Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2917/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku K. G., odvjetniku iz O. društva G. N. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv tuženika A. I. iz P., OIB:…, zastupan po punomoćniku A. B., odvjetniku u B. na M., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, poslovni broj Psp-48/2023- 16 od 21. ožujka 2023., dana 1. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, poslovni broj Psp-48/2023-16 od 21. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine oznake čest. br. … k.o. P., u naravi kuća s pomoćnom zgradom i dvorištem, protupravnim ulaskom u kuću i promjenom brava na vratima koja su na skici sudskog očevida sastavljenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V. od 6. studenog 2023., a koja skica čini sastavni dio presude (u daljnjem tekstu skici vještaka) označena pravokutnim oblikom te slovima A, B, C i D (točka I izreke) zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja nekretnine oznake kat. čest. br. … k.o. P. odnosno da preda tužiteljici ključeve ulaznih vrata koja su na skici vještaku označena pravokutnim oblikom te slovima A, B, C i D te na taj način omogući tužiteljici posjed predmetne kuće (točka II izreke), zahtjev da mu se zabrani svako takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice (točka III izreke) kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.165,35 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV izreke).

2. Nadalje prihvaćen je prijedlog za donošenje privremene mjere kojom se tuženiku zabranjuje da ubuduće protupravno ulazi u kuću tužiteljice te mijenja bravu na ulaznim vratima kojom radnjom onemogućuje tužiteljici u izvršavanju njenih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini (točka VI izreke), te mu se nalaže da u roku od 24 sata računajući od dana dostave prvostupanjskog rješenja uspostavi ranije posjedovno stanje nekretnine oznake kat. čest. br. … k.o. P. odnosno da preda tužiteljici ključeve ulaznih vrata (točka VII izreke) s time da se obveza nečinjenja iz stavka VII rješenja o osiguranju zaprječuje novčanom kaznom od 1.000,00 eura (točka VIII izreke). Nadalje određeno je da ako tuženi ne postupi po navedenom rješenju da će sud, na prijedlog tužiteljice, izreći tuženom novčanu kaznu (točka IX izreke) te da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka smetanja posjeda ili do drugačije odluke suda, a ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena, kasnije promjene, tako da mjera više nije potrebna (točka X izreke) i da privremena mjera ima učinak rješenja o ovrsi (točka XI izreke) kao i d žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa ovrhu (točka XII izreke).

3. Rješenje žalbom pobija tuženi zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stav. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 90/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje i odbije zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška odnosno podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je rješenje u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tuženi u svojoj žalbi.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a za svoje utvrđenje dao je logične i uvjerljive razloge.

8. Predmet spora je zahtjev za posjedovnu zaštitu koju tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da se nalazi u zadnjem i mirnom posjedu kat. čest. br. …k.o. P., u naravi kuća s pomoćnom zgradom i dvorištem, koji posjed joj je tuženik smetao na način da je protupravno ušao u kuću i promijenio bravu na vratima koja su na skici sudskog vještaka označena pravokutnim oblikom te slovima A, B, C i D kao i zahtjev da se naloži tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja nekretnine na način da tuženi preda tužiteljici ključeve navedenih ulaznih vrata te da mu se zabrani ubuduće svako takvo ili slično smetanje tužiteljice u posjedu predmetne nekretnine.

9. Pošavši od utvrđenja da je sada pok. I. F. zadnja od obitelji I. živjela u predmetnoj nekretnini i to prije nego li je otišla živjeti kod sestre u P., a kasnije i u Dom za starije i nemoćne u mjesto C., da je pok. I. F. predmetnu nekretninu na kojoj se čim smetanja dogodio darovala tužiteljici 2016. te tužiteljicu, nakon darovanja, uvela u posjed te nekretnine 2016. te joj predala ključeve iste, da se tužiteljica od predmetnog darovanja nalazila u zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine te da je upravo tuženi 1. rujna 2023., a što je tužiteljica saznala isti dan, protupravno ušao u predmetnu kuću i promijenio bravu te na taj način smetao tužiteljicu u njenom zadnjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine, sud prvog stupnja utvrdio je da tužiteljici pripada pravo na zatraženu posjedovnu zaštitu temeljem odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV) te slijedom toga tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvatio.

10. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravo vlasništva pok. F. I. na predmetnoj nekretnini pa da onda ista nije mogla darovati predmetnu nekretninu tužiteljici nisu odlučni u ovoj pravnoj stvari u kojoj tužiteljica od suda traži posjedovnu zaštitu. Naime u postupku radni smetanja posjeda odlučne su činjenice isključivo tko je u posljednjem mirnom posjedu određene nekretnine i činjenice vezane za utvrđenje eventualnog smetanja posjeda te nekretnine. Dakle u parnici radi smetanja posjeda nisu odlučne činjenice vezane za pravo na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti zadnjeg mirnog posjeda, pa tako niti u konkretnom slučaju vlasništva predmetne nekretnine.

12. Za svoje utvrđenje da je tužiteljica dokazala da se do smetanja nalazila u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine sud prvog stupnja dao je valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i koje utvrđenje žalbeni navodi tuženika nisu uspjeli dovesti u sumnju. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja reproducirao iskaz tužiteljice te je istom u cijelosti povjerovao ocjenjujući njezin iskaz logičnim i uvjerljivim te suglasnim sa drugim provedenim dokazima i to dijelovima iskaza saslušanih svjedoka koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora (iskazima V. S., Z. V. S. I.) dok navodima tuženog koji je osporavao da se tužiteljica nalazila u zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine tvrdeći da on živi u predmetnoj kući odnosno da se nalazi u posljednjem posjedu iste nije povjerovao. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju s time da se navodi iz žalbe tuženika u bitnom iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj se tuženik zajedno sa bratom N. I. od smrti pok. tete F. I. nalazio u posjedu predmetne nekretnine koji posjed je tužiteljica njemu smetala. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8. ZPP) a osobito ne kada zanemaruje da je sestra tuženog V. S. iskazala da je čula da je tužiteljicu pok. teta F. I. dovodila na predmetnu nekretninu što ide u prilog istinitosti tvrdnji tužiteljice da ju je pok. F. I. nakon što joj je darovala predmetnu nekretninu i uvela u posjed iste predajući joj ključeve a iz navoda same žalbe proizlazi da nije sporno da je nakon smrti njenog oca sada pok. F. I. jedina od obitelji I. bila u posjedu predmetne nekretnine čemu se ostali iz obitelji I. i nisu protivili. Da je u posjedu predmetne nekretnine bila F. I. proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka Z. V. (prvog susjeda) i V. S. (sestra tuženog) i S. I. (nećak tuženog) koji su iskazivali da je u predmetnoj nekretnini zadnja živjela F.

I. a prije nje njezin otac V. I. iz čega pak proizlazi da nije istinit iskaz i navod tuženog dan tijekom prvostupanjskog postupka da on u predmetnoj nekretnini živi. S obzirom na navedeno logično je i životno da je pok. F. I., koja je do odlaska u dom jedina bila u posjedu predmetne nekretnine nakon što je ugovorom o darovanju tužiteljici darovala predmetnu nekretninu istu i uvela u posjed navedene nekretnine, a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice kojoj sud nije našao razloga ne vjerovati.

13. Istinitost tvrdnji o postojanju odlučnih činjenica (da je tužiteljica bila u posjedu predmetne nekretnine u kojem posjedu ju je tuženik smetao na način da je protupravno ušao u istu te zamijenio bravu na vratima) tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari, suprotno žalbenim navodima dokazala te je sud prvog stupnja pravilno utvrdivši činjenično stanje za koja utvrđenja je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 22. st. 1. ZV-a kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe tuženika, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi ZV, na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

14. I za svoje utvrđenje (da je tužiteljica osim što je dokazala vjerojatnost postojanja svoje tražbine) da je ista učinila vjerojatnost i opasnost da bi bez takve mjere tuženi znatno otežao ostvarenje prava zadnjeg mirnog posjeda s obzirom da je isti počinio čin smetanja ustrajući u tvrdnji da na isto imao pravo jer se mijenjajući bravu na vratima poslužio primjenom instituta samopomoći što je sud prvog stupnja ocijenio neosnovnim odnosno da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere sud prvog stupnja je dao valjane i logične razloge, a koje razloge žalbom tuženik posebno niti ne osporava.

15. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), koje tuženik žalbom posebno niti ne osporava.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

U Zagrebu 1. srpnja 2024.

S u d a c:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.