Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: K-477/2018-81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Zlatku Kojundžiću, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Doris Tolić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika SŠ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21- dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: K-DO-185/2017-XX od 14. studenog 2017., nakon održane rasprave dana 28. lipnja 2024., u prisutnosti zamjenice ODO-a u Rijeci Ive Šalov, braniteljice optuženika Ane Trošelj, odvjetnice iz Rijeke i optuženika SŠ, istoga dana javno objavivši,
p r e s u d i o j e
optuženi SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin pok. S i Ane rođ. Ć, rođen **.**.1987. u [adresa], državljanin RH, elektromašinski tehničar, zaposlen u TD-u "Guste zidine" d.o.o., s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 600,00 eura, u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta u dobi od 18 godina, sa završenom srednjom školom, bez imovine, nije služio vojsku, sudionik Domovinskog rata, odlikovan, s prebivalištem u [adresa], osuđivanog presudama Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-435/07 od 25.05.2011. g. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-532/08 od 25.04.2012. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-693/10 od 27.04.2012. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kv-767/12 od 12.03.2013. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca (uključene presude posl.br. K-435/07 i K-532/08), Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kv-270/13 od 09.07.2013. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine (uključene presude posl. br. K-693/10 i K-767/12), Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. K-27/15 od 25.02.2016. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 5 godina, sada na slobodi,
kriv je
što je
u razdoblju od kraja 2014. g. do 31. travnja 2015. g. u [adresa], u namjeri da se nepripadno okoristi, nakon što je s ĆŠ dogovorio da će za njezinog sina OŠ u roku od jednog mjeseca kupiti i uvesti iz Njemačke automobil marke "BMW" za iznos do 6.000,00 EUR-a, pa nakon što mu je imenovana u tu svrhu u dva navrata predala iznos od ukupno 3.450,00 EUR-a, protekom četiri mjeseca od dogovora dovezao automobil marke "BMW" u [adresa], neistinito pritom predočivši imenovanoj da za navedeni automobil još samo mora obaviti tehnički pregled i platiti carinu, a nakon čega da će joj automobil biti predan, što nikada nije učinio te nakon što mu je ista rekla da zbog toga odustaje od dogovora i zatražila da joj vrati isplaćeni novac, u dva navrata isplatio iznos od ukupno 300,00 EUR-a te početkom 2015. g. potpisao potvrdu kojom joj se obvezuje vratiti iznos od 3.250,00 EUR do 31. travnja 2015. g., a što nije učinio do danas, kojim postupanjem je ĆŠ oštetio za iznos od 3.150,00 EUR,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11).
pa se po članku 236. stavak 1. KZ/11,
OSUĐUJE
na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. ZKP/08 optuženiku DŠ se izriče
UVJETNA OSUDA
pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u tom roku kušnje ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženik SŠ dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu od 350,00 eura (tristo pedeset eura), podvozne troškove svjedoka u iznosu od 154,00 eura (sto pedeset četiri eura) te trošak vještačenja po stalnom sudskom vještaku za rukopise u iznosu od 189,53 eura (sto osamdeset devet eura i pedeset tri centa).
Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenoj ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev spram optuženika SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] u iznosu od 3.150,00 eura (tri tisuće sto pedeset eura) slijedom čega je optuženik SŠ dužan oštećenoj ĆŠ na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti novčani iznos od 3.150,00 eura, a sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, optužnicom poslovni broj K-DO- 185/2017-XX od 14. studenog 2017., sada KO-DO-1512/2020, optužilo je SŠ za učin jednog kaznenog djela činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude, uz napomenu da je prilikom donošenja presude, sud po službenoj dužnosti precizirao činjenični opis kaznenog djela za koje se tereti optuženika na način da je u prvom retku umjesto navoda "2013.g." sada stavio "2014.g." dok je u ostalom dijelu optužnica ostala neizmijenjena, a sud navedenim ispravkom datuma nije zadirao u identitet same optužbe. Radi pojašnjenja navodi se da prema iskazu oštećene ĆŠ proizlazi da je predmetno kazneno djelo počinjeno krajem 2013., međutim, sud je na temelju provedenih dokaza u prvom redu iskazima kako optuženika tako i svjedoka OŠ, VŠ i SŠK, nedvojbeno utvrdio da je do dogovora između optuženika i oštećenika o kupovini rabljenog osobnog vozila marke BMW došlo krajem 2014., a ne 2013. kako se to navodi u optužnici.
2. Upitan na početku rasprave kakav stav zauzima prema optužbi optuženi SŠ iskazao je da se u odnosu na optužbu ne smatra krivim, a u svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka u bitnome navodi da će odgovarati na pitanja samo svoje braniteljice, da je OŠ sa svojom suprugom početkom 2014. radio kod njega u hali na način da su uvozili polovnu robu i automobile iz Njemačke i prodavali u Hrvatskoj. SŠ je izrazio želju odnosno namjeru da bi njegova majka za njega kupila jedan automobil iz Njemačke marke BMW 5, pozvali su ga na Grobnik radi razgovora oko ovog automobila, kojom prilikom su isti priredili roštilj i tada im je rekao da bi uvoz tog vozila iz Njemačke iznosio 7.000 eura, s tim da mu moraju dati avans u visini polovice navedenog iznosa i toga dana ĆŠ predala mu je iznos od 3.500,00 eura koji je iznos odmah predao AŠ, koji je istoga dana otputovao u Njemačku po vozilo i nakon dan ili dva, nije siguran, AŠ je dovezao iz Njemačke rabljeno vozilo marke BMW 5 530 sive boje, koje je on parkirao ispred firme, a zatim je pozvao OŠ i njegovu suprugu da pogledaju vozilo, da se s njim provozaju i odluče hoće li isti kupiti. Toga dana preuzeli su vozilo, a sutra dan su isti dovezli i rekli da pristaju i da će uzeti vozilo, a on je to vozilo do plaćanja ostatka novca odlučio staviti pod žicu. Ujedno je pozvao OŠ da putem svoje majke izvrši isplatu preostale polovice na ime kupovine vozila, uz napomenu da bi trebali onda otići i na carinu vidjeti koliki su troškovi uvoza vozila, koje je također trebalo platiti. Njemu je naknadno OŠ javio da njegova majka trenutno nema potreban novac za isplatu vozila, da će u svezi tog novca otići u Austriju na 15-20 dana i ako je može sačekati do povratka iz Austrije na što je on i pristao. Nakon povratka iz Austrije dogovorili su susret na Grobniku u jednom kafiću i na kojem su bili on, ĆŠ, njezin suprug VŠ, OŠ i njegova supruga SŠK i tom prilikom ĆŠ je rekla da je imala nekih problema vezano za podizanje novca u Austriji u smislu da je htjela podići neki kredit, ali da isti nije mogla podići jer nije bila za stalno zaposlena u Austriji. Na tom razgovoru na njegov upit što će sa autom, hoće li oni platiti na neki drugi način to vozilo i da li imaju novaca za plaćanje carinskih troškova, ĆŠ je rekla da trenutno nema novac pa je predložila da on njima auto prepusti, a da će se ona snaći za ostatak novca u par mjeseci, s čime se on nisam složio već im je ponudio da im za novac koji su dali preda drugo manje vozilo tipa Fiat Punto ili manjeg Opela kojeg je imao u firmi, što su isti odbili jer je OŠ inzistirao na BMW-u, a zatim su odlučili da od njega neće uzeti vozilo, već su tražili povrat novca, s čim se je on složio uz naknadu njegovih troškova i tom prilikom dogovorili su da ću im dug od 3.500,00 eura vrati kroz nekoliko mjeseci, a nakon što proda predmetno vozilo. Tom prilikom ĆŠ je inzistirala da joj izda potvrdu da joj je dužan 3.500,00 eura, a kako on od duga nije bježao takvu je potvrdu potpisao. Njega je u međuvremenu ĆŠ nazvala i rekla da njena djeca žele odseliti u Austriju jer da tu nemaju posla