REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU

Braće Radić 2

Poslovni broj: P-4/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji Jasni Lekić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja PLUTUS d.o.o., Kukuljevićeva 30, Varaždin, OIB 44359208463, kojeg zastupaju punomoćnici Ana Petrić i Hrvoje Petrić, odvjetnici Odvjetničkog društva Petrić i dr. d.o.o., u Varaždinu, protiv tuženice Karoline Bahunek iz Varaždina, M. Krleže 6, OIB 8311681230, koju zastupa punomoćnica Nela Pilipović Ramušćak, odvjetnica iz Varaždina, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 08. svibnja 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženice osobno, na ročištu za objavu presude, 27. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Karolini Bahunek iz Varaždina, M. Krleže 6, OIB: 83116861230 da tužitelju PLUTUS d.o.o., Kukuljevićeva 30, Varaždin, OIB: 44359208463 u roku od 8 dana naknadi štetu u ukupnom iznosu od 19.259,40 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom

na podignute gotovinske iznose od strane tuženice u razdoblju od 2010.-2014. u ukupnom iznosu od 5.919,21 EUR, kako slijedi:

- na iznos od 1.197,71 EUR od 31. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 159,26 EUR od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 796,34 EUR od 31. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 2.020,04 EUR od 31. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 1.745,86 EUR od 31. prosinca 2014. godine do isplate na plaćanja karticom tužitelja izdanom na ime tuženice u razdoblju od 2010. - 2014. u ukupnom iznosu od 1.865,60 EUR, kako slijedi:

- na iznos od 644,90 EUR od 31. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 300,66 EUR od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 274,75 EUR od 31. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 159,20 EUR od 31. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 486,09 EUR od 31. prosinca 2014. godine do isplate

-

na plaćanja računa za knjigovodstvene usluge Knjigovodstvenog biroa Uroš SekačićJelovac u razdoblju od 2011. -2015. u ukupnom iznosu od 11.474,59 EUR, kako slijedi:

- na iznos od 3.776,67 EUR od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 2.043,93 EUR od 31. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 3.371,16 EUR od 31. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 530,89 EUR od 31. prosinca 2014. godine do isplate

- na iznos od 1.751,94 EUR od 31. prosinca 2015. godine do isplate

s time da zakonska zatezna kamata teče po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 31. prosinca 2010. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024., a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici Karolini Bahunek iz Varaždina, M. Krleže 6, OIB: 83116861230 da u roku od 8 dana tužitelju PLUTUS d.o.o., Kukuljevićeva 30, Varaždin, OIB: 44359208463 naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.955,51 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. lipnja 2024. pa do isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkom suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 2559/2023-3 od 8. studenog 2023., odbijena je djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P- 22/2021-179 od 19. lipnja 2023. u točki II. njezine izreke, koja glasi: Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se tuženici nalaže da tužitelju naknadi štetu u ukupnom iznosu od 6.578,79 EUR / 49.567,89 HRK, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na podignute gotovinske iznose od strane tuženice u razdoblju od 2010.-2014. u ukupnom iznosu od 1.619,76 EUR / 12.204,11 kn, kako slijedi

- na iznos od 9.027,85 kn od 31. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 2.240,77 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 185,49 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 625,00 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 125,00 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate

na plaćanja karticom tužitelja izdanom na ime tužene u razdoblju od 2010. -2015. u ukupnom iznosu od 1.356,30 EUR / 10.219,06 kn, kako slijedi

- na iznos od 1.117,55 kn od 31. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 1.093,28 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 3.049,12 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 1.736,65 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 1.550,85 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate

- na iznos od 1.671,61 kn od 31. prosinca 2015. godine do isplate na plaćanja računa za knjigovodstvene usluge Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić- Jelovac u razdoblju od 2011. -2015. u ukupnom iznosu od 2.793,11 EUR/ 21.044,72 kn

- na iznos od 6.544,72 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 3.850,00 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 6.350,00 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 1.000,00 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate

- na iznos od 3.300,00 kn od 31. prosinca 2015. godine do isplate

na vrijednost mobilnih telefona tužitelja koje je tužena prisvojila

- na iznos od 809,61 EUR / 6.100,00 kn od 27. travnja 2016. godine do isplate s time da kamata teče prema stopi kako je to navedeno pod toč. I. izreke.

2. Rješenjem Visokog trgovačkom suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 2559/2023-3 od 8. studenog 2023., ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-22/2021-179 od 19. lipnja 2023. u točki I. izreke i predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje istom sudu, a navedena točka glasi: Nalaže se tuženici Karolini Bahunek iz Varaždina, M. Krleže 6, OIB: 83116861230 da tužitelju PLUTUS d.o.o., Kukuljevićeva 30, Varaždin, OIB: 44359208463 u roku od 8 dana naknadi štetu u ukupnom iznosu od 19.259,40 EUR1 / 145.109,97 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na podignute gotovinske iznose od strane tuženice u razdoblju od 2010.-2014. u ukupnom iznosu od 5.919,21 EUR / 44.598,31 kn, kako slijedi

- na iznos od 9.024,11 kn od 31. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 1.200,00 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 6.000,00 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 15.220,00 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 13.154,20 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate na plaćanja karticom tužitelja izdanom na ime tuženice u razdoblju od 2010.-2014. u ukupnom iznosu od 1.865,60 EUR / 14.056,37 kn

- na iznos od 4.858,91 kn od 31. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 2.265,21 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 2.070,41 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 1.199,44 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 3.662,40 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate na plaćanja računa za knjigovodstvene usluge Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić- Jelovac u razdoblju od 2011. -2015. u ukupnom iznosu od 11.474,59 EUR/ 86.455,29 kn

- na iznos od 28.455,29 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 15.400,00 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 25.400,00 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 4.000,00 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate

- na iznos od 13.200,00 kn od 31. prosinca 2015. godine do isplate

s time da zakonska zatezna kamata teče

po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 31. prosinca 2010. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Pž- 2559/2023-3 od 8. studenog 2023., ukinuo točku I. presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-22/2021-179 od 19. lipnja 2023., iz razloga jer prvostupanjski sud, sukladno žalbenim navodima tuženice, nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je potrebno dopuniti saslušanjem svjedoka koje je predložila tuženica na okolnost isplata na ruke, kao i uvidom u spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-154/16 jer sud ne navodi o čemu se vodi taj spor među istim strankama (točka 9. obrazloženja). Naime, navodi taj sud da bi se time pravilno primijenilo pravilo o teretu dokazivanja, odnosno materijalno pravo iz čl. 252. st. 2. ZTD-a na koje upućuje i prvostupanjski sud u ovom predmetu naknade štete, a prema kojem u slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske daje uputu da će u ponovljenom postupku sud dopuniti činjenično stanje i donijeti novu presudu koja će sadržavati i odluku o troškovima cijelog postupka.

4. Iz navedenog proizlazi da je ovaj sud od strane višeg suda upućen dopuniti činjenično stanje saslušanjem svjedoka koje je predložila tuženica na okolnost isplata na ruke, a što se po viđenju ovog suda odnosi samo na zatraženu naknadu štete tužitelju s osnove podignutih gotovinskih iznosa od strane tuženice, pa je ukinutu toč. I. svoje prvotne presude sud ponovno razmatrao samo u tom dijelu, dok u ostalom dijelu toč. I. presude, istu nije mijenjao. Prvotna presuda što se tiče obrazloženja nije mijenjana niti u dijelovima koji se tiču pravomoćno presuđene stvari (toč. II. izreke), a kako bi se lakše moglo razumjeti zašto je sud odlučio kao pod toč. I. svoje izreke.

5. Dakle tužitelj je 27. travnja 2016. podnio tužbu radi naknade štete protiv tuženice u novčanom iznosu od 26.118,91 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose sadržane u navedenom iznosu od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate, u kojoj tužbi navodi:

- tuženica Karolina Bahunek je od 12. kolovoza 2008. godine do 21. prosinca 2015. godine obavljala dužnost direktorice tužitelja PLUTUS d.o.o., zastupavši tužitelja pojedinačno i samostalno; u navedenom razdoblju tuženica je bila jedini član uprave tužitelja

- tuženica je bila i u radnom odnosu s tužiteljem u nepunom radnom vremenu sve do 9. veljače 2016. godine, kada joj je uručen izvanredni otkaz ugovora o radu - istovremeno je tuženica u nepunom radnom vremenu bila zaposlena i kod Uroša Sekačića-Jelovca, vl. obrta «Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac» iz Varaždina, Kukuljevićeva 30, OIB: 89334178259, gdje joj je radni odnos prestao istog datuma, također izvanrednim otkazivanjem sklopljenog ugovora o radu

- tuženica je kao član uprave tužitelja PLUTUS d.o.o. poslove tužitelja vodila protivno njegovoj dobrobiti, te je grubo povrijedila obvezu primjene pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika; naime, tuženica je nizom svojih radnji postupala isključivo u svom osobnom interesu, a koji je protivan interesu društva u kojem je obavljala dužnost člana uprave

- nakon opoziva tuženice iz uprave tužitelja, tužitelj je angažirao revizorsku kuću AD AKTIVA d.o.o., Zagrebačka 25, Varaždin, koja je provela reviziju poslovanja tužitelja za razdoblje od 2010. do kraja studenog 2015. godine

- po provedenoj reviziji sastavljen je Izvještaj o zakonitosti vođenja trgovačkog društva PLUTUS d.o.o. i Knjigovodstvenog biroa «Uroš Sekačić-Jelovac» iz Varaždina, Kukuljevićeva 30, s naglaskom na gotovinske isplate (dalje: «Izvještaj revizora»)

- iz Izvještaja revizora vidljivo je da je tuženica na teret tužitelja poduzela sljedeće radnje:

- tuženica je kao odgovorna osoba trgovačkog društva PLUTUS d.o.o. s poslovnog računa PLUTUS d.o.o. u razdoblju od 2010. do 2014. godine u poslovnoj banci i na bankomatima podigla gotovinski iznos od 55.249,42 kn i navedeni je iznos prisvojila odnosno uporabila u privatne svrhe, dok je u poslovnim knjigama PLUTUS d.o.o. neistinito i bez ikakvih dokaza isplatu navedenih iznosa prikazala kao isplate na ime božićnica, regresa, darova djeci, troškova prijevoza, službenog puta, seminara i slično, bez da je vodila evidenciju blagajničkog poslovanja za navedene isplate/uplate u gotovini

