Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-187/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. I. OIB.: ….., iz V., U.. M. K. 1a, zastupane po punomoćnicima iz O. društva H. & Z. & B. B. j.t.d. iz V., S. 7/B, protiv tuženika Z. banke d.d., OIB ….., Z., T. bana J. J. 10, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva M., K. i partneri d.o.o. iz Z., L. 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-51/2023-23 od 15. prosinca 2023., u sjednici održanoj 26. lipnja 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice Z. I. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-51/2023-23 od 15. prosinca 2023. pod toč. IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu broj 3210549384 sklopljenog između tužitelja D. I., M. K. 1A, V., OIB ….. i tuženika Z. banke d.d. T. bana J. J. 10, Z., OIB ….. od dana 16. kolovoza 2007. godine u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, pa stoga isti članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane već se ima primijeniti ugovorna kamata od 5,20%.

II. Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu broj …… sklopljenog između tužitelja D. I., M. K. 1A, V., OIB ….. i tuženika Z. banke d.d. T. bana J. J. 10, Z., OIB ….. od dana 16. kolovoza 2007. godine u dijelu koji se odnosi na otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja pa stoga isti članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

III. Nalaže se tuženiku Z. banka d.d., T. bana J. J. 10, Z. isplatiti tužiteljici Z. I. iz V., M. K. 1a, iznos od 2.081,86 EUR / 15.685,78 HRK (dvijetisućeosamdesetjedaneuro i osamdesetšestcenta

petnaesttisućašestoosamdesetpetkuna i

sedamdesetosamlipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 6,22 EUR / 46,86 HRK od 10.11.2008. do isplate

- 4,73 EUR / 35,66 HRK od 10.12.2008. do isplate

- 17,07 EUR / 128,64 HRK od 10.1.2009. do isplate

- 18,99 EUR / 143,10 HRK od 10.2.2009. do isplate

- 25,12 EUR / 189,24 HRK od 10.3.2009. do isplate

- 16,48 EUR / 124,14 HRK od 10.4.2009. do isplate

- 16,41 EUR / 123,65 HRK od 10.5.2009. do isplate

- 10,60 EUR / 79,90 HRK od 10.6.2009. do isplate

- 15,76 EUR / 118,77 HRK od 10.7.2009. do isplate

- 13,66 EUR / 102,93 HRK od 10.8.2009. do isplate

- 15,24 EUR / 114,80 HRK od 10.9.2009. do isplate

- 12,72 EUR / 95,87 HRK od 10.10.2009. do isplate

- 14,25 EUR / 107,34 HRK od 10.11.2009. do isplate

- 14,53 EUR / 109,46 HRK od 10.12.2009. do isplate

- 19,22 EUR / 144,81 HRK od 10.1.2010. do isplate

- 22,35 EUR / 168,43 HRK od 10.2.2010. do isplate

- 21,16 EUR / 159,46 HRK od 10.3.2010. do isplate

- 25,84 EUR / 194,68 HRK od 10.4.2010. do isplate

- 28,09 EUR / 211,68 HRK od 10.5.2010. do isplate

- 34,90 EUR / 262,98 HRK od 10.6.2010. do isplate

- 39,72 EUR / 299,24 HRK od 10.7.2010. do isplate

- 33,48 EUR / 252,25 HRK od 10.8.2010. do isplate

- 51,66 EUR / 389,20 HRK od 10.9.2010. do isplate

- 43,77 EUR / 329,79 HRK od 10.10.2010. do isplate

- 45,04 EUR / 339,38 HRK od 10.11.2010. do isplate

- 52,34 EUR / 394,35 HRK od 10.12.2010. do isplate

- 64,00 EUR / 482,18 HRK od 10.1.2011. do isplate

- 51,35 EUR / 386,86 HRK od 10.2.2011. do isplate

- 55,13 EUR / 415,35 HRK od 10.3.2011. do isplate

- 50,30 EUR / 378,98 HRK od 10.4.2011. do isplate

- 60,80 EUR / 458,12 HRK od 10.5.2011. do isplate

- 70,58 EUR / 531,76 HRK od 10.6.2011. do isplate

- 73,15 EUR / 551,14 HRK od 10.7.2011. do isplate

- 115,27 EUR / 868,48 HRK od 10.8.2011. do isplate

- 75,71 EUR / 570,46 HRK od 10.9.2011. do isplate

- 70,81 EUR / 533,52 HRK od 10.10.2011. do isplate

- 71,13 EUR / 535,96 HRK od 10.11.2011. do isplate

- 71,15 EUR / 536,08 HRK od 10.12.2011. do isplate

- 76,62 EUR / 577,29 HRK od 10.1.2012. do isplate

- 79,82 EUR / 601,42 HRK od 10.2.2012.do isplate

- 80,22 EUR / 604,45 HRK od 10.3.2012. do isplate

- 78,06 EUR / 588,14 HRK od 10.4.20.12. do isplate

- 79,16 EUR / 596,44 HRK od 10.5.2012. do isplate

- 81,53 EUR / 614,28 HRK od 10.6.2012. do isplate,

- 78,78 EUR / 593,56 HRK od 10.7.2012. do isplate

- 78,94 EUR / 594,70 HRK od 10.8.2012. do isplate

sa zateznom kamatom tekućom od 10.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015 do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa od 2.081,86 EUR / 15.685,78 HRK do iznosa od 2.539,75 EUR / 19.135,72 HRK.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.177,09 EUR / 8.868,78 HRK sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.“