niti novaca za mlijeko za djecu i ako im može odmah vratiti preostali novac, s čime sam se je on složio te je jednog dana zajedno sa sestrom išao u obilazak njihove majke u bolnicu te je u povratku istoj rekao da želi vratiti OŠ 2.700,00 eura što u kunama što u eurima, a na njen upit kako misli taj novac vratiti, rekao je da će to učiniti na ruke, s čim se ista nije složila i tom prilikom predložila mu je da u svezi povrata novca sačini potvrdu kako bi imao dokaz o povratu novca, slijedom čega je istu poslušao te je kupio jednu teku iz koje je uzeo komad papira i napisao predmetnu potvrdu, iz koje je razvidno da OŠ vraća 2.000,00 eura i 5.500,00 kuna, nakon čega je pozvao OŠ, kojom prilikom su se našli pored jednog dućana i tom prilikom dao mu je ovaj novac, a isti mu je potpisao predmetnu potvrdu. Nakon ovog se više nisu čuli jedno vrijeme, a zatim ga je nazvala ĆŠ i pitala ga za još 800,00 eura razlike, kojom prilikom joj je objasnio da se tih 800,00 eura odnosi na trošak puta AŠ u [adresa] po vozilo i na trošak privremenih tablica za predmetno vozilo. Na poseban upit optuženik navodi da je do njegovog susreta sa ĆŠ u ugostiteljskom objektu "Putnik" na Grobniku moglo doći u siječnju ili veljači 2015., a što se tiče njegovog zdravstvenog stanja navodi da je u međuvremenu operirao srce u Magdaleni kojom prilikom su mu ugradili stentove, a ima i težu šećernu bolest zbog čega radi pretrage. Na kraju ističe da je svoj dug ĆŠ vratio i naplatio troškove koje je imao i smatra da je s njima završio, a sve što se događalo iza toga je bilo posve nepotrebno. U svojoj dopunjenoj obrani optuženik izjavljuje da u cijelosti ostaje kod svih do sada iznijetih obrana, kako mu nije jasno to da je u nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da je prilikom pisanja potvrde kod upisivanja novčanog iznosa u kunama korištena druga olovka, uz napomenu da su se tom prilikom on i OŠ raspravljali oko predmetnog doga, a nakon što je istome dao 2.000,00 eura, vidio je da kod sebe ima joj 5.500,00 kuna, a kako je isti inzistirao da mu da još novca, istom prilikom dao je i ovih 5.000,00 kuna što mu je isti tom prilikom i potpisao. Na poseban upit da li je tom prilikom mijenjao olovku prilikom pisanja i potpisivanja potvrde, odgovara kako misli da nije, odnosno da nije siguran. Radi pojašnjenja optuženik navodi da je OŠ prvo predao 2.000,00 eura nakon čega je zatvorio bilježnicu i odložio na zadnje sjedište vozila, a nakon toga nastavili su se raspravljati na način da je OŠ tražio još novca i tom prilikom kako je kod sebe imao još 5.500,00 kuna istom je predao i taj novčani iznos time da su naknadno dopisali ovih 5.500,00 kuna. Iz obrane optuženika koju je iznio pred ODO Rijeka u bitnome proizlazi da je pristao nabaviti automobil marke "BMW 5", 2005. ili 2006. godište za sina ĆŠ. Dogovor da je bio da nabavi automobil marke "BMW" do visine cijene 7.000,00 eura s putnim troškovima. Jedne prilike ĆŠ ga je pozvala na roštilj te tada mu predala iznos od 3.500,00 eura za kupnju automobila dok je dogovor bio da će ostatak isplatiti kada doveze automobil. On da je novac odmah predao prijatelju AŠ kojeg da je uputio da u Njemačkoj preuzme automobil marke "BMW" te da je na iznos koji mu je platila ĆŠ dodao iznos od 3.500,00 eura kako bi AŠ mogao automobil kupiti. Nakon 48 sati automobil da je dovezen u Rijeku te da ga je on dovezao obitelji ĆŠ da ga vide te da su ga isti uzeli na korištenje nekoliko dana. Kada je iste pitao za ostatak novaca ĆŠ ga je zamolila da pričeka još neko vrijeme dok ne skupe novac i ne prodaju automobil koji su imali. Nakon dva mjeseca ĆŠ da ga je kontaktirala i rekla da oni ne mogu skupiti novac te da bi odustala od dogovora i ujedno od njega zatražila da joj vrati novac koji je prethodno platila. Nakon toga je OŠ **.**.2015. isplatio iznos od 2.000,00 eura i 5.500,00 kuna o čemu je isti potpisao potvrdu. IŠ da nema veze s dogovorima oko prodaje automobila niti je imala bilo kakve veze s dogovorom oko kupnje istog. "BMW" je vraćen u Njemačku iz razloga što ga nije uspio prodati drugim osobama.
3. U tijeku dokaznog postupka u svojstvu svjedoka saslušani su: ĆŠ (list 22 i 23, 88 i 89, 129-131, 214-217 spisa), VŠ (list 90, 131 i 132 spisa), AŠ (list 94 i 143 spisa), OŠ (list 135 i 136 spisa), ČŠ (list 151 i 152 spisa), GŠ (list 152 spisa) i SŠK (list 193-196 spisa), te je pročitana dokumentacija koja prileži spisu i to: izjava oštećenika o imovinsko pravnom zahtjevu (list 105 spisa), potvrda (list 9 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 10 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, bez naloga (list 11 i 12 spisa), potvrda (list 70 spisa), bilježnica (list 123 spisa), liječnička potvrda za LŠ (list 141 spisa), nalaz za SŠ (list 178, 180, 208 spisa), medicinska dokumentacija za optuženika (list 228-235 spisa), zapisnik o vještačenju, nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (list 245-250 spisa), liječnika potvrda za optuženika (list 263, 266 spisa).
4. Iz iskaza svjedoka ĆŠ kojeg je dala pred ODO Rijeka u bitnome proizlazi da se na zimu 2013. sastala sa SŠ s namjerom da se dogovore o kupnji automobila marke "BMW" njezinom sinu OŠ. Dogovor je bio da automobil bude do iznosa od 6.000,00 eura. SŠ je u njihovo ime pristao kupiti automobil u Njemačkoj i isti uvesti u Republiku Hrvatsku. Nakon dogovora, DŠ je predala iznos od 2.950,00 eura, potom iznos od 500,00 eura, time da je dogovor bio da će mu ostatak platiti kada se automobil uveze. SŠ se obvezao kupiti automobil u njihovo ime i uvesti ga u roku od mjesec dana. Nakon 3-4 mjeseca od dogovora SŠ je dovezao automobil marke "BMW" te istima rekao da ide obaviti tehnički pregled i carinu za automobil te da će se vratiti popodne s riješenim papirima. SŠ se nije vratio zbog čega ga je nazvala i da joj je isti tada rekao da mora ići u Sloveniju nakon čega je rekao da će javiti novosti. Nakon 2 ili 3 mjeseca ju je ponovno nazvao i rekao joj da od automobila neće biti ništa te da je ona tada od istog zahtijevala da joj vrati novac. U nekoliko navrata se kasnije sastajala s SŠ te je isti u dva navrata vratio ukupan iznos od 250,00 eura, dok ostatak novca nije vratio. Jedne prilike krajem 2014. ili početkom 2015. se s istim sastala te je SŠ ispisao potvrdu na kojoj priznaje da joj je dužan 3.250,00 eura koji dug da će vratiti do 31. travnja 2015. Kako dug nije vratio ni u tom roku ista da ga je prijavila policiji zbog kaznenog djela prijevare. Iz njenog iskaza također slijedi da joj je njen sin OŠ rekao da se sastao s SŠ i da mu je isti predao iznos od 200,00 eura, a to ej bilo prije nego što je SŠ potpisao potvrdu o dugu prema njoj, a nakon što joj je predočeno da je u ranijem iskazu navela da joj je SŠ vratio iznos od 100,00 eura, a njenom sinu OŠ iznos od 150,00 eura, navodi kako je točno da je SŠ njoj osobno vratio iznos od 100,00 eura, a njenom sinu OŠ iznos od 200,00 eura, dok poriče da bi SŠ predao iznos od 2.000,00 eura već 200,00 eura te da je dokaz tome i potvrda odnosno izjava SŠ koju je napisao nakon isplate ovih 200,00 eura gdje se navodi koliko joj je ostao dužan. U tom smislu postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.150,00 eura. U svom iskazu pred ovim sudom isti svjedok u bitnome navodi da su ona i njen nevjenčani suprug VŠ predali optuženiku na ime kupovine predmetnog vozila prvo iznos od 2.950,00 eura, a nakon par dana dali su mu još 500,00 eura što ej bila polovica potrebnog iznosa za kupovinu vozila budući je rekla optuženiku da može kupiti vozilo do vrijednosti do 7.000,00 eura. Optuženik je novac uzeo, međutim, iz dana u dan njegov odgovor je bio da će auto dovesti, ali od tog auta nije bilo ništa, istog je zamolila da vrati novac, a on joj je znao govoriti „ajde dođi, ja dolazim iz Austrije, imam novac“ ili „dolazim iz Bosne, dođi po novac“ i ona dođe, ali od novca nije bilo ništa. Kada bi se tom prilikom našli, otišli bi i na kavu i kada bi ga pitala za novac isti bi joj rekao „čuj, sad nemam, ali evo imam samo 100,00 eura koje sam ti voljan platiti