Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 42. Pp-1798/2022-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8
Poslovni broj: 42. Pp-1798/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog H. F., radi prekršaja iz članka 32. stavka 4., 216. stavka 3., 49. stavka 4., 57. stavka 7. i 163. stavka 8.Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Čazma Klasa: 211-07/-22-5/10892, Urbroj: 511-02-06-22-1. od 2.5.2022., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 12. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENI H. F., O.:..., sin J. i B., r. U., rođen .... u B., s prebivalištem u B. 67., radnik, nezaposlen, izvanbračna zajednica, 2 maloljetne djece, državljanin Republike Hrvatske, završio osnovnu školu, pismen, prekršajno osuđivan,
k r i v j e
I što je dana 26. travnja 2022., u 15:15 sati, u ulici H. branitelja bb u Č., upravljao osobnim automobilom registarske oznake i broja B. ...-H. te je zaustavljan službenim vozilom pomoću zvučnih i svjetlosnih signala, ali nije postupio po znaku ovlaštene službene osobe,
dakle, kao vozač u prometu na cesti nije postupio po zahtjevu izraženom pomoću znaka ovlaštene službene osobe,
II što je istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu, upravljao istim vozilom kao pod točkom I, prije stjecanja prava na upravljanje, jer nije polagao vozački ispit vozilima određene kategorije,
dakle, kao vozač u prometu na cesti upravljao vozilom na motorni pogon, iako nije položio vozački ispit,
III što je istog dana u isto vrijeme i na istom mjestu upravljao istim vozilom opisanim kao pod točkom I, te se kretao kolničkom trakom namijenjenom za promet
vozila iz suprotnog smjera odnosno u zabranjenom smjeru,
dakle, kao vozač u prometu na cesti upravljao vozilom kolnikom namijenjenim za promet vozilima iz suprotnog smjera,
IV što je istog dana u isto vrijeme i na istom mjestu upravljao istim vozilom opisanim kao pod točkom I, te prilikom prolaska kroz raskrižje nije propustio vozila koja su se kretala cestom koja je prometnim znakom označena kao cesta s pravom prednošću prolaska, te su vozila koja su se kretala glavnom cestom morala naglo usporiti,
dakle, kao vozač u prometu na cesti nije propustio vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska, ugrožavajući sigurnost drugih sudionika u prometu,
V što je istog dana u isto vrijeme i na istom mjestu upravljao istim vozilom opisanim kao pod točkom I, te za vrijeme vožnje nije koristio sigurnosni pojas,
dakle, kao vozač u prometu na cesti upravljao vozilom iako nije bio vezan sigurnosnim pojasom,
pa je time počinio prekršaje iz članka 32. stavka 1. u vezi stavka 4., 216. stavka 1. u vezi stavka 3., 49. stavka 1. u vezi stavka 4., 57. stavka 4. u vezi stavka 7. i 163. stavka 1. u vezi stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa mu se na temelju istih propisa, uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona u t v r đ u j u novčane kazne za svako djelo prekršaja i to:
- za prekršaj pod točkom I, u iznosu od 390,00 eura (tristo devedeset eura)/ 2.938,46 kuna (dvije tisuće devetsto trideset osam kuna i četrdeset šest lipa), za prekršaj pod točkom II, u iznosu od 1.320,00 eura (tisuću tristo dvadeset eura)/ 9.945,54 kuna (devet tisuća devetsto četrdeset pet kuna i pedeset četiri lipe), za prekršaj pod točkom III, u iznosu od 260,00 (dvjesto šezdeset eura)/ 1.958,97 (tisuću devetsto pedeset osam kuna i devedeset sedam lipa), za prekršaj pod točkom IV, u iznosu od 390,00 eura (tristo devedeset eura)/ 2.938,46 kuna (dvije tisuće devetsto trideset osam kuna i četrdeset šest lipa) i za prekršaj pod točkom V, u iznosu od 130,00 eura (sto trideset eura)/ 979,49 kuna (devetsto sedamdeset devet kuna i četrdeset devet lipa), te mu se za sva djela prekršaja
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA OD 2.490,00 EURA (dvije tisuće četiristo devedeset eura)/ 18.760,91 KUNA (osamnaest tisuća sedamsto šezdeset kuna i devedeset jedna lipa).
VI Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.
Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se temeljem članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.
Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 1.660,00 eura (tisuću šesto šezdeset eura) / 12.507,27 kuna (dvanaest tisuća petsto sedam kuna i dvadeset sedam lipa) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
VII Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura)/ 113,02 kuna (sto trinaest kuna i dvije lipe) u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. POLICIJSKA POSTAJA ČAZMA podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog 211-07/-22-5/10892, Urbroj: 511-02-06-22-1. od 2.5.2022., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaje stavljene mu na teret.
3. Ispitani H. F. navodi da je on predmetne zgode bio u osobnom automobilu registarske oznake B. ...-H., time da nije bio za upravljačem tog vozila već je bio suvozač, a navedenim vozilom je upravljala izvanbračna supruga R. D.. Te zgode su se vraćali iz Č. u B. gdje živi, a s njima je bio i S. N. iz N. kao poznanik te ih je zamolio da njega odvezu do njegove kuće koja im je na tom putu. Stoga i navedena osoba ima saznanja o tome kako on kritične zgode nije upravljao navedenim automobilom jer se nalazio kao putnik u vozilu. Ključni razlog zbog kojeg on nije mogao upravljati vozilom odnosio se na činjenicu da je tada desnu ruku imao u gipsu i ne bi ni mogao upravljati automobilom, pa je to učinila supruga. On nema položen vozački ispit za bilo koju kategoriju vozila, što znači da nema važeću vozaču dozvolu. Time poriče svaki od prekršaja kako mu se stavljaju na teret.
4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je na glavnoj raspravi ispitao u svojstvu svjedoka R. D. te policijskog službenika S. R., nakon čega je izvršen uvid u izvješće o prekršaju.
5. Ispitana R. D. iskazuje da je kritične zgode upravo ona kao supruga okrivljenika upravljala predmetnim osobnim automobilom u mjestu Č., time da su njih dvoje bili na otpadu smeća gdje su uzimali sekundarne sirovine radi prodaje. Nakon toga je u istom mjestu naišla na policijske službenike koji su je zatekli da je skrenula u ulicu koja je namijenjena za jednosmjeran promet, ali je ušla u tu ulicu u zabranjenom smjeru. Povodom toga je vidjela na službenom vozilu uključena rotaciona svjetla, ali nije mogla zaključiti da oni nju namjeravaju zaustaviti u kontroli prometa. Suprug je bio kao putnik u vozilu iz razloga što je tada imao gips na ruci obzirom da mu je kraće vrijeme prije ovog događaja pao komad željeza preko ruke. U svakom slučaju ističe da su suprug i ona ove zgode bili sami u automobilu, što znači da nije bilo drugih osoba odnosno putnika koji bi se s njima vozili u ovom automobilu. Brzo po dolasku kući zaključila je da su se kod njih pojavili policijski službenici s kojima je komunicirao okrivljenik, ali ne zna što je tada bilo.
6. Ispitani S. R. iskazuje da se usprkos proteku vremena dobro sjeća navedene prometne situacije, posebno iz razloga što se krajnje rijetko događa takvo neprimjereno ponašanje vozača u prometu. S druge strane, duže vremena osobno poznaje okrivljenika, jer je prema njemu nebrojeno puta postupao kao službena osoba utvrđujući prekršaje u prometu na njegovoj stani. Navedene zgode kretao se službenim vozilom u blizini Policijske postaje u Čazmi te se mimoilazio sa vozilom marke V. P. tamo plave boje i iz neposredne blizine pri dnevnim uvjetima potpuno jasno i neupitno je utvrdio da se za upravljačem vozila registarske oznake B. ...-H. nalazi okrivljenik H. F. za kojeg je imao jasna saznanja o tome kako nije stekao pravo na upravljanje, jer nema položen vozački ispit za bilo koju kategoriju vozila, a ove zgode kod mimoilaženja sa sigurnošću je uočio i zaključio da vozač nema preko tijela vezan sigurnosni pojas. Obzirom na to, službenim vozilom se uputio za spomenutim automobilom i radi lakšeg zaustavljanja zbog vožnje kroz gradske prometnice prateći vozilo je uključio svjetlosne i zvučne signale na službenom vozilu. No, okrivljenik kao vozač nije postupio prema tim signalima i nije zaustavio navedeni automobil već je ubrzao kretanje i na raskrižju na koje je nailazio sa sporednog kolnika nije vozilo zaustavio na znak "Stop" već je ušao u raskrižje i prošao kroz njega ugrožavajući druge sudionike u prometu, jer su se gotovo istovremeno cestom s prednošću prolaska prema tom raskrižju kretala vozila koja su naglo usporavala kretanje radi izbjegavanja naleta na vozilo kojim je upravljao okrivljenik, što je neposredno uočavao praćenjem tog vozila. Nakon toga u situaciji gdje je bio prinuđen zaustaviti se kod znaka Stop, nije sustigao navedeni automobil, dok je okrivljenik vozilom ušao u Moslavačku ulicu koja je namijenjena za kretanje u jednom smjeru i to u suprotnom smjeru od kretanja okrivljenika. Dodatno napominje da je naknadno provjeravao činjenicu nedopuštenosti okrivljenika da upravlja motornim vozilima na prometnici, a dobro se sjeća da je u vozilu s njima kao suvozač bila mlađa ženska osoba čiji mu identitet nije poznat. Stoga je navedene činjenice naznačio u izvješću o prekršaju.
