Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-463/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja ČV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataliji Jančevski, odvjetnici u Virovitici, A. Šenoe 13, protiv tužene Privredne banke Zagreb d. d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 247, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 27. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732 da tužitelju ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.733,20 EUR zajedno s zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, a koje se od 01.01.2008 obračunavaju po stopi propisanoj čl.29.st.2. ZOO-a odnosno koja je do 31. srpnja 2015.g. određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

-6,49 EUR počev od 31.10.2008. pa do isplate

-7,25 EUR počev od 31.12.2008. pa do isplate

-9,08 EUR počev od 31.01.2009. pa do isplate

-9,89 EUR počev od 28.02.2009. pa do isplate

-7,36 EUR počev od 31.03.2009. pa do isplate

-7,76 EUR počev od 30.04.2009. pa do isplate

-4,46 EUR počev od 31.05.2009. pa do isplate

-1,64 EUR počev od 30.06.2009. pa do isplate

-2,27 EUR počev od 31.07.2009. pa do isplate

-3,90 EUR počev od 31.08.2009. pa do isplate

-3,71 EUR počev od 30.09.2009. pa do isplate

-2,16 EUR počev od 31.10.2009. pa do isplate

-5,06 EUR počev od 30.11.2009. pa do isplate

-7,18 EUR počev od 31.12.2009. pa do isplate

-10,58 EUR počev od 31.01.2010. pa do isplate

-9,69 EUR počev od 28.02.2010. pa do isplate

-14,08 EUR počev od 31.03.2010. pa do isplate

-13,11 EUR počev od 30.04.2010. pa do isplate

-15,13 EUR počev od 31.05.2010. pa do isplate

-28,42 EUR počev od 30.06.2010. pa do isplate

-25,58 EUR počev od 31.07.2010. pa do isplate

-33,24 EUR počev od 31.08.2010. pa do isplate

-30,78 EUR počev od 30.09.2010. pa do isplate

-25,56 EUR počev od 31.10.2009. pa do isplate

-35,65 EUR počev od 31.11.2009. pa do isplate

-48,22 EUR počev od 31.12.2010. pa do isplate

-39,56 EUR počev od 31.01.2011. pa do isplate

-42,70 EUR počev od 28.02.2011. pa do isplate

-38,47 EUR počev od 31.03.2011. pa do isplate

-39,11 EUR počev od 30.04.2011. pa do isplate

-55,90 EUR počev od 31.05.2011. pa do isplate

-57,03 EUR počev od 30.06.2011. pa do isplate

-71,52 EUR počev od 31.07.2011. pa do isplate

-64,49 EUR počev od 31.08.2011. pa do isplate

-56,75 EUR počev od 30.09.2011. pa do isplate

-55,78 EUR počev od 31.10.2011. pa do isplate

-55,09 EUR počev od 30.11.2011. pa do isplate

-58,50 EUR počev od 31.12.2011. pa do isplate

-62,08 EUR počev od 31.01.2012. pa do isplate

-62,35 EUR počev od 29.02.2012. pa do isplate

-59,95 EUR počev od 31.03.2012. pa do isplate

-61,14 EUR počev od 30.04.2012. pa do isplate

-62,26 EUR počev od 31.05.2012. pa do isplate

-60,48 EUR počev od 30.06.2012. pa do isplate

-61,08 EUR počev od 31.07.2012. pa do isplate

-60,07 EUR počev od 31.08.2012. pa do isplate

-57,52 EUR počev od 30.09.2012. pa do isplate

-60,22 EUR počev od 31.10.2012. pa do isplate

-61,70 EUR počev od 30.11.2012. pa do isplate

-61,20 EUR počev od 31.12.2012. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.650,00 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 12. lipnja 2023. godine navodi da je 20. prosinca 2005. sklopio Ugovor o kreditu sa tuženom PBZ d. d., broj: 9010911262, na iznos kunske protuvrijednosti za 20.267,52 CHF, s rokom vraćanja od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF na dan plaćanja. Tužitelj je tuženoj kredit isplatio u cijelosti 31.prosinca.2012.

1.1. Sporni Ugovor je zaključen s valutnom klauzulom u CHF, koja je utvrđena nepoštenom i ništetnom jer prije sklapanja ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u svezi sa sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu. Navedeno je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj: U-III-2521/15, kao i u rješenju poslovni broj: U-I-3685/2015, temeljem kojih odluka je donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. poslovni broj: P-1401/2012 u dijelu u kojem su ništetni i nepošteni proglašene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora banke nisu u cijelosti informirale potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke. Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom presudom poslovni broj: Rev-2221/2018-11 odbio reviziju banaka kao neosnovanu, čime su riješena sva sporna pitanja u svezi kredita u CHF.

1.2. S obzirom da je tužitelj vratio cjelokupni kredit, prema ugovoru o kreditu proizlazi da je tužitelj pretplatio onaj iznos na koji je tužena imala pravo, radi čega je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu i predložio da sud donese presudu koja je prvotno postavljena u tužbi, ali je tijekom postupka izmijenjena podneskom od 23.svibnja 2024., da bi u konačnosti tužbeni zahtjev bio postavljen na način naveden u izreci ove presude.

1.3. Tužitelj je predložio da se usvoji precizirani tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena je u osnovi navela da je prije svega nastupila zastara potraživanja tužiteljice, pa je u tom smislu posebno istakla prigovor zastare za potraživanje tužiteljice u cijelosti smatrajući da je do dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2024. nastupila zastara restitucijskog potraživanja tužiteljice s obzirom da je od dana otplate kredita pa do dana podizanja tužbe protekao rok od 5 godina propisan čl. 225. Zakonom o obveznim odnosima.

2.1. Osim toga, tužitelj smatra da se parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu primijeniti na konkretan predmet, pri čemu navodi da je valutna klauzula zakonom bila izričito dopuštena, radi čega ti ugovori u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, a pogotovo u cijelosti, ne mogu biti ništetni. Pri tome tužena navodi da tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštena, dovele do neravnoteže između stranaka, kao što nije osnovana niti visina tužbenog zahtjeva.

2.2. Tužena je predložila da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tužena dana 20. prosinca 2005. sklopile Ugovor o kreditu u iznosu protuvrijednosti od 20.267,52 CHF, a kredit je odobren za kupnju vozila. Osim toga, ugovorena je otplata kredita u 84 mjesečne rate, te je ugovornu obvezu tužiteljica ispunila u cijelosti jer je kredit tuženoj vraćen 31. prosinca 2012..

4. Među strankama je sporno da li je ugovorena valutna klauzula ništetna, da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice odnosno sporna je visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (6-9), pregled uplata po kreditu (10-11), plan otplate (12-13), knjigovodstvenu karticu (14- 24), saslušao tužitelja kao stranku (54-55), proveo je knjigovodstveno- financijsko vještačenje (64-72).

6. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. S obzirom da na ročište održano 14. ožujka 2024. nije pristupio nitko kao predstavnik tužene u svrhu saslušanja stranaka, sud nije niti saslušao predstavnika tužene kao stranku s obzirom da je predstavnik tužene na to ročište bio uredno pozvan, čime nije povrijeđeno načelo saslušanja stranaka iz čl. 5. Zakona o parničnom postupku.

8. U svom podnesku od 21. rujna 2023. (37-38), tužitelj navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare, što znači da zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iznova od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom postupku. Nadalje, tužitelj navodi da je parnični postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pokrenut 2012. godine pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a da je pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/ 2017 donesena 14.06.2018. godine, tužitelj se pri tome poziva na odluku Županijskog suda u Zadru Gž 3/ 2023-2 od 25. siječnja 2023..

9. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja, koji je podnijela tužena, kao i u odnosu na osnovanosti tužbenog zahtjeva glede njegove visine, sud smatra da su isti neosnovani iz sljedećih razloga:

10. Između stranaka nije sporno da je između istih dana 20. prosinca 2005. sklopljen Ugovor o kreditu na iznos od 20.267,52 CHF. Navedenim Ugovorom u članku 2. Ugovora propisano je da se kredit odobrava za kupnju vozila. Člankom 7. ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca, a u istom članku utvrđen je i način otplate kredita. Ugovor koji je dostavljen u spis potpisan je od strane banke i od stranke korisnika kredita. Navedeni Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Dubravke- Filipović Kovačić 20. prosinca 2005. Tužitelj ČV je u cijelosti otplatio kredit 31. prosinca 2012., što među strankama nije sporno.

