1

Poslovni broj: 7 Gž R-144/2023-3

 

 

 

                                                                                                                                                                        

Poslovni broj: 7 Gž R-144/2023-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                         

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. G. iz P., zastupane po punomoćniku S. S., odvjetniku iz P., protiv tuženika Opća Bolnica P., zastupanog po punomoćnici T. T., odvjetnici iz P., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-253/19-24 od 4. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika Opća Bolnica P. djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-253/19-24 od 4. svibnja 2023., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku Općoj Bolnici P. isplatiti tužiteljici M. D. G. bruto iznos od 739,77 eura /5.573,85 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2,18 eura /16,46 kn od 16. studenog 2014.

- 5,02 eura /37,86 kn od 16. prosinca 2014.

- 5,42 eura /40,83 kn od 16. siječnja 2015.

- 5,14 eura /38,72 kn od 16. veljače 2015.

- 1,88 eura /14,20 kn od 16. ožujka 2015.

- 2,28 eura /17,21 kn od 16. travnja 2015.

- 55,80 eura /420,41 kn od 16. svibnja 2015.

- 81,35 eura /612,90 kn od 16. lipnja 2015.

- 74,90 eura /564,32 kn od 16. srpnja 2015.

- 0,55 eura /4,14 kn od 16. kolovoza 2015.

- 49,29 eura /371,38 kn od 16. rujna 2015.

- 47,54 eura /358,21 kn od 16. studenog 2015.

- 13,88 eura /104,58 kn od 16. prosinca 2015.

- 4,66 eura /35,12 kn od 16. siječnja 2016.

- 0,29 eura /2,22 kn od 16. ožujak 2016.

- 11,29 eura /85,07 kn od 16. travanj 2016.

- 6,55 eura /49,35 kn od 16. svibnja 2016.

- 5,93 eura /44,68 kn od 16. lipnja 2016.

- 16,16 eura /121,72 kn od 16. srpnja 2016.

- 21,74 eura /163,83 kn od 16. kolovoz 2016.

- 0,71 eura /5,34 kn od 16. rujna 2016.

- 2,22 eura /16,75 kn od 16. listopada 2016.

- 6,21 eura /46,81 kn od 16. studeni 2016.

- 92,83 eura /699,46 kn od 16. prosinca 2016.

- 2,22 eura /16,75 kn od 16. siječnja 2017.

- 6,05 eura /45,57 kn od 16. veljače 2017.

- 5,06 eura /38,09 kn od 16. ožujka 2017.

- 3,86 eura /29,07 kn od 16. travnja 2017.

- 16,71 eura /125,92 kn od 16. kolovoza 2017.

- 2,17 eura /16,32 kn od 16. rujna 2017.

- 1,80 eura /13,54 kn od 16. listopada 2017.

- 16,86 eura /127,02 kn od 16. srpnja 2018.

- 14,04 eura /105,76 kn od 16. kolovoza 2018.

- 5,13 eura /38,66 kn od 16. rujna 2018.

- 23,60 eura /177,82 kn od 16. listopada 2018.

- 7,70 eura /57,99 kn od 16. studenog 2018.

- 10,73 eura /80,83 kn od 16. prosinca 2018.

- 5,62 eura /42,34 kn od 16. siječnja 2019.

- 15,00 eura /113,01 kn od 16. veljače 2019.

- 37,26 eura /280,75 kn od 16. ožujka 2019.

- 23,15 eura /174,44 kn od 16. travnja 2019.

- 12,38 eura /93,28 kn od 16. svibnja 2019.

- 15,93 eura /120,02 kn od 16. lipnja 2019.

- 0,68 eura /5,10 kn od 16. rujna 2019., do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, i to po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO), u roku od 15 dana.

 

II. Žalba tuženika Opća Bolnica P. djelomično se prihvaća i preinačava presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pr-253/19-24 od 4. svibnja 2023., u preostalom pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, te se tužiteljica M. D. G. odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim je zatražila isplatu bruto iznosa od 977,62 eura /7.365,86 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

III. Žalba tuženika Opća Bolnica P. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pr-253/19-24 od 4. svibnja 2023. (točka II. i III. izreke), tako da se nalaže tuženiku Općoj Bolnici P. da naknadi tužiteljici M. D. G. troškove parničnog postupka u iznosu od 656,32 eura /4.945,04 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. svibnja 2023. do isplate, i to po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, u roku od 15 dana, dok se tužiteljica i tuženik odbijaju s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka.