7. U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik kritične zgode nalazio na naznačenoj lokaciji u osobnom automobilu registarske oznake B. ...-H., time da nema položen vozački ispit vozilima određene kategorije vozila.
8. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je okrivljenik navedene zgode i na naznačenoj lokaciji upravljao predmetnim vozilom na javnoj prometnici iako mu to nije bilo dopušteno obzirom da nije stekao pravo na upravljanje te da je namjerno propustio zaustaviti se na znak službene osobe koji mu je pružan svjetlosnim i zvučnim signalima iz službenog vozila radi obveze zaustavljanja zbog obavljanja kontrole prometa, te da za vrijeme vožnje nije koristio sigurnosni pojas, kao i to da je upravljao vozilom kolnikom namijenjenim za promet vozilima iz suprotnog smjera i na kraju da nije propustio vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska na koji način je ugrožavao sigurnost drugih sudionika u prometu.
9. Na temelju provedenih dokaza, sud je na nesumnjiv način utvrdio da je okrivljenik postupao protupravno u prometu na način kako mu se to inkriminira optužnim aktom.
10. Nakon što se okrivljenik izjasnio da nije kriv za sporne prekršaje, u svojoj obrani je priznao činjenicu kako nema položen vozački ispit i time nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilima. Usprkos tome jasno tvrdi kako ovom prilikom nije bio za upravljačem navedenog automobila nego suvozač, a vozilom je upravljala njegova izvanbračna supruga R. D.. Vozilom nije mogao upravljati, jer je desnu ruku imao u gipsu, pa je upravljanje prepustio supruzi.
11. Takav sadržaj obrane okrivljenika svojim iskazom u većoj mjeri potvrđuje svjedokinja D. kao njegova izvanbračna supruga napominjući da on doista nije mogao upravljati automobilom ove zgode radi gipsa na ruci, pa dalje napominje kako je propustila zaustaviti se na znak službenih osoba koji je upućen svjetlosnim i zvučnim signalima i u jednom trenutku se M. ulicom kretala u suprotnom smjeru. Na kraju je napomenula kako se u tom trenutku sa njom i suprugom nije nitko drugi nalazio u navedenom automobilu kao putnik.
