Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1962/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ines Kovačević kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja A. B., zastupana po punomoćniku M. Š., odvjetniku u Z., protiv 1. ovršenika D. N., OIB …, S. B. i 2. ovršenika D. M. N., OIB:…, S. B., radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-237/2020-4 od 28. svibnja 2020., dana 28. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba ovršenika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-237/2020-4 od 28. svibnja 2020. i odbija prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretnini ovršenika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem temeljem sudske nagodbe zaključene dana 31. 01.2019. a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u odnosu na 1. ovršenicu i to iznosa od 144.000,00 EUR odredio ovrhu na nekretnini 2. ovršenika označenoj kao kuća i dvor, kč.br. 2510/6 ukupne površine 274 m2, upisane u zk.ul. Br.3013 k.o. P. kod Općinskog suda u Z., Zemljišnoknjižni B. n. M..

2. Protiv navedenog rješenja žalbu ulažu ovršenici ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge predlažući da se ukine pobijano rješenje te odbije odnosno odbaci ovršni prijedlog za ovrhu jer ovršna isprava nije podobna za ovrhu na nekretnini 2. ovršenika.

3. Žalba ovršenika je osnovana.

4. Žalitelji u žalbi u bitnome ističu da ovršna isprava i to sudska nagodba nije podobna za ovrhu na nekretnini 2. ovršenika u smislu odredbe čl. 29. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ) jer iz ovršne isprave ne proizlazi da bi se radi naplate novčane tražbine koja tereti ovdje 1. ovršenicu mogla ovrha odrediti na nekretnini ovdje 2. ovršenika a s obzirom da to ovršnom ispravom nije jasno određeno a ovršni postupak je postupak strogo formalnog legaliteta a što sud nije uzeo u obzir.

5. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je ovršna isprava temeljem koje je ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog sudska nagodba koja je zaključena kod Općinskog suda u Novom Zagrebu dana 31.siječnja 2019. pod poslovnim brojem P-761/2018-35 kojom se točkom 1. nagodbe ovdje 1. ovršenica obvezuje isplatiti zakonskom zastupniku mlt. A. B., ovdje ovrhovoditeljice, iznos od 144.000 EUR do 31. listopada 2019. godine,

- da je točkom III nagodbe suglasno utvrđeno da pravna radnja I tužene, ovdje 1. ovršenice odnosno njeno raspolaganje nekretninom upisanom u zk.ul. 3013 k.o.P. označenom kao kč.br. 2510/6 ukupne površine 274 m2, upisane u zk.ul. 3013 k.o. P. ukupne površine 274 m2 gubi pravni učinak prema tužiteljici, ovdje ovrhovoditeljici, do isplate novčanog iznosa iz točke I nagodbe,

- da točkom V nagodbe strane su suglasne da ovdje 2. ovršenik nije dužnik duga iz točke I sudske nagodbe svojom imovinom, s time da njega obvezuje točka III nagodbe.

6.Prema odredbi čl. 25. st. 1. OZ-a sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno a st. 2. istog članka je određeno da sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) ovršna je ako je postala pravomoćna, osim ako je u ovršnoj ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja ovršenika s njegovom obvezom.

7. S obzirom da predmetna sudska nagodba je ovršna isprava u odnosu na 1. ovršenicu koja ju obvezuje na podmirenje novčane tražbine u odnosu na ovdje ovrhovoditeljicu a predmetna nagodba ne sadrži odredbu o trpljenju namirenja iz nekretnine koja predstavlja osobnu imovinu ovdje 2. ovršenika to je pogrešno prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi na predmetnoj nekretnini pa je stoga valjalo preinačiti pobijano rješenje te odbiti prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini jer u ovom konkretnom slučaju predmetna nagodba ne predstavlja ovršnu ispravu u odnosu na 2. ovršenika te se u odnosu na njega na temelju takve nagodbe ne može odrediti ovrha.

8. Prema odredbi čl. 22. OZ-a ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim Zakonom nije drukčije određeno a u ovom konkretnom slučaju ovršni zahtjev u ovršnom prijedlogu nije u skladu s ovršnom ispravom jer isprava temeljem koje je donoseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava u odnosu na 2. ovršenika pa je stoga ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 1.OZ-a.

9. Ovdje valja naglasiti da ovršni postupak jest postupak strogog formalnog legaliteta te se ovrha određuje samo na temelju ovršne isprave (čl. 22. OZ-a) što znači da je sud vezan sadržajem ovršne isprave.

10. Slijedom naprijed navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13., 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 28. lipnja 2024.

Sutkinja:

Ines Kovačević, v.r.