Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-906/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja: B. K. d.o.o., Z., OIB: …, protiv ovršenika: M. B., M., (sada na adresi: …), OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. D., odvjetnici iz Z., radi ovrhe ispražnjenjem i predajom u posjed, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-197/2019 od 4. travnja 2024., dana 26. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-197/2019 od 4. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je odgođena ovrha do donošenja pravomoćne odluke u parničnom postupku koji se vodi pod posl. br. P2191/2024 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe nije našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2., a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. - dalje: OZ) niti da bi počinio koju od bitnih povreda odredaba OZ.
5. Sud prvog stupnja je pozivom na čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a odgodio ovrhu na nekretninama ovršenika određenu na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Ovr-197/2019 od dana 07. ožujka 2023., nakon što je doneseno pravomoćno rješenje o dosudi te zaključak o predaji nekretnine u posjed ovrhovoditelju, jer je utvrdio da se radi o jedinoj nekretnini ovršenika u kojoj živi sa svojom obitelji te da bi iseljenjem za ovršenika i članove njegove obitelji nastala nenadoknadiva šteta.
6. Ovrhovoditelj se žali navodeći da u ovom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje te tvrdi da je ovrha određena temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine i zaključku o prodaji, a ne temeljem ugovora o kreditu u chf kao ovršne isprave.
7. Suprotno žalbenim navodima, ocjena je i ovog suda da su ispunjene su pretpostavke za odgodu ovrhe na nekretnini ovršenika do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod posl. br. P2191/2024 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini solemniziranog/potvrđenog po javnom bilježniku M. P. iz M. broj … od 14.07.2004. godine
7.1. Prema stanju spisa ovršna isprava na kojoj se temelji rješenje o ovrsi je Ugovor o kreditu, a ne pravomoćno rješenja o dosudi i zaključak o prodaji kako to tvrdi ovrhovoditelj, a koji je sklopljen u razdoblju na koji se odnosi i kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača u kojem je pravomoćno utvrđeno da je pravni prednik ovrhovoditelja H. d.d., (sada B. K. d.o.o.) kao jedan od utuženih banaka u tom postupku prilikom sklapanja ugovora o kreditima povrijedio kolektivne interese potrošača pa je stoga ovršenik kao korisnik kredita i pokrenuo pojedinačni parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti tog ugovora o kreditu, a ujedno se pozvao i na pravo na dom.
7.2. Dakle, ovršenik je Ugovor o kreditu sklopio u razdoblju na koji se odnosi kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača i kao tužitelj pokrenuo pojedinačni parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope prema odluci ovrhovoditelja te radi ništetne ugovorene valutne klauzule u CHF.
8. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.
9. U skladu s navedenim zaključkom, sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, a u ovom slučaju ovršni (prvostupanjski) sud, imaju ovlaštenje i dužnost da po službenoj dužnosti paze na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o tome je li takav prigovor bio istaknut.
10. Nadalje, u presudi u predmetu C-407/18 (K. c/a A. bank d.d.) u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 61. st. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
11. U vezi s tim valja navesti kako je u Obavijesti Europske komisije - Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.-92.), u vezi s praksom Suda
Europske unije, zauzeto pravno shvaćanje cit.:
"Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi" (C-243/08 P. G.).
12. Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača (C-618/10 B. E. de C., C- 415/11 A.; C-76/10 P. i C-77/14 R. R.).
13. To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi." (C-49/14 F.; C-176/17 P. C. P.; C-632/17 P. i C-448/17 E. K. S. i C-32/14 E. B. H.)"
13.1. S obzirom na to da je nesporno ovršenik pred prvostupanjskim sudom pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave, a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-1010/2021, iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud dužan u bilo kojem stadiju provedbe ovrhe, dakle i u stadiju namirenja ovrhovoditelja, u skladu s iznesenim zaključkom i Smjernicama, po službenoj dužnosti odgoditi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.
14. Prema tome, kumulativno su ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. u vezi s čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a za donošenje pobijanog rješenja i stoga je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalba ovrhovoditelja odbijena i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 26. lipnja 2024.
S u d a c:
Gabriela Topić Kordej, v.r.
