Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-238/2024-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Leona Kovačića, predsjednika vijeća te Slavena Vidmara i dr. sc. Lane Petö Kujundžić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UG i drugih, zbog više kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 15. svibnja 2024. broj Kovm-3/2024- 5, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog UG kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 15. svibnja 2024. broj Kovm-3/2024-5 o produljenju istražnog zatvora, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog UG, zbog više kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 131. stavka 3. (ispravno stavka 1.) u vezi s člankom 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog UG iz zakonske osnove u članku 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. te je određeno da isti može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
1.1.Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je, na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08., da se okrivljeniku u istražni zatvor uračunava vrijeme od uhićenja 16. veljače 2024., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici, odvjetnici Sandri Pleskini, zbog "bitne povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te pusti okrivljenika na slobodu.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama. Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj navodeći da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
5.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica (navedeno u točki 7. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, te bez potrebe reprodukcije istih, dok će odluku o tome, da li je okrivljenik počinio terećena kaznena djela, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena.
5.2. Dakle, protivno žalbenim navodima okrivljenika, samim navođenjem dokaza iz kojih proizlazi dostatan stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik počinitelj kaznenih djela za koja se tereti, dostatno je obrazložen temeljni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, te nije potrebno navođenje bitnog sadržaja tih dokaza.
6. Isto tako, protivno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
7. Naime, i po ocjeni drugostupanjskog suda kod okrivljenika i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Naime, suprotno žalbenom navodu, na navedeni zaključak upućuje upravo njegova ranija kaznena osuđivanost zbog neistovrsnog kaznenog djela na uvjetnu osudu, koje u sebi sadržava elemente nasilja (list 403 spisa), te okolnost da je okrivljenik u ovom postupku osnovano sumnjiv da bi počinio pet dovršenih kaznenih djela razbojništva i jedan pokušaj istog, i to kršeći rok provjeravanja iz te ranije presude, a slijedom čega opravdano prvostupanjski sud zaključuje da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora, kao najstrože, zbog sprečavanja utvrđene konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja istovrsnog kaznenog djela na slobodi.
8. Dakle, uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda istražni zatvor je jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera u vidu mjera opreza, a kako to predlaže žalitelj.
9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje isticanjem žalbenog prigovora okrivljenika o njegovoj mlađoj životnoj dobi, a još manje prigovorom kojim ističe pozitivan utjecaj njegovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru na njega u smislu razvijanja svijesti o nedopuštenosti kažnjivog ponašanja i posljedicama istog.
10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 25. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Leon Kovačić