- tako je tuženica tijekom 2010. godine na opisani način prisvojila iznos od 11.746,65 kn, tijekom 2011. godine iznos od 3.440,77 kn, tijekom 2012. godine iznos od 9.642,00 kn, tijekom 2013. godine iznos od 16.320,00 kn te tijekom 2014. godine iznos od 14.100,00 kn. Tuženica je također prisvojila iznos od 2.000,00 kn koji je iskazan kao stanje žiro-računa prijelazni konto jer isto stanje nije potvrđeno inventurom za 2015. godinu, i iznos od 1.492,58 kn koliko iznosi stanje blagajne u poslovnim knjigama PLUTUS d.o.o., što nije potvrđeno inventurom za 2015. godinu

- tuženica je kao odgovorna osoba trgovačkog društva PLUTUS d.o.o., a u kojem svojstvu je u poslovnoj banci bila prijavljena kao ovlašteni potpisnik po poslovnom računu te je raspolagala bankovnom karticom izdanom na svoje ime, na različitim prodajnim mjestima koristeći karticu tužitelja izdanu na njeno ime istu koristila u privatne svrhe, na koji način je tijekom 2010. godine kod prodavatelja Storeland u privatne svrhe kupila robu/usluge u vrijednosti od 5.976,46 kn, tijekom 2011. godine kod prodavatelja Vip-Shop i Eurotrade d.o.o. u privatne svrhe kupila robu odnosno primila usluge u vrijednosti od 3.358,49 kn, tijekom 2012. godine kod prodavatelja Kaufland Hrvatska, Melcomp, Eurotrade, Matis Adria Bike Box, Interspar, Vip-Net i Vip Shop u privatne svrhe kupila robu odnosno primila usluge u ukupnom iznosu od 5.119,53 kn, tijekom 2013. godine kod prodavatelja Technomarket, Melcomp, Eurotrade, Kaufland Hrvatska, Tisak Media i Links u privatne svrhe kupila robu odnosno primila usluge u ukupnom iznosu od 3.111,59 kn, tijekom 2014. godine kod prodavatelja Kaufland Hrvatska, Supermarket Plodine, Vip Shop, Vip-net d.o.o., Technomarket i Links u privatne svrhe kupila robu odnosno primila usluge u ukupnom iznosu od 5.213,25 kn te tijekom 2015. godine kod prodavatelja Supermarkert Plodine, Kaufland Hrvatska i Technomarket u privatne svrhe kupila robu u ukupnom iznosu od 1.671,61 kn odnosno u razdoblju od 2010. do 2015. godine s poslovnog računa PLUTUS d.o.o. u privatne je svrhe potrošila ukupan iznos od 24.450,93 kn

- tuženica je kao odgovorna osoba trgovačkog društva PLUTUS d.o.o. prisvojila mobilne telefone društva PLUTUS d.o.o., a koji su mobilni telefoni kupljeni po kriteriju pretplatničke linije i to: mobilni telefon Samsung I9000 Galaxy S, IMEI 351751046584895, kupljen 17.09.2010. godine, mobilni telefon Samsung Galaxy SIII 16GB, IMEI 353921057457582, kupljen dana 04.09.2012. godine, mobilni telefon Iphone 5S, 16 GB, crni, IMEI 357997054432345, kupljen 30.10.2013. godine te mobilni telefon HTC One (M8) srebrni, IMEI 358714053391763, kupljen dana 09.07.2014. godine, čime je tužitelju prouzročila štetu u iznosu od 6.100,00 kuna

- tuženica je kao odgovorna osoba trgovačkog društva PLUTUS d.o.o. po primitku računa za knjigovodstvene usluge ispostavljenih od «Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac», a koje je sama ispostavila kao zaposlenik navedenog obrta, izvršila plaćanja po ispostavljenim računima i na navedeni način u razdoblju od 2011. do 2015. godine s računa PLUTUS d.o.o. na račun «Knjigovodstvenog biroa Uroš SekačićJelovac» isplatila iznos od 107.500,01 kn, iako je znala da su navedeni računi bez valjanog temelja iz razloga što «Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac» nije društvu PLUTUS d.o.o. pružao knjigovodstvene usluge. Tuženica je tako tijekom 2011. godine na račun «Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac» platila iznos od 35.000,01 kn, tijekom 2012. godine iznos od 19.250,00 kn, tijekom 2013. godine iznos od 31.750,00 kn, tijekom 2014. godine iznos od 5.000,00 kn te tijekom 2015. godine iznos od 16.500,00 kn.

6. Nadalje tužitelj se u tužbi poziva na relevantne članke te navodi da je čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD, «Narodne novine» broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15) propisano da se na dužnu pozornost i odgovornost članova uprave društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 252., 273. i 273.a ZTD-a. Odredbom čl. 252. st. 1. ZTD-a propisano je da član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Prema st. 2. istog članka, članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Prema st. 3., članovi uprave naročito su odgovorni za štetu ako, primjerice, razdijele imovinu društva (čl. 252. st. 3. točka 5. ZTD-a). Kako je iz radnji opisanih u tužbi razvidno da je tuženica cijelim nizom svojih radnji u vođenju poslova tužitelja postupala protivno načelu pozornosti savjesnog i urednog gospodarstvenika, to ista tužitelju ima naknaditi štetu koju mu je prouzročila. Tužitelj konačno navodi da su zbog radnji i postupanja na koje se ukazuje ovom tužbom tužitelj PLUTUS d.o.o. i Uroš SekačićJelovac, vl. obrta «Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac» protiv tuženice, osim građanskopravnih tužbi radi isplate odnosno naknade štete, državnom odvjetništvu podnijeli kaznenu prijavu zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela pronevjere, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i zlouporabe položaja i ovlasti.

7. Kasnije je tužitelj nakon provedenog vještačenja uskladio svoj tužbeni zahtjev sa nalazom vještakinje, a vezano za konkretne iznose i tijek tekućih kamata, pa je potraživao iznose kao u izreci.

8. U odgovoru na tužbu, tuženica je navela:

- točni su navodi tužbe da je tuženica od 2008. godine do veljače 2016. godine bila u radnom odnosu prijavljena na nepuno radno vrijeme kod tužitelja, a istovremeno, na nepuno radno vrijeme bila je prijavljena i kod Uroša Sekačić-Jelovac, vI. obrta „Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac” iz Varaždina, te je točno da su joj oba radna odnosa prestala izvanrednim otkazivanjem sklopljenog ugovora o radu

- tuženica je dana 11.11.2015. godine Ruži Jelovac, koja je uz nju bila član tužitelja i koja je vodila sve poslove tužitelja, najavila da želi otići iz trgovačkog društva “Plutus” d.o.o. kao i iz obrta „Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac“, te je izjavila da daje usmeni otkaz Ugovora o radu; kao razlog svog odlaska obrazložila je u dugogodišnjoj učestaloj potrebi kako za prekovremenim radom koji je ponekad iznosio po 15 sati dnevno, tako i zbog nerazumijevanja Ruže Jelovac na njene prigovore da više nije u mogućnosti toliko raditi prekovremeno, a na svako traženje da joj se omogući pomoć, nije dobivala podršku

- međutim, od najave odlaska iz trgovačkog društva „;Plutus” d.o.o. kao i obrta „Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac” započele su promjene u odnosu na ponašanje Ruže Jelovac prema tuženici a jedna od tih promjena predstavlja i događaj kada je upravo Ruža Jelovac iskoristila fizičku iscrpljenost i psihičku rastrojenost tuženice, koja je po nalogu Ruže Jelovac morala dizati novce s računa tužitelja, kada ju je doslovno prisilila da potpiše dvije bjanko zadužnice svaku na 50.000, 00 kuna, iako je znala da nikakvog dugovanja prema tužitelju od strane tuženice nema - tuženica napominje da je svako podizanje gotovine s računa tužitelja bilo učinjeno po nalogu Ruže Jelovac

- karticu i ovlaštenje za podizanje gotovine uz Karolinu Bahunek imala je i Ruža Jelovac i Uroš Sekačić Jelovac, međutim, Ruža Jelovac je uvijek zahtijevala da novac u gotovini sa karticom na svoje ime podiže upravo tuženica; tada bi tuženica gotovinu predavala Ruži Jelovac, koja bi nakon toga određivala za koje namjene će se novac utrošiti; tako je dio novca bio predan ponovno Karolini Bahunek radi isplate prekovremenih sati zaposlenicama tužitelja, međutim isto tako i zaposlenicama obrta s obzirom se novac s tužitelja vadio i za podmirivanje potreba navedenog obrta - nadalje, odredbom dl. 252 st. 1 ZTD-a propisano je da: član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva; upravo je tužiteljica postupajući po nalogu Ruže Jelovac kao člana društva tužitelja i osnivača tužitelja, smatrala da slušajući njene usmene naloge djeluje za dobrobit društva i svih zaposlenika

- posebno tuženica napominje da cijeli period njenog zaposlenja od 2008. godine pa sve do najave njenog usmenog otkaza ugovora o radu, tužitelj nikad nije smatrao da bi mu bila nanesena šteta i nikad nije tuženicu pozivao na bilo kakvu naknadu štete niti upozoravao na nepravilnosti u radu; stoga je nemoguće da tužitelj ne bi znao za nastanak bilo kakve štete od 2008. godine, da je doista smatrao da mu je šteta nastala, a da je navedeno smatrao imao bi i razloga otkazati ugovor o radu tuženici, a ne što je navedeno, smatrao potrebnim učiniti tek najavom njenog odlaska iz društva kada više nije bilo načina na koji bi se tuženicu moglo zadržati, već pokušavajući joj staviti na teret potpuno neosnovane tražbine

- nadalje navodi da je tužitelj za potrebe revizije revizorima predočio samo neku od dokumentacije, a naravno nije predočio dokumentaciju koja se odnosi na obračun prekovremenih sati, kao i potvrde o izvršenim isplatama za prekovremene sate na ruke zaposlenicama

- tuženica je original dokumentacije iz obrta ostavila u obrtu, a uspjela si je uzeti preslike, međutim obrt; osporava istinitost takvih preslika

- u odnosu na dokumentaciju o prekovremenim satima i isplatama na ruke zaposlenica tužitelja, tuženica je jedan manji dio dokumentacije uspjela zadržati u originalu kada je primijetila na koji način se prema njoj postupa od najave njenog odlaska iz tužitelja i obrta

- tuženici se stavlja na teret da je kao odgovorna osoba u razdoblju od 2010. do 2014. godine podigla gotovinski iznos od 55.249,42 kuna te navedeni iznos zadržala za sebe, a da je u poslovnim knjigama neistinito prikazala isplate na ime božićnice, regresa, darova djeci, prijevoza, seminara i slično, bez da bi za isto vodila evidenciju poslovanja zbog uplata ili isplata u gotovini; navedeni navodi tužbe nisu točni, a primitak isplata u gotovini potvrdit će i kao svjedokinje bivše zaposlenice tužitelja

