Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-558/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m. o., OIB: …, Z., …, koga zastupa A.V. dipl. iur., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8923/23-7 od 3. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja H. z. z. m. o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8923/23-7 od 3. travnja 2024. pod toč. I izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.524,86 eur/86.834,02 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 02.08.2023. do isplate, u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud žalbu uvaži kao osnovanu te pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, a podredno ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP), na postojanje kojih ovaj sud po čl. 365. st. 2. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmetom spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete na ime isplaćene invalidske mirovine D. H. za razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. lipnja 2023. u opsegu od 80%, a sve temeljem odredbe čl. 161., u vezi odredbe čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 57/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18 i 119/20 dalje u tekstu ZOMO).

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da se dana 14. veljače 1997. u Z., dogodila prometna nezgoda na način da je M. Š., upravljajući osobnim vozilom reg. oznake …, koje je policom od … bilo osigurano kod tuženika, postupajući protivno odredbi čl. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 59/96) uslijed neprilagođene brzine kretanja na mokrom kolniku, izgubio kontrolu na vozilom te prednjim lijevim dijelom vozila naletio na zadnju desnu stranu osobnog vozila reg. oznake … koje je bilo zaustavljeno u koloni vozila, jer je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, a u kojem vozilu se kao putnica nalazila D. H., koja je u predmetnoj nezgodi zadobila teške tjelesne ozljede,

- da su D. H., zadobivene ozljede u prometnoj nezgodi od 14. veljače 1997., priznate kao ozljeda na radu.

- da je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja Republike Hrvatske od 18. studenoga 1998., utvrđeno da je D. H., uslijed priznate ozljede na radu, nastao gubitak sposobnosti za rad te joj je od 29. rujna 1998. priznato pravo na invalidsku mirovinu,

- da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. lipnja 2023., na ime invalidske mirovine, D. H., isplatio ukupno 14.406,07 EUR, od čega 80% iznosi 11.524,86 EUR,

- da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj u smislu odredbe čl. 178. st. 4., u vezi odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 dalje: ZOO), pri čemu između stranaka nije sporno kako je osiguranici tužitelja ozljeda zadobivena u predmetnom štetnom događaju priznata kao ozljeda na radu, radi koje joj je u 100% priznato pravo na invalidsku mirovinu, te

- da između stranaka nije sporno da je osiguranici tužitelja, a u sudskom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-7487/01, utvrđeno kako je ozljeda na radu priznata iz predmetne prometne nezgode, utjecala na ukupnu invalidnost sa 80% i bolest sa 20%.

8. Slijedom iznesenog, opravdano je sud i po mišljenju ovog suda na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Naime, u sporovima koje pokreće H. z. z. m. o. protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020.), odnosno u konkretnom slučaju je valjalo primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP iz koje proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

9.1. Dakle, budući je prema rješenju tužitelja od 18. studenoga 1998. njegovoj osiguranici D. H. zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad, te joj je počevši od 29. rujna 1998. priznato pravo na invalidsku mirovinu, čijom isplatom bi načelno tužitelj trpio štetu te je uzrok nastale invalidnosti ozljeda na radu, to je u ovom slučaju valjalo primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP, međutim kako je tužitelj svojoj osiguranici u utuženom razdoblju isplaćivao invalidsku mirovinu na temelju ozljede na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, iz čega jasno proizlazi da tužitelj nije dokazao da trpi štetu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava opravdano odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (tako odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1354/2016-2 od 18.05.2021.).

10. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP.

11. U nepobijanom dijelu pod toč. II izreke presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 26. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.