na ime putarine i benzina za put“. Istina je da je optuženik njenom sinu u međuvremenu vratio 100,00 eura odnosno tim novcem platio mu je „rent a car“ za vozilo, kako bi s tim vozilom njen sin došao do nje u BIH, gdje se tada nalazila na godišnjem. U međuvremenu je još „tisuću puta“ dolazila u Rijeku kako bi od optuženika potraživala svoj novac, a isti je zatim nazvao njenog sina i rekao da ima 200,00 eura i da dođe po taj novac, tako da je njenom sinu predao i tih 200,00 eura, a njezin sin se potpisao da je uzeo taj novac. Zatim ponovno nije bilo nikakvih kontakata između nje i optuženika, nakon čega su dogovorili susret u restoranu „Putnik“ na Grobničkom polju kojom prilikom je optuženik u nazočnosti šefa restorana skupa s njom sačinio ugovor kojom prilikom je priznao koliki je dug prema njoj, do čega je došlo na njenu inicijativu, obzirom da optuženik nije vraćao predmetni novac. Ona je zvala optuženika da odu javnom bilježniku radi ovjere ovog ugovora, ali on nije htio ići. Tom prilikom dogovorili su da kada optuženik vrati taj novac da će ona njemu vratiti primjerak svog ugovora koji će onda on isparati, zatim je otišla u Austriju, zvala je više puta optuženika koji se nekada javio, nekada nije i tada mu je rekla „ SŠ, vrati taj novac, što si odlučio mene pokrasti na ovaj način, što nisi našao nekog bogatijeg nego mene i ako ne vratiš ja te moram tužiti“, a optuženik joj je tom prilikom rekao „možeš me tužit, ali ništa od toga jer ja nemam ništa na sebi“, nakon čega je optuženika prijavila policiji. Na daljnji upit navodi da je možda mjesec ili mjesec i pol dana od predaje novca optuženik njima dovezao jedno vozilo marke BMW i rekao im je „evo to je taj auto, idemo ga probat“, isprobali su automobil, ona je bila baš zadovoljna, a onda je optuženik rekao da će vozilo ostati kod njega jer ga treba cariniti i registrirati u RH, nakon čega se udaljio sa istim vozilom koje više nisu vidjeli. Ona je pitala optuženika što je s tim vozilom, a isti joj je odgovarao u smislu da je sad ovo u kvaru, pa je sad ono u kvaru, pa ga treba napraviti, a nakon toga optuženik je rekao da od toga BMW nema ništa s tim da nije navodio poseban razlog, a kada je vidjela da od vozila neće biti ništa od optuženika je zatražila povrat novca. Točno je da je njen sin OŠ tražio od optuženika da ako već nije ovaj BMW da neka mu doveze neko drugo vozilo, samo da je ispravno i optuženik je jednom prilikom dovezao neko drugo vozilo, ne sjeća se više koje marke, radilo se o vlasnici iz Zadra zbog čega isto nisu mogli prihvatiti jer to nije bilo njegovo vozilo. Nadalje navodi da su predmetni BMW koji je optuženik dovezao iz Njemačke probali ona, njen suprug i sin OŠ s tim da je istim vozilom upravljao optuženik, uz napomenu da tom prigodom ovo vozilo nije ostalo kod njenog sina OŠ, a oni optuženiku nisu isplatili preostali dio novca za ovo vozilo jer zbog čega bi to učinili kada im to vozilo nije predao. Po njihovom dogovoru bili su spremni njemu isplatiti ostatak novca nakon što bi predao vozilo sa urednim papirima i ona je imala ostatak novca za predaju optuženiku. Na poseban upit da li je optuženik predmetni BMW ostavio OŠ dvije noći, svjedok odgovara negativno. Također nije točno da je ona rekla optuženiku da BMW preda OŠ, a da će mu oni isplatiti ostatak novca za mjesec dana. Na daljnji upit decidirano iskazuje da su optuženiku na ime kupovine predmetnog vozila dali 3.450,00 eura ukupno, a da im je isti vratio 300,00 eura. Na daljnji upit svjedok navodi kako nije na bilo način niti preko bilo koga uputila poruku optuženiku da nema dovoljno novca za isplatu predmetnog vozila i da će novac platiti nakon što u Austriji riješi kredit. Također, poriče da je u međuvremenu zvala optuženika i pitala ga da joj vrati 800,00 eura razlike te da do takvog razgovora nikad nije došlo. Na daljnji upit radi pojašnjenja, svjedok je iskazala da u trenutku dolaska optuženika sa vozilom marke BMW u Hrvatsku koje je bilo sa Njemačkim tablicama nije kod sebe imala gotovinu za isplatu preostalog dijela novca već je planirala skupa sa SŠ otići do njene banke u Austriji podići sa njene kartice i predati mu novac na ruke, a u to vrijeme bila je stalno zaposlena 18 godina u Austriji.
5. Iz iskaza svjedoka VŠ u bitnom slijedi da je većinu dogovora vezano za automobil marke "BMW" s SŠ vodila njegova supruga te da je istome predala iznos od 2.950,00 eura. Mjesec dana otkada su DŠ uplatili iznos od 2.950,00 eura da je njegova supruga DŠ predala iznos od još 500,00 eura. Da se sjeća da je SŠ jedne prilike dovezao automobil marke "BMW" kada je rekao da za njega mora riješiti papirologiju međutim da se nije vratio s automobilom i da je kasnije nudio i neke druge automobile što da njima nije odgovaralo već su oni htjeli da im vrati novac. Da mu se čini da je SŠ njegovom sinu OŠ vratio iznos od oko 200,00 eura te da im je dužan otprilike 3.250,00 eura. SŠ je potpisao izjavu da će vratiti dug međutim dug nije vratio niti je htio ići kod javnog bilježnika da se ta izjava ovjeri. Na poseban upit svjedok navodi da je ovih daljnjih 500,00 eura njegova supruga predala optuženiku 10-15 dana nakon prethodno navedenog događaja, da su se sa SŠ našli na kavi na aerodromu nakon što je isti dovezao jedan automobil marke "Audi A4", tome su bili prisutni on, njegova supruga, OŠ i njegova supruga SŠK i optuženik koji je tada rekao da ako će dodati još para za taj automobil, a on mu je rekao da hoće i da će novac posuditi, ali mu je u međuvremenu javio da ne posuđuje novac jer da od tog vozila neće biti ništa. Više puta pozivao je optuženika da mu vrati predmetni novac i više puta je iz Banja Luke dolazio u Rijeku po novac, ali mu novac u međuvremenu novac optuženik nije vratio zbog čega se smatra izigranim i to mu je najviše krivo. Na daljnji upit navodi kako je točno da je prije ovog Audia optuženik njima dovezao vozilo marke BMW, skupa su se s tim vozilom odvezli na kavu, tom prilikom bilo je govora o tome da je taj BMW koštao 7.000,00 eura i da bih mu on do 1. svibnja iste godine isplatio preostali novčani iznos, obzirom da su mu mu prethodno dali 3.450,00 eura. On je u međuvremenu doznao od susjeda pa i od policije da od njihovog dogovora neće biti ništa, jer da je optuženik poznat po nadimku „ O“. Zbog toga je odustao od kupnje predmetnog BMW-a, a i sam je optuženik rekao da će im vratiti novac, a u svezi toga su sačinili i jedan papir u gostioni kod D u „Putniku“, kojom prilikom je taj V potpisao papir kao svjedok. Nadalje navodi da je optuženik dovezao ovaj BMW u studenom, ne sjeća se točno koje godine, a predmetni papir sačinili su u „Putniku“ 2-3 mjeseca nakon ovog događaja iz studenog. Isprobavanju BMW-a bili su prisutni on i njegova supruga, njegov sin i njegova supruga, s tim da njegov sin OŠ tom prilikom nije vozio taj auto. Na daljnji upit zbog čega im tom prilikom optuženik nije predao BMW, odgovara da to nije učinio iz razloga jer je rekao da za njega treba izvaditi neke papire, a istom prilikom rekao je „kad riješim te papire ja ću vas zvat“. Istom prilikom optuženik im je rekao da mu BMW mogu isplatiti kad budu mogli, a on mu je odgovorio da bude bez brige i da će to učiniti do 1. svibnja. On je odustao od kupnje predmetnog BMW-a nakon što mu je optuženik sam rekao da taj BMW nije za njega i da će mu vratiti pare. Misli da je nakon 15-20 dana od predaje novca optuženiku pred njihovu kuću optuženik došao s prethodno navedenim BMW-om, s tim da im optuženik tom prilikom tu večer nije ostavio predmetno vozilo kako bi ga probali on i njegova obitelj. Također, nije točno da je njegov sin OŠ sa istim vozilom došao ujutro na posao kod optuženika. Njima je optuženik u međuvremenu vratio dio novca i to 200,00 eura, njegovom sinu OŠ i još 100,00 eura, a s tim novcem bilo je nešto preklapano u svezi troškova rent a cara tako da im je isti ostao dužan još 3.250,00 eura. Točno je da je on iz Bosne zvao optuženika da predmetni novac preda njegovom djetetu odnosno OŠ kojem je trebao novac, obzirom da je bio podstanar i hranioc u obitelji.
