Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-298/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice K. G., OIB … iz Z., O. O., koju zastupa punomoćnica A.-M. V., odvjetnica u Odvjetničkom uredu J. & V. iz Z., protiv tuženika-protutužitelja D. P., OIB …, iz G. D., kojeg zastupa punomoćnik E. M., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje mlljt. P. G., OIB …, iz Z., O. B., kojeg zastupa posebni skrbnik P. V., dipl. iur., djelatnik centra, Z., radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-115/2022-30 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-115/2022-30 od 26. travnja 2024., u pobijanom dijelu pod I., II., III., IV., V., VI., VIII., XI. i dijelu toč. IX. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 400,00 EUR.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. IX. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 253,08 EUR, i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužiteljica-protutuženica s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 253,08 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadi troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno da će mlljt. P. G., rođen … u Z., stanovati s majkom K. G. na adresi u Z., O. O. (toč. I. izreke); da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. P. G. kojega će samostalno zastupati u bitnim osobnim pravima iz odredbe čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona (toč. II. izreke); da će se susreti i druženja mlljt. P. G. s ocem D. P. odvijati svaki prvi i treći vikend u mjesecu i to subotom od 15,00 do 17,00 sati na način da će D. P. dijete preuzeti na adresi stanovanja mlljt. djeteta, te ga na istu adresu vrati (toč. III. izreke); da će državne blagdane dijete provoditi s majkom (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženiku da na ime dospjelih iznosa za uskraćeno uzdržavanje za mlljt. P. G. plati ukupni iznos od 9.887,08 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na račun majke K. G. otvoren kod Z. b. d.d. (tpč. V. izreke). Naloženo je tuženiku da za uzdržavanje mlljt. sina P. G. isplati dospjele mjesečne iznose uzdržavanja za razdoblje od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2024., u ukupnom iznosu od 5.023,35 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a da od 1. travnja 2024. pa nadalje doprinosi za njegovo uzdržavanje doprinosi mjesečni iznos od 223,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, odnosno od svakog 5 (petog) u tekućem mjesecu do isplate na račun majke K. G. (toč. VI. izreke). Odbijena je tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva da tuženik na ime dospjelih iznosa za uskraćeno uzdržavanje za mlljt. P. G. odjednom plati daljnji ukupni iznos od 85,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama sve na račun majke i zakonske zastupnice (toč. VII. izreke). Odbijen je tuženik-protutužitelj sa protutužbenim zahtjevom da za uzdržavanje mlljt. P. G. plaća iznos od 92,91 EUR mjesečno najkasnije do 10. u mjesecu sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, zatim sa zahtjevom da se naloži tuženiku da na ime dospjelih iznosa uzdržavanja za mllj. sina isplati na račun majke odjednom iznos od 5.574,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da se osobni odnosi oca i mlljt. sina održavaju na način da dijete s ocem provodi prvi i treći vikend u mjesecu od petka u 18,00 sati do nedjelje u 20,00 sati i ponedjeljak i srijedu u prvom i trećem tjednu u mjesecu od 16,00 do 20,00 sati, zatim u drugom i četvrtom tjednu mjesecu da dijete provodi s ocem utorak i četvrtak od 16,00 do 20,00 sati, na način da otac dođe u zakazano vrijeme po dijete u prebivalište majke i isto da ga vrati majci u zakazano vrijeme, zatim tijekom zimskih, proljetnih, ljetnih i školskih praznika da dijete provodi polovicu praznika s jednim roditeljem i polovicu praznika s drugim roditeljem, te naizmjenično sa svakim roditeljem svaki drugi vikend i blagdan i državni praznik, te svaki drugi dječji rođendan (toč. VIII. izreke). Naloženo je tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici- protutuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 653,08 EUR (toč. IX. izreke). Odbijena je tužiteljica-protutuženica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 1.446,92 EUR (toč. X. izreke). Odbijen je tuženik-protutužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.626,86 EUR (toč. XI. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I., II., III., IV., V., VI., VIII., IX. i XI. izreke žalbu je podnio tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u pobijanom dijelu ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica-protuženica (dalje u tekstu: tužiteljica) osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova toga odgovora.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji mu je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Izreka presude je jasna i ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 12. ZPP i čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ), jer okolnost što je tuženik 17.5.2023. podnio H.-u zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog nesposobnosti za rad ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak u smislu čl. 12. ZPP, jer pravni učinci takve odluke, ukoliko bude donesena, nastupaju tek s njezinom pravomoćnošću i konačnošću.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je mlljt. P. G. rođen …, te da je tuženik priznao svoje očinstvo 2020. godine kod matičara nakon provedenog DNA vještačenja;

