljedica. Što se tiče eventualnog razvoja anksioznosti uslijed nelagode i straha tužitelja, a zbog eventualnog nedostatka obuke vezane za rad na spominjanim sustavima, vještak navodi da su na anksioznost tužitelja mogli utjecati mnogi faktori, a da li je neznanje i neobučenost rada sa MR-om, navodi da o tome ne može govoriti jer nije psihijatar, no magnetsko polje se isključivo "proizvodi" kod dijagnostičkih pretraga, u sali, kojoj tužitelj kao tehničko osoblje nije trebao niti ulaziti. Pretpostavlja da je on trebao kontrolirati samo u slučaju akcidentalnih stanja kao što je naveo, jer on kao neprofesionalna osoba nije niti mogao raditi sa aparatima poput aparata koji proizvodi magnetsko zračenje, računala, i sl. Da li je on dobio usmene upute iz spisa nije vidljivo.

Kada se govori o štetnostima, govori se o štetnostima kroz osmosatno radno vrijeme, a ne kroz kratkotrajne obilaske, kontrole rada nekih strojeva, uređaja koji u tom slučaju nemaju štetan utjecaj na bolesti koje je tužitelj naveo da su se razvile tijekom rada kod tuženika. Što se tiče eventualne obveze tužitelja da bez odgovarajuće obuke ima zadatak po potrebi uključivati i isključivati trafostanicu, i to ručno, a vezano za mogući razvoj anksioznosti, navodi da nije psihijatar i takvu činjenicu ne može potvrditi. Pored toga tužitelj nije dostavio medicinsku dokumentaciju vezanu za kontinuirano liječenje kod psihijatra.

Što se tiče mogućeg smjenskog i noćnog rada tužitelja te da li je isto moglo utjecati na njegovo zdravstveno stanje, vještak se na to ne može očitovati zbog nedostatka medicinske dokumentacije i činjenice da nije psihijatar, prema sadašnjem stanju spisa i dokumentacije takvih indikacija nema.

Vještak u broj odrađenih sati uvid nije izvršio jer to nije niti bio njegov zadatak, za razdoblje od 1997. do 2010., za koje razdoblje tužitelj navodi da je učestalo radio prekovremeno.

Načelno rečeno, vještak ističe da psihofiziološki napori, noćni te smjenski rad kao i prekovremeni rad iznad postojećih okvira, mogu po prirodi stvari utjecati na nečije zdravstveno stanje.

Pri izradi nalaza i mišljenja nije čitao Kolektivni ugovor pa nije niti upoznat sa činjenicama da ljudi koji rade sa izvorima opasnosti prema tom KU moraju ići na prethodne i preventivne preglede.

Na upit tužitelja da li je do nastanka cirkadijanih ritmova kod tužitelja moglo nastati uslijed učestalog noćnog i smjenskog rada, a koji ritmovi tj. ciklusi utječu na budnost pojedinca, odgovara da je to teoretski moguće, konkretno nema dokaza o tome.

11. S obzirom na sve prethodno navedeno, pravilno sud prvog stupnja navodi da temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka nije moguće zaključiti da je zdravstveno stanje tužitelja narušeno uslijed uvjeta rada kojima je bio izložen bez odgovarajuće zaštite.

12. Kako to navodi i sud prvog stupnja, iz rješenja H.-a od 28. lipnja 2011. i 30. ožujka 2011. proizlazi da je kod tužitelja nastupila zbog bolesti profesionalna nesposobnost za rad (dakle, ne opća nesposobnosti za rad) i nigdje se ne spominje da bi tužitelj doživio ozljedu na radu ili obolio od profesionalne bolesti.

12.1. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi tužitelj radio na poslovima koji bi utjecali na zdravstveno stanje koje je kod njega utvrđeno (kardiovaskularne bolesti, aortna stenoza, arterijska hipertenzija kao i operativni zahvat na srčanom zalisku te dr., koje dijagnoze navodi sam tužitelj).

12.2. Iz iskaza svjedoka D. B., Ž. G. i M. K., proizlazi da je tuženik angažirao vanjsku organizaciju za utvrđivanje koji su poslovi s posebnim uvjetima rada, a radno mjesto tužitelja nije takvim proglašeno. Isto proizlazi i iz Procjene opasnosti fakulteta koje je priloženo u spis, što u bitnome proizlazi i iz očitovanja voditelja odsjeka sigurnosti i povjerenika zaposlenika za zaštitu na radu