6. Iz iskaza svjedoka OŠ u bitnome proizlazi da se zajedno sa suprugom zaposlio kod SŠ tijekom 2015., kada je odlučio kupiti neki auto za sebe i to u [adresa], a SŠ mu je tom prilikom rekao da bi mu oko toga mogao pomoći jer da ima neke prijatelje vani i da ne mora auto platiti odmah. On se u svezi kupovine vozila obratio svojoj majci koja je za njega trebala kupiti to vozilo, odlučili su se za marku BMW zbog čega je njegova majka stupila u razgovore sa optuženikom i tom prilikom su dogovorili da će njegova majka njemu dati 3.250,00 eura za potrebe kupine rabljenog BMW-a, a nakon što bi isto vozilo isporučio njemu, trebala mu je dati još 3.000,00 eura, uz napomenu da je do ovog dogovora došlo u njegovom stanu u [adresa] i kojem su bili prisutni on i njegova supruga, SŠ i njegova supruga i prijatelj SŠ, AŠ. Nakon što je njegova majka dala SŠ novac isti je poslao tog AŠ da ode odmah u Njemačku po vozilo što je isti doista i učinio, a nakon 7-10 dana od ovog događaja SŠ je došao s vozilom marke BMW na adresu njegove kuće u [adresa] i to 02,00 sati ujutro, kojom prilikom ga je pozvao da isprobaju ovo vozilo tako da su se zajedno sa optuženikom i njegovom suprugom provozali istim vozilom nakon čega ih je optuženik odvezao kući te je sa istim vozilom otišao, a vozilo im tom prilikom nije ostavio jer da mora srediti papire za to vozilo i sve drugo. Nakon ovog događaja više je puta kontaktirao optuženika i pitao ga što je s vozilom i kada će mu biti isporučeno, a isti je svaki put odgovarao da nešto na njemu treba popraviti i tome slično. Isti ga je zatim slao u Zagreb po neke papire za ovo vozilo, a nakon što mu je ove papire predao od vozila opet nije bilo ništa. Njemu je zatim samo jedan dan na dva sata optuženik dao predmetno vozilo, a zatim je došao nazad po njega u društvu sa AŠ, čemu se on čudio, optuženik je samo došao po ključeve i bez objašnjenja sjeo je u vozilo i s njim se odvezao, a na njegovo pitanje "što je ovo?" nije mu ništa odgovorio. Njemu su nakon toga neki njegovi poznanici govorili da kud je baš naišao na njega, SŠ jer da istog znaju kao " O", a on nakon ovoga sa istim nije više kontaktirao s tim da je njegova majka od istog tražila povrat novca, slijedom čega ga je optuženik jednog dana pozvao u trenutku kada je trebao ići u Bosnu zbog čega je tražio da mu isporuči predmetno vozilo, a isti mu je tom prilikom rekao "eto kakve slučajnosti" da ga je upravo toga dana netko udario na semaforu i da je vozilo na popravku i tada mu je platio rent a car vozilo u vrijednosti od 100,00 eura. Nakon toga samo mu je još jednom dao 200,00 eura i rekao mu da to potpiše, što je tom prilikom i učinio, a poznato mu je da je nakon ovog događaja optuženik isti BMW nudio na prodaju jednom dileru rabljenih vozila u Čavlima, ali da ovaj s njim nije htio poslovati. Na poseban upit svjedok navodi kako je njihov dogovor bio da mu optuženik navodi rabljeni automobil marke BMW, vrijednosti 5.000,00-6.000,00 eura. Misli da ovoj probnoj vožnji nisu bilu prisutni njegovi roditelji. Njemu je optuženik osobno rekao da je ovaj BMW koštao oko 5.000,00-6.000,00 eura, vozilo je bilo proizvedeno 2004. ili 2005. i imalo je oko 300,000 km. On je čak htio uzeti jedan ponuđeni Audi, ali bi se i u tom slučaju optuženik izgubio sa istim vozilom govoreći mu da mora samo nešto do grada. On je optuženiku potpisao na komadiću papira da je od istog primio 200,00 eura, a to je učinio ispred trgovine u [adresa]. Na upit da li je tom prilikom od optuženika primio i kakav iznos u kunama, odgovara da se toga ne sjeća, možda i jeste, ali se toga ne može sjetiti. Nakon što mu je od strane suda dana na uvid potvrda koja prileži na listu 70 spisa, na poseban upit svjedok iskazuje da je to ta potvrda o kojoj je prethodno govorio, da je to njegov potpis na istoj potvrdi, ali nije točno da bi on potpisao primitak od 2.000,00 eura kako to proizlazi iz potvrde budući da mu je optuženik dao samo 200,00 eura, a što je on i potpisao. Siguran je da je to njegov potpis na potvrdi. Radi pojašnjenja navodi da je na potvrdi koju je potpisao na zahtjev optuženika pisalo da mu isti predaje 200,00 eura dok nije bio naveden bilo kakav kunski novčani iznos. Na daljnji upit je li optuženik njegovoj majci ispričao razloge zbog čega nije postupio po dogovoru, odgovorio je da je isti samo lagao, odnosno stalno je obećavao da će vratiti novac, ali je uvijek negdje bio kada ga je njegova majka zvala. Na daljnji upit navodi da je jednom prilikom optuženik njima nudio i neki Golf s tim da isti uopće nije bio vlasnik ovog vozila već neka žena. Na kraju navodi da njima optuženik nije naveo niti jedan razlog zbog čega im ne može isporučiti predmetni BMW, a njegova se priča stalno vrtila oko nekakvih popravaka istog vozila, a zapravo se optuženik vozio istim autom svaki dan. Isti se ne sjeća da bi optuženiku potpisao potvrdu na ime plaćenog rent a car vozila u iznosu od 100,00 eura.
7. Iz iskaza svjedoka SŠK u bitnome proizlazi da su ona i suprug bili zaposleni kod SŠ neko vrijeme, možda 2-3 mjeseca kada je započeta priča da bi njen suprug kupio vozilo u svezi čega se obratio optuženiku koji je rekao da ima mogućnost uvoza takvog automobila iz inozemstva, slijedom čega je bio dogovor da mu daju misli 3.000,00 eura, nije točno sigurna, za koji novac bi se to vozilo kupilo i dopremilo u RH, nakon čega bi izvršili drugi dio isplate s tim da iznos nije bio preciziran jer ovisi o troškovima uvoza. Sigurna je da je njezin suprug optuženiku predao na ime kupovine vozila marke BMW 5 navedeni novčani iznos, a sjeća se i da je tome bila nazočna njezina svekrva. Čekali su par mjeseci, a onda je optuženik javio da je auto tu i ako će ga probat, što su oni i učinili, htjeli su optuženiku platiti ostatak novca, međutim, optuženik je tada rekao ne jer da treba još nešto poraditi na tom autu, nakon čega je ponovno uzeo automobil sebi. Ne sjeća se točno, ali misli da je prošlo od toga par mjeseci kada je njezina svekrva koja je tada radila u Austriji stupila u kontakt sa optuženikom, kojom prilikom ga je požurivala oko ovog auta i isti joj je tom prilikom rekao da ništa od auta jer da je isto sudjelovalo u nekoj prometnoj nezgodi i da će joj vratiti novac, nakon čega joj je organizirao susret negdje na Grobniku kojom prilikom je ista doputovala iz Austrije i tada joj je optuženik dao 100,00 eura na ime duga, a budući da je zapravo svekrva za kupovinu ovog vozila dala svoj novac i kako od vozila nije bilo ništa, tražila je povrat novca od optuženika, u tom smislu predlagala mu je i povrat novca u ratama. Nakon toga optuženik je još jednom prilikom kod trgovine u [adresa] vratio njenom suprugu još nekih 200,00 eura, optuženik je tom prilikom napisao njenom suprugu jednu izjavu o primitku novca, a sve skupa optuženik je vratio nešto mizerno 200,00 ili 300,00 eura ukupno Njoj je naknadno svekrva u Austriji rekla da je optuženik na toj prethodno navedenoj izjavi dopisano nula, pa je ispalo da je u potpunosti izvršio povrat duga, što nije odgovaralo istini te joj je u konačnici optuženik ostao dužan oko 3.000,00 eura. Na poseban upit svjedok navodi da je automobil kojeg je optuženik dovezao iz Njemačke njima bio samo dan na ime probne vožnje i nije točno da bi isto bio u njihovom posjedu više dana već su ga nakon probe vratili optuženiku koliko se sjeća ona i njena suprug nisu uopće upravljali tim vozilom već ih je ovim vozilom provozao optuženik. Optuženik je u kontaktu s njima stalno obećavao da će vozilo biti i da ništa ne brinu dok se ne sjeća da bi im isti nudio još kakvo drugo rabljeno vozilo. Na daljnji upit da li se može decidirano izjasniti koliko je točno novaca njena svekrva putem njenog supruga dala optuženiku na ime predmetnog vozila, odgovara da se radilo o iznosu od oko 3.250,00 eura, nije točno sigurna. Ne sjeća se da li je bila prisutna događaju na Grobniku kada je optuženik njenoj svekrvi predao 100,00 eura. Nije bila prisutna niti događaju ispred trgovine u [adresa] kada je optuženik njenom suprugu vratio 200,00 eura, ali zna da je nakon toga njezin suprug rekao da je očekivao da će mu vratiti sav novac, a da mu je optuženik vratio samo tih 200,00 eura. Sjeća se da se razgovor o kupovini predmetnog vozila sa optuženikom vodio u njihovom iznajmljenom stanu u [adresa] kojom prilikom su njima u posjet došli optuženik i njegova supruga. Sjeća se da je optuženik nakon toga došao s tim BMW-om kada ih je povezao na probnu vožnju, dok se ne sjeća da bi njima optuženik predao na upravljanje predmetno vozilo i da su sutradan sa istim vozilom došli na posao ona i suprug do njegove hale na Viškovu. Nije joj poznato zbog čega optuženik nije ostavio auto njenom suprugu niti joj je poznato da bi optuženik njenom suprugu predaju predmetnog vozila uvjetovao plaćanjem ostatka ugovorenog novca.
8. Iz iskaza svjedoka AŠ u bitnome proizlazi da mu je jedne zgode SŠ dao novac za kupnju automobila i za putne troškove puta u Njemačku i taj iznos da je bio oko 3.600,00 ili 3.700,00 eura. Da je otišao u Frankfurt gdje je od jedne osobe preuzeo automobil marke BMW te se uputio za Rijeku gdje je automobil predao DŠ. Da se radilo o automobilu marke "BMW 525", sive metalik boje za kojega ne zna kolika je bila cijena već zna da je novac koji mu je predao SŠ predao osobi u Frankfurtu. Nije mu poznato što se dalje dešavalo s automobilom. Na poseban upit svjedok navodi da je predmetno vozilo marke BMW bilo proizvedeno 2004. ili 2005. i bilo je u potpunosti ispravno za vožnju. Njemu nije poznata konačna cijena ovog vozila i po povratku u RH isto vozilo odmah je predao optuženiku, a kako su on i optuženik u to vrijeme radili u istoj firmi, nakon ovog događaja znao je viđati predmetni automobil i da njime upravlja optuženik, a sjeća se da je jednom prilikom vidio i ovog dečka za kojeg je predmetno vozilo kupljeno kako upravlja istim vozilom s tim da je i on bio zaposlen kod SŠ u to vrijeme. Koliko mu je poznato to vozilo je zadržao optuženik iz razloga što mu ovaj dečko za kojeg je kupljeno vozilo nije imao dati ostatak novaca s tim da njemu nije poznato koliko je isti još trebao platiti za ovo vozilo.
9. Iz iskaza svjedoka ČŠ u bitnome proizlazi da su OŠ i njegova supruga znali dolaziti kod nje na kavu i da je isti trebao kupiti auto kojeg mu je nabavio njezin brat, a kako je OŠ izdržavala i pomagala njegova majka, očito je da mu majka nije dala potreban novac za isplatu predmetnog vozila, slijedom čega je isti jednom prilikom došao njenom bratu i zatražio povrat prethodno predanog novca, a kako je njen brat naivan, a ona ga nastoji zbog toga zaštiti, rekla mu je da ne može tek tako vratiti taj novac jer se radi o većem novcu već da za povrat novca treba zatražiti potvrdu kod javnog bilježnika što je isti rekao OŠ, a OŠ je tom prilikom odgovorio da mu se žuri, tako da je ona kupila jedan papir i dala je bratu da na istom napiše potvrdu u svezi povrata novca. Sjeća se da je do povrata ovog novca došlo odmah iza nove godine 2015., veljača ili ožujak, i to u vozilu u kojem su se nalazili, ona, njen brat odnosno optuženik i OŠ, njen brat je napisao taj papir odnosno potvrdu koju je zatim OŠ pročitao i potpisao i tom prilikom je njen brat, OŠ, izvršio povrat novca nešto u kunama, misli 5.000,00-6.000,00 kuna i nešto u eurima, misli 2.000,00 ili 2.500,00 eura, nije točno sigurna, a ona je sve to promatrala sa zadnjeg sjedišta u autu. OŠ je zatim nakon ove isplate napustio auto, rekao je da žuri i da ide platiti stan, nakon čega su se razišli. Na poseban upit svjedok navodi kako je sigurna da se nije radilo o povratu 200,00 eura već o većem novčanom iznosu zbog čega je inzistirala da se novac vrati kod javnog bilježnika, a kako se OŠ žurilo onda je iz bilježnice uzela jedan papir na kojem je zatim napisana potvrda. Ona nije pročitala sadržaj predmetne potvrde koju je napisao njen brat, a potpisao OŠ s tim da je uočila da je njen brat vratio OŠ veći novčani iznos, uz napomenu da se ona slučajno našla u vozilu njenog brata u vrijeme povratka ovog novca iz razloga što su skupa trebali otići po njihovu majku i voziti ju u bolnicu. Istoj je poznato da je predmetno vozilo bilo kod njenog brata i da su isto vozilo vozili i OŠ i njegovi te da je isti rekao da nema drugu polovicu novca za platiti auto, da odustaje od kupovine i da mu njen brat vrati novac. Poznato joj je da je OŠ vozio predmetno vozilo iz razloga što su sa istim autom on i njegova supruga došli kod nje na štand pohvaliti se autom s tim da je isti relativno brzo odustao od kupovine ovog vozila, možda 15-ak dana od ovog događaja. Tom prilikom oni i supruga došli su kod nje na kavu i rekli su joj da zbog pomanjkanja novca moraju odustati od kupovine ovog vozila jer da im novac treba za stan. Nakon tog razgovora, ne sjeća se točno datuma, s bratom je dogovorila da odu do njihove majke radi odlaska u bolnicu, kada joj je brat rekao da mora vratiti novac OŠ što je i učinio istoga dana. Njoj nije poznato kada je OŠ predao predmetno vozilo njenom bratu. Na daljnji upit zbog čega se nije potpisala na predmetnoj potvrdi obzirom da je bila tako oprezna u svezi povrata novca, svjedok odgovara da to nitko od nje nije tražio. Na daljnji upit da li joj je poznato što su točno njen brat i OŠ dogovorili i svezi kupovine predmetnog vozila, odgovara da ona nije bila nazočna njihovom dogovoru, s tim da je njoj OŠ rekao da njegova majka kupuje za njega predmetno vozilo i da treba platiti drugu polovicu. Na daljnji upit navodi da se radilo o bilježnici malog formata A4 iz koje je uzet list papira te da se radilo o kockicama.