11. Inače, kako iz iskaza samog tužitelja, koji je na ročištu od 14. ožujka 2024. izjavio da je podigao predmetni kredit kao potrošački, tako i iz uvida u čl. 2. ugovora o kreditu, utvrđeno je da se kredit odobrava za kupnju vozila, tako da se radi o potrošačkom kreditu. Osim toga, tužitelj je naveo da ju tužena nije upozorila na rizike ugovaranja kredita u CHF.

12. Nije sporno, a što proizlazi iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio protiv, između ostalih i tuženika, presudu kojom se u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81, 82 i 90, a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim (Narodne novine, br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), te je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje.

13. Prema odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Budući je Vrhovni sud Republike Hrvatske objedinjenim pravnim shvaćanjem o zastarama potraživanja za tužbe koje su obuhvaćene kolektivnim sudskim slučajem franak od 01. ožujka 2022. konačno odgovorio na sporna pitanja vezano uz zastaru pa više u odnosu na to nema dilema odnosno tužitelj u ovom konkretnom predmetu više nema pravu na restituciju onoga što je zbog ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope više platio tuženiku čak niti u individualnoj parnici nakon proteka 5- godišnjeg roka od pravomoćnosti odluke o ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope iz kolektivnog spora (13.6.2014. - 13.6.2019.), o čemu je sud već u prethodnom dijelu presude obrazložio svoj stav, dok tužitelj i dalje ima pravo u ovom postupku tražiti sav preplaćeni tečaj i pripadajuće zatezne kamate. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare tako da zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenut pod poslovnim brojem P-1041/2012, a u odnosu na tečajnu razliku, pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od navedenog datuma, a što znači da u odnosu na tužbu iz ovoga predmeta, a čiji tužbeni zahtjev je postavljen dana 12. lipnja 2023., nije nastupila zastara potraživanja.

15. Što se tiče valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom i rješenjem od 03. rujna 2019., poslovni broj: Rev-2221/2018-11, odbio reviziju banaka kao neosnovanu čime su sva sporna pitanja u vezi kredita u CHF konačno riješena. Navedenom presudom i rješenjem Vrhovnog suda potvrđena je presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske te je potvrđeno da su banke kršile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita u određenim razdobljima sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći nepravedne i ništetne ugovorne odredbe - ugovaranjem valute u kojoj je glavnica denominirana u švicarskom franku (valuta klauzula) bez pojedinačnog pregovora. Prava klijenata banke su povrijedile zato što nisu svojim korisnicima dostatno objasnile što vezanje glavnice kredita za tečaj švicarskog franka može značiti. Na taj način banke su prekršile Zakon o zaštiti potrošača te su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. Citirana presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske je pravomoćna i obvezujuća za sve sudove. Ustavni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 3. veljače 2021. donio je, između ostalih, odluku odnosno rješenja kojim je odbio je i odbacio ustavne tužbe sedam hrvatskih banaka podnesene protiv presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda u kolektivnom sporu koji je pokrenula Udruga Potrošač zbog nepoštenih ugovornih odredbi vezanih uz švicarski franak. Takvom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske banke u Republici Hrvatskoj definitivno su izgubile sudski proces protiv klijenata koji su kolektivnom tužbom dokazivali da valutna klauzula u švicarskim francima te promjenjiva kamatna stopa predstavljaju nepoštenu praksu.

