Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1480/2024-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Andree Boras-Ivanišević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. H., odvjetnice iz O., protiv tuženika O. B. H. d.d. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. T., odvjetniku iz O., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: 2 P-186/2024-9 od 27. ožujka 2024., dana 26. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se pobijano rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: 2 P- 186/2024-9 od 27. ožujka 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na nadležno postupanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke dok je u odluci pod točkom II. izreke odlučno da će se postupak nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka računala prilikom izračuna konverzije kredita ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari pozivom na odredbu članka 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a ocjenjujući da odluka suda u ovom predmetu ovisi o prethodnom rješenju pravnog pitanja od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZIDZPK/15. Naime, u obrazloženju pobijane odluke sud navodi kako u odnosu na pravno pitanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske nije donio jedinstveno pravno shvaćanje, pa kako su pravna shvaćanja koje zauzme Vrhovni sud Republike Hrvatske snagom pravnog autoriteta tog suda obvezujuća za sve nižestupanjske sudove, radi čega je sud odlučivši da sam ne rješava o navedenom prethodnom pitanju, donio pobijanu odluku temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

4. Osnovano žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke suda prvog stupnja držeći kako u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredaba članka 213. stavka 1. točka 1. ZPP-a na koju se pozvao prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja radi utvrđivanja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 41716/07 od 24. siječnja 2007., i isplate po osnovu preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi po valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivim kamatama nakon što su stranke zaključile i Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu, kojim su izvršili konverziju ugovorene valute iz predmetnog ugovora.

6. U obrazloženju pobijane odluke sud ističe kako je na službenoj mrežnoj stranici, nakon sjednice Građanskog odjela održane 13. i 20. prosinca 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske 21. prosinca 2022. objavio tri različita pravna shvaćanja od kojih niti jedno nije konačno službeno pravno shvaćanje Vrhovnog sudu Republike Hrvatske, jer do sada nije jedno od njih nije prošlo službenu evidenciju sudske prakse na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

6.1. U takvim okolnostima, cijeneći da je u nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 20. toč. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 22/22, 60/22 i 16/23), da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da u vezi pravnih učinaka dodataka ugovoru o kreditu zaključenih na temelju čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15 Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije donio službeno pravno shvaćanje, prvostupanjski sud suprotno navodima žalbe određuje prethodno pravno pitanje u konkretnom slučaju a to je : da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZIDZPK/15.

7. Međutim, odredba članka 213. stavka 1. ZPP-a, kojom je propisana ovlaštenje sud da odredi prekid postupka radi rješenja prethodnog pitanja odlučnog za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, takvu mogućnost predviđa ukoliko se o konkretnom pravnom pitanju vodi postupak pred nadležnim sudom ili tijelom, predmetom kojeg je rasprava o navedenom pravnom pitanju ili pak ukoliko se radi o nekom od taksativno navedenih razloga iz navedene odredbe.

8. Naime, prema odredbi članka 213. ZPP-a sud će prekid postupka odrediti i ako je:

1) odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.),

2) odlučio podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovora Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije.

Sud može odrediti prekid postupka:

1) ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna,

2) ako je zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovorā Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije već podnesen u drugom postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva, 3) u postupku u kojemu odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja, kad se na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova objavi rješenje kojim se dopušta prijedlog za zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava (glava tridesetdruga - b).

Protiv rješenja o prekidu postupka zbog podnošenja zahtjeva Sudu Europske unije (stavak 1. točka 2. ovoga članka) nije dopuštena žalba.

Ako je sud odredio prekid postupka zbog razloga iz stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, o prekidu postupka, odnosno podnošenju zahtjeva Sudu Europske unije dužan je obavijestiti ministarstvo nadležno za vanjske poslove uz dostavu sadržaja navedenog zahtjeva.

9. U konkretnom slučaju se ne radi niti o jednom od razloga taksativno navedenih u citiranoj odredbi članka 213. ZPP-a, koja s druge strane ne predviđa apstraktnu mogućnost suda da odredi prekid postupka dok se ne zauzme jedinstveno pravno shvaćanje od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja pa čak i kada se radi o prethodnom pitanju kao što je slučaju o ovoj pravnoj stvari u kojem ovisi odluka o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

10. U navedenom nisu bile ostvarene pretpostavke za donošenje pobijane odluke pozivom na odredbe članka 213. stavka 1. točka 1. te odredbe članka 215. stavak 4. ZPP-a, pa je slijedom naprijed izloženog, pobijano rješenje suda prvog stupnja valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na suđenje.

U Splitu 26. lipnja 2024.

Sutkinja:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.