Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-274/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te dr.sc. Leona Kovačića i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HH, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kv I-18/2024- 44 (K-11/2023.) od 7. lipnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog HH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kv I-18/2024-44 (K- 11/2023.) od 7. lipnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog HH, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. I 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog HH iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi HH po braniteljici, odvjetnici Josipi Milković, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 3. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor optuženiku, podredno pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog HH iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.
6. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, optuženi HH se u svojoj žalbi poziva na ustavnu pretpostavku nedužnosti smatrajući da je produljenjem istražnog zatvora ista povrijeđena.
6.1. Naravno da je, sukladno članku 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., dalje: Ustav), svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Međutim, od ustavne pretpostavke nedužnosti treba razlikovati postojanje osnovane sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., koja u konkretnom slučaju proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica kojom se optuženi HH tereti za počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio kako osnovana sumnja da je optuženi HH počinio kazneno djelo koja mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Nasuprot tome, konačna ocjena o tome postoji li ili ne postoji kaznena odgovornost optuženika, dat će se tek u pravomoćnoj presudi, nakon brižljive ocjene svih izvedenih dokaza.
8. Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama optuženog HH, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se s obzirom na visoki stupanj intenziteta postojeće opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, istražni zatvor ne može svrhovito zamijeniti blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. te je za svoju odluku iznio razloge u točki 11. pobijanog rješenja. Naime, optuženiku se u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11. na štetu vlastitog brata s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, te je, prema opisu iz optužnice, iskazao bezobzirnost, ustrajnost i upornost u protupravnom postupanju, a stoga i značajan stupanj kriminalne volje. Osim toga, optuženik je prethodno osuđivana osoba, dok iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da su kod optuženika naglašene disocijalne crte ličnosti koje utječu na njegovo ponašanje, odnosno da je isti manipulativan i pati od nedostaka empatije. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP708.
9. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost utvrđenih okolnosti razboritom predvidivošću upućuje na opasnost da će optuženik ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Zbog toga je osnovano protiv optuženika produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti, ne bi se mogla uspješno ostvariti mjerama opreza.
10. Protivno žalbenim navodima optuženika, koje potkrepljuje praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, u raspravnom stadiju postupka, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
11. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nisu od utjecaja ponovljeni žalbeni navodi da optuženik "na slobodi ne bi bio prijetnja nikome…." jer navedene okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, dok u odnosu na žalbene navode da "optuženik nema dvojno državljanstvo, nema mogućnost napuštanja Republike Hrvatske, ima mjesto prebivališta, vlastitu kuću pa nema razloga zbog kojih se ne bi mogao braniti sa slobode…", valja napomenuti da je istražni zatvor određen protiv optuženika zbog opasnosti od ponavljanja djela, a ne zbog opasnosti od bijega, na što bi se odnosili konkretni žalbeni prigovori.
12. Žalitelju se također ističe, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
13. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 27. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga
