REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-343/2023-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. za komunalne djelatnosti H. D., OIB …, zastupan po punomoćniku M. R. odvjetniku iz S., protiv tuženika M. S., OIB …, H. D., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici od 17. siječnja 2023., poslovni broj: Povrv-248/2020-9., 28. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika M. S. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici od 17. ožujka 2023., poslovni broj: Povrv- 248/2020-9.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Održava se na snazi platni nalog platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz S., S, broj: Ovrv-490/2020 od 19. listopada 2020. godine, kojim se nalaže tuženiku M. S., OIB … iz H. D., da tužitelju K. d.o.o., OIB … iz H. D., isplati iznos od 49,13 € / 370,24 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 1. siječnja 2023., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana računajući iste:
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 1. 06. 2019. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 06. 2019. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 07. 2019. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 08. 2019. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 09. 2019. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 10. 2019. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 11. 2019. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 12. 2019. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 01. 2020. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 02. 2020. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 03. 2020. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 04. 2020. do isplate,
- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 05. 2020. do isplate,
II Nalaže se tuženiku M. S., OIB …, H. D., da tužitelju K. d.o.o. za komunalne djelatnosti H. D., OIB ... naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 92,91 € / 700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu. U žalbi navodi da opisana komunalna usluga prema ispostavljenim računima u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 16. svibnja 2020. nikada nije izvršena. Ističe da posudu za odvoz smeća nikada nije zadužio i da zaposlenici tužitelja nikada nisu odvozili komunalni otpad ispred njegove kuće. Slijedom navedenoga predlaže da se žalba prihvati i da se pobijana presuda preinači na način da se presuda ukine i odbije tužbeni zahtjev. Trošak sastava žalbe ne traži.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08.-odluka USRH, 84/08., 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11.pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, zbog koje se u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Postupak u ovom predmetu započet je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a nastavljen je kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
7. Tužitelj potražuje na temelju vjerodostojne isprave - financijske kartice potrošačkog mjesta s otvorenim računom (list 5) od tuženika da plati dug od 49,13 eura/370,24 kn[1] odvoza komunalnog otpada od travnja 2019. do travnja 2020. na adresi tuženika u H. D.. Tvrdi da je tuženik obuhvaćen organiziranim odvozom smeća i da je u obvezi platiti izvršenu javnu uslugu prikupljanja mješovitog komunalnog otpada u navedenom periodu, jer je vlasnik predmetne nekretnine i živi u njoj.
8. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno da tužitelj pruža javnu uslugu organiziranog odvoza komunalnog otpada u H. D., ali da tuženik ne koristi uslugu organiziranog odvoza komunalnog otpada, iako živi u kući izgrađenoj u H. D., te da je obračun sporne komunalne usluge vršen sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada i važećem Cjeniku skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada društva K. d.o.o.
9. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je platni nalog održao na snazi i obvezo tuženika na plaćanje obavezne minimalne javne usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada u razdoblju od travnja 2019 do svibnja 2020.
10. Naime, prvostupanjski sud se u svojoj presudi pravilno poziva na pravno shvaćanje koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-
II/2492/2017. pod točkom 25.3. koje glasi:
"…Dakle, Ustavni sud primjećuje da je i ZOGO u navedenom članku 33. stavku 1. predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv. fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, te se ne mogu prihvatiti prigovori predlagatelja da plaćanje tzv. »paušala« nije predviđeno ZOGO-om, te da je iz tog razloga Uredba: 50/17-84/19 u tom dijelu u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a. Stoga je Ustavni sud suglasan s navodom u očitovanju Vlade da je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv.
»fiksni dio cijene«) potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu) te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Kako navodi Vlada u očitovanju, poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete."
11. Prema ovom pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u navedenoj odluci, a koje je obvezno i za sve sudove u Republici Hrvatskoj, svi vlasnici nekretnina dužni su snositi trošak fiksnog dijela cijene javne usluge neovisno o količini predanog otpada. S tim u vezi, propisano je u članku 3. stavku 1. točka 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj 50/2017. - dalje Uredba) da je obvezna minimalna javna usluga dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu.
12. Slijedom toga su javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada dužni plaćati svi vlasnici nekretnina i iznos fiksnog dijela koji plaćaju nije cijena koja je razmjerna količini predanog otpada, pa je za obračun visine utuženog duga neodlučno da tuženiku nije pružena usluga zbrinjavanja otpada, odnosno da je tužitelj na izdanim računima evidentirao da nije praznio kantu od 120 litara. Naime, upravo navedeni broj pražnjena „0“ na izdanim računima dokazuje da je tužitelj pružao javnu uslugu i obračunao tuženiku minimalnu uslugu s popustom od 50% stoga što tuženik nije predao kantu sa komunalnim otpadom.
13. Iz navedenih razloga žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 28. lipnja 2024.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