10. Iz iskaza svjedoka UŠ u bitnome slijedi kako poznaje optuženika unatrag 5-6 godina, a zna da su on i SŠ bili kod nekih ljudi u posjeti prije cca. 3 godine, na večeri, s tim da on tom prilikom nije čuo bilo što o kupovini bilo kakvog vozila. Točno je da je na istoj večeri bio i AŠ s tim da mu nije poznato da bi isti nakon e večere išao po kakvo vozilo. Na daljnji upi navodi kako mu je poznato da je optuženik u to vrijeme vozio nekakvog BMW-a bijele ili srebrne boje, a radilo se o tipu karavan.
11. Iz nalaza i mišljenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić na listu 245-250 spisa u bitnome proizlazi da je u spornoj potvrdi koja prileži na listu 123 spisa izvršeno naknadno dopisivanje sadržaja oznaka eura "€" i navoda 5.500,00 kn upotrebom druge (različite) kemijske olovke u odnosu na kemijsku olovku s kojom je ispisan preostali sadržaj prema nalazu vještaka, dok se u navodu označenog iznosa "2.000,00 €" ne nalazi elemenata koji bi ukazivali na naknadno nadopisivanje brojke "0" već samo oznake valute eura kako je to navedeno u točki 1. ovog mišljenja. Uvidom u potvrdu koja prileži na listu 9 spisa utvrđuje se da SŠ izjavljuje ĆŠ da će joj novac koji je dala za uvoz automobila iz Njemačke vratiti do 31. (nečitak datum) 2015. iznos od 3.250,00 eura, a koju potvrdu su zatim potpisali ĆŠ i SŠ, uz napomenu da iz iste potvrde ne proizlazi mjesto i datum izdavanja iste.
12. Ocjenom provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi te cijeneći obranu optuženika, iskaze saslušanih svjedoka kao i dokumentaciju koja prileži spisu, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi SŠ počinio predmetno kazneno djelo i to upravo na način kako ga se za isto tereti optužbom.
13. Naime, iz obrane optuženika u najkraćim crtama slijedi da isti poriče odgovornost za učin predmetnog kaznenog djela kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu, da je doista po dogovoru sa oštećenom ĆŠ od iste zaprimio novčani iznos od oko 3.500,00 eura na ime avansa za kupovinu rabljenog osobnog vozila marke BMW serija 5 u inozemstvu (Republika Njemačka), a u ukupnoj vrijednosti do 7.000,00 eura, s tim da je prema istom dogovoru oštećena ĆŠ trebala optuženiku isplatiti preostali ugovoreni novčani iznos nakon što bi joj optuženi SŠ predao predmetno vozilo sa svom pratećom dokumentacijom, međutim, da joj predmetno vozilo u konačnici nije predao budući da mu ista nije isplatila preostali dugovani iznos i zbog čega je predmetno vozilo zadržao kod sebe, a nakon što je ĆŠ zajedno sa članovima svoje obitelji naknadno odustala od kupovine istog vozila isti joj je izvršio povrat dugovanog iznosa u 2 navrata na način da je ĆŠ vratio u jednom navratu 100,00 eura te njezinom sinu OŠ iznos od 2.000,00 eura i 5.500,00 kuna dok je na ime troškova nabavke istog vozila zadržao za sebe iznos od 800,00 eura o čemu da ju je obavijestio.
14. Ovakva obrana optuženika u potpunosti se ukazuje nevjerodostojnom, kontradiktornom i neživotnom, a ista je u potpunosti obeskrijepljena kako personalnim dokazima u vidu iskaza saslušanih svjedoka tako i materijalnim dokazima u vidu dokumentacije koja prileži spisu.
14.1. U tom smislu ističe se da iz obrane optuženika slijedi kako je po dolasku predmetnog vozila iz Njemačke u [adresa] AŠ isto parkirao ispred firme nakon čega je optuženik pozvao OŠ i njegovu suprugu da pogledaju vozilo, da se s njim provozaju i odluče hoće li isti kupiti, da su toga dana preuzeli vozilo, a sutradan su isti dovezli i rekli da pristaju i da će uzeti vozilo, a on je to vozilo do plaćanja ostatka novca odlučio staviti pod žicu te je ujedno pozvao OŠ da putem svoje majke izvrši isplatu preostale polovice na ime kupovine vozila.
14.2. Ovakva obrana optuženika obeskrijepljena je u prvom redu iskazom svjedoka i ujedno oštećenika ĆŠ, pa tako iz istog iskaza slijedi da je njihov dogovor bio da će mu ostatak novca platiti kada se automobil uveze, da je SŠ, a nakon što je dovezao predmetni automobil istima rekao da ide obaviti tehnički pregled i carinu za automobil te da će se vratiti popodne s riješenim papirima, a kako se isti nije vratio, nazvala je optuženika i tom prilikom optuženik joj je rekao da mora ići u Sloveniju i da će joj javiti novost da bi je nakon 2 ili 3 mjeseca ponovno nazvao i rekao da od automobila neće biti ništa i da je ona tada od istog zahtijevala povrat novca.
14.3. Ovakav iskaz svjedoka ĆŠ potkrijepljen je iskazom svjedoka OŠ i SŠK, pa tako iz iskaza svjedoka OŠ slijedi da je SŠ došao sa vozilom marke BMW na adresu njegove kuće u [adresa] i to u 02,00 sati ujutro kojom prilikom ga je pozvao da isprobaju ovo vozilo, tako da se sa optuženikom i svojom suprugom provozao istim vozilom i nakon čega ih je optuženik odvezao kući te je sa istim vozilom otišao uz napomenu da im tom prilikom vozilo nije ostavio, pod izlikom da mora srediti papire za to vozilo i sve drugo, a njemu je samo na jedan dan odnosno na 2 sata optuženik dao predmetno vozilo, zatim je došao nazad po njega u društvu sa AŠ čemu se on čudio, optuženik je samo došao po ključeve i bez objašnjenja je sjeo u vozilo i s njim se odvezao, a njegovo pitanje "što je ovo?" nije mu ništa odgovorio. Isto tako, iz iskaza svjedoka SŠK proizlazi da je optuženik javio da je auto tu i ako će ga probati , što su oni i učinili, htjeli su optuženiku platiti ostatak novca, međutim, optuženik je tada rekao ne, jer da treba još nešto poraditi na tom autu, a zatim je ponovno uzeo automobil sebi. Jednako tako, iz iskaza svjedoka VŠ, izvanbračnog supruga oštećene ĆŠ slijedi da je SŠ jedne prilike dovezao automobil marke BMW kada je rekao da za njega mora riješiti papirologiju, međutim, da se više nije vraćao sa automobilom i da je kasnije nudio i neke druge automobile što njima nije odgovaralo već su htjeli da im vrati novac.
