REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-728/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P.-Č. iz G. (OIB: ...), koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J., B., B. i H. iz K., protiv 1. tuženika L. K. iz G. (OIB: ...) i 2. tuženika Đ. K. iz Ukrajine, B., (OIB: ...), oba zastupana po punomoćniku M. B., odvjetniku iz S., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, te u pravnoj stvari po protutužbi 1. protutužitelja L. K. iz G. (OIB: ...) i 2. protutužitelja Đ. K. iz Ukrajine, B., (OIB: ...), oba zastupana po punomoćniku M. B., odvjetniku iz S., protiv protutuženice D. P.-Č. iz G. (OIB: ...), koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J., B., B. i H. iz K., radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o dopuštenoj reviziji tužiteljice ujedno i protutuženice (dalje: tužiteljice) protiv rješenja o parničnom trošku iz presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-592/2019-5 od 24. rujna 2020., kojim je preinačeno rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini posl. br. Psp-33/2016-53 od 8. studenoga 2019., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice kao djelomično osnovana i preinačuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž- 592/2019-5 od 24. rujna 2020. tako da se tuženici ujedno i protutužitelji (u daljnjem tekstu: tuženici) obvezuju pored iznosa već dosuđenog tim rješenjem isplatiti tužiteljici i daljnji iznos parničnog troška od kn 19.925,00/2.644,50 EUR-a, sve sa zateznim kamatama uz primjenu novelirane odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), računatim počev od 9. studenoga 2019. do isplate, sve i u roku od 15 dana

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad iznosa iz prethodnog stavka I.

III. Tuženicima se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je:

- utvrđeno da je tužiteljica „vlasnica u cijelosti nekretnina u z.k.ul. br. 41 k.o. P. i to čest. kat.br. 872/1 oranica sa 1536 m² i čest. kat.br. 872/2 oranica sa 662 m², te nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 120 k.o. P. i to čest. kat.br. 873 oranica sa 1190 m², i čest. kat.br. 869, i to u površini koja je u skici izmjere sudskog vještaka I. H. od 12. prosinca 2018., označena šifriranom plavom bojom, koja je skica sastavni dio ove presude, što su tuženici (...) dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica upiše kao vlasnica navedenih nekretnina na cjelokupnim suvlasničkim dijelovima tuženika u zemljišnim knjigama“,

- odbijen protutužbeni zahtjev protutužitelja na obvezivanje protutuženice da im „preda u posjed nekretninu označenu kao čest. kat.br. 872/1 oranica od 1536 m² i nekretninu označenu kao čest. kat.br. 872/2 oranica od 662 m², upisane u z.k.ul. br. 41 k.o. P., zatim čest. kat.br. 869 oranica od 6305 m² te cijelu nekretninu označenu kao čest. kat.br. 873 oranica od 1190 m², upisane u z.k.ul. br. 120 k.o. P.",

- odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka,

- naloženo tuženicima da tužiteljici naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.675,00 kuna,

- odbijen „u preostalom dijelu“ zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Drugostupanjski sud je svoju odluku o parničnom trošku (koja se u smislu odredbe čl. 129. st. 3. ZPP-a smatra rješenjem) donio uz obrazloženje:

„(...) Kako je ovom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice kako je postavljen u tužbi i na ročištu održanom dana 9. listopada 2019., odbijen je protutužbeni zahtjev 1. i 2. tuženika kojim su tražili predaju predmetnih nekretnina u posjed.

Tužiteljici su temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, dosuđeni troškovi žalbenog postupka koji se odnose na sastav žalbe prema Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) u iznosu od 1.875,00 kuna i trošak sudske pristojbe na žalbu prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 26/03., 125/11., 112/12., 157/13., 110/15., 118/18.), u iznosu od 800,00 kuna. Preostali dio parničnog troška nije dosuđen tužiteljici iz razloga što ni tužiteljica ni njeni prednici dugi niz godina nisu poduzimali pravne radnje usmjerene na uređenje imovinskopravnih odnosa na predmetnim nekretninama čime su u konačnici doveli do nastanka troškova u ovom parničnom postupku.

Obzirom 1. i 2. tuženici nisu uspjeli u ovom parničnom postupku, ne pripadaju im ni troškovi parničnog postupka. (...).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 3714/2020-3 od 23. prosinca 2020., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tužiteljice i tužiteljici je dopuštena revizija protiv drugostupanjskog rješenja o parničnom trošku u odnosu na pitanje:

"Ima li, u situaciji kada je jedna stranka u potpunosti uspjela u sporu, mjesta primjeni odredbe čl. 165. st.1. (vjerojatno se misli na čl. 156. st. 1.) Zakona o parničnom postupku i proširivanja odlučivanja po načelu culpae prilikom donošenja rješenja o naknadi troškova parničnog postupka zajedno s odlukom o glavnoj stvari, uzimajući u obzir postupanje stranaka izvan parničnog postupka, na način da se stranci koja je u potpunosti uspjela u sporu ne naknade svi potrebni troškovi za vođenje spora prema načelu cause iz odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku, već da joj se po tom načelu naknade samo troškovi nastali u žalbenom postupku?"

4. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

5. Tužiteljica je protiv drugostupanjskog rješenja o trošku postupka podnijela (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže osporeno rješenje preinačiti i tuženike obvezati naknaditi joj sav parnični trošak, podredno ukinuti ga i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Tuženici su odgovorili na reviziju i predložili da se ova odbije kao neosnovana.

7. Revizija je osnovana.

8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu postoji a može se i dalje očekivati nesigurna i neujednačena sudska praksa.

9. Predmet spora u odnosu na to pitanje valja sagledati u smislu Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14 - OUSRH i 70/19 - dalje: ZPP-a), iz dijela kojim je uređeno pitanje snašanja parničnog troška, i to:

- odredbe čl. 154. st. 1., prema kojoj: „Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.“,

- odredbe čl. 156. st. 1., prema kojoj: „Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.“,

- odredbe čl. 157., prema kojoj: „Ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.“,

- odredaba čl. 164., prema kojima: (stavak 1.) „O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja“, (stavak 2.) „Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.“

10. U parnici kakva je ova, u kojoj je predmet spora zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nekretnine na jedan od originarnih načina, na temelju zakona - dosjedanjem, kvalificiranim posjedovanjem nekretnine (u roku potrebnom za dosjedanje, sa kvalitetom u svakom slučaju bar poštenog posjeda, prema pravnom standardu takvog: “/.../ ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed“), po njezinoj prirodi, odlučivanje o troškovima postupka ima niz specifičnosti - i ovisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja zasebno.

Jasno je da se, načelno gledano, na tuženika ne može staviti teret odgovornosti (sa posljedicom da mora snositi parnični trošak) što je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine, pogotovo ne ako taj njegov upis nije ostvaren zlorabom nekoga prava, svjesno ili sa namjerom nesavjesnog ili nepoštenog postupanja: dakle, primjerice, ako je taj upis uslijedio (što je čest slučaj) bez njegova znanja (eventualno nekom greškom ili pred „100 godina“) ili ako je bez toga njegova znanja i održavan.

U takvim okolnostima od tuženika se, razumnim sagledavanjem stvari, ne može očekivati niti priznanje tužbenog zahtjeva: od njega se ne može tražiti da prizna ono što mu nije niti poznato - da onaj koji pretendira uspjehu (tužitelj) vrši posjed, k tome još i u potrebnom roku i kao kvalificirani posjednik.

Od njega se ne može (sa istom posljedicom propusta) očekivati ni da uređuje ono za što pravni interes ima tužitelj: na tužitelju je (a ne na tuženiku) obveza (ako želi da se utvrdi vlasnikom) da pokrene parnicu i da sebi uređuje imovnu situaciju, sve u usklađivanju stvarnog stanja (onog stečenog na temelju zakona) sa zemljišnoknjižnim stanjem - ali i teret da u takvoj parnici dokazuje ono što tvrdi (posjed sa kvalitetom).

11. Međutim, ovdje nije riječ o slučaju kakav je predstavljen pod točkom 10., načelnom: tuženici ovdje ne samo što tužbeni zahtjev nisu priznali - već su ga osporavali, i to kroz cijeli niz godina trajanja postupka, sve nakon što je pitanje vlasništva i posjeda istih nekretnina bilo sporno i niz godina prije pokretanja ove parnice. Osporavali su svo to razdoblje posjed tužiteljice, a podredno, za slučaj da se ovaj prihvati, osporavali su posebno i kvalitetu toga posjeda potrebnu za dosjedanje - a tražili su (protutužbenim zahtjevom) i da im tužiteljica preda prijeporni posjed, nalazeći da im pripada i kao upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima.

U takvoj situaciji opravdano je (pravilno) da tuženici, koji su parnicu (ipak) izgubili, i to po zahtjevu tužiteljice i svome protutužbenom - što ovdje valja respektirati, da (primjenom navedene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a) snose i nastali parnični trošak: jednostavno, uz činjenice utvrđene po drugostupanjskom sudu - kojima je ovaj sud vezan u odlučivanju (obzirom da drugostupanjska presuda nije predmetom pobijanja), valja pored svega prihvatiti da su oni uzrokovali dugogodišnje trajanje ovoga postupka.

Pritom ovaj sud, ograničen ovlastima postupanja samo po podnesenoj reviziji i u njoj postavljenim pitanjem, ne može preispitivati da li su tuženici ovu parnicu trebali izgubiti, odnosno da li je osnovan njihov protutužbeni zahtjev - i je su li osnovani njihovi prigovori na zahtjev tužiteljice.

Takav pristup jedini odgovara legitimnom očekivanju tužiteljice (koja je u odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a imala i legitimnu osnovu za to očekivanje) za svo vrijeme trajanja parnice da će sa zahtjevom uspjeti - i samo je uz takav pristup moguće postići i pravičnu ravnotežu između interesa tužiteljice da joj se legitimnim prizna to što je pokrenula ovaj postupak i vodila ga, kao i to što je u konačnom udovoljeno očekivanjima zbog kojih je postupak vodila - te interesa tuženika da ne snose parnični trošak iako su za trajanja postupka u cijelosti osporavali osnovu zahtjeva tužiteljice.