12.3. Iz iskaza svjedoka Ž. G. proizlazi da je tužitelj osposobljen za rad vezano uz kotlovsko postrojenje, ali da nikad nije obavljao te poslove jer za time nije bilo potrebe - svjedok je želio da svi portiri na H.-u budu osposobljeni za isključivanje kotlovskog postrojenja u slučaju incidenta u vrijeme kada nema kotlovničara, ali da potrebe za takvom intervencijom nije bilo, jer bi navedeno bilo upisano u knjizi primopredaje portira (knjige primopredaje, odnosno knjige dežurstava je predao prilikom svjedočenja na uvid sudu i strankama) te svjedok tvrdi da bi o takvoj incidentnoj situaciji i intervenciji, da se zaista dogodila, svakako bio upoznat. Dakle, tužitelj nije obavljao poslove rukovanja kotlovskim postrojenjima, kompresorskim stanicama i drugim energetskim postrojenjima, stanicama i posudama s komprimiranim plinovima, već je bio osposobljen za takve poslove samo u slučaju da može isključiti kotlovsko postrojenje u slučaju incidenta u vrijeme kada nema kotlovničara, a nije utvrđeno da bi se takva incidentna situacija kod tuženika dogodila.

12.4. Nadalje, iz iskaza navedenog svjedoka također proizlazi da tužitelj nije obavljao nikakve druge poslove koje bi se odnosili na kontrolu magnetske rezonance, nije koristio, držao ili nosio oružje, nije bio izložen nikakvim teškim psihofizičkim naporima niti stresnim uvjetima rada jer je najviše radio na izdavanju ključeva, upućivanju ljudi i prespajanju telefonskih poziva.

12.5. Pravilno sud prvog stupnja navodi da nisu odlučni niti navodi tužitelja da mu nije omogućeno osposobljavanje za poslove čuvarske službe u rujnu 2013., s obzirom da je rješenjem H.-a od 2. srpnja 2011. propisano isključenje rada u blizina aparata magnetske rezonance i smjenskog (noćnog rada).

13. Dakle, nesposobnost za rad i tjelesno oštećenje tužitelju nastalo je zbog bolesti (koja nije profesionalna ili ozljeda na radu, odnosno, takve kvalifikacije se ne spominju u dokumentaciji H.-a), pa pravilno sud prvog stupnja isključuje postojanje uzročne veze između rada tužitelja na radnim mjestima za koje je imao sklopljen ugovor o radu i njegove bolesti.

14. Postojanje te uzročne veze ne proizlazi niti iz razultata provedenih vještačenja .

14.1. Iz zaključaka vještaka medicine rada, proizlazi da nije moguće uspostaviti poveznicu tj. utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između uvjeta rada te zdravstvenog stanja tužitelja, kod čega je vještak ukazivao da utvrđene okolnosti vezane za zdravstveno stanje tužitelja kao i utvrđene okolnosti koje se odnose na uvjete u kojima je radio ne ukazuju da bi navedeni uvjeti utjecali tj. doveli do nastanka bolesnih stanja kod tužitelja, uzimajući u obzir da je tužitelj obavljao poslove portira-čuvara, s opisom poslova kako je prethodno već opisano, i koji poslovi nisu mogli utjecati na nastanak bolesti evidentiranih kod tužitelja, a što je vještak također pobliže naveo već u svom pisanom nalazu i mišljenju.

14.2. I vještak medicinske struke obrazlaže nemogućnost da se utvrdi uzročno- posljedična veza između uvjeta rada tužitelja i njegovog zdravstvenog stanja, tj. precizirano je da se kod tužitelja radi o takvim medicinskim stanjima na koje okolnosti vezane za njegove uvjete rada ne mogu utjecati (kao što su npr. eventualni kontakti sa trafostanicom, kotlovnicom, uređajem za magnetsku rezonancu i dr.). Vještak se očitovao vezano za pitanje eventualne buke tj. rada u takvom okruženju ukazujući da nigdje nije utvrđena štetna razina buke, s tim da u takvim situacijama ionako prvenstveno stradava sluh, na što se tužitelj ne žali, i zaključujući pritom da iz obiteljske anamneze proizlazi da bi se kod tužitelja prvenstveno radilo o hereditarnim poremećajima.

Uz navedeno vještak je isključio i da bi noćni ili prekovremeni rad utjecao na njegovo zdravstveno stanje a kako je zavedeno u priloženoj medicinskoj dokumentaciji.

14.3. S navedenim su u bitnome podudarna i utvrđenja vještaka zaštite na radu, a eventualni propusti tuženika u odnosu na provođenja procjena opasnosti i sl. (vještak npr. konstatira da tuženik nije za obavljanje poslova neposrednog čuvanja i osiguranja osoba i imovine organizirao sukladno ZZOI unutarnju zaštitarsku službu te za njen rad osigurao svu potrebnu opremu, stručno osposobljavanje i zdravstvene preglede, što potvrđuje i nalaz Inspekcije P. Z. i I. r.) nisu od utjecaja na ishod postupka jer nije utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između poslova i uvjeta rada tužitelja, te njegovog zdravstvenog stanja.