 

IV. Nalaže se tužiteljici M. D. G. da naknadi tuženiku Općoj Bolnici P. troškove žalbenog postupka u iznosu od 215,14 eura /1.620,97 kuna, u roku od 15 dana, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka tuženik odbijen.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je suđeno:                           

„I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA P., OIB: … da tužiteljici D. G. M. iz P., OIB: …, na ime manje obračunate plaće u periodu od 01. kolovoza 2014. do 31. kolovoza 2019. iznos od 1.717,39 € / 12.939,71 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče na iznose od:

- 2,18 € / 16,46 kn od 16. studeni 2014.

- 5,02 € / 37,86 kn od 16. prosinac 2014.

- 5,42 € / 40,83 kn od 16. siječanj 2015.

- 5,14 € / 38,72 kn od 16. veljača 2015.

- 1,88 € / 14,20 kn od 16. ožujak 2015.

- 2,28 € / 17,21 kn od 16. travanj 2015.

- 55,80 € / 420,41 kn od 16. svibanj 2015.

- 81,35 € / 612,90 kn od 16. lipanj 2015.

- 74,90 € / 564,32 kn od 16. srpanj 2015.

- 0,55 € / 4,14 kn od 16. kolovoz 2015.

- 49,29 € / 371,38 kn od 16. rujan 2015.

- 47,54 € / 358,21 kn od 16. studeni 2015.

- 13,88 € / 104,58 kn od 16. prosinac 2015.

- 57,35 € / 432,10 kn od 16. siječanj 2016.

- 108,20 € / 815,23 kn od 16. veljača 2016.

- 2,85 € / 21,46 kn od 16. ožujak 2016.

- 68,66 € / 517,34 kn od 16. travanj 2016.

- 11,89 € / 89,56 kn od 16. svibanj 2016.

- 62,02 € / 467,28 kn od 16. lipanj 2016.

- 21,55 € / 162,40 kn od 16. srpanj 2016.

- 21,74 € / 163,83 kn od 16. kolovoz 2016.

- 106,59 € / 803,10 kn od 16. rujan 2016.

- 6,86 € / 51,69 kn od 16. listopad 2016.

- 6,21 € / 46,81 kn od 16. studeni 2016.

- 109,58 € / 825,63 kn od 16. prosinac 2016.

- 2,22 € / 16,75 kn od 16. siječanj 2017.

- 62,50 € / 470,93 kn od 16. veljača 2017.

- 8,72 € / 65,67 kn od 16. ožujak 2017.

- 8,22 € / 61,90 kn od 16. travanj 2017.

- 56,72 € / 427,38 kn od 16. srpanj 2017.

- 16,71 € / 125,92 kn od 16. kolovoz 2017.

- 56,34 € / 424,53 kn od 16. rujan 2017.

- 12,36 € / 93,12 kn od 16. listopad 2017.

- 65,90 € / 496,56 kn od 16. prosinac 2017.

- 0,37 € / 2,81 kn od 16. ožujak 2018.

- 0,01 € / 0,05 kn od 16. travanj 2018.

- 86,23 € / 649,69 kn od 16. srpanj 2018.

- 24,55 € / 184,95 kn od 16. kolovoz 2018.

- 5,13 € / 38,66 kn od 16. rujan 2018.

- 23,60 € / 177,82 kn od 16. listopad 2018.

- 7,70 € / 57,99 kn od 16. studeni 2018.

- 10,73 € / 80,83 kn od 16. prosinac 2018.

- 5,62 € / 42,34 kn od 16. siječanj 2019.

- 80,24 € / 604,54 kn od 16. veljača 2019.

- 43,79 € / 329,91 kn od 16. ožujak 2019.

- 23,15 € / 174,44 kn od 16. travanj 2019.

- 87,11 € / 656,30 kn od 16. svibanj 2019.

- 81,47 € / 613,87 kn od 16. lipanj 2019.

- 16,11 € / 121,36 kn od 16. kolovoz 2019.

- 3,15 € / 23,74 kn od 16. rujan 2019.

do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužitelj odbija.

II Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA P., P., OIB …, da naknadi tužiteljici G. M. iz P., OIB: …, trošak ovog postupka u iznosu od 1.526,32 eura / 11.500,06 kuna sa zateznim kamatama od 04. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

                           

2. Protiv prvostupanjske presude (točka I. izreke), kao i odluke o troškovima postupka (točka II. i III. izreke), tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da tužiteljicu obveže da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, kao i zatražene troškove žalbenog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1. Tuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije primijenio odredbe Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, i to članak 6. kojim je utvrđeno da Vlada RH može odrediti koja su državna i druga javna tijela te druge pravne i fizičke osobe dužne raditi u dane blagdana u Republici Hrvatskoj, u koja tijela spada i tuženik jer je dužan građanima RH pružati zdravstvenu zaštitu 0-24 sata, zbog čega smatra da je redovan rad tužiteljice rad koji ona odrađuje prema unaprijed utvrđenom mjesečnom rasporedu rada, u bilo kojem danu tjedna, dakle i subotom i nedjeljom, pa tako i blagdanom, odnosno neradnim danom, te da se upravo zbog činjenice da drugi radnici nisu dužni raditi na blagdan, taj rad vrednuje u visini od 150% više od redovnog rada, s tim da tužiteljica unutar redovnog mjesečnog rasporeda sati nije radila više zbog toga što bi dio tih sati padao na dan blagdana, već da su sati odrađeni po redovnom mjesečnom rasporedu i unutar redovne mjesečne satnice. Posebno napominje da pojam “efektivnih” radnih sati ne postoji u zakonu nego da su svi radnici zaduženi za isti broj mjesečnih sati koji se utvrđuje svaki mjesec u sustavu COP (Centralni obračun plaća), neovisno da li u mjesecu ima blagdana koji padaju na radni dan, te da ih tuženik ne može mijenjati. U prilog svog stava tuženik se poziva na Zaključak br. … Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi kolektivnog ugovora (dalje u tekstu: Zajedničko povjerenstvo) prema kojem mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 radnih sati, te da se u tom zaključku ne navodi da se u taj mjesečni fond sati ne uračunavaju i blagdani odnosno neradni dani, odnosno da bi se isti oduzimali.

 

2.2. Zbog navedenog tuženik smatra da bi u slučaju kada dani blagdana i neradni dani ne bi ulazili u mjesečni fond sati, da se ne bi plaćale naknade za sate kada blagdan kada pada od ponedjeljka do petka i kada radnici taj dan ne rade, a što se sada obračunava, i da se ne bi rad na blagdan plaćao dodatnih 150%, te da je takvo tumačenje suprotno navedenom Zaključku …. i odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-281/21, Rev-290/2021, Rev 655/2022 i Rev-683/2022), kao i da radnici u turnusima kada ne rade za blagdan ne rade zbog toga što je dan njihovog odmora prema redovnom rasporedu rada, a ne zbog toga što je blagdan, pa da sukladno članku 57. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama nemaju pravo na naknadu plaće. Tuženik posebno napominje da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj: Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. u istovjetnom pravnom pitanju utvrdio da je sud obvezan primijeniti Zaključak .... Zajedničkog povjerenstva i da je u toj odluci utvrdio da se navedenim zaključkom mjesečni fond sati izračunava na način da se svi dani pon-pet u mjesecu bez subota i nedjelja uračunavaju u mjesečni fond sati koji uključuje i blagdane koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka.

 

2.3. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da vještak nije pravilno izračunao bruto satnicu jer je istu obračunao na ukupnu bruto plaću uvećanu i za dodatke za odgovornost i uvjete rada, a da je to suprotno članku 51. Granskog kolektivnog ugovora i odredbama Dodatka III KU, sve do mjeseca travnja 2020. kada je tim Dodatkom uređeno plaćanje dodataka na prekovremeni rad, dakle tek od 1. travnja 2020., a da se do tog trenutka naknada za prekovremeni rad ima obračunavati samo i isključivo na osnovnu plaću. Tuženik zaključno navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz razloga što vještak nije otklonio njegove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, kao i zbog toga što nije bilo mjesta za postupanje u skladu sa člankom 186.b. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) obzirom da tužiteljica prije pokretanja tužbe nije zatražila od tuženika dostavu bilo kakve dokumentacije potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva, zatim da je počinjena i daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je presuda kontradiktorna i nerazumljiva. Zbog pogrešne odluke o tužbenom zahtjevu tuženik nalazi da je pogrešno odlučeno i o troškovima parničnog postupka.

                           

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi otežanih uvjeta rada na osnovnu plaću za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima u redovnom i prekovremenom radu, dakle i blagdanom, kao i uvećanje plaće po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, a posljedično tome i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od mjeseca kolovoza 2014. do kolovoza 2019.