Valja pritom imati na umu da je tužba tužiteljice imala jasan sadržaj i nije bila nerazumna, odnosno da se ne može smatrati da je njezino očekivanje da će uspjeti u parnici bilo neopravdano, sve obzirom i na ponašanje tuženika prije podnošenja tužbe.

12. U tome je ovdje sadržan i jasan odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.

13. Kako je drugostupanjski sud temeljio osporeno rješenje o parničnom trošku na drugačijem i time pogrešnom shvaćanju - čime je pogrešno primijenio materijalnopravne odredbe čl. 154. st. 1., čl. 156. st. 1. i čl. 157. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tužiteljice i drugostupanjsko rješenje preinačiti odlukom kao u izreci ovoga rješenja.

14. Preinačena odluka o troškovima postupka, glede visine ovih, donesena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/2014 i 118/2014), sve (samo) prema određeno postavljenom zahtjevu tužiteljice i vrijednosti predmeta spora:

14.1. Tužiteljici tako nije opravdanim priznat zahtjev da joj se naknadi trošak:

- označen u njezinom troškovniku kao „Izbivanje iz kancelarije 3 h x 250,00 kn“, „Prijevoz 200 km x 3,50 kn“ i „Satnica 2 h x 250,00 kn“, pa još i „Izbivanje iz kancelarije 3 h x 250,00 kn“, „Prijevoz 200 km x 3,50 kn“ i „Satnica 1 h x 250,00 kn“, i to ne zbog toga što u nekim okolnostima slučaja nekoj stranki ti izdaci ne bi načelno pripadali - već zbog toga što u troškovniku tužiteljice nisu određeni dostatnim, razumnim razlozima (o kojim se to putovanjima radi, za koje potrebe, za koja izbivanja - kraj više ročišta održanih u postupku) po kojima bi se mogli u okolnostima konkretnog slučaja provjeriti - a sve kako odluka o ovima ne bi bila arbitrarna. Valja kod toga imati na umu da revizijski sud nema ovlasti (pored navedenih odredaba čl. 164. ZPP-a) istraživati i nalaziti (nagađati) razloge na što se ti izdaci odnose,

- isto je i: sa stavkom „predujam“, kada u troškovniku (gdje je to jedino trebalo) nije naznačeno da li je utrošen i koliko je utrošen, pa ostaje samo sa značajem (kojeg mu i sama tužiteljica daje) „predujma“ troška, a ne i troška; kao i prvom stavkom „objava“, kada nije specificirano na koju se objavu odnosi - time da na ročište na kojem je objavljena presuda od 6. listopada 2015. za tužiteljicu nije pristupio „nitko“,

- iz stavke „ročište 10. svibnja 2018.“, obzirom da je identičnu stavku istakla u troškovniku dva puta,

- iz stavaka: „sastav podneska 15. travnja 2015.“ (očitovanje na odgovor), „sastav podneska 7. lipnja 2018.“, „sastav podneska 13. ožujka 2019.“ i „podnesak 4. rujna 2019.“ (kojim tužiteljica „dostavlja određenu sudsku praksu“: to iako „sud poznaje pravo“, pa time i sudsku praksu - tako da stranka nema osnovu naplatiti svoj pokušaj pomoći sudu da ovu ipak sagleda), obzirom da su sa svojim sadržajem ti podnesci bili nepotrebni za vođenje postupka; „ročište 28. svibnja 2015.“, „ročište 3. rujna 2015.“, „ročište 6. listopada 2015.“, obzirom da na ova punomoćnik tužiteljice nije ni pristupio.

14.2. Uvažavajući navedeno pod točkom 14.1. i (opet) ostajući u granicama zahtjeva iz troškovnika tužiteljice, tužiteljici je valjalo dosuditi naknadu za trošak: sačinjenja tužbe (nagrada punomoćniku) 1.000,00 kn; pribave dva z.k. izvatka 500,00 kn; sastava podnesaka od 22. rujna 2017., 18. travnja 2018., 5. studenoga 2018., 23. travnja 2019. - za svaki podnesak po 1.000,00 kn; sudjelovanja punomoćnika na ročištu za objavu presude 8. studenoga 2019. 500,00 kn; sudjelovanja punomoćnika na ročištima od 17. travnja 2018., 10. svibnja 2018., 14. lipnja 2018., 18. rujna 2018., 12. rujna 2019., 9. listopada 2019. - za svako sudjelovanje po 1.000,00 kn; sudjelovanja punomoćnika na raspravi 9. svibnja 2019. 200,00 kn; sačinjenja odgovora na protutužbu 1.000,00 kn; plaćenih pristojbi na tužbu i presudu - po 400,00 kn; plaćene pristojbe na odgovor na protutužbu 200,00 kn; sastava revizije 1.500,00 kn; sudskih pristojbi na reviziju 550,00 kn; plaćenog daljnjeg PDV-a od 3.675,00 kn na stavke na koje se ovaj obračunava - odnosno ukupno kn 19.925,00/2.644,50 EUR-a.

15. Tuženicima nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju tužiteljice jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.