Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog

44000 Sisak

K-268/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu tog suda Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. A. zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona ( „Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, broj KO-DO-174/2024 od 9. travnja 2024., na raspravi održanoj 27. lipnja 2024. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Sisku Maria Miletića, okrivljenog A. A. i njegove braniteljice odvjetnice I. P., na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19., 130/20, 80/22 – dalje: ZKP/08) istog dana objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljeni A. A., sin Š. A. i D. M., djevojački M., rođen ..., u M., G., državljanin G., s prebivalištem u V., T., P., sa završenom osnovnom školom, po zanimanju automehaničar, prije uhićenja bio zaposlen u prehrambenoj industriji i primao je plaću 3.500 zlota, vlasnik osobnog automobila marke Opel Astra 1999. godište, bez druge imovine, oženjen, otac troje djece u dobi od 26, 22 i 16 godina, ne vodi se drugi postupak,

k r i v  j e

što je,

14. ožujka 2024., u Lekeniku, u nakani da se materijalno okoristi za dogovorenu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 eura, a prema prethodnom dogovoru i dobivenim uputama od strane nepoznate osobe-organizatora, vozilom marke Opel Astra, registarskih oznaka H…, došao na dogovoreno mjesto u šumski predio i u navedeni automobil smjestio pet državljana Afganistana, bez viza za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj, koji su prethodno van graničnog prijelaza ušli u Republiku Hrvatsku te ih po smještanju prevozio dok nije zaustavljen od strane policijskih službenika,

II/ dakle, iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

III/ čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.,

IV/ te se na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 okrivljeni A. A.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE

V/ Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 14. ožujka 2024. pa nadalje.

VI/ Na temelju članka 79. stavak 2.KZ/11 od okrivljenog A. A. oduzima se mobilni uređaj marke „Samsung“, model Galaxy M21, IMEI brojeva: 353281974562612 i 354315154562619, koji je od okrivljenika privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak, serijski broj: 01488970 od 14. ožujka 2024., upisan u CD – 60/2024 knjige oduzetih predmeta Općinskog suda u Sisku, a koji će se po pravomoćnosti presude sukladno članku 79. stavku 6. KZ/11 uništiti.

VII/ Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od okrivljenog oduzima se vozilo marke Opel, tip Astra, registarskih oznaka H…, (M.), broja šasije …, s pripadajućom prometnom dozvolom i ključem, koji su od okrivljenika privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak, serijski broj: 01488970 od 14. ožujka 2024., a koji će se po pravomoćnosti presude sukladno članku 79. stavku 6. KZ/11 uništiti.

VIII/ Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Optužnicom KO-DO-174/2024 od 9. travnja 2024. Općinsko državno odvjetništvo tereti okrivljenog A. A. zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.

2. Zauzimajući stav o optužbi okrivljeni A. A. je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, te je isti ispitan na početku dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitan je okrivljeni A. A. na početku dokaznog postupka, zbog suglasnosti stranaka nije izvršena reprodukcija audio-video snimke prvog ispitivanja okrivljenika, a izvršen je uvid i pročitani su izvješće o postupanju Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak od 15. ožujka 2024., izvješće o postupanju Policijske postaje Velika Gorica, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak serijskog broja 01488970 od 15. ožujka 2024. s pripadajućim zapisnikom , potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak serijskog broja 01488971 od 15. ožujka 2024. s pripadajućim zapisnikom ,izjave o osobnim podacima stranaca, te posebno izvješće s prilozima u kojima se nalaze podaci o ranijoj kažnjavanosti okrivljenik, a koje je predano na raspravi od strane zastupnika optužbe.

