Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 15 Gž-1039/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. M., OIB … i 2. tužitelja E. M., OIB …, oboje iz B., …., koje zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u U., protiv 1. tuženika E. d.o.o., OIB …, B., …., kojeg zastupa punomoćnica I. F., odvjetnica u U. i 2. tuženika P. O., OIB …, B., …, kojeg zastupa punomoćnica J. T., odvjetnica u B., radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-2204/2029- 43 od 20. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P- 2204/2029-43 od 20. siječnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I./I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Buje brisanje zemljišnoknjižnog stanja nekretnine k.č.br. 166 zgr., k.o. B., nastalog uknjižbom prava vlasništva tuženika P. O. OIB: … na k.č.br. 166 zgr, k.o. B. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine k.č.br. 166 zgr, k.o. B., sklopljenog 14. rujna 2018. između 1. tuženika E. d.o.o., kao prodavatelja i 2. tuženika P. O., OIB: … kao kupca, i određuje se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog Ugovora, upisom prava vlasništva tuženika E. d.o.o.

Pod točkom I/II. izreke odbijen je zahtjev radi utvrđenja da su tužitelji M. M. i E. M., suvlasnici nekretnine k.č.br. 166 zgr i k.č.br. 164 zgr. obje k.o. B. u jednakim suvlasničkim dijelovima odnosno svaki u ½ dijela, te kojim se nalaže tuženiku E. d.o.o. trpjeti upis prava suvlasništva navedenih tužitelja u zemljišnoj knjizi na k.č.br. 166 zgr i k.č.br. 164 zgr. obje k.o. B., i to svakog u ½ dijela.

Pod točkom I/III. izreke odbijen je zahtjev kojim je naloženo 2. tuženiku P. O., predati tužiteljima, suposjed nekretnine k.č.br. 166 zgr. k.o. B., slobodnog od svojih osoba i stvari.

Pod točkom I/IV. izreke odbijen je zahtjev kojim se nalaže 1. tuženiku E. d.o.o., i 2. tuženiku P. O. naknaditi tužiteljima parnične troškove zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljima M. M. i E. M., da tuženiku E. d.o.o., isplate parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna a pod točkom III. izreke naloženo je tužiteljima da 2. tuženiku P. O., isplate parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli 1. i 2. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba 1. i 2. tužitelja je osnovana.

4. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom odbio zahtjev 1. i 2. tužitelja kojim se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Buje brisanje zemljišnoknjižnog stanja nekretnine k.č.br. 166 zgr., k.o. B., nastalog uknjižbom prava vlasništva 2. tuženika P. O. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine k.č.br. 166 zgr, k.o. B., sklopljenog 14. rujna 2018. između 1. tuženika E. d.o.o., kao prodavatelja i 2. tuženika P. O., kao kupca, i određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog Ugovora, upisom prava vlasništva tuženika E. d.o.o. Odbijen je i zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su 1. i 2. tužitelji suvlasnici nekretnine k.č. br. 166 zgr i k.č. br. 164 zgr. obje k.o. B. u jednakim suvlasničkim dijelovima te kojim se 1. tuženiku nalaže trpjeti upis prava suvlasništva 1. i 2. tužitelja u zemljišnoj knjizi na k.č. br.166 zgr i k.č. br. 164 zgr. obje k.o. B. i to svakog u ½ dijela te kojim se 2. tuženiku P. O. nalaže 1. i 2. tužitelju predati suposjed nekretnine k.č. br. 166. zgr. k.o. B..

5. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na činjenici da su kao vlasnici stanova i posebnih dijelova nekretnine koji se nalaze u stambenoj zgradi na k.č. br. 166 zgr. i k.č. br. 164. zgr.k.o. B., suvlasnici u odgovarajućim suvlasničkim dijelovima i nekretnine koju je 1. tuženik E. d.o.o. sklapanjem Ugovora o kupoprodaji k.č. br. 166 zgr. B. od 23. rujna 2018. prodao 2. tuženiku P. O.. Navedeno, temelje na činjenici da su tužitelji i to 1. tužiteljica M. M. sklapanjem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. prosinca 1994. sa 1. tuženikom i 2. tužitelj sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. rujna 2015. sa U. M., postali suvlasnici spornog prostora, spremišta koji je služio kao zajednički dio višestambene zgrade, a koji je upisan u zemljišnoj knjizi na kč. br. 166 zgr k.o. B. te da 1. tuženik nije mogao prodati 2. tuženiku - nekretninu kč. br. 166. zgr. k.o. B., štala, 25 četvornih metara, obzirom da je ista, kako to tvrde tužitelji, već bila u (su)vlasništvu 1. i 2. tužitelja a 1. tuženik E. d.o.o. je pri tom postupao nesavjesno.

6. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće činjenice:

- da su 14. rujna 2018. 1. tuženik E. d.o.o. kao prodavatelj i 2. tuženik P. O., kao kupac sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg je predmet štala, površine 25 četvornih metara izgrađena na katastarskoj čestici 166. zgr K.o. B., temeljem kojeg se 2. tuženik P. O. uknjižio kao vlasnik nekretnine, k.č.br. 166 zgr. k.o. B. u cijelosti,

- da je 12. prosinca 1994. prednik 1. tuženika E. d.d. sklopila sa 1. tužiteljicom M. M. U. o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 12. prosinca 1994.,

- da je predmet Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 12. prosinca 1994., stan površine 64,78m2, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i podruma a člankom 2. tog Ugovora je određeno da kupac kao vlasnik stječe pravo zajedničkog vlasništva na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u sastavu koje se nalazi kupljeni stan a u članku 1. je navedeno da je zgrada sagrađena na k.č.br. 164 i 167/1 k.o. B.,

- da je dana 20. veljače 2013. sklopljen Anex Ugovoru o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. prosinca 1994. kojim je u članku 1. tog Anexa navedeno da je u Ugovoru od 12. prosinca 1994. pogrešno upisan broj i oznaka katastarske čestice na kojoj je sagrađena zgrada te se u članku 2. Anexa ispravlja članka 1. u stavku 2. katastarske čestice na način da se umjesto oznake k.č. br. 167/1 točno naznačuje katastarska čestica na kojoj je izgrađena zgrada - k.č. br. 166. zgr.,

- da je 22. studenog 1996. 1. tuženik E.d.d. sklopio Ugovor o prodaji stana sa C. U. kojeg je predmet stan na 1. katu zgrade sagrađene na kč. br. 164, 167/1 k.o. B.,

- da je 21. srpnja 1999. U. C. sklopila Ugovor o darovanju nekretnine (stana) sa U. M., (list 19-20), a da je U. M. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa 2. tužiteljem E. M., koji je sada upisan kao vlasnik stana na I katu zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka, tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, podruma i terase u ukupnoj površini od 73,65 m2, time da je pogrešno upisan broj katastarske čestice na kojoj se zgrada nalazi,

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka G. N. utvrđeno da k.č. 166 koja se nalazi u neposrednoj blizini k.č. 164 zgr sa zapade strane, u naravi predstavlja konobu i ostavu (štala) u prizemlju, koja ima ulaz sa javne površine preko k.č. 2326/10 k.o. B., da se na 1. katu k.č. 166 nalazi terasa, sanitarni čvor i soba u koju se pristupa preko 164. zgr., na 2. katu se nalazi terasa, sanitarni čvor i soba, također pristup preko 164 zgr. a na 3. etaži se nalazi terasa, preko koje se dolazi vanjskim stepenicama preko druge etaže, dakle, utvrđeno je da su stanovi koji su u vlasništvu 1. i 2. tužitelja izgrađeni u zgradi koja se proteže na dvije čestice, na k.č. 164 i 166 zgr.

7. Osnovano 1. i 2. tužitelji u žalbi upiru na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer proturječi sama sebi i razlozima presude, te nema razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

8. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nepravilno svoju odluku temelji na činjenici da je 2. tuženik P. O. temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora kupio sporni dio nekretnine, 25 m2, u naravi štala obzirom da je iz izvatka iz zemljišnih knjiga razvidno da je 2. tuženik upisan kao vlasnik u cijelosti katastarske čestice 166 zgr (list 8 spisa) a za koju je u obrazloženju pobijane presude utvrđeno da se dijelovi stana u vlasništvu 1. i 2. tužitelja također nalaze na kč. br. 166. zgr. k.o. B., na prvom i drugom katu. Također nesporno je da je 1. tužiteljica je i u zemljišnim knjigama (list 15 spisa) upisana kao vlasnik stana na II katu koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k.č. br. 164 zgr. i 166. zgr. k.o. B. pa se stoga se utvrđenje suda prvog stupnja da je 2. tuženik kupio predmetnu nekretninu i temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora kojeg je predmet ugovora bila katastarska čestica 166 zgr 25 četvornih metara, štala. K.O. B. pri čemu se upisao u zemljišnoj knjizi u cijelosti kao vlasnik kč. br. 166 zgr k.o. B., ukazuje nepravilnim.

