REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pp-1373/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje zapisničara Hrvoja Grahovca, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog V. Đ., zbog prekršaja iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), pokrenutog povodom optužnog prijedloga P. zagrebačke, V.. policijske postaje Z. klasa … ,
urbroj … , od ..., travnja 2024., nakon provedene glavne rasprave u nazočnosti okrivljenika ..., lipnja 2024. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. okrivljeni V. Đ., sin Ž. i M. Đ., djevojačko prezime
majke K., OIB … , rođen … . u V., državljanin
R.-e, S., šumarski tehničar, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 940,00 eura, oženjen, otac jednog odraslog djeteta, prekršajno osuđivan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u Z., S. 3A
kriv je
što je od … ,. travnja 2024. u obiteljskoj kući u Z., S. ulica
3A počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj supruzi V. Đ., s kojom
ima zajedničko dijete I. Đ., na način da joj je sprječavao ulazak u zajednički stan na navedenoj adresi u kojem su se nalazile stvari u njenom vlasništvu, a što je kod V. Đ. izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti te joj je onemogućio korištenje zajedničke i osobne imovine, zbog čega je pristupila u službene prostorije V.. policijske postaje Z. i prijavila navedeno,
dakle, počinio je psihičko nasilje u obitelji na štetu supruge, koje je kod nje prouzročilo osjećaj straha i uznemirenosti,
čime je počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 3. kažnjiv po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
pa se okrivljeniku za djelo prekršaja temeljem cit. propisa
izriče
NOVČANA KAZNA OD 300,00 (tristo) EURA
II. Na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna putem priloženih uplatnica, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. st. 1. - 5. Prekršajnog zakona. Temeljem čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona,
Sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
III. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. P. zagrebačka, V.. policijska postaja Z., klasa i urbroj gornji, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, … ., zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. O. V. Đ. je na glavnoj raspravi održanoj ... , svibnja 2024. kod
ovog Suda u svojoj obrani naveo da se ne smatra krivim za predmetni prekršaj. Naime,
nije točno da bi u razdoblju od . . ., travnja 2024. do 12. travnja 2024. počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi V. Đ. na način da bi joj sprječavao da uđe
u zajednički stan na adresi u Z., S. ulica 3A. Naime, on do 9. travnja 2024. nije uopće bio u Z., već u S., a njegova supruga je izgubila svoj ključ od stana, te je htjela od njega da joj da svoj ključ kako bi ona ulazila u stan dok njega nema, ali on to nije htio, odnosno bio je dogovor da 12. travnja 2024. dođe u stan iza 12.00 sati, ona je inzistirala da dođe u 9.00 sati, ali njemu to nije odgovaralo, jer je prethodnog dana radio 17 sati te je bio jako umoran i htio je dulje spavati. Naknadno je ona pronašla svoj ključ i to sljedećeg dana nakon što ga je prijavila policiji, tako da smatra da u konkretnom slučaju nije bilo elemenata prekršaja, jer između njih nikada nije bilo fizičkih sukoba ili da bi on njoj nešto branio, već je ona samoinicijativno otišla iz stana 8. veljače 2024. i svaki put kada je dolazila u stan odnosila je neke stvari, a on na to nije imao primjedbi, jer mu to nije smetalo. Supruga se u veljači odselila u podstanarski stan te trenutno boravi u Z., O. 6U, dok njihov
zajednički sin I. Đ. boravi i kod njega i kod majke. Dakle, nije točno da bi on
od nje uzeo ključeve i da ju ne bi pustio u stan, gdje se radi o zajedničkom stanu kojeg su stekli u braku te ju je uvijek puštao da uđe u stan kad je htjela, ali je ona htjela dolaziti kada on nije bio u stanu.
3. Sud je izvršio uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je utvrdio da je okrivljenik do sada prekršajno osuđivan za prekršaj iz čl. 196. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravomoćnom odlukom P. prometne policije K. broj … …, … od 15. travnja 2023. te je u svojstvu svjedokinje ispitao V. Đ. i proveo je dokaz suočenjem navedene svjedokinje i okrivljenika.
4. V. Đ. ispitana u svojstvu svjedokinje na glavnoj raspravi održanoj ... , lipnja 2024. kod ovog Suda, u svom iskazu je navela da je njihov sin I. izgubio ključeve koji su zapravo bili njeni od zajedničkog stana na adresi u Z.,
S. 3A te suprug V. nju u periodu od 8. do 12. travnja nije pustio u navedeni stan da uzme psa i svoje stvari. Po njenom mišljenju, to je bilo jedno nepotrebno inaćenje s njegove strane. Zbog toga se je tih dana osjećala vrlo stresno i uznemireno. Situacija se normalizirala tek 13. svibnja kada ju je on pozvao da normalno razgovaraju kao normalni ljudi te su sjeli i razriješili neke stvari. Oni se definitivno razvode, ali danas mogu normalno komunicirati i popričati oko nekih stvari.
