Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-666/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. K., B., OIB:..., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku u V., protiv tuženika R. A. d.d., Z., Podružnica O., OIB:..., radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj: P-292/2021-9 od 8. travnja 2022., dana 27. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj: P-292/2021-9 od 8. travnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija rješenje i poziva se na sve zakonske žalbe razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08- odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači odnosno ukine rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Načinom vođenja postupka koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koja postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a na koju se tuženik osnovano poziva u žalbi.

5.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju, u bitnome, navodi:

- da je u čl. 12. Ugovora o kreditu (broj: 528-50-4006781) kojeg su zaključile parnične stranke, u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, ali je takva ugovorna odredba nepoštena budući da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke nepoštenosti propisane čl. 81. st. 1. i 2. primjenjivog Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03; dalje: ZZP/03) jer je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru kojeg je sastavio tuženik pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovorima o kojima stranke nisu pregovarale i tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj odredbe o mjesnoj nadležnosti,

- da je na opisani način, a protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik sebe doveo u znatno povoljniji položaj od tužitelja, stavljajući istovremeno tužitelja u neravnopravan položaj uzrokujući znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi tužitelj koji ima prebivalište u B. radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka, taj postupak morao voditi pred sudom u Zagrebu, uslijed čega bi bio izvrgnut dodatnim troškovima i utrošku vremena,

- da okolnost da tužitelj ima punomoćnika (odvjetnika) nije dokaz protivnog jer se radi o odvjetniku u V. čiji bi odlasci na ročišta u Z. također uzrokovali veće troškove,

- da je u konkretnom slučaju tuženik trebao dokazati da se o navedenoj odredbi (prorogacijskoj klauzuli) pregovaralo budući je teret dokaza temeljem odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03 na njemu, ali da tuženik u podnesku u kojem je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti nije predložio održavanje pripremnog ročišta na kojem bi se proveli dokazi na sporne okolnosti,

slijedom čega sud zaključuje da je odredba čl. 12. Ugovora o kreditu nepoštena, a temeljem odredbe čl. 87. st. 1. ZPP/03 i ništetna i na temelju te odredbe se ne može utvrditi mjesna nadležnost.

6. Međutim, tuženik u žalbi osnovano prigovara da nije jasno kako je prvostupanjski sud došao do utvrđenja da je odredba kojom se ugovara mjesna nadležnost nepoštena, obzirom da tužitelj u tužbi uopće ne navodi tko točno, na koji način i kojom prilikom je tužitelju nametnuo potpis spornog Ugovora o kreditu, odnosno ugovaranje mjesne nadležnosti na način koji dovodi do neravnoteže strana jer se o odredbi nije moglo pregovarati. Tuženik upire u sadržaj odgovora na tužbu u kojem je istaknuo da je sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i podaci o mjesnoj nadležnosti, a na koje okolnosti je predložio sudu saslušati voditelja regije I. O., koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja namjenskih kredita za kupnju automobila, o kojem kreditu je ovdje riječ.

6.1. Navode žalbe tuženika potvrđuje sadržaj odgovora na tužbu u kojem je tuženik istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, a na sporne okolnosti (pa tako i u odnosu na istaknuti prigovor) predložio je, između ostalih, provođenje dokaza saslušanjem svjedoka I. O. i tužitelja, ali prvostupanjski sud prije donošenja pobijanog rješenja nije proveo niti jedan predloženi dokaz. U tom kontekstu okolnost da tuženik u podnesku u kojem je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti nije predložio održavanje pripremnog ročišta na kojem bi se proveli dokazi na sporne okolnosti nije relevantna jer pripremno ročište u smislu odredbe čl. 286. st. 1. ZPP-a određuje sud, a to ovlaštenje suda nije uvjetovano formalnim prijedlogom stranke (niti ga je stranka dužna podnijeti), nego proizlazi iz odredbi ZPP-a kojim su uređena pravila parničnog postupka (čl. 1.).

7. Stoga sumirajući utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru kojeg je sastavio tuženik pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovorima o kojima stranke nisu pregovarale i tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj odredbe o mjesnoj nadležnosti pa je na taj način, a protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik sebe doveo u znatno povoljniji položaj od tužitelja, stavljajući istovremeno tužitelja u neravnopravan položaj uzrokujući znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, slijedom čega je sporna odredba koja sadrži prorogacijsku klauzulu nepoštena i posljedično ništetna,

- da je tuženik trebao dokazati da se o spornoj odredbi (prorogacijskoj klauzuli) pregovaralo budući je na njemu teret dokaza,

kao i žalbene navode tuženika koji svoju potvrdu nalaze u stanju spisa:

- da je u odgovoru na tužbu u kojem je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda na sporne okolnosti predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka I. O. i tužitelja,

zaključak je ovog suda da je prvostupanjski sud usprkos pravilnom zaključku da je na tuženiku teret dokaza o sadržaju i načinu pregovora koji su prethodili sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, neprovođenjem dokaza koje je tuženik predložio na sporne okolnosti (pa tako i u odnosu na prorogacijsku klauzulu), kod čega je sud krenuo od pogrešne premise da je tuženik bio dužan (formalno) predložiti određivanje pripremnog ročišta, tuženika onemogućio u raspravljanju čime je počinio već navedenu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a, a neovisno o daljnjim žalbenim razlozima, ukinuto je pobijano rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

9. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu te će ponovno odlučiti o prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, imajući u vidu navode iz ovog drugostupanjskog rješenja kao i sadržaj odredbe čl. 221.a ZPP- a u kojoj je normirano pravilo o teretu dokaza, a prema kojem (tek) ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza.

U Varaždinu 27. lipnja 2024.

Sudac

Milko Sambolek v.r.