4. U svojoj obrani okrivljenik je iskazao da je ovo kazneno djelo počinio jer mu je sin bolestan, automobil je preuzeo na benzinskoj postaji M. i u autu ga je čekao i telefon. Nazvali su ga na taj telefon i rekli da treba pokupiti 5 ljudi u okolici S., a za za taj posao prijevoza trebao je dobiti naknadu od 1.000,00 eura po povratku u P.. Navodi da je prvi put u životu napravio nešto ovakvo, u EU u kojoj sada prebiva nema nikakav prekršaj ni kazneno djelo, smatra se prevarenim od tih ljudi jer nije znao da se radi o kaznenom djelu i jako se kaje zbog ovoga jer je to za njega veliki grijeh. Kazuje dalje da te ljude koji su ga zvali poznaje od ranije iz jednog sela u G., da ga je policija zatekla u prometu, a on se nije odmah zaustavio jer je tada telefonski razgovarao sa tim ljudima koji su rekli da ne stane nego da nastavi do jednog sela u blizini gdje da se zaustavi i pobjegne, što on ipak nije učinio već se zaustavio na prikladnom mjestu kada ga je policija pokušala zaustaviti. Navodi da sigurno nije vozio 140 km/h, vozio je stari automobil, nije bježao policiji, a vozio je svega 20 do 25 kilometara od mjesta gdje je preuzeo 5 putnika koje je smjestio u automobil tako da ih je troje sjedilo na stražnjem sjedalu, jedan je sjedio na mjestu suvozača, a jedan je samovoljno ušao u prtljažnik vozila. Navodi da je upravljao vozilom tipa Opel Astra, a prtljažnik vozila je od putničkog prostora odijeljen pomičnom pregradom.

4.1.Na pitanje braniteljice odgovara da se kaje zbog počinjenja djela i nikada više ne bi takvo što učinio, a sve je učinio samo zbog bolesnog sina.

4.2. Na pitanje suca odgovara da je u G. osuđen zbog svađe, a to je bilo 2009. godine.

4.3.Na pitanje ODO Sisak odgovara da nije nikakav novac dobio prije samog prijevoza, a trebao je dobiti 1.000,00 eura po povratku nakon izvršenog posla, a ljude je trebao prevesti do druge lokacije u RH.

4.4. Upitan da li ima što za dodati okrivljenik odgovara da može sudu pružiti informaciju o lokaciji osoba koje su ga angažirale za prijevoz ovih migranata, a radi se o lokaciji u M., 5 km od benzinske postaje u mjestu R., a zna i imena tih ljudi samo ne zna da li se oni tamo više nalaze.

5. S obzirom da je okrivljenik prilikom očitovanja o optužbi izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje je predmet ovog postupka, te kako je njegovo priznanje izričito i suglasno svim izvedenim dokazima sud će u nastavku presude, a sukladno članku 459. stavku 7. u svezi stavka 6. ZKP/08, obrazložiti samo odluku o kazni za okrivljenika.

6. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti je dovedena u pitanje. Prema stajalištu suda okrivljenik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, jer iz provedenog postupka proizlazi da je iskorištavajući položaj i želju osoba koje se žele domoći zemalja Europske unije, iako nemaju uvjete za ulazak u te zemlje, a motiviran koristoljubljem bio svjestan, svih obilježja navedenog kaznenog djela, te je htio njegovo počinjenje. Okrivljenik je morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da nije znao da je to protupravno postupanje.

7. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne.

7.1. Tako je sud okrivljeniku kao olakotno cijenio iskreno priznanje počinjenja kaznenog djela odmah nakon uhićenja, da je u svojoj obrani izrazio žaljenje, a time je i pridonio efikasnosti postupka. Isto tako treba imati na umu da samo priznanje okrivljenika takve vrste gdje je isti priznao počinjenje kaznenog djela, a iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik po djelatnicima policije uhićen nakon što je bio zaustavljen sa vozilom u kojem su se nalazili ilegalni migranti, tako da se radi o vrsti priznanja koje okolnosno samo po sebi nije dovelo do bržeg utvrđivanja počinjenja kaznenog djela, jer i svi drugi dokazi koji se nalaze u spisu su takve naravi da nedvojbeno upućuju na zaključak da je upravo okrivljenik počinio ovo kazneno djelo. Zato priznanje okrivljenika u konkretnom slučaju ne predstavlja osobito olakotnu okolnost. Sud je uvažio i životne okolnosti okrivljenoga, odnosno da je prije uhićenja bio zaposlen u P., da je prema vlastitoj izjavi otac troje djece u dobi od 26, 22 i 16 godina starosti, s time da je najmlađi sin bolestan.