5. U daljnjem tijeku dokaznog postupka, Sud je proveo dokaz suočenjem okrivljenika i svjedokinje V. Đ. te su isti upoznati s predmetom suočenja,
kao i sa činjenicom da se moraju gledati u oči. Okrivljenik je izjavio gledajući suca u oči: „Ja nisam kriv, jer ti nisam nikada zabranio ulazak u stan“, a svjedokinja V. Đ. je izjavila gledajući okrivljenika u oči: „Ti mi nisi dao tih dana da uđem u stan,
ako smo se već odlučili rastati, ovo natezanje nije bilo potrebno“.
6. Okrivljenik nije imao ništa završno za dodati.
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, Sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se optužuje, odnosno da je od 8. do 12. travnja 2024. u obiteljskoj kući u Z., S. ulica 3A počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj supruzi V. Đ., s kojom ima zajedničko dijete I.
Đ., na način da joj je sprječavao ulazak u zajednički stan na navedenoj adresi
u kojem su se nalazile stvari u njenom vlasništvu, a što je kod V. Đ.
izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti te joj je onemogućio korištenje zajedničke i osobne imovine, zbog čega je pristupila u službene prostorije V.. policijske postaje Z. i prijavila navedeno, čime je počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 3. kažnjiv po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa ga je Sud proglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom za koju smatra da je primjerena počinjenom prekršaju, kao i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
8. Naime, Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje V. Đ., budući
je ona po slobodnoj ocjeni Suda iskazivala uvjerljivo, okolnosno i životno, a Sud tijekom postupka nije našao razloge zbog kojih bi posumnjao u vjerodostojnost njenog iskaza. Uvjerljivosti njenog iskaza je doprinjela i činjenica da je okrivljenika teretila samo za ono u što je bila sigurna, tj. za period od 8. do 12. travnja 2024., a ne za inkriminirani period od 4. do 12. travnja 2024. Također, treba navesti kako je navedena svjedokinja bila uvjerljiva i prilikom suočenja s okrivljenikom, jer se držala predmeta suočenja te jasno ponovila činjenice iz svog iskaza. Obranu okrivljenika Sud nije prihvatio istinitom, jer je u suprotnosti s iskazom svjedokinje, čiji je iskaz prihvaćen kao vjerodostojan. Uz to, okrivljenik je bio i manje uvjerljiv prilikom suočenja s navedenom svjedokinjom pa se tako, za razliku od nje, nije držao uputa za suočenje koje je dobio od strane Suda te je gledao u suca, a ne u osobu s kojom se suočava – u svjedokinju, a svoju obranu je prilikom suočenja sa svjedokinjom, za razliku od svjedokinje ponovio vrlo paušalno i općenito, dok je svjedokinja prilkom suočenja bila jasna i decidirana upravo u pogledu svog ranijeg iskaza i same inkriminacije.
9. Sud je okrivljenika proglasio krivim samo za nesporno utvrđeni vremenski period prekršaja, tj. da je prekršaj počinio od 8. do 12. travnja 2024., a ne od 4. do 12. travnja 2024., jer je upravo tako svjedokinja navela u svom iskazu. Time je činjenični opis sužen, a identitet bića djela prekršaja nije narušen.
10. U smislu čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, Sud okrivljeniku nije utvrdio olakotne okolnosti, dok mu je otegotna okolnost nađena dosadašnja prekršajna osuđivanost. Imajući sve navedeno u vidu, Sud je okrivljenika proglasio krivim te mu je za prekršajno djelo izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja i utvrđenoj otegotnoj okolnosti, a Sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale počinitelje nasilja u obitelji da ubuduće ne čine prekršaje, čime će se postići opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Konkretno okrivljeniku je za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena novčana kazna i to u iznosu od 300,00 eura, dakle u iznosu posebnog minimuma, jer je za to djelo prekršaja predviđena novčana kazna upravo u minimalnom iznosu od 300,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana.
11. Sud je u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona na način da je okrivljeniku omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za njeno plaćanje – 15 dana po pravomoćnosti presude, novčana kazna bude smatrana plaćenom u cijelosti.
12. S obzirom na to da je okrivljenik proglašen krivim obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura, koji troškovi se sastoje od troškova Suda. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.
U Zagrebu, 25. lipnja 2024.
zapisničar
sudac Hrvoje
Grahovac, v.r.
Edhem Kapetanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Presuda se dostavlja:
1. okrivljenom V. Đ., S. 3A, Z.,
2. tužitelju P. zagrebačkoj, V.. policijskoj postaji Z.,
3. žrtvi V. Đ., O. 6U, Zagreb,
4. pismohrana.