- tuženica je od original dokumentacije uspjela sačuvati evidenciju o korištenju radnog vremena za zaposlenike Plutus d.o.o., a da Ruža Jelovac tu dokumentaciju ne skloni, i kasnije navodi da ista nikad nije ni postojala; na dokumentaciji su zaposlenice Plutus d.o.o. potvrđivale svojim potpisom primitak gotovinskih isplata, a iz evidencija su vidljivi i odrađeni prekovremeni sati

- navodi da tužitelj, da bi mogao potraživati naknadu štete, mora dokazati da bi upravo tuženica bila štetnik, da je šteta nastala štetnom radnjom štetnika, da šteta uopće postoj te uzročnu vezu kao i protupravnost štetne radnje

- prva činjenica koja ne postoji da bi tuženica vadila sav novac utvrđeni izvješćem revizora s računa tužitelja s obzirom da nije bila jedina ovlaštena osoba i član tužitelja, već je uz nju isto ovlaštenje imao Uroš Sekačić Jelovac i Ruža Jelovac, a tuženica je sav novac vadila po uputi i nalogu Ruže Jelovac kao osnivača i člana tužitelja - nadalje, čak i novčani iznosi koje je tuženica doista vadila s računa tužitelja, ne predstavljaju štetnu radnju, a niti protupravnost u njenom postupanju, već postupanje za koje je, s obzirom je postupala po nalogu i uputi osnivačice i članice društva Ruže Jelovac, smatrala postupanjem za dobrobit tužitelja

- tužitelj ovu tužbu podnosi protiv tuženice radi nanošenja štete tužitelju, a tuženica je postupala po uputi Ruže Jelovac

- tuženica je davala osobne pozajmice tužitelju, a što je vidljivo i u izvješću revizora, te su vidljiva i vraćanja pozajmica

- nadalje, tužitelj tvrdi da je tuženica kupovala u privatne svrhe robu u prodavaonicama a pri tome ne dostavlja nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je bilo kakvu robu tuženica kupila u privatne svrhe; naime, tuženica je za tužitelja kupovala uredski materijal, potrošni materijal za održavanje higijene svih zaposlenika kod tužitelja u radno vrijeme, pri čemu niti jednu stvar nikad s novcima iz računa tužitelja nije kupila za sebe osobno u privatne svrhe

- vezano za mobilne telefone društva "Plutus" tuženica navodi da je iste kupila Ruža Jelovac, te tuženici darovala mobilni telefon, a ostalima se koristila Ruža Jelovac - vezano za prebacivanje iznosa od 107.500,01 kuna s računa tužitelja na račun Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac, tuženica obrazlaže da su zaposlenice prijavljene u radnom odnosu na obrt Uroš Sekačić-Jelovac radile i klijente koji su plaćali tužitelju, a kada nije bilo novaca za isplatu plaća bilo na obrtu bilo na tužitelju, novac se prebacivao prema potrebi; takvo poslovanje radilo se sve po nalogu Ruže Jelovac, a po njenom nalogu su se i klijenti koji su bili neplatiše a za koje je poslove radio PLUTUS d.o.o., dakle tužitelj, prebacivali na obrt knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac.

9. U dokaznom je postupku sud izvršio uvid u sve isprave koje su stranke podnijele. Tužitelj je podnio slijedeće isprave: zahtjev za izdavanje povijesnog izvatka iz sudskog registra za tužitelja, povijesni izvadak iz sudskog registra za PLUTUS d.o.o. (original), ugovor o radu sklopljen između parničnih stranaka, ugovor o radu sklopljen između tuženice i Uroša Sekačića-Jelovca, Izvještaj o zakonitosti vođenja poslovnih knjiga sastavljen od AD AKTIVA d.o.o., promet po kartici tužitelja izdanoj na ime tuženice od 2010. – 2014. godine, dopis VIPnet d.o.o. s pripadajućom korespondencijom, kaznena prijava od 29. ožujka 2016. godine, rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, broj K-DO-101/16-5 od 3. kolovoza 2016. godine kojim se odbacuje kaznena prijava tuženice protiv Ruže Jelovac., preslika popratnog dopisa VABA BANKE d.d. s karticom na ime Ruže Jelovac s važenjem kartice do 05/2016, preslika popratnog dopisa VABA BANKE d.d. s karticom na ime Ruže Jelovac s važenjem kartice do 05/2020, nalaz revizora AD AKTIVA d.o.o., očitovanje revizorske kuće AD AKTIVA d.o.o. – testiranje «kopija papira» za isplate u razdoblju od 2010.2015. godine, dopis punomoćnice tužitelja punomoćniku tuženice od 21.12.2015. godine, dopis punomoćnika tuženice od 22.12.2015. godine, izvadak iz otvorenih stavki tužitelja za dobavljače Narodne novine d.d. i Bilanca d.o.o. za razdoblje od 2010.-2015. godine, tablica s pregledom računa koje je tuženica platila karticom tužitelja, a u svoje osobne svrhe, računi Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac po kojima je tuženica vršila plaćanja u razdoblju od 2011. -2015. godine, pregled broja zaposlenih i broja stranaka kod tužitelja i kod knjigovodstvenog biroa Uroš SekačićJelovac u razdoblju od 2008. -2016.g., evidencija o radnicima kod tužitelja i u knjigovodstvenom birou Uroš Sekačić-Jelovac.

10. Tuženica je podnijela slijedeće isprave: tužbu radi nedopustivosti osiguranja, medicinsku dokumentaciju tužene, povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja uvid u evidencije prekovremenih sati u originalu za zaposlenice tužitelja, potvrde o primljenim isplatama gotovine, preslike potvrda o isplati gotovine radnicama koje su bile prijavljene na obrt, izvod tužitelja od 14.02.2014. godine, 15.01.2014. godine, 31.12.2014 godine.

11. Sud je na prijedlog tužitelja a za potrebe vještačenja zatražio i dobio slijedeće podatke: podatke od poslovnih banaka tužitelja (Raiffeisen Bank d.d. i J&T BANKA d.d. – prije VABA BANKA d.d.) o osobama koje su u razdoblju od 2010. -2015. godine bile ovlašteni potpisnici po poslovnom računu tužitelja i kojim osobama su bile izdane bankovne kartice po tužiteljevom računu, podatke od poslovne banke tužitelja o podizanjima gotovine koje je tuženica vršila s računa tužitelja u banci i putem bankomata u periodu od 2010. -2014. godine, podatke poslovne banke tužitelja je li gđa. Ruža Jelovac koristila bankovnu karticu izdanu na njeno ime za poslovni subjekt PLUTUS d.o.o., bilo na bankomatima, prodajnim mjestima ili pak za vršenje transakcija u poslovnoj banci ili internetom u razdoblju od 2010. -2015. godine, podatke od Privredne banke Zagreb d.d. i Zagrebačke banke d.d. o datumima i iznosima koje je tuženica plaćala po računima za kreditne kartice Diners i American Express, podatke od Erste&Steiermaerkische Bank d.d. i Zagrebačke banke d.d. o prometu po računima tuženice u razdoblju od 2010.-2015. godine, račune za robu koju je tuženica kupovala svojom bankovnom karticom na različitim prodajnim mjestima, podatke od VIP net d.o.o. o ugovorima o kupnji mobitela tužitelja po kriteriju pretplatničke linije i utvrđivanje tko je sklopio ugovore o kupnji mobitela podataka o registraciji korisnika Mislava Magića na web oglasnik Njuškalo i izlist svih oglasa koje je navedeni korisnik objavio na navedenom web oglasniku.

12. Sud kao nepotrebne nije izvodio dokaze koje je predložio tužitelj: uvid u spise Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1810/15 i broj P-524/16, uvid u spis ŽDO u Varaždinu broj K-DO-21/17, uvid u spis ODO Varaždin, broj K-DO-101/16 saslušanje gđe. Marije Seba, pribava podataka o kretanjima frekvencije za mobitele iz dopisa VIPnet d.o.o. (Hrvatskog telekoma d.d., Optima telekoma d.o.o., Metroneta i dr.), pribava prometa po kupcima za tužitelja i knjigovodstveni biro Uroš SekačićJelovac i pribava ugovora o radu za radnike tužitelja kroz sporni period, budući da je na temelju provedenih dokaza ocijenio da je utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje zakonite odluke. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga gospodarskog vještačenja vrijednosti prisvojenih mobitela. Sud je odbio izvršiti uvid u ugovore o radu koje je tužitelj podnio u postupku ponovnog suđenja, a koje je tužitelj sklopio sa saslušanim radnicama Kristinom Mikulić i Mirjanom Juran za koje tuženica tvrdi da im je isplaćivala gotovinu, budući da su navedene isprave predane protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP- a (stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica), a tuženik je navedene isprave podnio tek na raspravi 8. travnja 2024. Također je kao nebitan dokazni prijedlog, prema svom viđenju razloga zbog kojeg mu je predmet vraćen u postupak ponovnog suđenja, sud obio izvršiti uvid u podnesak Općinskog suda u Varaždinu Pr-73/2023, koji mu je tužitelj predao na ročištu 5. travnja 2024.

13. Sud kao nepotreban nije izvodio dokaz koje je predložila tuženica: saslušanje svjedoka Mislava Magića, koji je predložen na okolnost utvrđenja kolika je vrijednost mobitela, vlasništvo tužitelja, koje je eventualno taj svjedok, a ujedno sin tuženice, prisvojio i prodao, a time oštetio tužitelja, budući da je tužitelj povukao tužbu u odnosnom dijelu. Iz istog razlog nije proveo niti dokaz da se pribave od operatera VIP, prema IMEI brojevima mobitela, brojevi koji su se koristili navedenim aparatima s naznačenim IMEI brojevima, te o osobama koje se su koristile tim pretplatničkim brojevima. Također je odbijen prijedlog tuženice za financijsko vještačenje štete nanesene tužitelju od strane Ruže Jelovac zbog plaćanja troškova leasinga, kasko- osiguranja, tehničkih pregleda za osobni automobil marke TOYOTA RAV 4 s računa tužitelja koji nikada nije korišten za potrebe tužitelja, te radi utvrđenja da li je za isti tužitelju plaćena kupoprodajna cijena 2013. godine od strane Ruže Jelovac, jer isto nije predmet ovog postupka i ne može poslužiti za utvrđenje činjenica relevantnih za ovaj postupak. Sud je odbio i nepravovremene dokazne prijedloge tuženice da se saslušaju svjedokinja Martine Sentočnik i Ankice Levatić, budući da su svjedoci predloženi protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a, a tuženik je navedene prijedloge stavio tek na raspravi 5. travnja 2024.

