Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Kž-346/2024-4
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K
E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Marija Kovača i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., OIB: ...., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-75/2022-33 od 30. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-75/2022-33 od 30. studenoga 2023., opt. D. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 1. KZ/11 pa je na temelju čl. 227. st. 1. KZ/11 opt. D. K. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te mu je na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, neće izvršiti ako isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 1 u svezi s čl. 145. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) opt. D. K. je dužan platiti troškove ovoga kaznenog postupka i to za provedeno sudskomedicinsko vještačenje po vještaku dr. D. M. u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kn, te za provedeno prometno vještačenje po vještaku ing. S. H. u iznosu od 409,28 eura/3.083,75 kuna te za usmeno očitovanje na nalaz i mišljenje prometnog vještaka S. H. u iznosu od 211,75 eura/1.595,43 kune te paušalni iznos od 100,00 eura/753,45 kuna, što sveukupno iznosi 1052,84 eura/7.932,63 kuna, sve to u roku od 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.
1.2. Temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08 opt. D. K. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – nepružanje pomoći – opisano i kažnjivo po članku 123. stavak 2. KZ/11.
2. Protiv oslobađajućeg dijela navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 parafrazirajući zakonski tekst navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka no cijeneći sadržaj žalbe za zaključiti je da se ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka zapravo podvodi pod žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zatim je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda u pogledu krivnje optuženika odnosno da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti elaborirajući provedene dokaze, dajući svoju ocjenu istih, odnosno tražeći preocjenu dokaza s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je svojim podneskom br. KŽ-DO- 296/2024 od 18. lipnja 2024. vratilo spis s razgledavanja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno navodima žalbe a koji nisu takove prirode da bi doveli u pitanje valjanost odluke prvostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon pravilno zaključivši da nije dokazano da bi optuženik ostvario bitna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela - nepružanje pomoći, opisano i kažnjivo po čl. 123. st. 2. KZ/11. te ga je za to kazneno djelo pravilno temeljem čl. 453 toč.3. ZKP/08 i oslobodio optužbe.
6.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je valjane, logične, uvjerljive, provjerljive i iscrpne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski, a koje razloge nije nužno u većoj mjeri ponavljati pa se žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, no posebno je potrebno apostrofirati sljedeće.
6.2. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao uvjerljive i logične iskaze ispitanih svjedoka te nalaze i mišljenja kako prometnog tako i sudskomedicinskog vještaka. Naime iz iskaza ispitanog svjedoka D. S. nesporno proizlazi da je navedeni ugostiteljski objekt u kojem je bio zajedno sa žrtvom/ošt. I. D. te opt. D. K. te da je optuženik napustio navedeni ugostiteljski objekt petnaestak minuta prije D. S., ali da ga je svjedok S. koji je krenuo iz lokala 15 minuta nakon njega ga sustigao te svjedok ne zna gdje je bio optuženik tih 10-15 minuta, a što je sukladno i s obranom optuženika u kojoj on navodi da je automobil zaustavio i zadržao se neko vrijeme tražeći u što je udario odnosno budući iz iskaza svjedoka I. Č. proizlazi da je on određeno vrijeme nakon što je čuo nekakav tresak vidio nepoznatu osobu kako izlazi iz grabe penjući se uz nasip na cestu, a iz čega također proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se žrtva/ošt. I. D. otkotrljao niz padinu, a što bi ukazivalo da ga optuženik u tom mraku i uslijed svoje alkoholiziranosti očito nije mogao pronaći time da se ne može isključiti niti mogućnost da je pomenuti svjedok Č. što se tiče svjetla automobila koje je vidio u stvari vidio svjetla automobila svjedoka S. jer je izjavio da je od udarca kojega je čuo pa do pojave svjetala vozila moglo proći 6-10 minuta, a osim toga i iz iskaza navedenog svjedoka (koji se probudio usred noći uslijed treska i otišao u toalet) proizlazi da uopće nije niti detaljno obraćao pažnju na tu situaciju, a što sve opravdava zaključak prvostupanjskog suda da nije sa sigurnošću dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 123. st. 2.KZ/11, a kako je to detaljno obrazložio i prvostupanjski sud.
7. S obzirom na gore izneseno i budući u pobijanoj presudi nisu pronađene povrede na koje ovaj sud u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, shodno tome je i temeljem čl. 482. i 486. ZKP/08 i odlučeno kao u izreci.
Osijek, 28. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač, v. r.