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. IV. i V. izreke žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi ističe da sud pogrešno navodi da se tužiteljica poziva na presude iz kolektivnog spora odnosno tužiteljica se na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu ne poziva na presude i utvrđenja u kolektivnom postupku dok se u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na valutnu klauzulu poziva na istu. Tužiteljica je prije svega tražila utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu, a pozivanje na ništetnost ne zastarijeva pri čemu se poziva na čl. 328. Zakona o obveznim odnosima. Također u svezi s tim poziva se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. prema kojem zastara počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke kojim je utvrđena ništetnost ugovora, a ne od trenutka ispunjenja obveze ništetnog ugovora. Prema tome, pogrešno je prihvaćen prigovor zastare u odnosu na potraživanje koje proizlazi iz nišetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Ništetnost te odredbe utvrđena je tek pobijanom presudom. Slijedom pogrešnog utvrđenja sud je pogrešno primijenio i materijalno pravo vezano uz odlučivanje o prigovoru zastare. Također je počinio i bitnu povredu postupka budući da se presuda u dijelu koji se pobija temelji na proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Upućuje na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku navodeći kako se fizičke i pravne osobe mogu, ali i ne moraju pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora. Kako potraživanje tužiteljice nije ni u kojem dijelu u zastari te je sud trebao odbiti prigovor zastare i prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti trebao je u cijelosti dosuditi trošak uzimajući u obzir 100% uspjeh tužiteljice u parnici. Slijedom navedenog predlaže uvažiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a podredno u tom dijelu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje uz dosudu troškova žalbe tužiteljici.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja odlučujući u dijelu pod toč. IV. i V. izreke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da je izreka pobijane presude u navedenom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 457,89 eur / 3.449,97 kn koji se odnosi na razliku više plaćene promjenjive kamatne stope.

9. Među strankama nije sporno da su prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 16. kolovoza 2007. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (dalje: Ugovor) u iznosu od 17.330,48 CHF u protuvrijednosti u hrvatskim kunama prema srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, na rok vraćanja od 60 mjeseci na koji se zaračunavaju kamate od 5,20% godišnje (čl. 2.).

9.2. Nadalje, nije sporno da je prednik tužiteljice podnio predmetnu tužbu 6. listopada 2021. kojom je, između ostalog, zahtijevao i pravomoćno ishodio (tuženik nije izjavio žalbu na prvostupanjsku presudu), utvrđenje ništetnim odredbe čl. 2. Ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika te da je po stalnoj sudskoj vještakinji za ekonomiju, financije i računovodstvo V. S. O. utvrđeno da preplata na ime promjenjive kamatne stope iznosi 457,89 EUR / 3.449,94 kn.

10. Međutim, prvostupanjski sud je pobijanim dijelom presude odbio tužbeni zahtjev za navedeni iznos, a tako donesenu odluku obrazlaže osnovanošću tuženikova prigovora zastare. Naime, zastarni rok kod stjecanja bez osnove da iznosi 5 godina, pa kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je tužiteljica saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz Ugovora da je rok zastare počeo teći od 13. lipnja 2014., a kako je tužba podnesena 5. listopada 2021. da je nastupila zastara potraživanja po preplati razlike po promjenjivoj kamatnoj stopi.

11. Dakle, sporna je ostala primjena materijalnog prava u svezi osnovanosti prigovora zastare.

12. Tužiteljica se u žalbi poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici od 30. siječnja 2020. prema kojem:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

13. Međutim, naknadno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. objedinjeno je pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF te je na sjednici postavljeno pravno pitanje:

„Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.“

13.1. Tada je zaključeno da je pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev- 2245/2017-2).

13.2. Također je u odnosu na pitanje: ''Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“ odgovoreno: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe''.

13.3. Nadalje zaključeno je i da: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

13.4. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća navedena pravna shvaćanja koja su i obvezna za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda po čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).

14. Dakle, polazeći od toga da je pravno shvaćanje na koje se poziva tužiteljica općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud ocjenjuje da žalbeni navodi u svezi s istim ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda budući da, iako se tužiteljica u činjeničnoj osnovi tužbe nije pozivala na postupak kolektivne zaštite potrošača u svezi utvrđenja koja se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, – zastara njezinog individualnog restitucijskog zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača jer je ništetnost ustanovljena već u tom postupku kolektivne zaštite potrošača.

14.1. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj Pž-7129/2013 te zastara nastupa 13. lipnja 2019., a kako je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 6. listopada 2021., slijedi da je prigovor zastare osnovan kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud s obzirom da je protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO.

15. Žalbeni navodi tužiteljice nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka kojom odlukom je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka budući da je ista odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.).

16. Slijedom svega iznesenog valjalo je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

17. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena, kao i rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

U Zadru, 26. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte