Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-261/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Leona Kovačića, predsjednika vijeća te Slavena Vidmara i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DL zbog kaznenih djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-88/2024. (K-18/2024.) od 23. svibnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog DL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog DL, zbog 20 kaznenih djela protiv imovine i to jednog razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11., dvanaest kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., jedne razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11., jedne teške krađe iz članka 229. stavka 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. te tri kaznena djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 16. travnja 2023. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi DL po braniteljici, odvjetnici dr.sc. Lidiji Horvat zbog "apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. u vezi s člankom 66. stavkom 1. točkom 4. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede članka 5.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst; dalje: Konvencija), članka 22., 24. i 26. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst; dalje: Ustav) te povrede članka 29. stavaka 1. i 2. Ustava te čanka 6.1. Konvencije.''
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog DL iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
5.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se ista temelji, a koji prileže spisu predmeta. Ovakvo obrazlaganje osnovane sumnje, iako sumarno, ukazuje se dostatnim i ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja, budući da su upravo u podignutoj i potvrđenoj optužnici (s čijim sadržajem je žalitelj upoznat) sadržani i opisani svi dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela, a optužnicu je optužno vijeće potvrdilo. Stoga nije u pravu žalitelj kada ističe da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku iz članka 6.1. Konvencije uslijed čega se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati.
5.2. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o krivnji optuženika ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
6. Vezano uz postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kada se analizira težina, duljina inkriminiranog razdoblja od četiri godine kao i znatna kriminalna količina i iskazana upornost i kriminalna volja tempore criminis pa kada se navedenome pridoda činjenica da se optuženik tereti da je inkriminirana kaznena djela počinio u roku provjeravanja iz ranije uvjetne osude zbog istog kaznenog djela teške krađe te da je također ranije osuđivan i zbog kaznenog djela krađe, evidentno je da se u konkretnom slučaju radi o specijalnom povratniku na kojega dosada izrečene uvjetne osude nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i suzdrži se od činjenja imovinskih delikata s obzirom da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo. Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sve utvrđene okolnosti po kakvoći, brojnosti i značenju, u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi ovaj optuženik mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela.
7. Žalbeni navodi optuženika kojima počinjenje kaznenih djela pripisuje ovisnosti implicirajući da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv ili neubrojiv što tek treba utvrditi vještačenjem ne dovode u pitanje postojanje iteracijske opasnosti kod ovog optuženika već smjeraju na umanjenje, odnosno isključenje njegove kaznenopravne odgovornosti o kojoj će odlučivati raspravno vijeće nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka.
8. Osim toga, priznanje optuženika i njegovo ponašanje u ranijim kaznenim postupcima nije odlučno za procjenu postojanja istražnozatvorskih razloga u ovom postupku dok se žalitelju napominje kako potpuno ili djelomično priznanje počinjenja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret može biti tek okolnost koja je odlučna pri izboru vrste i mjere kazne sukladno članku 47. KZ/11. u slučaju donošenja osuđujuće presude.
9. Protivno žalbenim navodima, a uvažavajući sve ranije izneseno, kod ovog optuženika niti Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ne nalazi mjesta primjeni istražnog zatvora u domu pri čemu se ističe da optuženik niti ne potpada pod kategoriju osoba iz članka 119. stavka 1. ZKP/08. protiv kojih se istražni zatvor u domu može odrediti.
10. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske otklanja žalbene prigovore u pogledu povrede načela razmjernosti te napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, a ne prijeti niti iscrpljivanje maksimalnih rokova istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11. Nadalje, suprotno žalbenim prigovorima, a nakon uvida u spis predmeta drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Osim toga, u konkretnom slučaju, protivno žalbenim prigovorima optuženika nije povrijeđen niti tzv. dinamički princip, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (16. listopada 2023.).
11.1. S tim u vezi, žalitelju se napominje kako obrazlaganjem opasnosti od ponavljanja djela kao istražnozatvorskog razloga nije povrijeđena presumpcija nedužnosti niti to znači da se optuženik apriori smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret budući da se kaznena odgovornost optuženika, utvrđuje u raspravi nakon zakonito provedenog dokaznog postupka.
12. Konačno, netočan je žalbeni navod kako spisu ne prileži izjava optuženika kojom pristaje sudjelovati na ročištu za produljenje istražnog zatvora putem audio-video uređaja u smislu članka 129. stavka 2. ZKP/08. pa da bi time bilo povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu budući da je uvidom u spis predmeta razvidno da se takva izjava nalazi na listu 1022.
13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
14. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno ni da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 25. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Leon Kovačić
