Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-242/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Leona Kovačića, predsjednika vijeća te Slavena Vidmara i dr. sc. Lane Petö Kujundžić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HC i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,129/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog HC podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I- 31/24. od 14. svibnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog HC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-31/24. od 14. svibnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog HC i optuženog MC, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 131. stavka 3. i članka 124. stavka 1. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog HC iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi HC po branitelju, odvjetniku Hrvoju Braliću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 1. i 3. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se prihvati žalba i ukine pobijano rješenje, a podredno preinači na način da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog HC iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to svojom žalbom ističe optuženik kada navodi da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
6. Osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio predmetna kaznena djela, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora. Stoga, njegova analiza i ocjena dokaza, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud kod odluke o istražnom zatvoru nisu ovlašteni ocjenjivati dokaze već je to ovlast raspravnog vijeća nakon provedenog kontradiktornog postupka. Stoga je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke žalbeni navod kojim ističe optuženik da je od posljednje redovne kontrole istražnog zatvora "otpala svaka osnovana sumnja".
7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog HC i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora, unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za kaznena djela. Naime, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ispravno prvostupanjski sud opasnost od ponavljanja kaznenog djela nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Dakle, upravo uložena optuženikova bezobzirnost i ustrajnost tijekom inkriminiranih događaja, kroz dugo vremensko razdoblje, kao i brojnost protupravnih radnji počinjenih na štetu vlastite kćeri-djeteta, upućuju na postojanje iznimno značajne kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo.
7.1. Ponavlja se žalitelju da, kraj takvog stanja stvari, njegova dosadašnja neosuđivanost u konkretnom slučaju ne utječe na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora.
8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, za sada, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora mjerama opreza predloženih u žalbi.
9. Jednako tako, dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije došlo do povrede načela razmjernosti jer je prvostupanjski sud u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. vodio računa o razmjeru između težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju utvrđenja krivnje ovog optuženika, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08.
10. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematizira optuženik navodeći da protekom vremena važnost pažljivog ispitivanja opravdanosti istražnog zatvora dobiva na značaju te da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, ističe se žalitelju da i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja od 10. veljače 2023. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti, za sada, nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.
11. Jednako tako, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kao i opstojnost osnove po kojoj je istražni zatvor produljen, nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika kojim ističe da je žrtva, u međuvremenu, postala punoljetna, te da ista više ne boravi u zajedničkom kućanstvu.
12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 25. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Leon Kovačić