- da je centar, ured N. Z. 12.11.2021. (sada zavod (dalje u tekstu: H.) donio Izvješće o provedenom obveznom savjetovanju u kojem stranke nisu postigle sporazum o ostvarivanju roditeljske skrbi u odnosu na njihovo zajedničko mlljt. dijete;

- da je stručni tim H. u svom mišljenju i prijedlogu od 24.6.2022. i njegovoj dopuni od 5.9.2022. predložio da dijete stanuje s majkom s kojom živi od rođenja i da majka i ostvaruje samostalno roditeljsku skrb, jer otac do sada nije pokazao zainteresiranost i inicijativu za preuzimanje djelomične skrbi o djetetu i ne prepoznaje djetetove potrebe, te nema do sada uspostavljen bliski emocionalni odnos s djetetom, kao i da se susreti djeteta s ocem održavaju svaki drugi vikend po dva sata, jer dijete do sada nije održavalo nikakve odnose s ocem i trenutno ne izražava želju za češćim susretima s ocem, time da je mišljenje stručnog Centra tima da je potrebno uvažiti želju djeteta da susrete s ocem održava prema svojim mogućnostima;

- da je mlljt. P. sada učenik 8. razreda osnovne škole i živi s majkom koja plaća sve troškove njegova uzdržavanja od stanovanja, odjeće, obuće, školskih aktivnosti (nogomet), povećanih troškova prehrane, a u razdoblju dok je polazio 1-4. razred mjesečno plaćala troškove učenje stranog jezika u tadašnjem iznosu od 400,00 kn;

- da je tuženik rođen 1970. godine, po zanimanju je soboslikar, time da nema stalno zaposlenje, već povremeno radi lakše poslove, živi sa suprugom, nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja, a 17.5.2023. podnio je zahtjev H.-u za priznanje prava na invalidsku mirovinu i do sada nije ništa doprinosio za uzdržavanje djeteta,

- da je iz podataka uprave Z. utvrđeno da je tuženik od 1. siječnja 2017. do 9. ožujka 2023. kupoprodajnim ugovorom stekao nekretninu – kuću, zgradu i dvorište u G. D., čija vrijednost iznosi 342.213,55 kn, koju je Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju 16.12.2021. prenio na suprugu, kao i suvlasništvo 1/3 dijela kuće u O. O.;

- da tužiteljica sa mlljt. sinom živi u kući svojih roditelja, radi kao trgovac, snosi sve troškove uzdržavanja mlljt. sina, koji je sada učenik 8. razreda osnovne škole, zdrav je, svake godine dobije besplatno školske knjige, a ona mu redovito kupuje sav školski pribor, snosi troškove prehrane, odjeće, obuće, sportskih aktivnosti, mobitela, režijskih troškova;

- da se tuženik nije odazvao pozivu suda radi davanja svoga iskaza, niti je dokazao da je nesposoban za rad;

- da je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatraženim mjesečne iznose uzdržavanja koji je niži od zakonskog minimuma koji je propisan odlukom nadležnog ministarstva, a koji je dužan plaćati roditelj koji ne živi s mlljt. djetetom;

- da je sud utvrdio ukupni mjesečni iznos sredstava potreban za uzdržavanje mlljt. P. za utuženo razdoblje imajući u vidu minimalne mjesečne novčane iznose uzdržavanja propisane odlukama nadležnog ministarstva koje je dužan plaćati roditelj s kojim dijete ne živi, a koji su potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi od 12-17 godina.

9. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi čl. 408., 100. st. 1., 104. i 105. ObZ odlučio da će mllj. sin stranaka stanovati s majkom koja će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb i samostalno zastupati sina u bitnim osobnim pravima, imajući pritom u vidu da dijete od rođenja živi s majkom koja se o njemu kontinuirano sama brine, dok tuženik kao otac nije pokazao nikakvu inicijativu, niti zainteresiranost za preuzimanje barem djelomične roditeljske skrbi o djetetu. Nadalje je taj sud pravilnom primjenom odredbe čl. 121. ObZ odredio način i ostvarenja osobnih odnosa tuženika i mlljt. sina, te je nadalje pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 289. ObZ obvezao tuženika da na ime dospjelih iznosa uskraćenog uzdržavanja za mlljt. P. plati sveukupan iznos od 9.887,08 EUR za razdoblje od ožujka 2017. do dana podnošenja tužbe 31.3.2022., sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uskraćenog uzdržavanja do isplate, kao i da na ime dospjelih mjesečnih iznosa uzdržavanja za razdoblje od dana podnošenja tužbe 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2024. isplati tužiteljici ukupni iznos od 5.023,35 EUR, a da od 1. travnja 2024. pa nadalje da plaća s osnova uzdržavanja mlljt. djeteta mjesečni iznos od 223.46 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je preostali dio zahtjeva s osnova naknade za uskraćeno uzdržavanje odbijen kao neosnovan. Posljedično tome, pravilno je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži da ga se obveže da za uzdržavanje mlljt. sina plaća mjesečni iznos od 92,81 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i da na ime dospjelih iznosa uzdržavanja plati sveukupni iznos od 5.584,36 EUR, te da se susreti i druženja s mlljt. sinom održavaju na način opisan u toč. VIII. izreke.