9. Također, sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije utvrdio odlučnu činjenicu, da li je kč. br. 166 zgr, 25 četvornih metara, štala, koji je 1. tuženik prodao 2. tuženiku mogao biti predmet kupoprodaje te da li isti sporni prostor predstavlja poseban dio zgrade u smislu članka 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada („Službeni list“ bivše SFRJ broj 43/65., 57/65. i „Narodne novine“, broj 53/73., dalje: ZVDZ). Naime, tijekom postupka sud prvog stupnja nije utvrdio što je sporni prostor predstavljao u vrijeme sklapanja ugovora o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo od 12. prosinca 1994. između 1. tužiteljice i 1. tuženika a kojim je člankom 1. tog Ugovora određeno da 1. tužiteljica kao vlasnik posebnog dijela stječe pravo zajedničkog vlasništva i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao i što je sporni prostor predstavljao 22. studenog 1996., u vrijeme sklapanja ugovora o prodaji stana 1. tuženika sa prednikom 2. tužitelja C. U.. Pri tom, sud prvog stupnja nije sukladno odredbi članka 8. ZPP-a savjesno cijenio niti iskaze svjedoka Š. M. i P. O. te i 1. i 2. tužitelja saslušanih u svrhu dokazivanja iz kojih proizlazi da je isti prostor oduvijek bio spremište, kao što je sud prvog stupnja utvrdio provedenim očevidom, već je iste iskaze samo reproducirao.

10. Također, sud prvog stupnja je nepravilno odredio zadatak građevinskom vještaku radi utvrđenja da li „štala“ ispunjava zahtjeve za poseban dio nekretnine te da se očituje za koju svrhu je izgrađena. Naime, ovdje valja reći da je potpuno je nejasno nazivanje spornog prostora u prizemlju „štalom“ kada se ima u vidu da je sud prvog stupnja očevidom utvrdio da se radi o spremištu koje se nalazi u prizemlju zgrade izgrađenoj na k.č. br. 164 zgr. i 166. zgr. k.o. B., u kojoj su stanove kupili 1. i 2. tužitelji.

11. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da je 1. tužiteljica M. M. kupila stan u zgradi sagrađenoj k.č. br. 164 zgr. i 166. zgr. k.o. B. temeljem Zakonom o prodaji stanova („Narodne novine“ broj: 43/92., 69/92., 87/92., na kojima postoji stanarsko pravo

25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 76/96., 111/96., 11/97., 103/97., 119/97., 68/98., 163/98., 22/99., 96/99., 120/00., 94/01., 78/02., dalje: Zakon o prodaji stanova) onda je valjalo utvrditi je li sporno zemljište u vrijeme kupoprodaje predstavljalo zajednički dio zgrade na kojim bi u tom slučaju sukladno odredbi članka 1. tog Ugovora 1. tužitelja stekla pravo zajedničkog vlasništva. Pri tom valja reći da Zakonom o prodaji nije određeno što se smatra zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, međutim, prema odredbi članka 5. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada („Službeni list“ bivše SFRJ broj 43/65., 57/65., i „Narodne novine“, broj 53/73.) koji je bio na snazi u vrijeme kada je 1. tužiteljica otkupila svoj stan, zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini smatraju se temelji, glavni zidovi, tavan, fasada, stepenice, hodnici, stan namijenjen za nadstojnika zgrade, dizalice, električna, kanalizaciona, vodovodna i telefonska mreža, bunari, prostorije za pranje i sušenje rublja, krov, podrum, uređaji za zagrijavanje, svjetlarnici, dimnjaci i sl., pa je stoga valjalo utvrditi da li je sporna prostorija predstavljala zajednički dio zgrade sagrađene na kč. br. 166 zgr. k.o. B..

12. Sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi nepravilno utvrdio da niti po jednoj pravnoj osnovi 1. i 2. tužitelji nisu postali (su)vlasnicima k.č. br. 166 zgr, štala površine 25 m2 pa se kao takvi niti ne mogu upisati u zemljišnoj knjizi, pri čemu niti ne navodi odredbe materijalnog prava. pri čemu nije sporno da su tužitelji upisani kao suvlasnici nekretnine oznake kč. br. 166 zgr K.O B., koja je u zemljišnoj knjizi označena kao štala, iako se u naravi radi o zemljištu na kojem se nalazi izgrađena zgrada sa prizemljem, I. katom i II. katom, i koja sa zgradom na k.č. br. 164 zgr K.O B., čini cjelinu u vidu stambene zgrade u kojoj se nalaze stanovi 1. i 2. tužitelja.

13. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti počinjenu bitnu povredu te će radi donošenja pravilne odluke u ovom predmetu savjesnom ocjenom svih provedenih dokaza utvrditi je li j spremište koje je 1. tuženik prodao 2. tuženiku temeljem Ugovora o kupoprodaji od 14. rujna 2018. predstavljalo zajednički dio zgrade u smislu članka 5. ZVDZ ili se radilo o posebnom dijelu zgrade koji je mogao biti predmet kupoprodaje, u vrijeme kada je prednik 1. tuženika raspolagao sa stanovima 1994. i 1996. godine a kojih su 1. i 2. tužitelji vlasnici. Imajući u vidu sve navedeno u ovom rješenju kao i ostale žalbene navode, pravilnom primjenom materijalnog prava će odlučiti o tužbenom zahtjevu, te donijeti zakonitu i valjanu odluku.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je primjenom članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Zagrebu 2. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža, v.r.