14. Sud je na prijedlog obje stranke saslušao parnične stranke odnosno direktoricu tužitelja Snježanu Golub i tuženicu Karolinu Bahunek, te je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje na okolnosti štetnih radnji koje se tuženici stavljaju na teret tužbom i štete koja je tužitelju nastala poduzimanjem tih radnji (ovaj dokazni prijedlog uključuje i pribavu sve dodatne dokumentacije od poslovnih banaka tužitelja i drugih subjekata, a koji su bili potrebni vještaku da podnese nalaz i mišljenje, te su pobrojani u istom), ali i na okolnosti koje je tuženica navela, odnosno radi utvrđenja iznosa isplaćenih u gotovini s osnova prekovremenih sati, božićnica, regresa, po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo, financije i devizno poslovanje Mariji Hrešć dipl.oec. Nadalje na prijedlog tužitelja sud je saslušao i svjedokinju Ružu Jelovac, a na prijedlog tuženice, sukladno uputi višeg suda, izvršio je uvid u spis Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-154/16, te je saslušao svjedokinje Kristinu Mikulić, Mirjanu Juran i Magdalenu Tomiša, a također je izvršio uvid i u zapisnik predmeta Općinskog suda u Varaždinu, broj Pr-76/2023-27 od 24. travnja 2024., koji je tužitelj predao na ročištu održanom 8. svibnja 2024. Naime, sud je dopustio navedeni dokazni prijedlog tužitelja temeljem čl. 299. st. 2. ZPP-a, budući da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a što sud ocjenjuje da je konkretno bilo tako.

15. Na ročištu od 31. siječnja 2023. punomoćnik tuženice je predložio dopunu vještačenja (tuženica se uopće nije očitovala pisano na vještački nalaz i njegove dopune) na okolnost da se utvrdi da li postoje putni nalozi za cijelo utuženo razdoblje a naročito za 2009. i 2010. godinu kao i oni putni nalozi koji nisu obrađeni a to sve iz razloga što tuženica zna da je predmetno vozilo, spomenuto vozilo TOYOTA RAV 4, gotovo isključivo korišteno u privatne a ne poslovne svrhe. Zatim je predložio dopunu vještačkog nalaza kao bi se utvrdilo da li je materijal kupljen kod Meteor grupe i Baumaxa utrošen u privatne ili poslovne svrhe na način da se utvrdi da li postoje bilo kakvi računi izvođača radova koji je taj materijal utrošio. Također je predložio da se provede računalno vještačenje na okolnost utvrđenja tko je vršio ukoliko je vršio netko osim tužitelja računovodstvene usluge tužitelju, a obzirom na to da je financijski vještak rekao da je to moguće utvrditi kroz računalne programe kojima se služio tužitelj. Valja reći da je sud odbio predmetne dokazne prijedloge tuženice sukladno čl. 299. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) jer je ocijenio da ih je zbog tvrdnji koje su isticane protiv njega mogao i trebao iznijeti već u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu do zaključenja prethodnog postupka, budući da bi temeljem navedenih dokaznih prijedloga sud mogao utvrđivati činjenice koje osporavaju činjenice koje tužitelj navodi protiv tuženice, te jednostavno nije moguće da je za mogućnost isticanja navedenih dokaznih prijedloga tuženica saznala tek nakon nalaza i mišljenja vještakinje, budući da se radi o dokaznim prijedlozima vezanim za činjenice koje su protiv njega iznesene već u tužbi. Naime, tuženica traži da se izvedu dokazi na okolnost postojanja činjenica koje nikada nije konkretno isticao, a za koje je kao protuargumente navodima tužbe ukoliko postoje, zasigurno znao odmah po primitku tužbe, te ih je stoga mogao argumentirano i točno navesti i predložiti dokaze radi njihovog utvrđenja.

16. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), sud je ocijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje zakonite presude.

17. Među strankama su sporne činjenice je li tuženica vršila podizanja gotovine s računa tužitelja po nalogu Ruže Jelovac te ju dalje preraspodjeljivala prema njenom nalogu, a za dobrobit društva, je li prema nalogu Ruže Jelovac prebacivala novac na račun obrta, također za dobrobit društva, te općenito postoje li kod tuženice pretpostavke potrebne za postojanje njene odštetne odgovornosti prema tužitelju, budući da tuženica osporava da bi bila štetnik.

18. Prema odredbi čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine" br. 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013.,110/2015.; dalje u tekstu: ZTD) članovi uprave dioničkog društva, što se adekvatno temeljem čl. 430. ZTD-a primjenjuje i na članove uprave društva s ograničenom odgovornošću, moraju voditi društvo s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Oni članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici, a u slučaju spora moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika (čl. 252. st. 2.). Trgovačko društvo kao tužitelj dužan je u postupku dokazati opće i posebne pretpostavke odgovornosti za štetu, a članovi uprave odgovaraju za štetu po osnovi predmnijevane krivnje, i to u najblažem obliku, odnosno obične nepažnje, što znači kako se predmnijeva da član uprave u vođenju poslova društva nije primijenio dužnu pažnju. Na članu uprave je teret dokazivanja da je upotrijebio dužnu pažnju kakvu se od njega zahtijeva, odnosno da je pri donošenju poduzetničke odluke na temelju primjerenih informacija smio razumno pretpostaviti da djeluje na dobrobit društva (čl. 252. st. 1. ZTD-a). Načelo objektivne odgovornosti za štetu postoji kada su članovi uprave osobito odgovorni za štetu, ako poduzmu radnje iz čl. 252. st. 3. ZTD-a, kad npr. nedopušteno isplate dioničarima kamate ili dividendu, razdijele imovinu društva, obave plaćanja nakon što nastupi nesposobnost za plaćanje ili prezaduženost. Član uprave postupa sa pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika kada proizlazi zaključak da je pri donošenju poslovne odluke mogao na temelju dostupnih informacija, te informacija koje su prikupljene u određenoj situaciji, kao i uporabom svojeg stručnog znanja razumno pretpostaviti da djeluje na dobrobit društva. Član uprave mora poduzeti radnje koje mu omogućuju dobivanje svih potrebnih podataka, odnosno informacija pomoću kojih se može dobiti prosudba o svim relevantnim okolnostima kao i potrebno stručno znanje za donošenje odluke. U pitanjima iz područja u kojima nema dovoljno znanja članovi uprave dužni su angažirati stručnjake iz tog područja.

19. Za odgovornost uprave za štetu prouzročenu društvu u zastupanju i vođenju poslova, trebaju biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu što uređuje Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 , 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), a to su osim postojanja štetnika (ovdje uprave odnosno njezinog člana) i oštećenika (ovdje tužitelja trgovačkog društva koje je pretrpjelo štetu), štetna radnja uprave, šteta, uzročno-posljedična veza ili kauzalni neksus, te protupravnost, i dodatne pretpostavke iz Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 , 137/09, 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, dalje u tekstu: ZTD) kao lex specialisa.

20. Radi utvrđenja bitnih činjenica sud je posebno cijenio knjigovodstveno- financijsko vještačenje.

21. Što se tiče zadatka koji se odnosi na pitanje je li tuženica u periodu od 2010.2014. vršila podizanja gotovine sa računa tužitelja u poslovnoj banci i na bankomatima u privatne svrhe, sud je nakon osnovnog nalaza i mišljenja vještakinje, te nekoliko dopuna istog, utemeljio svoje utvrđenje na spomenutom nalazu i mišljenju i njegovim dopunama i to kako slijedi u nastavku. U osnovnom nalazu i mišljenju od 7. travnja 2022. vještakinja je navela da je iz analize podizanja gotovine sa poslovnih računa tužitelja u razdoblju od 2010. -2014.godine, utvrdila da je od strane tuženice sveukupno podignut iznos od 184.257,36 kn. U analizi po godinama, utvrdila je da je veći dio podignute gotovine utrošen u poslovne svrhe, međutim za dio isplaćene gotovine nije bilo moguće to utvrditi. Za ukupni iznos podignute gotovine od 35.439,00 kn, a koja je u poslovnim knjigama prikazana kao da je isplaćena zaposlenicima tužitelja, nije moguće potvrditi da li je utrošena u poslovne svrhe. Od navedenog iznosa, iznos od 999,00 kn odnosi se na isplate tuženici za dnevnice i putne troškove na službenom putu u 2013. i 2014. godini, za koje u dokumentaciji tužitelja ne postoje putni nalozi te ovim vještačenjem nije moguće potvrditi da je tuženica službeno putovala te da je navedeni trošak od 999,00 kn nastao u poslovne svrhe tužitelja. U vezi preostalog iznosa od 34.440,00 kn koji je u poslovnim knjigama prikazan kao da je isplaćen zaposlenicima tužitelja za darove za djecu, božićnice, regres, prijevoz na posao i ostale prigodne nagrade, također nije moguće potvrditi da je utrošen u poslovne svrhe, jer ne postoji vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija koja bi to potvrdila, s obzirom da tuženica nije vodila blagajničko poslovanje kako to određuje Zakon o računovodstvu, odnosno ne postoje vjerodostojne isplatnice koje bi bile potpisane od strane osoba koje su navedene kao primatelji novca. Također, ne postoje ni Odluke tuženice kao direktorice u kojima bi se točno odredilo kome, kada i u kojem iznosu se isplaćuju takve naknade. Iako neoporezive isplate nisu bile navedene kao obveza tužitelja kao poslodavca u ugovorima o radu sa zaposlenicima, mogućnost takvih isplata predviđena je Zakonom o porezu na dohodak i Pravilnikom o porezu na dohodak. S obzirom da se uobičajeno u poslovanju gospodarskih subjekata koristi mogućnost takvih isplata, jer na njih poslodavci ne moraju platiti porezna davanja, tuženica je kao direktorica i odgovorna osoba tužitelja bila dužna u vezi isplata neoporezivih nagrada i naknada donijeti Odluku, kojom bi definirala koji zaposlenici, kada i u kojem iznosu imaju pravo na takve isplate, no u dokumentaciji tužitelja ne nalaze se takve Odluke.