10. Tuženik žalbom neosnovano osporava pravilnost prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na naknadu za uskraćeno uzdržavanje, jer tvrdi da je njegova obveza plaćanja ove naknade u smislu odredbe čl. 289. st. 1. ObZ nastala najranije kada je saznao za očinstvo, tj. provođenjem DNA analize na temelju koje je priznao očinstvo kod matičara, negdje 2020. godine, a kako prije podnošenja tužbe nije bio pozvan na uplatu bilo kakvog iznosa uzdržavanja, smatra da zatezne kamate na pojedine uskraćene iznose uzdržavanja iz toč. V. prvostupanjske presude teku od presuđenja, a ne od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

11. Naime, u smislu odredbe čl. 289. ObZ, roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i koji mu je uskratio uzdržavanje, dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Prema st. 2. istog članka smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, time da tražbina djeteta prema roditelju koji ga nije uzdržavao (i koji ne stanuje s maloljetnim djetetom) zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.

12. S obzirom da pravo na naknadu za uskraćeno uzdržavanje prema odredbi čl. 289. st. 1. ObZ pripada maloljetnom djetetu i dužan ga je plaćati roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i koji nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete od nastanka tog prava do podnošenja tužbe, koja tražbina zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze (st. 3):, te prema odredbi čl. 235. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) zastarijevanje ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, to je prvostupanjski sud, imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 1. travnja 2022., pravilno obvezao tuženika da s osnova naknade za uskraćeno uzdržavanje za mlljt. sina P. plati za razdoblje od ožujka 2017. do dana podnošenja tužbe 31.3.2022. ukupni dospjeli iznos od 9.887,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog uskraćenog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, sukladno odredbi čl. 289. st. 2. ObZ.

13. Kraj nesporne činjenice da tuženik nije do sada plaćao nikakve iznose uzdržavanja za mlljt. sina, visina naknade za uskraćeno uzdržavanje za utuženo razdoblje od 17.3.2017 do dana podnošenja tužbe 31.3.2022., kao i mjesečni iznosi uzdržavanja počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje pravilno su utvrđeni sukladno odredbama čl. 307. st. 1.- 3., čl. 310. i čl. 311. ObZ i Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 39/16, 28/17, 30/18, 32/19, 39/20, 30/21, 37/22, i 49/23), te Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 30/18 i 37/22), uvažavajući pritom materijalne potrebe djeteta, njegove troškove odijevanja, odgoja, obrazovanja, školskih potrepština, skrbi o zdravlju, slobodnim aktivnostima i sl., kao i stvarne mogućnosti tuženika, kao obveznika uzdržavanja. Pritom je sud prvog stupnja osnovano imao u vidu da tuženik nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja, da živi sa suprugom i da je svoje nekretnine prenio na suprugu, očito u namjeri izbjegavanja plaćanja uzdržavanja za svoje maloljetno dijete.

14. Kako je već ranije iznijeto, svoje tvrdnje o radnoj nesposobnosti tuženik u postupku nije dokazao, a okolnost da je imao zdravstvenih problema sa srcem i tlakom i da je tijekom trajanja ovoga postupka podnio H.-u prijedlog za pokretanje postupka za priznanje prava na invalidsku mirovinu, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer bi tek pravomoćna i konačna odluka donesena u upravnom postupku eventualno mogla ubuduće utjecati na visinu iznosa uzdržavanja koji je tuženik dužan plaćati za svoje maloljetno dijete.

15. Odlučujući o samostalnoj roditeljskoj skrbi majke u smislu odredbi čl. 100. i 105. ObZ, prvostupanjski sud uz valjane je razloge prihvatio prijedlog i mišljenje stručnog tima H.-a ocijenivši da je u interesu mlljt. djeteta da majka nastavi kao i do sada ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb, jer od rođenja djeteta samostalno vodi potpunu brigu i skrb o njemu i faktički ostvaruje sve sadržaje roditeljske skrbi, dok tuženik kao otac niti nakon što je priznao očinstvo, nije pokazao zainteresiranost, niti inicijativu za ostvarivanje barem djelomične zajedničke roditeljske skrbi. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima sadržano osporava odluku o samostalnoj roditeljskoj skrbi majke navodeći da je visoko motiviran za pružanje roditeljske skrbi djetetu i da će adekvatno skrbiti o svim potrebama djeteta, koje uopće niti ne poznaje, nisu osnovani, jer suprotno proizlazi iz provedenih dokaza.