16. Zaključno, može se istaći kako je, uvažavajući sve gornje iznijeto, jasno da je presuda iz kolektivnog spora donesena u tzv. slučaju Franak primjenjiva u ovom sporu te da je takva kolektivna presuda obvezujuća za sve niže sudove u Hrvatskoj čime je potrošač dobio pravnu sigurnost u privatnom tužbenom procesu. Vrhovni sud RH u reviziji Rev-3142/18 utvrdio je obvezujuću primjenu kolektivne presude na način da ne treba provoditi dokazne postupke i svjedočenja, obzirom da je već sve presuđeno i utvrđeno u kolektivnom postupku, nego se na nižim sudovima kolektivna presuda mora direktno primijeniti. Kolektivna presuda odnosi se na sve vrste potrošačkih kredita, prema vremenu ugovaranja kredita, i protiv 8 tuženih banaka, među ostalim i ovdje tužene. Pravo na tužbu obuhvaćenu kolektivnom zaštitom vezano je za vrijeme ugovaranja potrošačkog ugovora, odnosno konkretno za tuženu i valutnu klauzulu, vrijeme ugovaranja između 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj je sa tuženom zaključio dana 20. prosinca 2005..

17. S obzirom da je sud utvrdio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu, te s obzirom da je odbio u tom dijelu prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tužene, sud je utvrdio da tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenog iznosa kredita po osnovi valutne klauzule.

18. Radi izračuna visine preplaćenog iznosa sud je proveo vještačenje po financijsko – knjigovodstvenoj vještakinji Dajani Vuković (64-72). Stranke nisu osporavale nalaz i mišljenje vještakinje u pogledu matematičkog izračuna. Prigovor tužene na nalaz i mišljenje vještakinje je isključivo pravne naravi, te nije dovedena u pitanje pravilnost obračuna, a tužena nije sama predlagala niti isticala prigovor tijekom postupka da se utvrdi koliko je manje plaćeno u periodu kada je valuta u CHF bila niža od početne.

19. S obzirom da je nalaz vještakinje Dajane Vuković izračunat stručno i objektivno te je vještakinja dala prihvatljive razloge za svoj nalaz i mišljenje, sud je ovakav nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio te je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja glede glavnice, s obzirom da je tužitelj sukladno tom nalazu i mišljenju precizirao tužbeni zahtjev kako je naveden u izreci ove presude, i presudio kao u točki I. izreke ove presude. Pri tome se sud poziva na odredbu čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, temeljem kojeg je tužena dužna tužiteljici vratiti sve što je primila na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u sklopljenom ugovoru o kreditu, a temeljem čl. 1111., 1115. te 1046. Zakona o obveznim odnosima.

20. Sud je na svaki dosuđeni iznos glavnice dosudio tužiteljici i pripadajući iznos zakonske zatezne kamate, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

21. Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tužena je dužna tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.650,00 EUR.

21.1. Obzirom na vrijednost predmeta spora (1.733, 20EUR) i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), tužitelju pripada trošak za sastavljanje tužbe 100 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 2. studenog 2023.,14. ožujka 2024. i 27. lipnja 2024. - 100 bodova za svako ročište (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), za sastavljanje podnesaka od 21. kolovoza. 2023. i 23. svibnja 2024. - 100 bodova za svaki podnesak (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) te za podnesak od 22. ožujka 25 bodova (Tbr.8. t. 4. Tarife), što ukupno iznosi 625 bodova pomnoženo s 2 EUR koliko iznosi vrijednost boda (Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife) daje iznos od 1.250 EUR. Uz predmetni trošak, tužitelju u cijelosti pripada i trošak obavljenog vještačenja u visini od 400 EUR, obzirom da je predmetni trošak bio potreban jer sud ne raspolaže sa stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje te odlučnih činjenica. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada ukupni trošak postupka u iznosu od 1.650 EUR, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

21.2. Tužitelju nisu priznati troškovi sudskih pristojbi za tužbu i presudu, obzirom da se sukladno odredbi članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13), potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, oslobođeni su od obveza plaćanja sudskih pristojbi, a tužitelj nije dokazao da je platio iste.

U Virovitici 27. lipnja 2024.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnica tužitelja – odvjetnica Natalija Jančevski, Virovitica, A. Šenoe 13

2. Punomoćnica tuženika – odvjetnica Petra Vatavuk, Zagreb, Ulica grada Vukovara 247