12. Nadalje, ispitani svjedok R. kao pol službenik koji je kritične zgode postupao prema okrivljeniku vrlo pomno i detaljno je opisao spornu prometnu situaciju pojašnjavajući kako je potpuno siguran u činjenice koje iznosi iz razloga što je iznimno rijetko da se čine takvi prekršaji u prometu, a k tome duže vremena osobno poznaje okrivljenika prema kojem je u više navrata i ranije postupao kao službena osoba utvrđujući prekršaje. Time navedeni svjedok ističe da nikako ne može biti u sumnje u to da je sam okrivljenik ove zgode bio za upravljačem navedenog vozila na javnoj prometnici, jer ga je iz blizine prilikom mimoilaženja vozila prepoznao, a radilo se o dnevnim uvjetima vožnje. Osim toga, svjedok posebno ističe kako se i uputio za predmetnim automobilom iz razloga što je znao da okrivljenik kao vozač nema dopuštenje za upravljanje mot. vozilima bilo koje kategorije, a tom je prilikom kod mimoilaženja odmah zapazio da vozač ne koristi sigurnosni pojas za vrijeme vožnje. Dalje svjedok opisuje što se događalo u trenucima dok je pratio navedeni automobil u pokušaju da ga zaustavi u kontroli prometa, pa ističe da se vozač nikako nije zaustavio nakon pratnje i uključivanja svjetlosnih i zvučnih signala na službenom vozilu, što je upućivalo da namjerno izbjegava kontrolu prometa. takvo što svakako čini upravo vozač koji želi prikriti određene nedostatke odnosno utvrđivanje pojedinih prekršaja u prometu na njegovoj strani. Nastavno svjedok R. ukazuje na to da je okrivljenik nailaskom na prvo raskrižje krećući se sporednim kolnikom, uz obvezu zaustavljanja u mjestu, ipak nastavio s kretanjem bez zaustavljanja, na koji je način direktno ugrozio sigurnost drugih sudionika u prometu, jer su vozila koja su prilazila raskrižju cestom s prednošću prolaska zbog njegovog naglog ulaska u raskriže bila prisiljena poduzimati intenzivno kočenje odnosno usporavanje vozila, što u pravilu izaziva opasnost za osobe i imovinu. Na kraju proizlazi da je u nastavku kretanja okrivljenik vozilom još ušao u M. ulicu koja je namijenjena za promet u jednom smjeru i to upravo u suprotnom smjeru od pravca kojim se okrivljenik uputio. I ta činjenica jasno ukazuje na to da je okrivljenik kao vozač pokušao na sve načine izbjeći potrebu zaustavljanja vozila kako ga službena osoba ne bi u kontroli neposredno identificirala i utvrdila pojedine prekršaje.
13. Sve naprijed izneseno dodatno proizlazi u izvješću o prekršaju koje je službena osoba sačinila odmah po događaju, a u izvješću se osim poduzetih protupravnih radnji u prometu dodatno spominje i vozilo kojim je počinjen prekršaj, ali i identitet vozača gdje se uz ime okrivljenika spominje njegov osobi identifikacijski broj.
14. Nema sumnje da je svjedok R. u dnevnim uvjetima vožnje iz neposrednome blizine kod mimoilaženja službenog vozila u kojem se nalazio sa automobilom u kojem se nalazio okrivljenik i to za upravljačem, na jednostavna način mogao vidjeti i prepoznati osobu koju inače od ranije dobro poznaje, pa je samo na taj način svjedok R. mogao iz te iste blizine zaključiti da li vozač u vožnji koristi sigurnosni pojas, što ne bi bilo moguće za slučaj da je bio potpuni mrak.
15. Sud nije mogao prihvatiti kao uvjerljiv i životno smislen iskaz svjedokinje D., ne samo stoga što je ona izvanbračna supruga okrivljenika te ima životni i pravni interes zaštiti okrivljenika u tom smislu, već i stoga što je ona očito u svojstvu svjedoka dobro instruirana o tome što točno morao iskazati kako bi potkrijepila navode obrane okrivljenika. K tome, svjedokinja očito nije znala da će okrivljenik u svojoj obrani spomenuti navodno i neku treću osobu koja je bila s njima u automobilu koja bi u svojstvu potencijalnog svjedoka potvrdila identitet osobe koja je upravljala automobilom B. ...-H.. Međutim, svjedokinja D. je izrijekom u iskazu istaknula da osim nje kao navodnog vozača te okrivljenika kao suvozača u ovoj prometnoj situaciji nitko drugi nje bio prisutan u tom vozilu kao putnik, pa time niti S. N. kojeg spominje okrivljenik. Sve su to razlozi zbog kojih iskaz svjedokinje D. nije prihvatljiv i istinit, a time niti obrana okrivljenika, jer je svakako krajnje životno izlišno da bilo koja osoba koja navodno nosi gips na ruci nije sposobna upravljati motornim vozilom, niti je okrivljenik predočio bilo kakve objektivne dokaze u smislu medicinske dokumentacije koji bi potkrijepili njegove tvrdnje da je u to vrijeme doista na desnoj podlaktici nosio gips i da bi stoga bio onemogućen upravljati motornim vozilom.
