Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-231/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Leona Kovačića, predsjednika vijeća te Slavena Vidmara i dr. sc. Lane Petö Kujundžić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČJ, zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-21/2024-6 (K- 11/2023-135) od 11. travnja 2024. o ukidanju mjere opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-21/2024-6 (K- 11/2023-135) od 11. travnja 2024., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi ČJ proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstva u pokušaju u prekoračenju nužne obrane iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 21. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, kojom presudom je ujedno oslobođen optužbe za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. svezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom 1. izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 98. stavkom 6. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.– dalje: ZKP/08.) optuženiku je ukinuta mjera opreza obveznog redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu i to Policijskoj upravi Varaždinskoj, Policijskoj postaji Varaždin jednom mjesečno, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu iz članka 98. stavka 2. točka 3. ZKP/08., a koja je protiv optuženog ČJ određena rješenjem prvostupanjskog suda broj 15 K-11/2023-103 od 29. prosinca 2023., a koje rješenje je postalo pravomoćno 21. veljače 2024. donošenjem rješenja Visokog kaznenog suda RH broj II Kž-65/2024. od 21. veljače 2024.
1.1.Pod točkom 2. izreke pobijanog rješenja određeno je da mjere opreza određene rješenjem iz točke 1. izreke tog rješenja iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. ostaju i nadalje na snazi.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
5. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, državni odvjetnik u žalbi ističe da se pobijano rješenje prvostupanjskog suda temelji na neprihvatljivom stavu da se mjere opreza moraju prilagođavati željama i potrebama optuženika, odnosno državni odvjetnik zaključuje kako optuženi mora svoj život prilagoditi zahtjevima koje postavljaju mjere opreza, pa čak i ne prihvatiti posao na radnom mjestu zbog kojeg nije u stanju poštovati mjeru opreza jer je sadašnje stanje na tržištu rada u Republici Hrvatskoj trenutno zadovoljavajuće. Ujedno ističe i činjenicu da se optuženi nije pridržavao mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točka 3. ZKP/08., a što je razlog da se mjera opreza zamijeni istražnim zatvorom, kao najstrožom mjerom.
6. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje izloženim žalbenim navodima državnog odvjetnika.
7. Naime, uzevši u obzir vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru, visinu kazne na koju je nepravomoćno osuđen, činjenicu da ranije nije bio kazneno osuđivana osoba, da je otac dvoje maloljetne djece koju je dužan uzdržavati, kao i činjenicu da je zaposlen u tvrtki koja obavlja poslove u inozemstvu, a što je optuženik i dokumentirao (list 929-830 i 832 spisa), i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točka 3. ZKP/08. više nije nužna i prijeko potrebna radi ostvarenja svrhe zbog kojih je određen i produljen istražni zatvor, zatim zamijenjen mjerama opreza. Slijedeći načelo da je sud dužan i po službenoj dužnosti paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se svrha može postići i blažom mjerom te da mjera ograničenja slobode ili prava mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, ocjena je drugostupanjskog suda da će se utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela u konkretnom slučaju s uspjehom prevenirati mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. kojima će se onemogućiti bilo kakav kontakt žrtava i optuženika.
8. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 25. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Leon Kovačić
