Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-656/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari B. B. iz V., M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. B. G. odvjetnica u R., protiv tuženika E. osiguranja d.d. iz Z., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. G. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pn-89/2023-6 od 6. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Žalbe stranaka se odbijaju kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-89/2023-6 od 6. srpnja 2023. (točka I i II izreke).

II Odbijaju se zahtjevi stranaka da im protivna stranka naknadi troškove žalbe kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

" I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. iz Z., (čiji je OIB: …) da na ime naknade štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 01. srpnja 2015. godine do 30. lipnja 2018. godine isplati tužitelju B. B. iz V., M., (čiji je OIB: …) iznos od 1.765,47 € ili 13.301,93 kn (slovima: jedna tisuća sedamsto šezdeset i pet eura te četrdeset i sedam centi odnosno trinaest tisuća tristo i jedna kuna te devedeset i tri centa) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni gubitak te zarade počem od 15-og dana u tekućem mjesecu a za prethodni mjesec pa do isplate. i to:

- na iznos od 140,61 € počem od 27. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 241,08 € počem od 27. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 242,68 € počem od 27. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 240,92 € počem od 27. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 240,92 € počem od 27. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 240,92 € počem od 27. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 158,86 € počem od 27. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,74 € počem od 27. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,74 € počem od 27. srpnja 2018. godine pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se za razdoblje od 27. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 45/05 – izmjene zakona Nar. nov. 114/22) te Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 156/22), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dok se tužitelj B. B. odbija s ostatkom svoga tužbenog zahtjeva.

II. Svaka strana snosi svoje parnične troškove."

2. Protiv te odluke stranke su izjavile dopuštene i pravovremene žalbe. Tužitelj žalbom pobija odluku u točki I izreke i to u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev te odluku o troškovima (točka II izreke) i to iz žalbeno razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), dakle zbog pogrešne primjena materijalnog prava. Tuženik pobija žalbom točku I izreke i to u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i odluku o troškovima i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. ZPP. Žalbama se traži da se iste prihvate te postupi sukladno traženjima. Zatraženi su i troškovi žalbe.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet ove parnice a nakon presude i rješenja ovog suda broj Gž-969/2021-2 od 8. ožujka 2023. (l.s.305-309) je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2015. do lipnja 2018. isplati iznos od 6.376,82 EUR (48.046,15 kuna) sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

6. Prvostupanjski sud a nakon odluke ovog suda pod brojem Gž-969/2021-2 od 8. ožujka 2023., a temeljem raspravne građe, odnosno provedenih dokaza naznačenih u točki 3. obrazloženja pobijane odluke u cijelosti je prihvatio kako nalaz i mišljenje prometnog vještaka ing. A. R. tako i nalaz i mišljenje medicinskog vještaka R. D. B. (sve to jer su se stranke usuglasile da je nepotrebno provođenje novih vještačkih nalaza i mišljenja) te pravilno i zakonito zaključio postojanje krivnje na strani vozača vozila koja su sudjelovala u toj prometnoj nesreći i to svakom u razmjeru od po 50%. Dalje, prihvativši vještački nalaz i mišljenje vještaka iz područja računovodstva i financija D. T.-B. dipl.oecc. koja je u utuženom razdoblju uzela u obzir primanja komparanta L. M. ali umanjeno za dodatak za obavještajnog dočasnika u Zapovjedništvu druge satnije SD-P. B. za specijalna djelovanja u tom razdoblju, te na zapovjedni dodatak koji je L. M. isplaćivan u tom razdoblju, te utvrdila da je tužitelj gubio na zaradu samo u razdoblju samo od 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2018. i to po mjesecima kako je to naznačeno u vještačkom nalazu i mišljenju (l.s.194), te kada se ti iznosi umanje za 50% kolika je odgovornost samog tužitelja to je prvostupanjski sud istom dosudio iznos od 1.765,47 EUR (13.301,93 kuna) sa zateznim kamatama od 27. srpnja 2018. a sve s obzirom da je tužba podnesena 26. srpnja 2018., dok je u preostalom dijelu (dakle za iznos od 4.611,35 EUR sa zateznim kamatama kako je to zatraženo, te za zatezne kamate na dosuđeni iznos i to kako je zatraženo na pojedine iznose do 26. srpnja 2018.; što bi sve trebalo navesti u izreci jer i taj dio izreke stječe svojstvo pravomoćnosti) odbio tužbeni zahtjev.

6.1. Pri donošenju ovakve odluke prvostupanjski sud je otklonio prigovor zastare u kojem je i dalje ustrajao tuženik, dao je razloge temeljem čega je zaključio da je suodgovornost tužitelja za prometnu nesreću 50% (točka 18.-22. obrazloženja pobijane odluke), te zašto je u konkretnom slučaju primanja komparanta L. M. trebalo umanjiti za primanja na ime obavještajnog dočasnika i glede zapovjednog dodatka (točka 25. obrazloženja pobijane odluke), te zašto je na dosuđeni iznos dosudio zatezne kamate od 27. srpnja 2018.

