REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-806/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V., OIB …, iz O., …, kojeg zastupa punomoćnica I. J., odvjetnica u V., protiv tuženice E.&S. B. d.d., OIB …, sa sjedištem u R., …koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1473/2022-3 od 26. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-344/2019-29 od 20. lipnja 2022., u sjednici održanoj 26. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1473/2022-3 od 26. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-344/2019-29 od 20. lipnja 2022. Prijedlog je utemeljen na odredbi članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:
„1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?
2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?
3. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 - dalje: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?
4. Mogu li zakonske zatezne kamata na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora, poslovni broj VTS Pž-7129/13 i poslovni broj VTS Pž-6632/17?
5. Smatra li se ispravnim da sud visinu potraživanja tužitelja prema tuženici utvrđuje na način da prilikom izračuna ukupnog iznosa preplate s osnove promjenjive kamatne stope izvrši uračunavanje iznosa koji su mu manje plaćeni uslijed niže kamatne stope?“.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP vijeće revizijskog suda ocjenjuje da pravna pitanja koja je tuženica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primi, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, u pogledu prvog i četvrtog pitanja, pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr. (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-3453/2023 od 8. studenoga 2023., Revd-2453/2023 od 5. rujna 2023. i dr.).
4.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, valja odgovoriti da razlozi važnosti na koje u svom cjelokupnom prijedlogu tuženica ukazuje, ne upućuju na to da bi u odnosu na ovo pitanje nekoj stranci u postupku pred domaćim sudovima bila pružena pravna zaštita drugačija od one pružene u ovom postupku.
4.3. Što se, pak, tiče trećeg naznačenog pitanja, valja odgovoriti da je pravno shvaćanje u pobijanoj presudi primarno naslonjeno na prvostupanjsko utvrđenje da dokazi saslušanjem tužitelja, svjedoka i javnog bilježnika na okolnost informiranosti tužitelja o uvjetima Ugovora o kreditu koji su predloženi tek tijekom glavne rasprave, iako ih je tuženica mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka. Naime, sud takve dokazne prijedloge nije dužan uzeti u obzir u stadiju glavne rasprave jer je to u skladu s ograničenjem propisanim odredbom članka 299. stavka 3. ZPP, a to ograničenje ima legitiman cilj koji se sastoji u osiguranju većeg stupnja učinkovitosti građanskoga parničnog postupka i discipliniranja svih sudionika tog postupka.
4.4. O odgovoru na peto postavljeno pitanje ne ovisi odluka u sporu zato što su nižestupanjski sudovi utvrdili da u razdoblju otplate kredita nije bilo slučajeva kada je kamatna stopa bila manja.
4.5. U odnosu na potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu kao razloga važnosti, ovaj sud ocjenjuje da navodi sadržani u predmetnom prijedlogu ne upućuju na pouzdan zaključak o takvoj potrebi, makar ne u stupnju koji bi opravdavao intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP dopuštenjem revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