22. Vještakinja se osvrnula i na dokumentaciju koju je tuženica dostavila u spis a koja prileži na str.104.-174. Radi se o raznim potvrdama isplate gotovine zaposlenicima tužitelja tijekom 2010. i 2011. godine, ispisanih na papirićima za prekovremeni rad, putne troškove, razlike plaće, božićnicu, često bez ikakvog datuma ili samo sa imenom (bez prezimena) zaposlenika. Za razdoblje od 2012. -2014.g. postoje isplatnice iz bloka isplatnica sa naznakom da se radi o isplatama za prekovremeni rad, putne troškove i božićnice. U dijelu isplatnica za zaposlenicu Marija Seba navedeni su samo datumi, bez navođenja što se plaća. Na dijelu isplatnica su brojevi isplatnica prepravljani. Iako su papirići i isplatnice potpisani od strane primatelja, vještak knjigovodstveno-financijske struke ne može ocijeniti da li su ti potpisi autentični. Prema tablici proizlazi da je zaposlenicima tužitelja ukupno isplaćen iznos od 47.237,88 kn temeljem papirića i isplatnica. Navedene isplate nisu knjižene u poslovnim knjigama tužitelja, niti se nalaze u dokumentaciji blagajničkog poslovanja tužitelja. Iako se ne radi o vjerodostojnoj dokumentaciji, pretpostavlja da se zapravo radi o blagajni „na crno“. Osim navedenih isplata, tuženica je u spis priložila dokumentaciju koja nije u vezi sa ovim predmetom, a radi se o prekovremenom radu u 2008. godini (str.108.-110. spisa), obračunskim listama rada (str.111.-116., 121.- 122. spisa), obračunskim listama rada u 2008. godini (str.132. -133. spisa) te isplatnicama iz obrta, tj. Knjigovodstvenog servisa Uroš Sekačić-Jelovac (str.145.-150. spisa). Osim navedene dokumentacije, tuženica je u spis priložila dokumentaciju koju vještakinja nije uzela u obzir iz razloga što se radi o zaposlenicima koji u vrijeme isplate nisu bili zaposleni kod tužitelja ili su pak bili zaposlenici obrta. Ovdje valja nadodati da je sud saslušao kao svjedokinju Snježanu Golub, bivšu radnicu (knjigovođu) tužitelja, a sadašnju direktoricu tužitelja, iz čijeg pa iskaza proizlazi da joj je na ruke isplaćivana razlika plaće od 220,00 kn u periodu od 2010. i djela 2011., a ponekad i božićnica, no nemoguće je utvrditi navedene činjenice radi okolnosti koje s tim u vezi ističe sama vještakinja, a koje sud prihvaća u cijelosti.

23. Iz spisa Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-154/16 (sada Pr 76/23), proizlazi da se navedeni postupak vodi između tužitelja Uroša Jelovca, vl. obrta Knjigovodstveni biro Uroš Jelovac i ovdje tuženice, također radi naknade štete koju je tuženica nanijela obrtu svojim radnjama radeći u istom kao voditelj poslovanja – samostalni knjigovođa, koje radnje su po svom sadržaju identične radnjama koje se tuženici stavljaju na teret u ovom predmetu (osim što se ovdje tuženicu tereti još i za to da je ispostavila fiktivni račun u ime Uroša Jelovca, vl. obrta Knjigovodstveni biro Uroš Jelovac, kojeg je platio ovdje tužitelj), s time da su naravno konkretne činjenice drugačije. Ukupno se tuženica tereti u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-154/16 (sada Pr 76/23) za naknadu štete u iznosu od 22.221,37 EUR.

24. Sama tuženica u svom iskazu od 25. listopada 2019. (P-99/2016-30) navodi: "Isplatnice koje su dostavljene uz odgovor na tužbu su isplatnice koje su isplaćivane na crno iz obrta Uroš za radnike Plutusa za prekovremeni rad i razlike isplate plaće Snježani Golub i meni u djelu putnih troškova koji nisu smjeli biti priznati više od zakonski dozvoljenog. Originali isplatnica postoje kod moje punomoćnice. Ja osobno nemam dokumentaciju na ime isplata koje su vršene iz gotovine koju sam dizala za vršenje isplata radnicima Plutusa. Poslovne knjige za Plutus mi nije nitko pregledavao dok je gospođa Ruža Jelovac pratila stanje računa. Radnici Plutusa po ugovoru o radu nisu imali pravo na božićnice, dječje darove ali se to njima omogućilo putem poslovnih odluka. Isplatnice za ime Marija Seba su vršine iz sredstava obrta biro Uroš a ne Plutusa. Navedena radnica je bila na stručnom osposobljavanju u Plutusu sa plaćom od 1.600,00 kn a po dogovoru sa Ružom Jelovac razlika do 2.500,00 kn joj se isplaćivala na ruke iz sredstava obrta. Niti jedan iznos koji sam podigla sa računa Plutusa nije bio isplaćivan radnicima biroa (obrta). Nikada nisam radila isplatu radniku bez da bi mi on potpisao isplatnicu, a radilo se o isplatnici u jednom primjerku koja je ostala u knjigovodstvu. Niti jedna naknada za prekovremeni rad nije isplaćivana iz sredstava Plutusa. Radnici su pisali šihterice."

25. Sadašnja direktorica tužitelja, a u relevantno vrijeme zaposlenica tužitelja, Snježana Golub, a i ostale ispitane svjedokinje Kristina Mikulić, Mirjana Juran i Magdalena Tomiša, izjavile su da su dobivale isplatu na ruke i to kako za prigodne darove (dar za djecu, božićnica, regres, uskrsnica), tako i za prekovremene sate, što su izjavile Kristina Mikulić, Mirjana Juran i Magdalena Tomiša. Sve saslušane svjedokinje navele su da su prilikom primitka gotovine uvijek potpisale isplatnicu. Svedokinje Kristina Mikulić, Mirjana Juran i Magdalena Tomiša navele su da nikada nisu vidjele odluku temeljem koje se odobrava isplata prigodnih darova ali da pretpostavljaju da je ona postojala. Sve su svjedokinje navele odnosno iz njihovih iskaza proizlazi da ne znaju ukupne gotovinske iznose koje su primile od tuženice.

26. Svjedokinja Ruža Jelovac, 5. listopada 2020., u svom je iskazu navela da je odluka o plaćanju radnika bila na Karolini, a ona joj je jedino rekla da radi zakonito. 27. Kod takvog stanja stvari, iz kojeg jasno proizlazi da tuženica ne raspolaže dokumentacijom na ime isplata koje su vršene iz gotovine koju je dizala sa računa tužitelja za vršenje isplata radnicima Plutusa, niti nije sudu pokazala odluku temeljem koje je to činila, a sama je navela da radnici Plutusa po ugovoru o radu nisu imali pravo na božićnice, dječje darove ali se to njima omogućilo putem poslovnih odluka, te da niti jedna naknada za prekovremeni rad nije isplaćivana iz sredstava Plutusa, sud utvrđuje da nije postojala pravna osnova za to da tuženica radnicima isplaćuje prigodne darove na teret tužitelja, dok im prema vlastitim riječima nije isplaćivala prekovremeni radi iz sredstava tužitelja. Stoga je za zaključiti da je čak i da je nedokazana količina novca isplaćena radnicima tužitelja na ima prigodnih darova, tuženica prilikom takve isplate postupala nezakonito, jer je nezakonito vršila gotovinske isplate, te iznosom isplata oštetila tužitelja za isplaćeni iznos. 28. Na prigovor tužitelja, vještakinja je izvršila dopunu vještačenja 2. studenog 2022., te je navela da je u svom osnovnom nalazu od 07.04.2022.godine navela da je tuženica u razdoblju od 2010. -2014. godine podizala gotovinu sa poslovnih računa tužitelja te da je sa dijelom tako podignute gotovine zatvarala i obveze s temelja tekuće nabave u gotovini, koje su u knjigovodstvu tužitelja knjižene na kontu 2310. Napomenula je da u dokumentaciji koja joj je bila dostavljena tijekom izrade osnovnog nalaza (konto kartice glavne knjige (konto 2310) za razdoblje od 2010.-2014.g., nigdje nije bilo navedeno da se te obveze odnose i na Ružu Jelovac, niti je na bilo koji način to bilo razvidno na konto kartici (npr. po određenoj šifri). S obzirom da je tužitelj u privitku svog očitovanja od 11.07.2022.godine dostavio preslike računa te tablice sa podacima o računima za koje tvrdi da ih je platila Ruža Jelovac iz svojih sredstava, utvrdila je za dio računa koji su zatvoreni na kontu 2310, da se odnose na račune plaćene kreditnim karticama Ruže Jelovac u 2009. godini. Stoga za 2009. utvrđuje: iznos od 2.105,88 kn plaćen je karticama Ruže Jelovac, dok je iznos od 1.073,83 kn plaćen gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Za 2010. utvrđuje: iznos od 6.918,23 kn plaćen je karticama Ruže Jelovac, dok je iznos od 7.954,02 kn plaćen gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Za 2011. utvrđuje: iznos od 2.240,77 kn plaćen je gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Za 2012. utvrđuje: iznos od 185,49 kn plaćen je gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Za 2013. utvrđuje: iznos od 625,00 kn plaćen je gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Za 2014. utvrđuje: iznos od 135,20 kn plaćen je karticom Ruže Jelovac, dok je iznos od 125,00 kn plaćen gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Dakle, u razdoblju od 2009.-2014.g., ukupni iznos računa od 9.159,31 kn plaćen je karticama u vlasništvu Ruže Jelovac. Iznos od 12.204,11 kn plaćen je gotovinom, no ne može se utvrditi da bi Ruža Jelovac bila platitelj, s obzirom da tužitelj tijekom vještačenja nije pružio dokaze iz kojih bi to proizlazilo. Računi iz 2009. i 2010.g. u ukupnom iznosu od 9.024,11 kn koji su knjiženi na kontu 2310 zatvoreni su 31.12.2010.g. isplatom iz blagajne po temeljnici br. 20., dok je račun iz 2014.g. u iznosu od 135,20 kn koji je knjižen na kontu 2310 zatvoren 17.11.2014.g. isplatom iz blagajne po isplatnici br. 2. Za račune koji su plaćeni bankovnim karticama u vlasništvu Jelovac Ruže, tuženica je bila dužna obveze prema Jelovac Ruži s temelja tekuće nabave u gotovini knjižiti na posebnom kontu te kod podmirenja obveza tužitelja prema njoj izdavati isplatnice na njeno ime. Međutim, tuženica nije vodila blagajničko poslovanje sukladno Zakonu o računovodstvu (Nar.nov.br. 109/07-121/14). Naime, tuženica je bila dužna svu isplaćenu gotovinu sa poslovnih računa položiti u blagajnu društva putem uplatnica i zatim putem isplatnica obavljati isplate na ime osobe, uz vlastoručni potpis primatelja novca, kako bi se nedvojbeno moglo utvrditi kome je novac isplaćen. S obzirom da iz dokumentacije tužitelja ne proizlazi da je tuženica sa podignutom gotovinom sa poslovnih računa izvršila isplatu Jelovac Ruži za one račune koje je ona ranije platila putem svojih privatnih bankovnih kartica, proizlazi da je iznos od 9.159,31 kn tuženica zadržala za sebe.

29. Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da je tuženica neosnovano sebi prisvojila i gotovinski iznos od 12.204,11 kn iz sredstava tužitelja. Naime, iako vještakinja navodi da taj iznos ne može pasti na teret tuženici jer ona ne može utvrditi da bi Ruža Jelovac bila platitelj, pa da joj je stoga tuženica bila dužna vratiti taj utrošeni novac, sud posebno i temeljem iskaza tuženice i Ruže Jelovac utvrđuje da Ruža Jelovac nije nikada gotovinom plaćala određenu robu koju je kupila za tužitelja. Naime, niti svjedokinja Ruža Jelovac, niti tuženica, u svojim iskazima nisu navele da bi Ruža Jelovac gotovinom vršila plaćanja određene robe za potrebe tužitelja. Stoga je razumno zaključiti, kao što je to zaključila i sama vještakinja da je upravo tuženica svojim novcima kupovala robu za tužitelja te je osnovano sebi isplatila utrošeni iznos kao povrat.

30. Zaključno, dakle što se tiče isplate gotovine, valja sumirati da je tuženica neosnovano podigla slijedeće gotovinske iznose sa računa tužitelja: u 2010. iznos od 9.024,11 kn, u 2011. iznos od 1.200,00 kn, u 2012. iznos od 6.000,00 kn, u 2013. iznos od 15.220,00 kn, u 2014. iznos od 13.154,20 kn, odnosno ukupno iznos od 44.598,31 kn, za koji iznos je i usvojen tužbeni zahtjev po ovoj osnovi. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev po ovoj osnovi nije osnovan, kako proizlazi iz navedenog, a odnosi se na pojedinačne iznose po godinama od 2010. -2014., ukupnog iznosa 12.204,11 kn, za koje je vještakinja utvrdila da su plaćeni gotovinom, ali se ne zna platitelj. 31. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neosnovano plaćanje (u privatne svrhe) od strane tuženice karticom tužitelja izdanom na njeno ime u periodu od 2010.-2015., vještakinja je navela da ukupna vrijednost računa plaćenih poslovnom karticom tužitelja iznosi 24.275,44 kn, od čega se na PDV odnosi iznos od 4.708,98 kn, dakle iznos bez PDV-a je 19.471,45 kn. U vezi kupnje artikala koji su na taj način plaćeni, isti su knjiženi u poslovnim knjigama na kontima troškova. U spisu ne postoji druga dokumentacija (npr. primke, izdatnice na ime određene osobe i sl.) koja bi ukazivala da li su ti artikli doista i utrošeni kod tužitelja ili su isti izuzeti od strane tuženice. U vezi kupnje artikala koji po svojoj biti imaju svojstvo sitnog inventara (vijek trajanja manji od 1 godine, npr. mobiteli, tableti, dijelovi računalne opreme i sl.), tužitelj ne posjeduje dokumentaciju koja bi ukazivala tko je bio korisnik (nema izdatnice na ime osobe niti na računu nije navedeno kome je dano na korištenje; ne postoje zaduženja po mjestima troška, odnosno djelatnika). Također, ne postoji dokumentacija o provedenim inventurama u razdoblju kad je tuženica bila odgovorna osoba kod tužitelja, pa nije moguće utvrditi da li isti i dalje postoje kod tužitelja ili su eventualno izuzeti. Napomenula je da bi se u slučaju mogućeg dokazivanja nastale štete za tužitelja, u iznos štete mogao uključiti samo iznos bez PDV-a u ukupnom iznosu od 19.471,45 kn, s obzirom da je tužitelj u poreznom sustavu bio obveznik PDV-a te po navedenim računima u tablici koristio pravo na odbitak PDV-a u ukupnom iznosu od 4.708,98 kn, a koji je u konačnici tužitelju umanjio obvezu PDV-a za uplatu po obračunima PDV-a. Dodala je da se značajan dio kupljenih artikala odnosi na potrošni materijal (npr. toaletni papir, maramice, fotokopirni papir, papirnati ručnici, sredstva za čišćenje, osvježivači prostora, sapun, itd.), koji se kontinuirano troši, pa nije za očekivati da bi se nalazio u poslovnim prostorima u 2015. godini.

32. Stoga, je sud naložio vještakinji da razdvoji plaćanja tuženice izvršena za nabavu sitnog inventara i osnovnih sredstava od plaćanja tuženice izvršenih za nabavu potrošnog materijala, te je vještakinja u svojoj konačnoj dopuni nalaza od 16. veljače 2023. to i učinila i utvrdila da plaćanja tuženice karticama tužitelja izvršena za nabavu sitnog inventara i osnovnih sredstava u razdoblju od 2010.g. do 2015.g., iznose 14.056,37 kn, što uvećano za PDV od 3.371,62 kn daje ukupni iznos sa PDV- om od 17.428,00 kn. Nadalje, plaćanja tuženice karticama tužitelja izvršena za nabavu potrošnog materijala u razdoblju od 2011.g. do 2015.g., iznose 5.415,08 kn, što uvećano za PDV od 1.337,36 kn daje ukupni iznos sa PDV-om od 6.847,44 kn. Sud je prihvatio nalaz vještakinje u dijelu u kojem je osnovanim utvrdio tužbeni zahtjev koji se tiče plaćanja tuženice izvršenih za nabavu sitnog inventara i osnovnih sredstava, u iznosima po godinama kako to proizlazi iz izreke ove presude. Sud nije našao osnovanim kao štetu nastalu tužitelju cijeniti i iznos plaćanja tuženice izvršen za nabavu potrošnog materijala u ukupnom iznosu od 6.847,44 kn, budući da je logično i općepoznato da je tužitelj tijekom razdoblja 2010. -2015. morao izdvajati i izdvajao sredstva za potrošni materijal, a iz razloga kako bi mogao uredno poslovati. Također je i sama vještakinja na ročištu održanom 31. siječnja 2023. s time u vezi izjavila da za potrošni materijal nije potrebno da se vodi nikakva posebna evidencija kod malih poduzetnika budući da se ta roba uobičajeno troši kroz kraći period. Sud također nije našao osnovanim kao štetu nastalu tužitelju cijeniti iznose PDV-a iskazane na računima za plaćanja tuženice izvršena za nabavu sitnog inventara i osnovnih sredstava, budući da je tužitelj te iznose PDV-a odbio od svojih daljnjih obveza za plaćanje PDV-a, a što je vještakinja nedvojbeno utvrdila. Zatraženi iznosi plaćanja tuženice izvršeni za nabavu potrošnog materijala u ukupnom iznosu od 6.847,44 kn, po godinama (2011.-2015.) su zajedno sa iznosima PDV-a iskazanima na računima za plaćanja tuženice izvršena za nabavu sitnog inventara i osnovnih sredstava (2010. - 2014.) odbijeni kao pod toč. II. izreke presude.

33. Nadalje što se tiče vida štete koji tužitelj nalazi u plaćanju fiktivnih računa Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac, vještakinja je navela: U razdoblju od 2011.-2015.g. je Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić- Jelovac izdao tužitelju račune za knjigovodstvene usluge u ukupnom iznosu od 86.455,29 kn, što sa PDV-om u iznosu od 25.544,72 kn daje ukupnu vrijednost računa od 107.500,01 kn, koliko je i plaćeno. U kontekstu razmatranja eventualne štete za tužitelja, treba uzeti u obzir iznos računa bez PDV-a, odnosno iznos od 86.455,29 kn, iz razloga što je tužitelj iznos PDV-a knjižio kao pretporez, odnosno u obračunu PDV-a isti odbio od konačne obveze PDV- a. Na pitanje suda da li navedeni računi imaju sve elemente koji su potrebni da bi se prema pravilima knjigovodstvene struke i prema pozitivnim propisima mogli smatrati vjerodostojnim ispravama, navela je da prema odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Zakona o računovodstvu, ovi računi nemaju sve potrebne elemente, jer ne sadrže podatke o vrsti i količini obavljenih usluga, sukladno Zakonu o PDV-u. Također, računi nisu vjerodostojni sukladno odredbama Zakona o računovodstvu, jer se iz njih ne može spoznati o kakvom se poslovnom odnosu radi, odnosno ne sadrže podatke o poslovnom događaju, s obzirom da je u opisu usluga navedeno samo: "knjigovodstvene usluge", bez detaljnijeg navođenja o kakvim se uslugama radi, kada su točno te usluge obavljene i u kojem obimu. Ne postoji specifikacija u odnosu na određenu vrstu usluge prema obavljenom vremenu, cijeni usluge za svaku vrstu pojedinačno niti specifikacija po područjima za koje su se usluge obavljale. Također, tužitelj sa Knjigovodstvenim biroom nije sklopio ugovor o poslovnoj suradnji iz kojeg bi se također mogla spoznati priroda poslovnog odnosa. Zaključuje da se sa knjigovodstvenog gledišta navedeni računi ne mogu smatrati vjerodostojnim ispravama. I ovdje je sud poklonio vjeru nalazu vještakinje jer ne postoji materijalna dokumentacija u spisu temeljem koje se može decidirano utvrditi da je Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac obavljao knjigovodstvene usluge za tužitelja, te je utvrdio da je tuženica kao zaposlenik Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac ispostavljala tužitelju račune bez valjanog pravnog temelja, po godinama i u iznosu bez PDV-a, kako to proizlazi iz izreke ove presude, čime je tužitelju u navedenom ukupnom iznosu prouzročila štetu. Usput jedino valja reći da PDV na iznos 86.455,29 kn ne iznosi 25.544,72 kn kako je vještakinja zabunom izračunala, već 4.500,00 kn manje, budući da je na iznos od 13.200,00 kn za 2015. vještakinja umjesto PDV-a u iznosu od 3.300,00 kn obračunala PDV u iznosu od 7.800,00 kn.

34. Što se tiče vida štete zbog plaćanja karticom tužitelja i plaćanja fiktivnih računa obrtu, tužitelj se ne slaže sa tvrdnjom vještakinje da se kod utvrđivanja iznosa štete uključuju iznosi bez PDV-a. No, sud se i ovdje složio sa viđenjem vještakinje kao ispravnim da bi se u iznos štete mogao uključiti samo iznos bez PDV-a, s obzirom da je tužitelj u poreznom sustavu bio obveznik PDV-a te po navedenim računima koristio pravo na odbitak PDV-a, a koji je u konačnici tužitelju umanjio obvezu PDV-a za uplatu po obračunima PDV-a. Zbog toga njemu za iznos PDV-a koji tužitelj sada traži na pojedine vidove štete niti nije nastala šteta.

35. Što pak se tiče vida štete koji se za tužitelja sastoji u tome da je tuženica prisvojila mobilne telefone tužitelja u vrijednosti 6.100,00 kn, punomoćnica tužitelja je na ročištu održanom 7. travnja 2023. odustala od dokaznog prijedloga da se provede gospodarsko vještačenje vrijednosti spomenutih mobitela iz tužbe. Budući da je gospodarsko vještačenje predmetnih mobitela dokazno sredstvo koje bi u ovom slučaju, u nedostatku drugih dokaza o vrijednosti mobitela, dalo odgovor na pitanje koliko iznosi šteta zbog mobitela za koje tužitelj tvrdi da ih je tuženica prisvojila, tužbeni je zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti, budući da tužitelj nije dokazao osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva, a što niti sam ne spori, o čemu je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje jer je sačinjen u skladu s pravilima struke, jer je njegov sadržaj logičan i konzistentan i jer tuženica sve do završnog ročišta, kada sud više nije mogao temeljem čl. 299. ZPP-a uzeti u obzir njeno očitovanje na nalaz i mišljenje vještakinje, svojim očitovanjima danim po punomoćniku nije uspjela dokazati proturječnosti ili nedostatke u danom nalazu i mišljenju, a niti se kod suda pobudila osnovana sumnju u pravilnost danog mišljenja. Također niti tužitelj svojim primjedbama nije osujetio suštinu vještačkog nalaza, budući da dijelovi tužbenog zahtjeva koji nisu usvojeni, nisu usvojeni zbog ocjene pravnih i činjeničnih pitanja, a ne radi toga što vještački nalaz ne bi bio uvjerljiv. Osim toga, tuženica nije predložila izvođenje dokaza vještačenjem po drugom vještaku, niti je to učinio tužitelj, pa je i to razlog zašto sud nema osnovanih razloga da ne povjeruje činjenicama utvrđenima i razjašnjenima od strane navedene sudske vještakinje.

37. Cijeneći provedeno vještačenje sud je mogao rezimirati postojanje pretpostavki odgovornosti tuženice

Postojanje štetnika i oštećenika - Nije sporno da je tuženica u razdoblju od 12. kolovoza 2008. do 21. prosinca 2015. godine bila jedini član uprave tužitelja. Za postojanje odgovornosti za štetu po navedenoj osnovi potrebno je da je štetu pretrpjelo društvo koje postavlja zahtjev prema svom članu uprave. Kako je upravo imovina tužitelja PLUTUS d.o.o. umanjena opisanim radnjama tuženice kao štetnika, oštećenik je u konkretnom slučaju tužitelj.

Štetna radnja odnosno propuštanje - Prema stajalištu pravne teorije štetna radnja je “svaka radnja ili propuštanje člana uprave u svezi s vođenjem poslova društva koji dovode do nastanka štete za društvo.” Radnje koje je tuženica poduzela predstavljaju štetne radnje kojima je tužitelju prouzročena šteta.

Šteta - U konkretnom slučaju nastala je imovinska šteta u vidu smanjenja imovine tužitelja. Imovina tužitelja umanjena je kako podizanjem gotovine s njegovog poslovnog računa, plaćanjem robe i usluga u tuđu korist sredstvima tužitelja, kao i vršenjem plaćanja računa za usluge koje tužitelju nisu pružene. Dakle, štetnim radnjama tuženice, a koje su bile protivne pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika, došlo je do smanjenja imovine tužitelja. Visina štete odgovara svoti koja je isplaćena protivno odredbama ZTD-a, odnosno imovini koja je tužitelju otuđena suprotno odredbama ZTD-a.

Uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete - Uzročno-posljedična veza između štetnih radnji tuženice i nastale štete je evidentna. Da tuženica nije vršila podizanja gotovine i plaćanja s poslovnog računa tužitelja, tada ne bi došlo do umanjenja imovine tužitelja.

Protupravnost štetne radnje (objektivna i subjektivna) - Protupravnost u objektivnom smislu znači protivnost radnje/propuštanja objektivnom pravu odnosno povreda neke pravne norme, a protupravnost u subjektivnom smislu znači da je štetnik kriv, tj. da je štetnu radnju poduzeo s namjerom ili nepažnjom. Krivnja štetnika se presumira. Za nepostojanje krivnje je potrebno postojanje pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika. Dakle, član uprave odgovara prema objektivnom kriteriju, za svaku krivnju. Krivnja se pretpostavlja, pa je na članu uprave teret dokaza da nema krivnje za nastalu štetu. Tužitelj ne mora dokazati propuštanje primjene dužne pažnje, nego tuženica. Pri tome mjerilo za pozornost koju mora pokazati član uprave jest kako bi postupao samostalni voditelj poduzeća koji je svjestan svojih dužnosti i koji ne upravlja poslovanjem svojim, nego tuđim sredstvima onako kako to čini osoba kojoj je povjerena briga o tuđim imovinskim interesima. Član uprave ne bi se mogao ekskulpirati ponašanjem koje bi od toga odstupilo. (cit. Barbić, J.: Pravo društava Knjiga druga, Društva kapitala, Organizator, Zagreb, 2010.).Kad Zakon o trgovačkim društvima govori o tome da član uprave može razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva, misli se na prosudbu prosječnog člana uprave – kako bi na temelju pažljivo prikupljenih informacija prosudio prosječni pripadnik iste struke, prosječni član uprave takvog društva koji bi se našao u istom položaju kao i osoba koje se odgovornost ocjenjuje. Prosudba se odnosi na to djeluje li se pritom za dobrobit društva, a ne za dobrobit pojedinih dioničara niti za dobrobit svih dioničara koju oni ne bi ostvarili putem društva. Prebacivanjem tereta dokaza na članove uprave jedan je od oblika zaštite dioničara od nesavjesnog poslovanja članova uprave. (Gorenc i dr.: Komentar Zakona o trgovačkim društvima, RRiF plus, Zagreb, 2008.).

38. Tuženica u konkretnom slučaju u svom iskazu samo paušalno navodi da je smatrala da svojim radnjama djeluje za dobrobit društva i svih zaposlenika, međutim, taj navod detaljnije ne obrazlaže niti dokazuje. Tuženica ne navodi temeljem kojih je informacija donijela zaključak da bi njene radnje bile za dobrobit društva tužitelja. Iz iskaza tuženice proizlazi da je postupajući po nalogu Ruže Jelovac kao člana društva tužitelja i osnivača tužitelja, smatrala da slušajući njene usmene naloge djeluje za dobrobit društva i svih zaposlenika. Navedena tvrdnja i da je istinita ne može tuženicu osloboditi njene krivnje, budući da je ona trebala biti svjesna svoje odgovornosti i svojih dužnosti kao direktorice društva, budući da u protivnom njena uloga i pozicija u društvu nije niti potrebna. Naime, kao direktorica društva je odgovorna za zakonito djelovanje društva, te je počinila niz povreda zakona, a protuzakonito djelovanje se nikako ne može podvesti pod djelovanje radi dobrobiti društva, iako se možda na takav način poduzimaju radnje radi dobrobiti pojedinog člana društva. Tako je tuženica povrijedila Zakon o računovodstvu jer nije vodila blagajničko poslovanje kako to propisuje taj zakon, nije donosila adekvatne Odluke vezane za isplatu temeljem Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, kojom bi definirala koji zaposlenici, kada i u kojem iznosu imaju pravo na takve isplate, vodila je blagajnu "na crno", izdavala je nevjerodostojne isprave protivno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i Zakonu o računovodstvu što su sve radnje koje pokazuju da nije postupala s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika niti na dobrobit društva. Osim toga, među strankama je nesporno da je upravo tuženica bila jedini član uprave tužitelja te je društvo zastupala samostalno i pojedinačno, a samostalno je vodila i poslove tužitelja, a sud je uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja utvrdio i to da je tuženica bila zajedno sa Ružom Jelovac i član društva u utuženom razdoblju dakle zajedno sa njom činila je skupštinu društva čija je nadležnost propisana čl. 441. ZTD- a: Skupština odlučuje o pitanjima određenim društvenim ugovorom, a osobito o:

1. financijskim izvješćima društva, izvješću uprave o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka, davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog odbora, ako ga društvo ima, što valja učiniti u prvih osam mjeseci poslovne godine za prethodnu godinu,

2. zahtjevu za uplatama uloga,

2.a povratu dodatnih uplata novca članovima društva,

3. imenovanju i opozivu članova uprave,

4. izboru i opozivu članova nadzornog odbora ako ga društvo ima,

5. podjeli, spajanju i povlačenju poslovnih udjela,

6. davanju prokure ili trgovačke punomoći za sve pogone koju treba dati uprava, 7. mjerama za ispitivanje i nadzor nad vođenjem poslova,

8. izmjeni društvenog ugovora,

9. postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje društvo može imati protiv članova uprave i nadzornog odbora i zamjenika članova uprave te o imenovanju zastupnika u sudskom postupku ako društvo ne mogu zastupati članovi uprave ni nadzorni odbor,

10. sklapanju ugovora kojima društvo treba trajno steći stvari ili prava za neki svoj pogon za koje se plaća protuvrijednost koja je viša od vrijednosti petine temeljnog kapitala društva kao i o izmjeni takvih ugovora na teret društva, što je uvjet za njihovu valjanost, osim kada je riječ o stjecanju u ovršnom postupku, s time da se odluka o tome mora donijeti s većinom od tri četvrtine danih glasova. Drugim riječima tuženica je i kao član društva bila obvezna kontrolirati zakonitost rada sebe kao člana uprave, čak i ako joj kako je navela poslovne knjige za PLUTUS nije nitko pregledavao. 39. Na ponovnom suđenju (ročište 5. travnja 2024.), tuženica je po punomoćnici istaknula prigovor zastare, iz razloga što je član društva imao ovlaštenje po bankovnom žiro računu, te je stoga znao i morao znati o svim transakcijama koje su se u utuženom razdoblju vršile. Sud je navedeni prigovor ocijenio nepravovremenim, sukladno čl. 299. st. 2. ZPP-a.

40. Temeljem svega, sud je utvrdio da je tuženica odgovorna tužitelju za štetu i to u pretežitom dijelu tužbenog zahtjeva, te je odlučio kao u izreci.