7.2. Od otegotnih okolnosti sud je cijenio okrivljenikovu raniju višestruku osuđivanost u R. G., iako je okrivljenik u svojem iskazu prvo rekao da nije osuđivan, na izravan upit suda promijenio je iskaz i rekao da je bio osuđivan u R. G. zbog svađe 2009.g. međutim uvidom u dostupnu kazne evidenciju proizlazi da je okrivljenik višestruko osuđivan na zatvorske kazne i to radi kaznenih djela iz članka 177. (krađa) i 236. (nezakonita kupnja, skladištenje, nošenje, proizvodnja, prijevoz, prosljeđivanje ili prodaja vatrenog oružja) Kaznenog zakona G., te je 2010. osuđen na kaznu zatvora od 7 godina, a koja je promijenjena u kaznu od 3 godine zatvora i 4 godine uvjetne kazne zatvora. Okrivljenik je radi kaznenog djela iz članka 177. (krađa) Kaznenog zakona G. ponovno osuđivan 2013. na 4 godine zatvora, preinačen na 5 godina uvjetno i novčanu kaznu od 12.500 Gela, a 2017. je osuđen radi istog kaznenog djela krađe na 5 godina zatvora, od čega se 1 godina izvršila kao bezuvjetni zatvor, a 4 godine su određene kao uvjetna kazna, zajedno sa novčanom kaznom od 10.00 Gela. Kao otegotno sud je cijenio i način izvršenja kaznenog djela, odnosno činjenicu da je okrivljenik kao državljanin R. G. koji živi u R. P., došao na teritorij njemu strane Republike Hrvatske isključivo sa namjerom da počini predmetno kazneno djelo. Dakle, uložio je izvjestan trud i napor, prema prethodnom dogovoru preuzeo vozilo u R. M. od strane njemu poznatih osoba, s kojima je prethodno kontaktirao, a iste osobe su očito organizatori ovog kaznenog djela, te prešao vrlo veliku udaljenost sa jedinom namjerom i ciljem a to je počinjenja kaznenog djela, što govori o njegovoj ustrajnosti u kriminalnom postupanju. Prilikom počinjenja sud je pronašao otegotnim činjenicu da iako se okrivljenik bez opiranja u konačnici predao djelatnicima policije Policijske postaje Sisak, prvotno nije zaustavio na naredbe djelatnika policije kada je uočen na relaciji D. – L., već je povećao brzinu kretanja vozila i dao se u bijeg, pa je policija krenula u potjeru za vozilom s upaljenim zvučnim i svjetlosnim signalima. Kako se okrivljenik niti tada nije zaustavio vozilo, policija je u suradnji sa ophodnjom Policijske postaje V. G. postavila službeno vozilo na cestu sa ciljem zaustavljanja vozila okrivljenika, nakon čega je okrivljenik vozilom izvršio skretanje na obližnje parkiralište. Ovakvo postupanje okrivljenika sud je utvrdio uvidom u materijalne dokaze Izvješća o postupanju Policijske postaje Sisak i Policijske postaje Velika Gorica od 15. ožujka 2024., iz kojih se može zaključiti da se okrivljenik dao vozilom u bijeg u čemu nije uspio samo zbog interventnog djelovanja policije koja ga je prisilila na zaustavljanje vozila. Iz izvješća proizlazi da je okrivljenik prilikom te potjere počinio niz prometnih prekršaja što govori upornosti okrivljenika u želji za izbjegavanjem uhićenja, dakle o većoj kriminalnoj volji. Kada se ovom utvrđenju pridoda činjenica da je okrivljenik prevozio 5 odraslih vozila Opel Astra, što je vozilo tipa "compact", te da se jedan putnik nalazio u prtljažniku, okrivljenik je svojim postupanjem ugrozio sigurnost i živote ne samo putnika, već je općenito ugrozio promet na cesti kojom se kretao, što govori o bezobzirnosti i sebičnosti u postupanju.