 

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući je izreka prvostupanjske presude razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a obrazloženje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, s tim da je iz spisa, kao i iz obrazloženja pobijane presude, vidljivo da je vještak  odgovorio na sve primjedbe tuženika, te da je sukladno navedenim primjedbama izradio i dopunu nalaza i mišljenja. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

5.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 186.b ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, jer je tužiteljica u skladu sa člankom 186.b stavka 1. ZPP-a u tužbi zatražila  od prvostupanjskog suda da donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u roku od 15 dana dostavi tužiteljičinu evidenciju rada za period od 1. kolovoza 2014. pa do dana dostave iz razloga što su podaci o rasporedu rada vidljivi u evidencijama rada s kojima raspolaže tuženik, te da je isti sud na pripremnom ročištu od 2. ožujka 2020. rješenjem pozvao tuženika da dostavi navedenu dokumentaciju, što je tuženik i učinio, dakle nakon podnošenja tužbe, s tim da je temeljem te dokumentacije provedeno vještačenje, a nakon čega je tužiteljica tek mogla postaviti zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa.

 

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, te da radi ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis.

 

7. U stadiju žalbenog postupka sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda radnih sati u situacijama kada tužiteljica radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka, a posljedično tome sporan je i broj prekovremenih sati, kao i način obračuna istih, te da li je tužiteljici isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

 

8. Odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, dok je odredbom članka 94. istog Zakona propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

9. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati sukladno članku 51. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 i 29/18, dalje u tekstu: KU/13), kao i članku 49. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019 i 56/2020, dalje u tekstu: KU/18).

 

10. Nadalje je odredbama članka 47. stavka 1. KU/13 i članka 45. stavka 1. KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, dok je stavkom 2. istih članaka propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, a stavkom 3. istih članaka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

 

11. O pravu tužiteljice na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18 u pogledu prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe članka 59. KU/13, odnosno članka 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

 

12. Prvostupanjski sud je, prije svega, pravilno zaključio da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, a što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/19-18, tako da nije osnovan žalbeni navod tuženika kojim tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude retroaktivno primijenio Dodatak III KU.

 

12.1. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda radnik, uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i za te sate prekovremenog rada na uvećanje plaće temeljem pripadajućih dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a samim time i za odgovarajući izračun naknade plaće za dane godišnjeg odmora ili privremene nesposobnosti za rad.

 

13. U predmetu je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. R. koji je u nalazu i mišljenju izračunao razliku bruto plaće u kunama nastalu uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno Zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te je utvrdio da sveukupna razlika iznosi 739,78 eura /5.573,85 kuna bruto u korist tužiteljice, i to na način da se od mjeseca kolovoza 2014. do mjeseca prosinca 2015. manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose na sate koje je tužiteljica odradila preko mjesečnog fonda sati u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, sve sukladno Zaključku …, a od mjeseca prosinca pa nadalje prema Zaključku ….

 

13.1. U varijanti II nalaza i mišljenja vještaka (dopuni) koja je sastavljena sukladno rješenju prvostupanjskog suda od 22. rujna 2022., a na način da je efektivni mjesečni fond za tužiteljicu primijenjen jednako kao za nemedicinsko osoblje u čitavom utuženom razdoblju, odnosno da je sastavljen u skladu sa Zaključkom …, te je utvrđeno da bi u tom slučaju sveukupna iznosila 1.717,39 eura /12.939,71 kuna bruto u korist tužiteljice.

 

14. Budući da između stranka nije bio sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva utvrđen financijskim vještačenjem, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu razlike plaće koju je tuženik dužan isplatiti tužiteljici za razdoblje od mjeseca kolovoza 2014. do prosinca 2015., te je pravilno na dospjele tražbine za navedeni period na osnovi razlike i naknade plaće tužiteljici za razdoblje do zaključno prosinca 2015. dosudio zatezne kamate tekuće od dospijeća, odnosno od trenutka kada je tuženik trebao isplatiti plaću ili naknadu plaće do isplate u skladu sa člankom 29. stavkom 1. ZOO-a, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđene iznose razlike plaće.