16. Osobni odnosi mlljt. djeteta i oca pravilno su određeni na način kako je to opisano u toč. III. izreke pobijane presude, a što je u skladu i s prijedlogom i mišljenjem H.-a, te izraženom željom djeteta koje za sada ne želi češće susrete s ocem, smatrajući da je otac nezainteresiran za njega (svega se četiri puta susreo s njim) i da ne izražava želju za češćim susretima. Stoga i u tom dijelu žalbeni navodi tuženika u kojima iznosi tvrdnje da bi ti susreti trebali biti češći radi dobrobiti djeteta, a istovremeno je do sada imao svega nekoliko susreta s djetetom nisu osnovani.

17. Suprotno navodima žalbe, visinu mjesečnih iznosa uzdržavanja sud je utvrdio vodeći računa o ukupnim potrebama djeteta i stvarnim mogućnostima tuženika, kao obveznika uzdržavanja, sukladno odredbama čl. 307., 311., 313. i 314. ObZ, rukovodeći se minimalnim novčanim iznosima koje je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom za dijete u dobi od 7-12 godina, tako da mjesečni iznos uzdržavanja za mlljt. P. za ožujak 2017. iznosi 151,60 EUR, za razdoblje od travnja 2017. do ožujka 2018. 150,90 EUR, za razdoblje od travnja 2018. do ožujka 2019. 158,86 EUR, za razdoblje od travnja 2019. do ožujka 2020. po 165,63 EUR mjesečno, za razdoblje od travnja 2020. do ožujka 2021. po 171,34 EUR mjesečno, za razdoblje od travnja 2021. do veljače 2022. po 178,52 EUR mjesečno, za razdoblje od travnja 2022. do listopada 2022. po 189,24 EUR mjesečno, za razdoblje od 1.11.2022. do 10.11.2022. iznos od 63,08 EUR, za razdoblje od 11.11.2022. do 30.11.2022. iznos od 138,77 EUR, za razdoblje 1.12.2022. do travnja 2023. po 208,16 EUR mjesečno, za razdoblje od 1.5.2023. do 4.5.2023. iznos od 27,75 EUR, a za razdoblje od 5.5.2023. do 31.5.2023. iznos od 193,67 EUR, za razdoblje od 1.6.2023. do ožujka 2024. po 223,46 EUR mjesečno, a od 1.4.2024. pa nadalje iznos od 223,46 EUR mjesečno. 18. Na žalbene navode tuženika da sud prilikom utvrđivanja visine uzdržavanja nije utvrdio stvarne mogućnosti i materijalne prilike majke, valja odgovoriti da se sud prvog stupanja osnovano pozvao na odredbu čl. 310. st. 2. ObZ koja propisuje da se svakodnevna skrb o djetetu, smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

19. Zbog prednje iznijetih razloga žalba tuženika ukazuje se neosnovanom u pobijanom dijelu, izuzev u odluci o troškovima sadržanoj u toč. IX. izreke prvostupanjske presude.

20. Naime, u pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa/23), jer nije imao u vidu Tbr. 52. koja propisuje da se na postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3., primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

21. Ovaj parnični postupak odnosi se na zakonsko uzdržavanje, a prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 – dalje. Tarifa/22) koja je bila na snazi u pokretanja postupka određuje da za zakonsko uzdržavanje ili dokidanje obveze uzdržavanja odvjetniku pripada jednokratna naknada od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo. Stoga tužiteljica ima pravo samo na jednokratnu naknadu u iznosu od 200 bodova, a kako je prvostupanjska odluka o parničnom trošku donesena nakon stupanja na snagu Tarife/23 kojom je izmijenjena vrijednost jednoga boda i koja sada prema Tbr. 54. iznosi 2,00 EUR, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici za 200 bodova jednokratne naknade valjalo priznati parnični trošak od 400,00 EUR (PDV troškovnikom nije tražen). Tužiteljici ne pripada trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, koje su joj dosuđene pobijanom presudom, jer iz stanja spisa proizlazi da ovu pristojbu nije platila.

22. Zbog iznijetih razloga valjalo je odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. IX. izreke pobijane presude djelomično potvrditi za iznos od 400,00 EUR, a djelomično preinačiti temeljem odredbe čl. 373. t. 3 ZPP i tužiteljicu odbiti s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 253,08 EUR.

23. Slijedom iznijetih razloga temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

24. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe, jer je u žalbenom postupku uspio samo s manjim dijelom sporednog zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi.

25. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 2. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.