14.4. Nadalje, obrana optuženika u kojoj navodi da je razlog nepredavanja predmetnog vozila oštećenici odnosno njezinom sinu OŠ bila neisplata preostalog ugovorenog novčanog iznosa za kupovinu predmetnog vozila od strane oštećenika u potpunosti je obeskrijepljena iskazom svjedoka i ujedno oštećenika ĆŠ iz koje slijedi da su sukladno njihovom dogovoru isti bili spremni optuženiku isplatiti ostatak novca nakon što bi im predao predmetno vozilo sa urednim papirima i da je ista imala ostatak novca za kupovinu predmetnog vozila i da je njezin plan bio da zajedno sa optuženikom ode po novac u Austrijsku banku budući da je već 18 godina bila zaposlena u Republici Austriji, dok ista poriče da bi optuženiku govorila bilo što o tome niti da bi mu preko bilo koga uputila poruku da nema dovoljno novca za isplatu predmetnog vozila i da će novac platiti nakon što u Austriji riješi kredit, a također poriče da bi u međuvremenu zvala optuženika i pitala ga da mu vrati 800,00 eura razlike uz napomenu da do takvog razgovora nikada nije došlo. Isto tako, iz iskaza OŠ i SŠK proizlazi da je oštećenica bila spremna optuženiku isplatiti preostali dio novca nakon što bi optuženik istoj predao predmetno vozilo, uz napomenu da je u tom smislu oštećena ĆŠ objasnila razloge neisplate preostalog dijela ugovorenog novca činjenicom da zašto bi isplatila preostali dio novca kada joj predmetno vozilo nije predano u posjed, a čiji iskaz i ovaj sud prihvaća životnim i logičnim.
14.5. Na vjerodostojnost iskaza svjedoka ĆŠ, OŠ i SŠK upućuje iskaz svjedoka AŠ iz čijeg iskaza slijedi da je po nalogu optuženika preuzeo jedno osobno vozilo marke BMW u Frankfurtu u Njemačkoj nakon čega se uputio prema Rijeci gdje je automobil predao DŠ, a radilo se o automobilu marke BMW 525 sive metalik boje, da je isto bilo proizvedeno 2004. ili 2005. te da je bilo u potpunosti ispravno za vožnju, da je nakon ovog događaja znao viđati predmetni automobil i da njime upravlja optuženik, a sjeća se da je jednom prilikom vidio i ovog dečka za kojeg je predmetno vozilo kupljeno kako upravlja istim vozilom s tim da je to vrijeme i on bio zaposlen kod SŠ.
14.6. Nadalje, iz obrane optuženika slijedi da je nakon što je oštećena ĆŠ odustala od kupovine predmetnog vozila i nakon što je od istog zatražila povrat novca, prilikom jednog susreta s njom na Grobniku istoj predao na ime duga 100,00 eura kojom prilikom je na njeno inzistiranje istoj predao i potvrdu, da joj je dužan još 3.500,00 eura, a koju potvrdu je potpisao, a nakon toga da je na daljnje inzistiranje oštećenice odlučio predati njenom sinu OŠ 2.700,00 eura, što u kunama, što u eurima, a na prijedlog njegove sestre kupio je jednu teku iz koje je uzeo komad papira te je napisao predmetnu potvrdu iz koje je razvidno da OŠ vraća 2.000,00 eura i 5.500,00 kuna, nakon čega je pozvao OŠ kojom prilikom su se našli pored jednog dućana i tom prilikom dao mu je ovaj novac, a isti je potpisao predmetnu potvrdu. Ističe se, da je nastavno u svojoj obrani optuženik donekle izmijenio svoj iskaz oko predaje predmetnog novca OŠ (dopunjena obrana) uz napomenu da su se tom prilikom on i OŠ raspravljali oko predmetnog duga, a nakon što je istome dao 2.000,00 eura, vidio da je kod sebe ima još 5.500,00 kuna, a kako je isti inzistirao da mu da još novca, istom prilikom je dao i ovih 5.500,00 kuna što mu je isti tom prilikom i potpisao, uz napomenu da tom prilikom kako misli nije mijenjao olovku prilikom pisanja i potpisivanja potvrde, uz dodatno pojašnjenje da je OŠ prvo predao 2.000,00 eura nakon čega je zatvorio bilježnicu i odložio na zadnje sjedište vozila, a nakon toga nastavili su se raspravljati na način da je OŠ tražio još novca i tom prilikom kako je imao kod sebe još 5.500,00 kuna istom je predao i taj novčani iznos time da su naknadno dopisali ovaj 5.500,00 kuna, a to se dogodilo 18. veljače 2015.
14.7. Međutim, ovakva obrana optuženika osim što se ukazuje kontradiktornom ista je obeskrijepljena iskazom svjedoka OŠ koji u svom iskazu navodi da je u vrijeme navedenog događaja ispred trgovine u [adresa] od optuženika na ime predmetnog duga primio samo 200,00 eura što je i potpisao iako je očekivao da će mu isti vratiti cjelokupni dug, do čega nije došlo, a nakon što je istom dana na uvid predmetna potvrda, isti je naveo kako se definitivno na istoj potvrdi nalazi njegov potpis, ali nije točno da bi on potpisao primitak od 2.000,00 eura i 5.500,00 kuna, a kako to proizlazi iz potvrde budući da mu je optuženik dao samo 200,00 eura i da je ovu potvrdu potpisao na zahtjev optuženika te da nije bio naveden bilo kakav kunski novčani iznos. Ovakav iskaz svjedoka OŠ potkrijepljen je iskazima svjedoka ĆŠ i SŠK, a iz čijih iskaza slijedi da je optuženik OŠ jednom prilikom kod trgovine u [adresa] vratio još nekih 200,00 eura i kojom prilikom je isti napisao jednu izjavu o primitku novca, uz napomenu da iz iskaza svjedoka SŠK proizlazi da joj je ĆŠ naknadno rekla u Austriji da je optuženik na toj prethodno navedenoj izjavi dopisao "0" pa je ispalo da je u potpunosti izvršio povrat duga što nije odgovaralo istini.
14.8. Također, ističe se da je sud po službenoj dužnosti proveo dokaz vještačenjem predmetne potvrde po stalnom sudskom vještaku za rukopise, kojom prilikom je nedvojbeno utvrđeno da je u spornoj potvrdi koja prileži na listu 123 spisa, izvršeno naknadno nadopisivanje sadržaja oznaka eura "€" i navoda "5.500,00 KN" uporabom druge (različite) kemijske olovke u odnosu na kemijsku olovku kojom je ispisan preostali sadržaj dok u navodu novčanog iznosa "2000 €" ne nalazi se elemenata koji bi ukazivali na naknadno nadopisivanje brojke "0" već samo oznake valute eura kako je to prethodno navedeno u točki 1. istog mišljenja.
14.9. Ovakav nalaz i mišljenje, stalnog sudskog vještaka za rukopise nedvojbeno potvrđuje iskaz svjedoka OŠ da se u istoj potvrdi koju je isti potpisao optuženiku nalazi sadržaj kojeg očito u potvrdi nije bilo u vrijeme potpisivanja iste i da je optuženik očito naknadno intervenirao dopisivanjem sadržaja navođenjem oznake za euro "€" ispred broje 2000 i novčanog iznosa od 5.500,00 KN. U tom smislu ističe se da sud nije prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka ČŠ, sestre optuženika iz čijeg iskaza slijedi da je u vrijeme predmetnog događaja u osobnom vozilu optuženika, optuženik predao preostali dio duga OŠ za vrijeme dok se ona nalazila na zadnjem sjedištu vozila kojom prilikom je optuženik OŠ izvršio povrat novca, nešto u kunama, misli 5.000,00-6.000,00 kn i nešto u eurima, misli 2.000,00-2.500,00 eura, nije točno sigurna te da je sve to promatrala sa zadnjeg sjedišta u autu, uz napomenu da je njezin iskaz ujedno u nesuglasju sa obranom optuženika koji na posve različit način 2 puta opisuje isti događaj u vozilu, a njihovi se iskazi ne slažu ni oko toga tko je nabavio papir za potvrdu jer iz obrane optuženika slijedi da je optuženik po prijedlogu svoje sestre ČŠ kupio jednu teku iz koje je uzeo komad papira i napisao predmetnu potvrdu, dok iz iskaza svjedoka ČŠ proizlazi da je upravo ona kupila jedan papir i dala je bratu da na istom napiše potvrdu u svezi povrata novca.