8. Stoga je sud mišljenja da u ovom predmetu se mogla primijeniti samo bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 godine u koju kaznu je uračunato i vrijeme koje je okrivljenik do sada proveo u istražnom zatvoru i to od 14. ožujka 2024. pa nadalje. Okrivljenik je pokazao veliku volju i upornost jer je prešao veći put samo radi počinjenja kaznenog djela, pa kada je uočen od policije se dao u bijeg ne mareći za sigurnosti ljudi koje prevozi kao niti drugih sudionika u prometu. Ranije kaznene osude i boravak u zatvoru očito nije utjecao poučno na okrivljenika jer je nastavio sa činjenjem novih kaznenih djela, samo ne u G. već u njemu stranoj zemlji, što govori kako se radi o osobi kojoj kriminalna postupanja nisu strana, te da nema straha od mogućih posljedica svojeg postupanja. Kako je za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 predviđena kazna zatvora od 1 do 8 godina, a uvažavajući spomenute olakotne i otegotne okolnosti, kao i raniji život i ličnosti okrivljenika sud smatra da je izrečena kazna primjerena i da će djelovati odvraćajuće na okrivljenika da se suzdrži od počinjenja sličnih kaznenih djela u budućnosti i uskladi svoje ponašanje sa društvenim normama. Ovako izrečena kazna izražava društvenu osudu za ovakva kaznena djela protuzakonitog prijevoza ilegalnih migranata na područje Republike Hrvatske, time i šengenskog prostora, te valja podsjetiti da se radi o ozbiljnim kaznenim djelima koja su u posljednje vrijeme u velikom porastu, a kojima se ugrožava sigurnost, opstojnost granica i cjelokupnog funkcioniranja društva ne samo Republike Hrvatske, već i zemalja Europske Unije u okolnostima velike migrantske krize sa kojom se suočavaju. Sud smatra kako je odmjerena kazna bezuvjetnog zatvora od 3 godine u srazmjeru sa težinom počinjenog kaznenog djela, pa tako osim posebnog učinka i poruke okrivljeniku o težini počinjenog djela, djeluje i opće preventivno prema svim ostalim građanima da se ovakva kaznena djela strogo kažnjavaju i da ih se ne isplati činiti.

9. Na temelju članka 79. KZ/11 od okrivljenika je oduzet mobilni telefon marke "Samsung", te osobno vozilo marke Opel Astra, mađarskih registarskih oznaka H… s pripadajućim ključem i prometnom dozvolom, koji će se po pravomoćnosti presude uništiti. Ovo iz razloga jer nakon provedenog postupka proizlazi da su spomenute stvari sredstvo koje je bilo uporabljeno za počinjenje kaznenog djela. Putem mobitela okrivljenik je vršio komunikaciju s nepoznatim organizatorima ovog kaznenog djela, a pomoću vozila je prevozio ilegalne migrante. Kako se od počinjenja kaznenog djela sudu nije javio vlasnik istog vozila, niti je postavio zahtjev za povrat istoga, a vozilo je staro i nema komercijalnu vrijednost, sud je odlučio da se isto vozilo uništi, jer ga nije oportuno prenositi u vlasništvo Republike Hrvatske.

10. Temeljem članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 sud je okrivljenika oslobodio plaćanja troškova postupka obzirom je okrivljenik lošeg imovnog stanja, pa je izvjesno da ne bi bio u mogućnosti platiti trošak kroz izvjesno vrijeme i bez ugroze za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje svoje obitelji. Također eventualna prisilna naplata takvog troška bila bi malo vjerojatna obzirom je okrivljenik državljanin Republike Gruzije koja nije članica Europske Unije, pa nije moguće ostvariti eventualnu prisilnu naplatu pomoću instituta Europskog ovršnog naloga.

11. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Sisku 27. lipnja 2024.

Sudac

Domagoj Lovrić, v.r. Cindrić