Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3392/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ad/1. Đ. B. iz Đ., OIB: …, ad/2. N. M. iz Z., OIB: … i ad/3. I. Š. iz Z., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku D. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika-protutužitelja P.-B. eGen iz K., A. (OIB:…) kao pravnog slijednika P.-B. Z., V./B., R. A. (OIB:…) zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o otplati kredita i javnobilježničke isprave i brisanje prava zaloga, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika ad/1., ad/2. i ad/3. protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-280/2017-69 od 10. studenog 2023., dana 2. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika ad/1. Đ. B., ad/2. N. M. i ad/3. I. Š., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 280/2017-69 od 10. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem je odbijena preinaka tužbe kako je zatraženo u pismenom podnesku tužitelja od 6. lipnja 2019.

2. Protiv navedenog rješenje se žale tužitelji-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3. zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/1389/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik-protutužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu tužitelji-protutuženika ad/1., ad/2. i ad/3. odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja-protutuženika ad/1., ad/2. i ad/3. je neosnovana.

5. Tužitelji-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3. podnijeli su kod suda prvog stupnja 01. runa 2017. tužbu navodeći da su sa tuženikom zaključili Ugovor o otplati kredita od 08. lipnja 2006. (dalje: Ugovor o otplati kredita) u iznosu od 45.000,00 EUR za kupnju stana na kojem je upisano "Založno pravo" (Hipoteka) s rokom otplate do 30. rujna 2021., da je tuženik tada kao i u vrijeme podnošenja tužbe neovlašteni vjerovnik iz čl. 3. st. 1. Zakona o ništetnosti Ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj: 72/17). Nadalje, osporavali su da nije u cijelosti isplaćen naznačeni iznos iz Ugovora o otplati kredita te su između ostalog istakli da nikada nisu dobili odgovor o visini otplaćenog kredita i iznosu preostalom za otplatu. Stoga su tužbenim zahtjevom zatražili utvrđenje ništetnim Ugovora o otplati kredita, utvrđenje ništetnom u cijelosti javnobilježničke isprave, javnog bilježnika S. T., posl. br. OU- 152/2006 od 19. lipnja 2006. kojim je potvrđena solemizirana privatna isprava – Ugovor o otplati kredita, kao i brisanje založnog prava na nekretninama – hipoteke, a na temelju Ugovora o otplati kredita.

6. Tijekom postupka, nakon zaključenja prethodnog postupka (22. veljače 2018.) tužitelji-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3., podneskom od 6. lipnja 2019. (list 188 do 190. spisa), preinačili su tužbu navodeći da je presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu C-630/2017 od 14. veljače 2019. stavljen izvan snage Zakon o ništetnosti Ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom od 14. srpnja 2017. i za Ugovore koji su sklopljeni prije stupanja RH Europskoj zajednici 1. srpnja 2013. jer predmetni Ugovor nastavlja proizvoditi učinke i nakon toga datuma, čime je prestala pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika ad/1., ad/2. i ad/3., a radi se o činjenici koja je nastala nakon podnošenja tužbe 01. rujna 2017., pozivajući se na odredbe čl. 191. st. 2. i st. 3. ZPP.