14.10. Također, sud nije prihvatio kao vjerodostojan i dio iskaza svjedoka ČŠ u svezi njezinog kontakta sa OŠ i njegovom suprugom SŠK, a iz kojeg slijedi da su joj se isti došli pohvaliti sa predmetnim vozilom, a da bi zatim naknadno istoj iskazivali da zbog pomanjkanja novca moraju odustati od kupovine ovog vozila jer da im novac treba za stan, a ovo iz razloga što iz provedenog dokaznog postupka slijedi da su OŠ i njegova supruga isprobali predmetno vozilo marke BMW nakon što je sa istim do njih došao optuženik na način da ih je optuženik provozao istim vozilom te da je nastavno OŠ bio u posjedu predmetnog vozila samo jedan dan u trajanju od 2 sata nakon čega mu je optuženik uzeo predmetno vozilo te se s njim odvezao bez ikakvog objašnjenja. Isto tako, niti iz jednog iskaza saslušanih svjedoka članova obitelji OŠ ne proizlazi da su samoinicijativno odustali od kupovine predmetnog vozila zbog pomanjkanja novca za kupovinu stana, a kako bi to proizlazilo iz iskaza svjedoka ČŠ, već upravo suprotno, iz njihovih iskaza slijedi da su od plaćanja preostalog ugovorenog novca na ime kupovine predmetnog vozila odustali iz razloga što im je optuženik nakon pokazivanja vozila isto uzeo i više im ga nije predao navodeći kao razlog obavljanje registracije i postupak carinjenja, a nakon što im isti predmetno vozilo i nadalje nije predavao, odlučili su zatražiti od istog povrat novca kojeg je oštećena ĆŠ predala kao avans imenovanom optuženiku za kupovinu predmetnog vozila.
14.11. Jednako tako, na utvrđenje ovog suda da je optuženik tempore criminis počinio predmetno kazneno djelo ne utječe niti činjenica odnosno iskazi svjedoka ĆŠ, OŠ i VŠ da im je u međuvremenu na ime predanog novčanog iznosa za kupovinu osobnog vozila marke BMW optuženik nudio neka druga osobna vozila koja isti nisu prihvatili upravo iz istih razloga odnosno činjenice da im optuženik sukladno navedenom dogovoru nije isporučio rabljeno osobno vozilo marke BMW tim više što su u međuvremenu od strane trećih osoba bili upozoreni da bi ih optuženik mogao prevariti.
15. Dakle, u konačnici kada se imaju u vidu rezultati ovako provedenog dokaznog postupka iz kojih slijedi da je imenovani optuženik dogovorio sa ĆŠ da joj za potrebe njenog sina OŠ nabavi rabljeno osobno vozilo marke BMW do iznosa od oko 7.000,00 eura, da je od iste preuzeo iznos od 3.450,00 eura ukupno, da je predmetno vozilo po AŠ dovezao iz Republike Njemačke, da je nakon probne vožnje sa OŠ i njegovom suprugom isto vozilo zadržao za sebe odnosno da ga tom prilikom nije predao oštećenici ili članovima njezine obitelji pod izgovorom da u svezi predmetnog vozila treba obaviti tehnički pregled i carinu i da će se zatim vratiti isto popodne s riješenim papirima što nije učinio, da je na inzistiranje oštećenice ĆŠ i njezine obitelji da im preda vozilo optuženik navodio različite razloge u smislu da vozilo nije ispravno ili da je sa istim doživio upravo prometnu nezgodu, dok iz iskaza svjedoka AŠ nedvojbeno proizlazi da je predmetno vozilo bilo ispravno i da je nakon predmetnog događaja znao viđati optuženika kako upravlja istim vozilom, da je optuženik na višekratno pozivanje i inzistiranje oštećenice ĆŠ kroz naredno vremensko razdoblje kao i članova njezine obitelji na ime povrata predanog novca istima vratio ukupno 300,00 eura, da je očito samoinicijativno dopisao sadržaj predmetne potvrde koju je potpisao OŠ na ime povrata 200,00 eura od strane optuženika u njegovom vozilu ispred trgovine u [adresa] u veljači 2015. što je nedvojbeno utvrđeno vještačenjem po Centru Ivan Vučetić u Zagrebu i da u konačnici optuženik nije nikada izvršio povrat preostalog dijela duga u iznosu od 3.150,00 eura imenovanoj oštećenici, to sud utvrđuje da je imenovani optuženik postupao s prijevarnom namjerom već u trenutku zaključenja pravnog posla sa oštećenom ĆŠ, svjesno je i s namjerom dovodeći u zabludu da će joj sukladno dogovoru isporučiti ugovoreno rabljeno vozilo marke BMW nakon čega bi oštećenica također sukladno navedenom dogovoru istom isplatila preostali novčani iznos do pune cijene predmetnog vozila te da je nastavno nakon što joj predmetno vozilo nije predao i nju i članove njezine obitelji davanjem različitih obećanja ili navođenjem izmišljenih razloga održavao u zabludi da će im vratiti predmetni novac od čega je istima vratio ukupno 300,00 eura, dok je preostali novac zadržao za sebe čime je nedvojbeno ostvario sva bitna obilježja bića predmetnog kaznenog djela i za koje kazneno djelo ga je valjalo oglasiti krivim.
16. Ističe se da svi pojedinačni postupci kao i ukupno postupanje imenovanog optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela upućuju na zaključak da je isto kazneno djelo počinio sa izravnom namjerom.
17. Kao olakotno sud je optuženiku cijenio srednju životnu dob (rođen 1987.), njegove ukupne materijalne, socijalne i obiteljske prilike, trenutno zdravstveno stanje (problemi sa srcem, što proizlazi iz medicinske dokumentacije), da je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, da živi u izvanbračnoj zajednici i da je otac jednog djeteta, da je u jednom manjem dijelu od oštećenika otklonio nastalu štetu kao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok je otegotnim sud na njegovoj strani cijenio njegovu višestruku kažnjavanost upravo zbog istovrsnih kaznenih djela.
18. Imajući u vidu sve utvrđene kako olakotne, tako i otegotne okolnosti na strani optuženika, kao i sve ostale okolnosti koje se tiču počinjenog djela i počinitelja istog djela, motiv počinjenja predmetnog kaznenog djela, posljedice samog djela kao i stupanj ugroze zaštićenog dobra, sud je bio uvjerenja da optuženiku nije bilo nužno izreći kaznu, već da će se i uvjetnom osudom kao upozorenjem uz utvrđenu kaznu zatvora i dulji rok kušnje kao u izreci, na optuženika sasvim dovoljno utjecati da u buduće više ne čini ista ili slična kaznena djela te da će se time ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno generalna i specijalna prevencija.
19. Odluka o trošku postupka odnosi se na trošak kaznenog postupka koji je utvrđen u paušalnom iznosu, sukladno složenosti i duljini trajanja postupka te imovinskim prilikama optuženika, kao i na troškove vještačenja po stalnom sudskom vještaku za rukopise kao i na podvozne troškove svjedoka i to u visini povratne autobusne karte na relaciji Banja Luka (BIH) – Rijeka – Banja Luka u iznosu od 100,00 eura te na relaciji Salzburg (Republika Austrija) – Rijeka – Salzburng u iznosu od 54,00 eura.
20. Sud je ujedno oštećenici ĆŠ dosudio imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 3.150,00 eura obzirom na činjenicu da je tijekom ovog kaznenog postupka nedvojbenim utvrđena kako osnova tako i visina njenog potraživanja spram optuženika.
U Rijeci 28. lipnja 2024.
Sudac:
Zlatko Kojundžić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- ODO Rijeka
- optuženik SŠ
- braniteljica optuženika Ana Trošelj, odvj. iz Rijeke
- oštećenica ĆŠ
