REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-462/2017-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A., H., zastupanog po punomoćniku P. J. i J. P., odvjetnicima u S., protiv tuženika M. C., Njemačka, zastupana po punomoćniku M. H., odvjetniku u H., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2132/2016 od 19. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Pn-626/2015 od 21. siječnja 2016., u sjednici održanoj 26. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2132/2016 od 19. siječnja 2017. kao i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Pn-626/2015 od 21. siječnja 2016. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Dužna je tužena M. C., OIB ..., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju J. A. OIB ..., na ime naknade štete, iznos od 50.000 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju domicilna banka S. G. – S. b. d.d. plaća na devizne štedne uloge u valuti glavnog duga po viđenju koja teče od 06. siječnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 31.srpnja 2015 g. po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima i odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015.g. do isplate po stopi iz čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

2. Dužna je tužena M. C., OIB ..., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju J. A. OIB ... parnični trošak u iznosu od 85.187,50 kn/ 11.306,32 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 7838.94 EUR 59.062,50 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos 50.000 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže naznačeno u točci I/I izreke i to sve u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, te na ime troškova postupka iznos od 85.187,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže označeno u izreci.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) izjavila tuženica, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu odluku, podredno istu odluku preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Nije podnesen odgovor na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U konkretnom slučaju, tužitelj potražuje naknadu štete s naslova izmakle dobiti, a iz razloga jer da je postupanjem tužene, tj. prodajom predmetne nekretnine T.D. H. d.o.o. J., isti izgubio iznos od 50.000 eura, koji je trebao dobiti prodajom te iste nekretnine trećoj osobi M. R. iz Kanade.

8. Na temelju utvrđenja:

- da su tužitelj i tuženica zaključili predugovor o kupoprodaji nekretnina "U H., 26.

08.č 2003. godine", predmet kojeg je bilo preuzimanje obveze na sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji za nekretninu č.zgr. 333/2 k.o. H., zgrada, površine 94 m2;

-da je prilikom zaključivanja tog predugovora tužitelj isplatio tuženoj iznos od 5.000 eura;

-da je obveza zaključenja glavnog ugovora i isplate cjelokupno ugovorene cijene bila dogovorena zaključno do 31. 12. 2004. godine na način da je na strani kupca, osim tužitelja mogla nastupiti bilo koja treća pravna ili fizička osoba;

-da je tužitelj kao prodavatelj zaključio predugovor o prodaji "U H., 04. 09. 2004. godine" te iste nekretnine sa kupcem M. R. za kupoprodajnu cijenu od 130.000 eura;

- da je M. R. kanadski državljanin

-da tužitelj na ime predugovora "U H., 04. 09. 2004." nije primio nikakvu isplatu, dakle, niti dogovorenu kaparu u iznosu od 20.000 eura;

- da je u čl.3. d/ predugovora "U H., 04. 09. 2004. godine" navedeno da su stranke suglasne da se glavni ugovor dostavi na suglasnost nadležnim tijelima RH, te će pod uvjetom dobivanja suglasnosti biti poduzete sve daljnje radnje provođenja poreznog postupka i upisa u javne knjige,

-da je tužena predmetnu nekretninu prodala trećoj osobi i to T.D. H. d.o.o. J., sudovi u postupku prihvatili su tužbeni zahtjev ocjenjujući kako je prodajom predmetne nekretnine tvrtki H. d.o.o. tužena onemogućila tužitelja u stjecanju prava vlasništva te pričinila štetu tužitelju a koja se ogleda u razlici cijene po kojoj je trebao kupiti nekretninu (80.000 eura) i cijene po kojoj je tu nekretninu trebao prodati M. R. (130.000 eura), pri tom zaključujući kako je potpuno izvjesno da bi Ministarstvo pravosuđa izdalo suglasnost na ugovor o prodaji predmetne nekretnine, jer se nije radilo o nekretnini na kojoj stranci ne mogu steći pravo vlasništva, pa da se stoga radi o šteti od 50.000 eura koju je tužitelj pretrpio u vidu izgubljene dobiti.

9. Ovakav zaključak sudova u postupku ne može se prihvatiti te su stoga osnovani revizijski navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

10. Naime, prema ocjeni ovog suda pogrešna je ocjena sudova u postupku o postojanju uzročno posljedične veze kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu (čl. 154. i 189. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96 i 112/99, 88/01).

11. Kada tužitelj nije dokazao da je u trenutku sklapanja predugovora s trećom osobom, M. R., stranim državljaninom, ishodio ili bar zatražio ishođenje suglasnosti na ugovor o prodaji predmetne nekretnine od nadležnog ministarstva, ne može se prihvatiti zaključak sudova da je tužitelj dokazao kako je potpuno izvjesno da bi Ministarstvo pravosuđa izdalo suglasnost na ugovor o prodaji predmetne nekretnine u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/06 – dalje: ZVDSP). Pri tome, izvjesnost podrazumijeva pouzdanost u odnosu na sigurnost nastupanja određene činjenice, pa zaključak drugostupanjskog suda o izvjesnosti nije prihvatljiv jer ne upućuje u potpunosti na sigurnost i pouzdanost ishoda postupka u kojem u konačnici odlučuje nadležni ministar, već eventualno može upućivati na vjerojatnost.

12. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tuženice i nižestupanjske presude preinačiti, te odbiti tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

13 .Ujedno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP valjalo odlučiti i o troškovima cijelog postupka. Tuženici je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku, koji se sastoji od troška zastupanja u postupku pred sudom prvog stupnja i sastava žalbe, a koja nagrada je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 91/04, 59/07, 148/09 – dalje: OT). Tako je tuženici sukladno Tbr. 7 OT priznat trošak sastava odgovora na tužbu 500 bodova, po 50 bodova na ime sastava podnesaka od 15.12.2013. i 25.12.2015., zatim po 500 bodova na ime pristupa na 7 ročišta sukladno Tbr. 9. točka 1. OT te 625 bodova na ime sastava žalbe sukladno Tbr. 10. točka 1. OT. Tuženici je tako ukupno priznato 4725 bodova,a kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna u smislu Tbr. 50. OT, što ukupno iznosi 47.250,00 kuna, na koji iznos je dodan iznos PDV-a od 25% od 11.812,50 što ukupno iznosi 59.062,50 kuna.

14. Na osnovu svega izloženog valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke.

15. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 26. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.