7. To sve pokušavaju dovesti u pitanje žalbe stranaka pobijajući odluku glede glavne stvari u kojima nisu uspjele u sporu.

8. Kako je već rečeno tužitelj pobija odluku u pobijanom dijelu i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava s tim da pri tome posebno upire da prilikom utvrđivanja izračuna utvrđene zarade je trebalo uzeti u obzir ukupna primanja komparanta L. M., tim više što je tužitelj po normalnom tijeku stvari prošao isti radni put kao i komparant, te da je neosnovano da dosuđeni iznos dosuđena zatezna kamata od 27. srpnja 2018., a ne kako je zatraženo na svaki pojedini iznos 15-tog dana u narednom mjesecu a za prethodni mjesec. Međutim, ti žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti jer je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije imao isti čin kao i komparant L. M. te da je primanja L. M. trebalo umanjiti za zaradu kroz plaću po osnovi zapovjednog dodatka koji je primao svaki mjesec te za zaradu kroz plaću L. M. po osnovi dodatka za dužnost prvog dočasnika. Uzimajući to u obzir a kako iz vještačkog nalaza i mišljenja vještakinje D. T.-B. dipl. oecc. proizlazi da je tužitelj izgubio zaradu samo za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2018., te suodgovornost tužitelja za prometnu nesreću (50%), sve preko dosuđenog iznosa nema opravdanja tako daje pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je u preostalom dijelu (dakle za iznos od 4.611,35 EUR sa zateznim kamatama ) odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

8.1. Što se tiče nedosuđenih zateznih kamata na dosuđene iznose od dana kako su zatraženi pa do 26. srpnja 2018. za istaknuti je da se tužitelj a prije pokretanja ovog postupka u kojem traži naknadu štete na ime izgubljene zarade za utuženo razdoblje nije obratio tuženiku u smislu članka12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 152/14 i 155/23) pa s obzirom na to na dosuđene iznose zatezna kamata teče od 27. srpnja 2018 (tužba je podnesena 26. srpnja 2018.) jer je od tada tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze, a radi se o izravnom novčanom zahtjevu.

9. Što se tiče žalbe tuženika glede glavne stvari već je rečeno da se pobijana odluka u pobijanom dijelu pobija iz svih žalbenih razloga, dakle i iz žalbenog razloga bitne povrede parničnog postupka, s tim da žalbe sadržajno ukazuje na povredu iz članak 354. stavak2. točka 11. ZPP. Tu povredu žalba nalazi jer smatra da je pobijana odluka kontradiktorna odnosno da je prvostupanjski sud obvezao tuženika da isplati tužitelju izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2018., dok iz obrazloženja svoje odluke (točka 25. pobijane odluke) utvrđuje da je tužitelj imao gubitak u zaradi za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2018. Međutim, bez obzira na to za istaknuti je da sama činjenica da je u točki I izreke u prvom opisnom dijelu pogrešno naveden datum 1. srpnja 2015. umjesto pravilno 1. listopada 2017. ne dovodi u pitanje pobijanu odluku jer je razvidno da su ove tražbine kako su pojedinačno navedene u točki I izreke odnose na razdoblje listopad 2017.- lipanj 2018, a kako je sve to navedenu u točki 25. obrazloženja pobijane odluke. Dakle, ovu očitu omašku u pisanju otkloniti će prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 342. ZPP.

10. Dalje, ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi neku o povreda postupka navedenih u tom članku.

11. Žalba tuženika i dalje ustraje u prigovoru zastare pozivajući se među inim i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje su donesene prije pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV- 16/2021-17 od 20. rujna 2021. A kako je već rečeno u ranijoj odluci ovog suda u tom pravnom shvaćanju, koju dakako prihvaća i ovaj sud izražen je stav da naknada štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (među inim i izgubljena zarada)se može ostvariti ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjima za proteklo razdoblje, te da se u tom slučaju prekid zastare iz članka 245. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) odnosi se samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva tako da rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje zastarijevanje počinje teći prema članku 230. i članku 231. ZOO, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće. Prema tome uzimajući u obzir ovaj pravni stav za tražbine u razdoblju od 1. listopada 2017. do lipnja 2018. nije nastupila zastara. Stoga ni žalba tuženika glede glavna stvari nema svog opravdanja.

12. Žalbama se pobija i odluka o troškovima (točka II izreke) kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. No, ni u tom dijelu žalbe nisu osnovane jer je prvostupanjski sud pravilno i zakonit uzimajući u obzir članka 154. stavak 2. ZPP tj uspjeh stranaka u ovoj parnici i po osnovi i po visini odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Za to je dao valjalo obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud (točka 27. obrazloženja pobijane odluke).

13. Zatraženi su i troškovi žalbe, no stranke nisu uspjele ni u žalbenom postupku tako da su ti zahtjevi odbijeni kao neosnovani (temeljem članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. ZPP) te je odlučeno kao u točki II izreke.

14. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

Dubrovnik, 26. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković, v.r.