REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3934/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse, predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-613/2022-2 od 6. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr- 146/2018-27 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 26. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-613/2022-2 od 6. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-146/2018-27 od 26. svibnja 2022.

2. U prijedlogu je naznačeno pet pravnih pitanja za koja podnositeljica nalazi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu iz razloga navedenih u odredbi članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Naznačena pitanja glase:

1. Trebaju li sudovi obrazložiti zašto u cijelosti prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka nalazeći ga stručnim i nepristranim, ako je taj nalaz suprotan službenoj dokumentaciji tuženice, iskazima saslušanih svjedoka predloženih po tužitelju, posebno u slučaju kada sam vještak navodi da je prilikom izrade nalaza sam proizvoljno odredio u koje je vrijeme unutar 24 sata tužitelj imao osam sati odmora, u a u kojem razdoblju je imao osam sati prekovremenog rada;

2. Je li skladu s izraženim pravnim shvaćanjem VS RH da "pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno Kolektivnom ugovoru službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke", stav iznesen u citiranoj presudi i rješenju koji je rezultirao prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, a koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka koje se temelji na dokazima i ne sadrži stvarno odrađene sata rada, već prekovremene sate proizvoljno određene od strane vještaka;

3. Trebaju li sudovi u sudskoj odluci koju temelje na iskazu i mišljenju vještaka, pored reproduciranja nalaza i mišljenja vještaka, iznijeti jasan i određen stav u odnosu na taj dokaz te obrazložiti činjeničnu i pravnu osnovu zbog koje se prihvaća nalaz i mišljenje vještaka;

4. Je li tužitelj dužan dokazati postojanje i visinu svoje tražbine, a sud dati određen zadatak vještaku sukladno utvrđenim satima prekovremenog rada;

5. Može li vještak u slučaju kada mu nije zadan precizan zadatak proizvoljno odrediti kada se obavlja prekovremeni rad, posebno ako je isto suprotno iskazima svjedoka?

3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije te mu se usprotivio i predložio ga odbaciti zbog nedopuštenosti.

4. Postupajući suglasno odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavaka 1.

5. ZPP ovaj sud ocjenjuje da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Naime, u ovom je postupku tužitelj, kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaje pomorske policije Šibenik, zatražio od tuženice kao svog poslodavca isplatu naknade za obavljeni rad dulji od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad) u razdoblju 2013./2014. u ukupnom iznosu od 7.953,77 kuna (1.055,64 EUR)[1] s pripadajućom kamatom. Sudovi su prihvatili njegov zahtjev nakon što su utvrdili da neisplaćeni dodaci na plaću prema KU za utuženo razdoblje od kolovoza 2013. godine do lipnja 2014. godine iznose upravo 7.953,77 kuna (1.055,64 EUR) bruto s dospijećem po mjesecima i mjesečnim datumima isplate plaće tužitelju u utuženom razdoblju. Prihvaćajući tužbeni zahtjev sudovi su se pozvali na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u brojnim odlukama, primjerice broj (Revr-753/2009-2 od 17. studenoga 2009., Revr-1604/2014-2 od 15. studenoga 2016., Revr-382/2014-2 od 21. prosinca 2016., Revr-2044/2015-2 od 6. prosinca 2016., Revr-1318/2016-2 od 26. listopada 2016. i dr.) donesenim u činjenično i pravno identičnim predmetima.

6. Naznačenim pitanjima tuženica u osnovi osporava utvrđenu činjenicu visine tužbenog zahtjeva, iako je već u drugostupanjskoj presudi tuženici odgovoreno da ni u žalbenom postupku nisu razmatrani njezini navodi kojima osporava činjenice zbog ograničenja iz članka 467. stavka 2. u vezi s člankom 458. stavkom 1. ZPP s obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti. S druge strane, tuženica postavljenim pitanjima polazi od netočne činjenične tvrdnje da sudovi nisu obrazložili zašto prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka, što je u suprotnosti sa sadržajem pobijane presude. S tim u vezi, a kod činjenice da se pitanja tuženice tiču osporavanja visine tužbenog zahtjeva, pa se uzimaju kao činjenična pitanja, valja odgovoriti da važna pitanja zbog kojih se revizija može dopustiti nisu činjenična, već samo pravna (arg. iz članka 385.a stavka 1. ZPP).

7. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP dopuštenjem revizije, na temelju odredbe članka 392. stavka 1. u vezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP, riješeno kao u točki I. izreke.

8. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, slijedom čega je ovaj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je riješeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 26. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa