REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2246/2018-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Beloša & Jukić j.t.d. u Zagrebu, protiv I-tuženika NG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tuženika VGO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tuženika KG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Dean Prelević, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5847/2015-2 od 12. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-394/14 od 15. lipnja 2015., u sjednici održanoj 26. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.799.001,75 kuna s pripadajućim zateznim kamatama kao i parnični trošak.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda prvog stupnja, reviziju je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu, pobijanu presudu preinačiti sukladno navodima iz revizije, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu štete koju su tuženici prouzročili tužitelju, s kojim su bili osnivači trgovačkog društva Alfa Atest d.o.o. (u trenutku podnošenja tužbe Alfa Atest-regija Jug d.o.o.) u jednakim udjelima (svaki od njih ima jedan udio nominalne vrijednosti 5.000,00 kuna i svaki od njih je član uprave s ovlaštenjem zastupati društvo), na način da su bez znanja i suglasnosti tužitelja osnovali trgovačko društvo Alfa Atest Novi d.o.o., u svrhu obavljanja identične djelatnosti kojima se bavi i postojeće društvo, te davanja imena (tvrtke) kao i postojećem društvo, na koje su bez znanja i suglasnosti tužitelja prebacili u cijelosti poslovanje zajedničkog društva.

7.1. Odredbom čl. 386. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnio reviziju. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

7.2. Obrazlažući bitnu povredu odredaba parničnog postupka, tužitelj navodi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, što nije u reviziji moguće, pozivom na odredbu čl. 385. ZPP (argumentum a contrario), kao i da je tužitelj u svojoj tužbi predložio provođenje saslušanja stranaka, da se provede knjigovodstveno vještačenje uz istovremenu pribavu službenih financijskih dokumenata FINE o završnom financijskom izvješću za oba društva, a sve u svrhu utvrđivanja uzročno posljedične veze između postupanja tuženika i štete koja je nastala tužitelju. Neprihvaćanjem prijedloga, tužitelj navodi da je presuda suda drugog stupnja nerazumljiva, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Suprotno navodima iz revizije, presuda suda drugog stupnja može se ispitati, jer je razumljiva. Naime, na str. 6 obrazloženja presude suda prvog stupnja dani su razlozi zbog čega je sud odbio saslušati svjedoka IG, dokaz saslušanja stranaka, knjigovodstveno i financijsko vještačenje, te prijedlog da se od FINE zatraži podatak o završnim izvješćima društava. Sud drugog stupnja prihvatio je zaključak suda prvog stupnja. Time, što sudovi nisu prihvatili tužiteljeve dokazne prijedloge ne znači da su presude nejasne. Pri tome, u reviziji, tužitelj je trebao određeno dati objašnjenje koje činjenice bi se utvrdile knjigovodstvenim vještačenjem, što bi se utvrdilo podacima od FINE o završnim financijskim izvješćima oba društva, a sve kraj pravilnog zaključka nižestupanjskih sudova da postupanje tuženika, osnivanje novog društva i promjenom naziva društva, ne predstavlja protupravno ponašanje koje bi bilo podobno za nastanak štete tužitelju.

9. Jednako tako, sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo. Naime, odredbom čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 11/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 112/12 - dalje: ZTD) propisano je da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkog društva i komanditori u komanditornom društvu ne odgovaraju za obvezu društva izuzev kada je to određeno tim zakonom. Stavkom 3. navedenog članka, propisano je, da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član društva ne odgovara za obvezu društva ne može se pozivati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

9. Dakle, u prvom redu, da bi tuženici odgovarali zbog proboja pravne osobnosti mora postojati obveza nekog od društava prema tužitelju, odnosno na strani tuženika mora postojati zloupotreba okolnosti da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva.

10. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak sudova, da obzirom da tužitelj nije dokazao da je vjerovnik društva, odnosno da ima tražbine prema bilo kojem od društava čiji su članovi tuženici, ne dolazi do primjene ovog instituta.

11. Pri tome, činjenica što su tuženici osnovali novo društvo, te na njega prenijeli cjelokupno poslovanje, predstavlja njihovu poduzetničku odluku, koja nije protupravna, te time, nije mogla biti nanesena šteta društvu koje je osnovano od strane tužitelja i tuženika, pa da bi tužitelj imao nekakvu tražbinu prema društvu.

12. Također, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova, da tužitelj nije dokazao da bi stekao tražbinu na isplatu dobiti novoosnovanog društva Alfa atest d.o.o., iz razloga što prema njegovim tvrdnjama nije član tog društva, pa samim time mu ne pripada niti dobit.

13. Osim toga, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužitelj nije dokazao da je vjerovnik nekog od spomenutih društva, po bilo kojoj drugoj pravnoj osnovi.

14. Konačno, obzirom na utvrđene činjenice, ne postoji odgovornost tuženika pozivom na odredbu čl. 273. ZTD, jer poslovna odluka osnivanja novog društva ne predstavlja nesavjesno poslovanje kao niti iskorištavanje utjecaja u društvu, zbog čega bi tužitelj imao osnovu potraživati naknadu štete kako pozivom na odredbu čl. 252. ZTD tako i odredbu čl. 273. ZTD.

15. Slijedom iznesenog, kako revizija tužitelja nije osnovana to je valjalo pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

Zagreb, 26. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa