REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki Kraj 48, 32270 Županja
Poslovni broj: Pp-1126/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Draženu Godi, uz sudjelovanje zapisničara Marine Leutar, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe P. j.d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge i odgovorne osobe u pravnoj osobi L. B., zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22) dalje u tekstu: Zakon o zaštiti potrošača, pokrenutog povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava u Županji, Klasa: 336-02/23-01/4891, Urbroj: 443- 02-01-22-23-3 od 03. srpnja 2023. godine, dana 26. lipnja 2024. godine javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona ("Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dalje u tekstu: Prekršajni zakon
I-okrivljena pravna osoba P. jd.o.o. za ugostiteljstvo i usluge, OIB: …, MBS: …, sa sjedištem u Ž.,
II-okrivljena odgovorna osoba L. B., OIB: …, prebiva u Ž., direktor trgovačkog društva
oslobađaju se optužbe
da su od dana 02. siječnja do 01. veljače 2023. godine u ugostiteljskom objektu … u Ž.,
…, koji posluje u sastavu trgovačkog društva P. j.d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge, neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine, pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 01. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga i na taj način je koristio nepoštenu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., 34., 35. stavkom 1. i 2. podstavkom 4. Zakonom o zaštiti potrošača, na način da su u periodu od 02. siječnja 2023. godine do 01. veljače 2023. godine, a nakon 31. prosinca 2022. godine, odnosno neposredno nakon uvođenja eura dana 01. siječnja 2023. godine kao službene valute, povećali maloprodajne cijene usluga koje se pružaju:
- Kava sa mlijekom po cijeni 1,19 eura/9,00 kuna 31. prosinca 2022., odnosno po cijeni od 1,50 eura/11,30 kuna 01. siječnja 2023., što predstavlja povećanje cijena od 26,05 %,
-Capuccino po cijeni od 1,33 eura/10,00 kuna 31. prosinca 2022., odnosno po cijeni od 1,50 eura/11,30 kuna 01. siječnja 2023., što predstavlja povećanje cijena od 12,78 %,
-Čaj po cijeni 1,33 eura/10,00 kuna 31. prosinca 2022., odnosno po cijeni od 1,50 eura/11,30 kuna 01. siječnja 2023., što predstavlja povećanje cijena od 12,78 %,
-Schweps po cijeni od 1,99 eura/15,00 kuna 31. prosinca 2022., odnosno po cijeni od 2,00 eura/15,10 kune 01. siječnja 2023., što predstavlja povećanje cijena od 0,50 %,
-Coca cola po cijeni od 1,99 eura/15,00 kuna 31. prosinca 2022., odnosno po cijeni od 2,00 eura/15,10 kune 01. siječnja 2023., što predstavlja povećanje cijena od 0,50 %,
-Pivo Heiniken 0,25 l po cijeni 1,99 eura/15,00 kuna 31. prosinca 2022., odnosno po cijeni od 2,00 eura/15,10 kune 01. siječnja 2023., što predstavlja povećanje cijena od 0,50 %,
-Old. H. bef bur. po cijeni 5,97 eura/45,00 kuna 31. prosinca 2022., odnosno po cijeni od 7,00 eura/52,74 kuna 01. siječnja 2023., što predstavlja povećanje cijena od 17,25 %,
-Tortilja piletina po cijeni od 5,97 eura/45,00 kuna 31. prosinca 2022., odnosno po cijeni od 7,00 eura/52,74 kuna 01. siječnja 2023., što predstavlja povećanje cijena od 17,25 %,
-Pileća prsa žar po cijeni od 5,97 eura/45,00 kuna 31. prosinca 2022., odnosno po cijeni od 9,00 eura/67,81 kuna 01. siječnja 2023., što predstavlja povećanje cijena od 17,25 %,
-Rolovana piletina po cijeni od 7,96 eura/60,96 kuna eura/45,00 kuna 31. prosinca 2022., odnosno po cijeni od 7,00 eura/52,74 kuna 01. siječnja 2023., što predstavlja povećanje cijena od 13,07 %,
dakle, okrivljeni u svojem poslovanju koriste zavaravajuće radnje, odnosno koriste se nepoštenom poslovnom praksom u odnosu prema potrošačima prije i u vrijeme sklapanja pravnog posla u poslovnim prostorijama,
pa da su time počinili prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača.
Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured …, Ispostava u … podnio je 07. kolovoza 2023. godine optužni prijedlog okrivljene pravne osobe P. j.d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge i okrivljene odgovorne osobe L. B., zbog prekršaja opisanog činjenično i pravno u izreci ove presude.
2. Ispitujući optužni prijedlog tužitelja, sud je utvrdio da djelo za koje se okrivljenici terete, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.
3. Naime, optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavlja se tereti da su prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., članka 34., članka 35. stavak 1. i 2. podstavak 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) koju je koristio u odnosu prema potrošačima na način da su povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje Eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji ugostiteljskih usluga.
4. Tužitelj, dakle smatra da su okrivljenici koristili poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., članka 34., članka 35. stavak 1. i 2. podstavak 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22), a koje odredbe se odnose i na zavaravajuću poslovnu praksu i na agresivnu poslovnu praksu, dok se prema činjeničnom opisu djela okrivljenici terete samo za agresivnu poslovnu praksu, dakle tužitelj u optužnom prijedlogu ne konkretizira pod koji oblik nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse treba podvesti postupanje okrivljenika odnosno podizanje maloprodajnih cijena ugostiteljskih usluga nakon 31. prosinca 2022.
5. Odredbom članka 33. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.
6. Odredbom članka 34. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) propisano je:
(1) Poslovna praksa je nepoštena:
- ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i
- ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.
(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektivne prosječnog člana te skupine potrošača
(3) Odredba stavka 2. ovog članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.
(4) Nepoštenom poslovno praksom posebno se smatra:
- zavaravajuća poslovna praksa i
- agresivna poslovna praksa
7. Odredbom članka 35. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) propisano je:
(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
(2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:
1. postojanje ili priroda proizvoda
2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu
3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda
4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu
5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka
6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja
7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke
8. rizici kojima potrošač može biti izložen.
(3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:
1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu
2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja 3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.
8. Prema gore citiranim zakonskim odredbama, ponašanje okrivljenika - povećanje maloprodajnih cijena, na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse te niti jedna od spomenutih zakonskih odredaba ne uređuje neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj korištenjem uvođenja eura 1. siječnja 2023. kao službene valute, kao oblik nepoštene i agresivne poslovne prakse.
9. Naime, povećanje maloprodajne cijene, u smislu odredbe članka 35. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22), nije posebno navedeno kao okolnost na koju se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, a tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz citirane zakonske odredbe se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje maloprodajnih cijena od 1. siječnja 2023., na način opisan u izreci ove presude, podveo pod bilo koju od okolnosti pa tako ni pod okolnost iz točke 4. stavka 2. članka 35. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) niti je objasnio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluku potrošača.
10. Nadalje, sud nije našao da bi neopravdano povećanje maloprodajnih cijena, na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu, bilo podvedivo pod gore citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje se odnose na agresivnu poslovnu praksu.
11. Naime, iz činjeničnog opisa djela u optužnom prijedlogu ne proizlazi da su okrivljenici prema potrošačima koristio bilo kakav oblik uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju ili nedopušteni utjecaj, što su bitna obilježja agresivne poslovne prakse, a koje bi mogle kod potrošača utjecati na slobodu izbora u vezi odluke o kupnji ugostiteljskih usluga okrivljenika.
12. Slijedom navedenog sud je na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenike oslobodio optužbe za djelo koje im se tim optužnim prijedlogom stavlja na teret, jer djelo nije prekršaj, a uslijed te odluke troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda sukladno odredbi članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona.
Na temelju iznijetog, riješeno je kao u izreci.
U Županji 26. lipnja 2024. godine
Zapisničar:
Sudac:
Marina Leutar, v.r.
Dražen Goda, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Okrivljenoj pravnoj osobi P. j.d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge
2. Okrivljenoj odgovornoj osobi L. B.
3. Tužitelju
4. Spis