16. I na kraju, svakako treba reći da svjedok R. kao policijski službenik nema životni razlog i motiv izmišljati ovakvu prometnu situaciju gdje je došlo do direktnog ugrožavanja drugih sudionika u prometu, tako što bi neistinito teretio baš okrivljenika za veći broj protupravnih radnji teže naravi. Činjenica da zbog objektivnih razloga i pokušaja izbjegavanja da on sam dodatno ugrožava sigurnost prometa, došlo je do toga da svjedok R. nije mogao sustići i zaustaviti u kontroli prometa ovo vozilo, posebno kada bi u toj situaciji bio prinuđen i sam kršiti prometne propise, ponajprije kretanjem u suprotnom smjeru kroz jednosmjernu prometnicu, što sve ipak ne znači da on nije na valjan i prihvatljiv način neposrednim opažanjem iz blizine sa sigurnošću utvrdio identitet vozača predmetnog vozila, bez obzira na to što identitet okrivljenika nije utvrđen rutinski u smislu uvida u osobni identifikacijski dokument kao što je osobna iskaznica ili važeća vozačka dozvola.
17. Time je svakako obrana okrivljenika iskonstruirana samo da bi se izbjegla odgovornost za izvršene protupravne radnje, posebno kada se uzmu u obzir sve iznesene okolnosti navedenog događaja, kao i činjenica da se i oko jedne bitne okolnosti njegova obrana ne poklapa sa navodima iskaza svjedokinje D. koja je u naravi pokušala primiti odgovornost za utvrđene prekršaje na sebe kao vozača, ali nije potvrdila da se ovom prilikom sa njom i okrivljenikom nalazila još neka treća osoba u automobilu, pa je svakako takva obrana okrivljenika krajnje neprihvatljiva i neistinita.
18. Nakon ocijene tako provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, sud je u radnjama okrivljenika pronašao sve elemente bića djela prekršaja koji mu se inkriminiraju, pa je oglašen krivim te mu je nakon utvrđivanja pojedinačnih novčanih kazni za svaki prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna u skladu sa zakonom.
19. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni se činjenica da nije zaposlen, a ima na uzdržavanju dvoje maloljetne djece. Međutim, sud je kao otegotno cijenio njegovu dosadašnju višestruku kažnjavanost za pojedine identične prekršaje te i za druge protupravne radnje iz oblasti prometa teže naravi, pa tako i za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iako se radi o vrlo mladoj osobi, što to znači kako je doista sklon kršenju prometne discipline i namjernom činjenju prekršaja kojima se direktno ugrožava sigurnost prometa, ali i drugom asocijalnom ponašanju. Time svakako nije bilo zakonskih uvjeta za bilo kakvim ublažavanjem novčane kazne za navedene prekršaje, pa je izrečena ukupna novčana kazna u skladu sa stupnjem krivnje okrivljenika kao i okolnostima prometne situacije te će sama visina kazne svakako utjecati na njegovu resocijalizaciju i buduće izbjegavanje činjenja prekršaja u prometu obzirom da nema dopuštenje za upravljanje motornim vozilima, što će zasigurno dovesti do postizanja zakonske svrhe kažnjavanja u smislu individualne prevencije.
20. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.
21. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima sukladno članku 216. stavak 3. uz primjenu članka 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, obzirom da je posljednjom izmjenom i dopunom Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to člankom 49. obrisan članak 288. navedenog Zakona, što znači da se na osobe koje nisu stekle pravo na upravljanje motornim vozilima više ne izriče navedena zaštitna mjera i time se ne može izvršiti nakon što navedena osoba stekne pravo na upravljanje te mu bude izdana vozačka dozvola. Iako je u konkretnom slučaju navedeni prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret počinjen u vrijeme kada je bila još na snazi navedena zakonska odredba, valja naznačiti da se u takvoj situaciji mora primijeniti članak 3. stavak 2. Prekršajnog zakona kojim se ukazuje na to da se prema počinitelju prekršaja primjenjuje propis koji je najblaži za njega, ako je nakon počinjenja prekršaja i prije donošenja pravomoćne presude propis izmijenjen, kao što je ovdje slučaj.
22. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je mlada i radno sposobna osoba te može platiti naznačeni trošak bez da time ugrožava vlastitu egzistenciju kao i članova obitelji.
U Bjelovaru, 12. prosinca 2023.
Zapisničar SUDAC
Andrea Hudoletnjak v.r. Ratko Laban v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1.) Okrivljeniku
2.) Podnositelju Optužnog prijedloga
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
ANDREA HUDOLETNJAK
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.