7. Nadalje, tužitelji-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3., u podnesku navode da je javni bilježnik u potvrdi postupio protivno odredbi čl. 44. st. 1. čl. 48., čl. 54., st. 4. i čl. 59. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93, 29/24, 162/98- dalje. ZJB) koji je bio na snazi u vrijeme stavljanja potvrde na predmetni Ugovor o otplati kredita,, a koji nije naznačen u potvrdi predmetnog Ugovora, s podacima tko je i u kojem svojstvu zaključio predmetni Ugovor, ni ugovorene činidbe stavio odredbu; "U smislu odredbe čl. 54. st. 1. st. 6. Zakona o Javnom bilježništvu, prisutne stranke pristaju da se na temelju ove isprave može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilna ovrha na gore navedenoj nekretnini i cjelokupnoj njihovoj imovini", a koja Ugovorna odredba je nepoštena jer je protivna odredbama čl. 81. i čl. 82. al. 19. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 96/03). Nadalje, navode i da je nepoštena odredba i protivna Ugovornoj odredbi iz odjeljka predmetnog Ugovora pod nazivom" Stavljanje u dospijeće cijeloga duga "pod točkom d.) Kreditor je ovlašten staviti cjelokupni kredit u dospijeće i naplatu u slučaju. te nadalje navodi da to kreditor svoje pravo može ostvariti ukoliko korisnici kredita kasne s otplatom najmanje 6 tjedana i ako ih je kreditor prethodno opomenuo uz prijetnju gubitka roka i uz ostavljanje naknadnog roka ispunjenja od" najmanje 2 tjedna. ". Istakli su da kreditor nije sudjelovao u sastavljanju potvrde javnog bilježnika niti je citiranu odredbu naknadno pristao da on nije oslobođen dužnosti propisane u ovom Ugovornom odredbom. Navedene odredba je ništetna iz razloga što založni vjerovnik ne može obvezati na neposrednu prisilnu naplatu tražbine koju osigurava založnim pravom na nekretnini iz njegove cjelokupne imovine, a ni korisnici kredita se ne mogu obvezati na dopuštenje neposredne prisilne naplate na navedenoj nekretnini koja u času pristanka nije u njihovom vlasništvu. Ističu da su nepoštene i ništave Ugovorne odredbe iz odjeljka" Ostale odredbe "točke 2. iz razloga što korisnici kredita žive i rade u Republici Hrvatskoj i ne mogu svoje bankarsko poslovanje obavljati u R. A., jer obveznim poreznim propisima je određena obveza poslodavcima, a novčane tražbine radnika isplaćuje na bankovne račune u kunama u Republici Hrvatskoj. Također ništena je i Ugovorna odredba iz točke 4. istog odjeljka (čl. 270. i čl. 271. Zakona o obveznim odnosima). Nadalje navode da je nepoštena odredba Ugovora u odjeljku" osiguranja ", a vezano za krajnji rok dospijeća na dan 30. rujna 2011. te u dijelu zabilježbe zabrane otuđenja te da je nepoštena i odredba u drugom stavku odjeljka" osiguranja koja glasi "Korisnici kredita i založna dužnica, dozvoljavaju da se na predmetnim nekretninama kao i na cjelokupnoj njihovoj imovini može provesti neposredna prisilna ovrha ukoliko oni svoj dug prema kreditoru ne bih podmirili u roku dospijeća iz istih razloga kao i ista odredba u potvrdi javnog bilježnika.

8. Stoga tužbenim zahtjevom predlažu utvrditi ništetnim Ugovorne odredbe u Ugovoru o otplati kredita, zaključenog između kreditora (tuženika-protutužitelja) i korisnika kredita (tužitelja-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3.), u odjeljku" Ostale odredbe "pod točkom 2. i 4. te u odjeljku" Osiguranja "dijelovi i ugovorne odredbe:" s krajnjim rokom dospijeća na dan 30.09.2011. "i dijelu:" zabilježba zabrane otuđenja i daljnjeg opterećenja predmetnih nekretnina za vrijeme trajanja kreditnog odnosa, najkasnije do 30.09.2011. "Odredbe iz st. 2., 4., 6., odjeljka" Osiguranja ". (toč. I.), utvrđenje da javnobilježnička isprava javnog bilježnika S. T. iz V., pols. br. OU- 152/2006 od 19.06.2006. godine kojim je potvrđena – solemizirana privatna isprava, Ugovor o otplati kredita nema snagu javne isprave (toč. II.) i brisanje založnog prava (hipoteka) uknjiženo u korist kreditora P. – B. Z., V./B., R. A., na nekretinama upisanim u pod ulošku … k.o. Đ.: dvosobni stan prizemno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika, degažmana i lože ukupne površine od 57,37m2, koji se nalazi u zgradi u Đ. koja je sagrađena na čkbr. …. sa pripadajućim dijelovima zgrade, a uknjiženo jena temelju ugovora o otplati kredita od 8. lipnja 2006. solemniziranog po javnom bilježniku pod broj OU-152/2006. i uvjerenja o prebivalištu od 20. lipnja 2006. za iznos od 45.000,00 eura uz ugovorenu kamatu u visini tromjesečnog euribora uvećanog za 4% godišnje, te uz zateznu kamatu od 4% godišnje, troškovima obrade od 2% i rokom dospijeća najkasnije na dan 30.9.2021. (toč. III.), uz naknadu troškova postupka (toč. IV).

9. Sud prvog stupnja, polazeći od iznesenog zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji da tužitelji-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3., iz iste činjenične osnove zahtijevaju drugi predmet ili novčanu svotu već se radi o potpuno drugoj činjeničnoj osnovi, koju tužitelji-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3., nisu isticali u podnijetoj tužbi od 01. rujna 2017., a koje činjenice su bile i prije podnošenja tužbe 01. rujna 2017., ne dopušta preinaku tužbe i odlučuje kao u izreci rješenja.

10. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi neosnovani.

11. Ispitujući rješenje u granicama razloga navedenih u žalbama te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava kada se na njih tako pazi prema čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 381. ZPP, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je rješenje suda prvog stupanja pravilno i zakonito, pa je žalba slijedom toga neosnovana.

12. Neosnovano tužitelji-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3. prigovaraju i da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP odnosno da bi rješenjem bio prekoračen tužbeni zahtjev jer sud pobijenim rješenjem nije odlučivao o zahtjevu tužitelja-protutuženika ad/1., ad/2. i ad/3., nego o dopustivosti preinake tužbe.

13. Kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe, prema shvaćanju ovog suda, u primjeni odredbe čl. 191. ZPP preinaka tužbe postoji kada se određeni tužbeni zahtjev temelji na bitno drukčijem činjeničnom stanju (drukčijem kompleksu činjenica) od onog koji je prethodno postojao, ili kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi, preinačeni, ili oduzeti neki prije istaknuti, tako da novo formirani činjenični kompleks objektivno dovodi do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva. Promjena istovjetnosti zahtjeva predstavlja ustvari posebno povećanje, povlačenje, ranije istaknutog zahtjeva, njegovo zamjenjivanje drugačijim novim zahtjevom. Tužbeni zahtjev je novi ukoliko tužitelj mijenja njegovu sadržajnu ili njegovu pravnu osnovu Kod ovakvog preinačenja tužitelj postavlja jedan sasvim novi zahtjev u tužbi, o kome se do tada nije raspravljalo u parnici koja teče. Posljedično tome po preinačenoj tužbi, od trenutka kada je preinaka izvršena, teče nova parnica sa svim procesno- pravnim i građansko-pravnim posljedicama.

14. Prema odredbi čl. 190 st. 1. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 2. ZPP). Odredbom čl. 190. st. 3. ZPP propisano je da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

15. Odredbom čl. 191. st. 2. ZPP ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

16. Sud prvog stupnja je pravilno, polazeći od odredaba čl. 190. st. 2. i čl. 191. st. 2. ZPP zaključio kako se u ovoj pravnoj stvari ne radi se o situaciji kada tužitelji- protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3. iz iste činjenične osnove zahtijevaju drugi predmet ili novčanu svotu, već se radi o potpuno drugoj činjeničnoj osnovi, jer su tužitelji- protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3., u tužbi zahtijevali utvrđenje ništetnosti pozivajući se na Zakon o ništetnosti Ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, a koji je tijekom postupka ukinut od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske, dok podneskom od 6. lipnja 2019. postavljaju novu činjeničnu osnovu – postupanje javnog bilježnika protivno odredbama čl. 44. st. 1. čl. 48., čl. 54. st. 1. i 4. i čl. 59. st. 3. ZJB, nepoštenosti odredbe navedene u potvrdi javnog bilježnika koja glasi" U smislu odredbe čl. 54. st.

1. st. 6. Zakona o Javnom bilježništvu, prisutne stranke pristaju da se na temelju ove isprave može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilna ovrha na gore navedenoj nekretnini i cjelokupnoj njihovoj imovini ", nepoštenosti i ništetnosti odredbi Ugovora glede dospijeća cijelog duga na dan 30.09.2011." i dijelu: "zabilježba zabrane otuđenja i daljnjeg opterećenja predmetnih nekretnina za vrijeme trajanja kreditnog odnosa, najkasnije do 30.09.2011.", te odredbi iz st. 2., 4., 6., odjeljka "Osiguranja", koju činjeničnu osnovu nisu isticali u tužbi, a koje sve su očito nastale i prije podnošenja tužbe, a ne tijekom postupka.

17. Iz navedenog proizlazi da nije riječ o preinaci tužbe kojoj se u smislu čl. 191. st. 2. ZPP tuženik-protutužitelj ne bi mogao protiviti.

18. Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja-protutuženika ad/1., ad/2. i ad/3., da su nakon navedene presude ESPJ u predmetu C-630/17 od 14. veljače 2019. iz iste činjenične osnove smanjili tužbeni zahtjev iz toč. I., a u odnosu na tužbeni zahtjev iz toč. II. samo promijenili pravnu osnovu nije moguće prihvatiti.

19. Polazeći od iznesenog, suprotno žalbenim navodima ne radi o situaciji da tužitelji-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3. nisu mogli iznijeti navode iz podneska od 6. lipnja 2019. bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka te je stoga i pravilan zaključak suda prvog stupnja da preinaka nije dopuštena u smislu čl. 190. st. 2. ZPP pa su slijedom navedenog žalbeni razlozi koje u tom smislu temeljem odredbe čl. 354. st. 1. ZPP tužitelji-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3., ističu pobijajući rješenje suda prvog stupnja, odbijeni kao neosnovani.

20. Suprotno navodima žalbe nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljima- protutuženicima ad/1., ad/2. i ad/3. nije nametnuto ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelji-protutuženici ad/1., ad/2. i ad/3. svoj zahtjev mogu uvijek podnijeti u drugom postupku.

21. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

22. Tuženiku-protutužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 2. srpnja 2024.

Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.