Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-561/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja R. V. A. H. d.o.o., Z., koga zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. H. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i p. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 130/2023-27 od 23. travnja 2024., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-130/2023-27 od 23. travnja 2024. u stavcima I., II., III. i V. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. V. A. H. d.o.o. koji glasi:
"Oglašava se ništetnim Pravilnik o nagrađivanju radnika u obliku posebnog dodatka na ugovorenu plaću, od 21. prosinca 2022 god. kao nezakonit i bez pravnog učinka, te se obvezuje tuženik nadoknaditi tužitelju troškove postupka sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. V. A. H. d.o.o. koji glasi:
"Oglašavaju se ništetnim članci br. 1., 3. i 4. Pravilnika o nagrađivanju radnika u obliku posebnog dodatka na ugovorenu plaću, od 21. prosinca 2022 god. kao nezakoniti i bez pravnih učinaka te se obvezuje tuženik nadoknaditi tužitelju troškove postupka sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
III. Nalaže se tužitelju R. V. A. H. d.o.o. naknaditi tuženiku A. H. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR
(slovima: osam stotina sedamdeset pet), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika A. H. d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 437,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.
V. Odbija se zahtjev tužitelja R. V. A. H. d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 812,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.“
2. Protiv presude u stavcima I., II., III. i V. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinaku, sukladno navodima žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora jest prvotno postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Pravilnika o nagrađivanju radnika u obliku posebnog dodatka na ugovorenu plaću, s Prilogom br. 1 i br. 2 od 21. prosinca 2022. (u daljnjem tekstu: Pravilnik o nagrađivanju), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti Pravilnika o nagrađivanju (članci 1., 3. i 4.) budući da tužitelj smatra da je obveza (činidba), koja temeljem istoga proizlazi za tuženika, neodređena i neodrediva, odnosno da ne sadrži objektivne kriterije prema kojima bi svaki radnik unaprijed mogao znati da će za uloženi i izvršeni rad dobiti adekvatnu i određenu nagradu, odnosno da je isti protivan kogentnim odredbama čl. 92., 149. i 150. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZR/14), čl. 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08 i 112/12), čl. 270., 298. i 32. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a) te čl. 55. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka, koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tužitelj to stoga što pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa, kao što ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.
7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
8. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:
-da između stranaka nije sporno da je Pravilnik o nagrađivanju donesen u skladu s procedurom propisanom odredbom čl. 27. ZR-a;
-da je tuženik Pravilnikom o nagrađivanju predvidio i uredio mogućnost isplate posebnog, stimulativnog dodatka na plaću radnicima koji ispune unaprijed određene, mjesečno postavljene ciljeve na načine kako je to propisano Prilogom 2 Pravilnika;
-da predmetni dodatak ne predstavlja dio osnovne, ugovorene plaće, već dodatnu zaradu (stimulaciju) za uspješnije/brže odrađen posao;
-da niti Pravilnik o nagrađivanju promatrajući ga u cjelini, kao niti odredbe članaka 1., 3. i 4. istoga (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev), ne sadrže nemoguću, nedopuštenu, neodređenu ili neodredivu činidbu, što bi bilo protivno odredbi članka 270. ZOO-a, budući da su radnici na koje se Pravilnik odnosi obaviješteni o mjesečnim ciljevima te isključujućim faktorima, ako se primjenjuju, a formule navedene u Prilogu 2 omogućavaju izračun predmetnog dodatka;
-da odredbe Pravilnika nisu protivne odredbi čl. 298. ZOO-a budući da isključujući faktori koje je tuženik odlučio postaviti ne predstavljaju nedopušten ili nemoguć uvjet koji bi bio protiv Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva;
-da se odredba čl. 32. ZOO-a u konkretnom slučaju ne može primijeniti, jer iz Pravilnika o nagrađivanju ne proizlazi da tuženik predviđa alternativne obveze;
-da Pravilnik o nagrađivanju nije protivan niti odredbama čl. 92. (isplata plaće i naknade plaće, čl. 149. (obaveza obavješćivanja radničkog vijeća) i čl. 150. (obveza savjetovanja prije donošenja odluke) ZR-a, budući da se u konkretnom slučaju radi o pravilniku kojim je regulirana mogućnost nagrađivanja radnika u vidu posebnog dodatka na plaću, što predstavlja slobodnu volju poslodavca i njegovo diskreciono pravo, o čemu je prethodno tužitelj obaviješten te je s istim provedeno savjetovanje;
-da se odredbama predmetnog Pravilnika na bilo koji način krši pravo radnika tuženika na rad i slobodu rada propisano odredbom čl. 55. Ustava RH;
-da tužitelj tijekom postupka nije učinio vjerojatnim da predmetni Pravilnik ili njegove pobijane odredbe bile diskriminatorne i na temelju zdravstvenog stanja radnika, jer uvjet za isplatu predmetnog dodatka kojim je propisana mjesečna satnica od najmanje 50% ili 75% prisutnosti na radnom mjestu ne dovodi do takve diskriminacije radnika, budući da je svrha predmetnog dodatka nagrada/stimulacija zaposlenika za uspješniji/brži rad za izračun čega je bitno određeno vrijeme efektivnog rada;
-da je Direktiva (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. prenesena u odredbe važećeg Zakona o radu te se izravno ne primjenjuje na stranke ovog postupka, a u konkretnom slučaju nije niti primjenjiva, jer predmetni dodatak predstavlja posebnu nagradu, a ne osnovnu, ugovorenu plaću radnika (koja bi mogla biti ugovorena način da sadrži fiksni i stimulativni dio);
pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio kako prvotno postavljeni tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, radi čega su žalbeni navodi bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
9. Na žalbene navode, kojima se u bitnome dijelu upire na pogrešno shvaćanje tužitelja da bi predmetni dodatak na plaću/posebna nagrada, kako je isti reguliran Pravilnikom o nagrađivanju tuženika, bio sastavni dio plaće valja navesti da je točno da se dodatkom na plaću, između ostalog, može smatrati i primitak koji ovisi o radnoj uspješnosti radnika (tzv. stimulacija), pri čemu takav dodatak mora odgovarati definiciji plaće (čl. 90. ZR-a kojim je regulirano da je plaća primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu; da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu) koja zahtijeva kumulativno ispunjenje oba kriterija, tj. i da se radi o primitku za obavljeni rad i da se radi o primitku za određeni mjesec.
10. S druge strane, prigodna nagrada (tzv. bonus) mogla bi biti primitak isplaćen radniku za obavljeni rad, međutim nedostaje joj ispunjenje kriterija redovitosti isplate, zbog čega se ne smatra plaćom.
11. Slijedom navedenog, nagrada za radne rezultate će se smatrati plaćom, ako je ispunjen kriterij redovitosti isplate takvog materijalnog prava, odnosno ako se isplaćuje jednako kako se isplaćuje plaća, međutim, ako ne ispunjava kriterij redovitosti na prethodno navedeni način, može se tretirati jedino kao materijalno pravo u vezi s radom.
12. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. ZPP-a u vezi s tbr. 7/2, 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj 138/23/).
13. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 2. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac, v.r.