41. Odluka o trošku donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91.,91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08.,123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.) temeljem koje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sukladno navedenom, tužitelj je uspio sa 74,54% u parnici, a tuženica sa 25,46% (u omjer se stavlja dosuđeni iznos prema traženom), slijedom čega tužitelju pripada 49,08% zahtjeva za naknadu troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka. Tužitelj je u zahtjevu za naknadu troškova tražio slijedeće troškove:

1. Sastav tužbe od 27.04.2016.g.

500,00 EUR

2. Sastav podneska od 03.05.2016.g.

125,00 EUR

3. Sastav podneska od 17.11.2017.g.

500,00 EUR

4. Zastupanje na ročištu od 09.02.2018.g.

250,00 EUR

5. Sastav podneska od 08.06.2018.g.

125,00 EUR

6. Sastav podneska od 31.08.2018.g.

125,00 EUR

7. Sastav podneska od 28.11.2018.g.

125,00 EUR

8. Sastav podneska od 21.01.2019.g.

125,00 EUR

9. Sastav podneska od 07.05.2019.g.

125,00 EUR

10. Sastav podneska od 06.09.2019.g.

125,00 EUR

11. Zastupanje na ročištu od 09.10.2019.g.

250,00 EUR

12. Zastupanje na ročištu od 25.10.2019.g.

500,00 EUR

13. Sastav podneska od 28.10.2019.g.

125,00 EUR

14. Sastav podneska od 25.05.2020.g.

125,00 EUR

15. Sastav podneska od 06.08.2020.g.

125,00 EUR

16. Zastupanje na ročištu od 05.10.2020.g.

500,00 EUR

17. Sastav žalbe protiv rješenja od 03.11.2020.g.

250,00 EUR 18. Sastav podneska od 23.06.2021.g.

125,00 EUR 19. Sastav podneska od 07.09.2021.g.

125,00 EUR 20. Zastupanje na ročištu od 19.11.2021.g.

500,00 EUR 21. Sastav podneska od 25.11.2021.g.

500,00 EUR 22. Sastav podneska od 24.01.2022.g.

125,00 EUR 23. Sastav podneska od 07.02.2022.g.

125,00 EUR 24. Sastav podneska od 11.02.2022.g.

125,00 EUR 25. Sastav podneska od 23.02.2022.g.

125,00 EUR 26. Sastav podneska od 11.03.2022.g.

500,00 EUR 27. Poštanski trošak (R) od 11.03.2022.g.

2,10 EUR 28. Sastav podneska od 12.04.2022.g.

125,00 EUR 29. Sastav podneska od 06.05.2022.g.

500,00 EUR 30. Sastav podneska od 24.08.2022.g.

125,00 EUR 31. Sastav podneska od 08.09.2022.g.

125,00 EUR 32. Sastav podneska od 27.09.2022.g.

500,00 EUR 33. Sastav podneska od 16.11.2022.g.

500,00 EUR 34. Sastav podneska od 08.12.2022.g.

500,00 EUR 35. Zastupanje na ročištu od 31.01.2023.g.

500,00 EUR 36. Sastav podneska od 10.02.2023.g.

125,00 EUR 37. Sastav podneska od 27.02.2023.g.

500,00 EUR 38. Sastav podneska od 28.02.2023.

125,00 EUR 39. Zastupanje na ročištu od 07.04.2023.g.

500,00 EUR 40. Zastupanje na ročištu za objavu od 19.06.2023.g.

250,00 EUR

41. Sastav žalbe protiv presude od 26.06.2023.g.

500,00 EUR

42. Sastav podneska od 18.08.2023.

125,00 EUR

43. Sastav podneska od 21.08.2023.

125,00 EUR

44. Zastupanje na ročištu od 05.04.2024.g.

500,00 EUR

45. Zastupanje na ročištu od 08.05.2024.g.

500,00 EUR

46. Zastupanje na ročištu za objavu

250,00 EUR

UKUPNO:

12.627,10 EUR PDV(25%)

3.156,78 EUR Pribava isprava iz sudskog registra

33,18 EUR Biljeg na povijesni izvadak iz sudskog registra

2,65 EUR Sudska pristojba na tužbu

306,59 EUR Sudska pristojba na prvostupanjsku presudu

304,83 EUR Predujam za vještačenje

1.832,64 EUR Predujam za trošak vještačenja

250,00 EUR Dodatni predujam za trošak dopune vještačenja

515,50 EUR Sudska pristojba na žalbu protiv presude

205,58 EUR SVEUKUPNO:

19.234,85 EUR

42. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife ("Narodne novine" br. 138/2023.), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 250 bodova sukladno Tbr. 7. 1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima, a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Odluka o trošku je osim toga utemeljena na Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018, 51/2023), te na Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019, 92/2021).

43. Od navedenih zatraženih troškova sud nije potrebnima za svrhovito vođenje postupka našao troškove koje će biti opisani u daljnjem tekstu. Trošak sastava podnesaka od 3. svibnja 2016., 8. lipnja 2018., 31. kolovoza 2018., 28. studenog 2018., 21. siječnja 2019., 07. svibnja 2019., 06. rujna 2019., 28. listopada 2019., 25. svibnja 2020., 06. kolovoza 2020., 23. lipnja 2021., 07. rujna 2021., 24. siječnja 2022., 07. veljače 2022., 12. travnja 2022., 24. kolovoza 2022., 10. veljače 2023., 28. veljače 2023. i 21. kolovoza 2023. za koje je za svaki zatražen trošak u iznosu od 125,00 EUR, dakle ukupno iznos od 2.968,75 EUR sa PDV-om. Naime radi se o podnescima kojima tužitelj obavještava sud da je platio sudsku pristojbu ili predujam ili pak traži što skorije zakazivanje ročišta ili odgodu ročišta ili obavještava sud o tehničkoj nemogućnosti preuzimanja dokumentacije koji trošak zasigurno ne bi smio pasti na protivnu stranku, a koji svi troškovi zasigurno nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Štoviše radi se o troškovima koji pojmovno potpadaju pod pojam zastupanja stranke, odnosno potrebni su da bi punomoćnik stranku uopće mogao zastupati, a za koje radnje stvarnog zastupanja punomoćnik dobiva nagradu. Nadalje, neosnovanim sud nalazi i zahtjev troška za zastupanje na ročištu 09. listopada 2019. u iznosu preko 50 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife, jer je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dakle osnovan je zahtjev za naknadu 100,00 EUR za navedeno ročište, a neosnovan daljnji zahtjev za naknadu daljnjih 150,00 EUR. Nadalje, neosnovanim sud nalazi i zahtjev troška za zastupanje na ročištu 19. studenog 2021. u iznosu preko 50% nagrade, sukladno Tbr. 9. t. 2. Tarife, jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dakle osnovan je zahtjev za naknadu 250,00 EUR za navedeno ročište, a neosnovan daljnji zahtjev za naknadu daljnjih 250,00 EUR. Nadalje, neosnovanim sud nalazi i zahtjev troška za podnesak od 11. ožujka 2022. kojim tužitelj obavještava sud o dostavi dokumentacije koju je pozvan dostaviti, sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, dakle osnovan je zahtjev za naknadu 50,00 EUR, a neosnovan daljnji zahtjev za naknadu daljnjih 450,00 EUR. Nadalje, neosnovanim sud nalazi i zahtjev troška za podneske od 11. veljače 2022., 23. veljače 2022., 08. rujna 2022. i 18. kolovoza 2023., kojima tužitelj obavještava sud o potrebi dostave dokumentacije koju je već u ranijim podnescima predložio pribaviti, te se očituje na prijedlog tuženice za odgodu ročišta, odnosno stavlja prigovor protiv rješenja o pristojbi, sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, preko iznosa od 50,00 EUR, dakle neosnovan je daljnji zahtjev za naknadu 75,00 EUR po podnesku. Neosnovan je nadalje poštanski trošak od 11. ožujka 2022. u iznosu od 2,10 EUR koji tužitelj ne dokazuje, nadalje zahtjev troška za podnesak od 27. rujna 2022., od 08. prosinca 2022., od 27. veljače 2023., od 06. svibnja 2022. i 16. studenog 2022. u iznosu preko 200,00 EUR po podnesku, sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, pa je neosnovan daljnji zahtjev za naknadu 300,00 EUR po podnesku, budući da tužitelj može samo za četiri podneska tijekom postupka ostvariti punu nagradu kao za tužbu, temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife. Tužitelju također nije priznat trošak pribave isprava iz sudskog registra u iznosu od 33,18 EUR, te biljeg za povijesni izvadak iz sudskog registra u iznosu od 2,65 EUR, koje troškove sud nalazi nepotrebnima budući da je za potrebe ovog postupka bilo dovoljno izvršiti uvid u sudski registar za stranke koji je besplatan za internetu. Tužitelju za pristup ročištu za objavu presude pripada nagrada u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, pa dakle neosnovano potražuje dodatnih 150,00 EUR za pristup na svako od dva ročišta za objavu presude. Također za sastav žalbe protiv presude tužitelju pripada 250,00 EUR, umjesto traženih 500,00 EUR, sukladno vrijednosti predmeta spora na koji se žalio i temeljem Tbr. 10. t. 1. Tarife. Također, tužitelju je kao pristojba na žalbu protiv presude priznat iznos od 112,24 EUR, a ne i daljnji iznos od 93,34 EUR koji on traži, budući da je potrebni iznos pristojbe tužitelj platio prilikom podnošenja žalbe, pa se propisani iznos pristojbe umanjuje za 50%, sukladno čl. 7. ZSP-a.

44. Dakle ukupno je sud tužitelju kao potreban trošak punomoćnika tužitelja priznao iznos od 7.050,00 EUR, što je trošak osnovanih radnji punomoćnika tužitelja, na koji trošak je obračunat pripadajući PDV u iznosu od 1.762,50 EUR, te trošak sudskih pristojbi i trošak vještačenja, što ukupno iznosi 12.134,30 EUR. Ostali zatraženi trošak sud tužitelju nije priznao. 49,08% od tako zatraženih potrebnih troškova tužitelja iznosi od 5.955,51 EUR koji iznos je konačno tuženica dužna naknaditi tužitelju, o čemu je odlučeno kao u izreci pod toč. II.

U Varaždinu, 27. lipnja 2024.

Sutkinja

Jasna Lekić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st.

5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

DNA:

- Tužitelj po punomoćnici Ani Petrić, odvjetnici Odvjetničkog društva Petrić i dr. d.o.o. - Tuženici po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina

Broj zapisa: 9-30869-8c5b6

Kontrolni broj: 0e309-b4305-007ad

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JASNA LEKIĆ, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.