 

15. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na daljnje utuženo razdoblje prvostupanjski sud je odbio prihvatiti dva tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, a u žalbenom stadiju postupka sporan je upravo način utvrđivanja fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa tako da se od dana u tjednu odbiju samo subote i nedjelje, a ne i blagdani koji eventualno padaju u radnim danima. Sporno je dakle tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe članka 49. stavka 10. KU/18, a prema kojim odredbama redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, te da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

16. Prema članku 18. KU/13 ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora, sjedište povjerenstva je u Ministarstvu, a povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora daje obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, prati izvršavanje ovoga Ugovora i izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora. Nadalje, prema članku 19. KU/13 povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova, a ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku, s tim da će se pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanja rokova za donošenje odluka odgovarajuće primijeniti odredbe članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Ugovora, te da je tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje, da su tumačenja povjerenstva obvezna su i da se dostavljaju podnositelju upita, te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

 

17. Imajući, dakle, u vidu sadržaj odredbe članka 19. stavka 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13.

 

17.1. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo odredbu članka 51. stavka 10. KU/13. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili su na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem, te su donijeli Zaključak broj … koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

 

17.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj …. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj …., …. i ….“

 

17.3. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj …., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

 

18. Iz navedenog, dakle, proizlazi da se Zaključak broj …. u bitnome razlikuje od Zaključka broj …. (koji je Zaključkom broj …. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj …. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak …. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

 

19. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. KU/13) i činjenicu da je tumačenje broj …. stavljeno izvan snage tumačenjem broj …., koje je doneseno 21. prosinca 2015., proizlazi da je o dijelu tražbine tužiteljice koja se odnosi na razdoblje od 1. rujna 2014. do prosinca 2015. pravilno odlučeno primjenom Zaključka …., zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

20. Međutim, djelomično je osnovana žalba tuženika kojom ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati za dio potraživanja koje se odnosi na vremensko razdoblje nakon prosinca 2015. pa nadalje, jer od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

 

21. Prvostupanjski sud je prihvatio varijantu II nalaza i mišljenja vještaka (dopunu) od 18. listopada 2022. jer je nakon uvida u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženika koji ne rade u turnusima utvrdio da je efektivni redovni mjesečni fond sati dakle broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu tuženik računao na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u zaključku br. …. Ovakav se način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka …. Iz navedenog prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno sa pripadajućim dodacima. Nadalje, zaključuje da je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br. … i … koji izrijekom utvrđuju da: („Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.“) slijedom čega prvostupanjski sud nije prihvatio osnovni nalaz i mišljenje vještaka od 14. ožujka 2022.

 

22. Takav stav prvostupanjskog suda je pogrešan te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici iznos utemeljen na izračunu u varijanti II nalaza i mišljenja od 18. listopada 2022. koji nije uzeo u obzir Zaključak broj …., a da pri tome nije imao u vidu činjenicu da je tumačenje broj …. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj …. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, te da se od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje to tumačenje. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu. Odredbama članka 51. KU/13, odnosno članka 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati se uvećavaju u postocima navedenim u članku 52. KU/13, odnosno članku 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi članka 51. stavka 9. KU/13, odnosno članka 49. stavka 9. KU/18 (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-281/2021 od 27. travnja 2021.).

 

23. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim u cijelosti, ovaj sud je primjenom Zaključka broj …. i temeljem izračuna vještaka od 14. ožujka 2022., dijelom potvrdio prvostupanjsku presudu i odlučio kao u točki I. izreke, a dijelom preinačio na način da je dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

24. Obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu presudu valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka temeljem članka 166. stavka 2. ZPP-a, imajući pri tome u vidu da je tužiteljica u pogledu pravne osnove uspjela u omjeru od 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva u omjeru od 43%, tako da njezin uspjeh iznosi 71,50%, a uspjeh tuženika 28,50%. Nakon što je sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzet postotak tuženika koja je u manjoj mjeri uspio u parnici, tužiteljici je odmjerena naknada ukupnih troškova u omjeru od 43%, a koje ukupne troškove je prvostupanjski sud pravilno utvrdio u iznosu od 1.526,32 eura /11.500,06 kuna, tako da je valjalo tužiteljici dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 656,32 eura /4.945,04 kune, te odlučiti kao u točki III. izreke.

 

25. Tuženiku, koji u žalbenom postupku uspio u omjeru od 57%, ovaj sud je priznao trošak sastava žalbe s PDV-om u zatraženom iznosu od 311,07 eura /2.343,75 kn, te zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 eura /500,00 kn, što iznosi ukupno 377,43 eura /2.843,75 kn, a obzirom na postignuti uspjeh tuženiku je za zatražene troškove žalbenog postupka dosuđen iznos od 215,14 eura /1.620,97 kuna, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka tuženik odbijen (točka IV. izreke).

 

26. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točka 3. kao u izreci.

 

                                  Slavonski Brod, 12. prosinca 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

                                                                                     Draženka Ilak, v.r.