14.4. Zato sud prvog stupnja pravilno zaključuje da nije odlučna precizna formalna klasifikacija radnog mjesta, provođenje procjene opasnosti i sl., niti je od odlučnog značaja što zaključno nije dostavljena sva dokumentacija koju je s tim u vezi tražio tužitelj (npr. podneskom od 28. studenog 2022. i dr., a za koju tuženik navodi da nije u mogućnosti dostaviti te da je tužitelj prekludiran s takvim zahtjevom kao i da su isti neodlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari – npr. podnesak tuženika od 5. prosinca 2022. te od 4. svibnja 2023., kao i navod s ročišta od 25. siječnja 2024.), s obzirom da je i izvedenim dokazima u dovoljnoj mjeri utvrđena priroda poslova koju je obavljao (portir-čuvar, s povremenim obilascima štićenog objekta), kao što je utvrđeno i da obavljanje takvih poslova, uzimajući u obzir sve što je tužitelj naveo vezano za svoje radne aktivnosti, ne može prouzročiti medicinsko stanje evidentirano kod tužitelja. To tim više jer je i vještak V.1 na ročištu od 26. rujna 2022. izričito naveo da je priložena dokumentacija bila dovoljna za provođenje vještačenja i izradu nalaza i mišljenja.

14.5. Kako je i dr. V.2 utvrdio da nije moguće utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između uvjeta rada tužitelja, te bolesti koje su tužitelju dijagnosticirane, pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete. To što tuženik nije proveo sve potrebne radnje vezane za procjenu opasnosti, provođenja aktivnosti i sl., na što u dijelu ukazuje vještak V.1 , pravno je neodlučno jer nije dokazana uzročno-posljedična veza između uvjeta rada tužitelja i nastalih bolesti.

14.6. Niti tvrdnje tužitelja o doticaju sa izvorima opasnosti u nedozvoljenom omjeru (kotlovnica, trafostanica, medicinski uređaji i sl.) nisu dokazane, kao niti da je tužitelj diskriminiran sukladno odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Tužitelj tvrdi da je diskriminiran po osnovi društvenog položaja. Međutim, navedeno nije učinio vjerojatnims obzirom da je utvrđeno da je obavljao poslove svojeg radnog mjesta za koje je zaključio ugovor o radu, koja radna mjesta nisu radna mjesta s posebnim uvjetima rada (niti je tužitelj takvim uvjetima bio izložen u značajnijoj mjeri tj. mjeri koja bi uzrokovala nastala oboljenja, a što potvrđuje vještak medicine rada) pa prema tome mu tuženik nije niti trebao omogućavati bilo kakve posebne zdravstvene preglede, a niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi bio stavljen u nepovoljniji položaj.

Iz iskaza svjedoka D. B. proizlazi da je tužitelj radio u dijelu institutu, da je riječ o novoj zgradi, staroj 20-ak godina i da su uvjeti rada dobri jer je riječ o klimatiziranom prostoru s računalom i TV-om.

14.7. Pravilno sud prvog stupnja navodi i to da tuženik 2013. Nije bio dužan tužitelja uputiti na osposobljavanje za čuvarske poslove jer je njegov ugovor prema kojem je obavljao portirsko-čuvarske poslove istekao još 28. veljače 2000., te je nakon toga tužitelj zaključio nekoliko drugih ugovora o radu, a 2013. već je imao rješenje H.-a s kontraindikacijama potencijalnog radnog mjesta te takve poslove ne bi smio obavljati po rješenju H.-a.

14.8. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi niti to da bi tuženik povrijedio tužiteljevo dostojanstvo, kao niti da bi radno mjesto portira i tehničara za nadzor ulaska u zgradu imalo stresne uvjete rada i da bi se obavljanjem takvih poslova radnik izložio teškim psihofizičkim naporima, i to do te mjere da bi opravdavali naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.

15. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a sud prvog stupnja je pravilno tužitelju naložio da tuženiku naknadi troškove postupka.

15.1. U odnosu na žalbene navode vezane uz naknadu troška pristupa na ročište od 2. veljače 2017. treba istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno tuženiku priznao iznos pune tarife iz tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, na tom ročištu se raspravljalo o glavnom zahtjevu tužitelja, ali se zbog nerazumljivosti tužbe (navoda i zahtjeva tužitelja) tužba u konačnici tužitelju vratila na ispravak i dopunu. Dakle, ne može biti riječ o tome da se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, već upravo suprotno, o meritumu zahtjeva tužitelja, ali za koji se zaključilo da nije bio dovoljno jasan i određen.

16. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.

17. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 2. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.