REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-986/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2- tužiteljice PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], 3-tužiteljice RK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 4-tužiteljice mldb. DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5-tužiteljice mldb. EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6-tužitelja mldb. ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 7-tužitelja mldb. OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], a tužitelji od 4. do 7. zastupani po zakonskoj zastupnici PK, time da su svi tužitelji zastupani po punomoćniku ŠK, odvjetniku u [adresa], protiv 1-tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, 2-tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB: 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11 i 3-tuženika HŽ Cargo d.o.o., OIB: 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, time da su 2-3-tuženici zastupani po punomoćniku Vanji Milovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1150/17-2 od 21. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-732/14-48 od 24. veljače 2017., u sjednici održanoj 25. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se prihvaća revizija 1-tužitelja CK i 2-tužiteljice PK te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1150/17-2 od 21. rujna 2017. u dijelu pod točkom II. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-732/14- 48 od 24. veljače 2017. u dijelu pod točkom I izreke i odbijen tužbeni zahtjev 1- tužitelja CK i 2-tužiteljice PK te se u tom dijelu sudi:

Odbija se žalba 1-tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-732/14-48 od 24. veljače 2017. u dijelu pod točkom I izreke kojom je naloženo 1-tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. isplatiti 1-tužitelju LK iznos od 112.827,36 kn/14.842,04 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 110.000,00 kn/14.599,51 EUR od 28. veljače 2014. do isplate, a na iznos od 2.827,36 kn/375,26 EUR tekućim od 3. ožujka 2017. do isplate, te isplatiti 2-tužiteljici PK iznos od 111.075,00 kn/14.742,19 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 110.000,00 kn/14.599,51 EUR od 28. veljače 2014. do isplate, a na iznos od 1.075,00 kn/142,68 EUR tekućim od 3. ožujka 2017. do isplate, sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 36.484,67 kn /4.842,35 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2017. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e:

I Revizija 3-tužiteljice RK, 4-tužiteljice mldb. DK, 5-tužiteljice mldb. EK, 6-tužitelja mldb. ĆK, i 7-tužitelja mldb. OK na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP odbacuje se kao nedopuštena, kao i revizija svih tužitelja na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

II Nalaže se 1-tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. naknaditi tužiteljima troškove revizije u iznosu od 836,35 EUR (6.301,47 kn), u roku od 15 dana.

III Zahtjev 1-tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je 1-tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. isplatiti 1-tužitelju LK iznos od 112.827,36 kn, 2-tužiteljici PK iznos od 111.075,00 kn, 3-tužiteljici RK iznos od 38.575,00 kn, 4-tužiteljici mldb. DK, 5-tužiteljici mldb. EK i 6-tužitelju mldb. ĆK iznos od po 37.750,00 kn te 7-tužitelju mldb. OK iznos od 37.500,00 kn, svima sa zateznima kamatama kako je pobliže određeno pod točkom I izreke te naknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 63.266,17 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2017. do isplate (točka I izreke).

1.1. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na 1-tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. (dalje u tekstu: 1-tuženik), kako je pobliže određeno pod točkom II izreke (točka II izreke).

1.2. U cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2-tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i 3-tuženika HŽ Cargo d.o.o. (točka III. izreke).

1.3. Tužiteljima je naloženo naknaditi 1-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 kn, a 2-3-tuženicima u iznosu od 11.475,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2017. do isplate (točka IV izreke).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u odnosu na 1-tuženika (točka II. izreke prvostupanjske presude), kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2-3-tuženike u cijelosti (točka III. izreke prvostupanjske presude).

2.1. Nadalje, prihvaćena je žalba 1-tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na 1-tuženika te je suđeno na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

2.2. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena je odluka o troškovima (pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude), te je suđeno tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnose svi tužitelji na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog razrješenja materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. 1-tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju u cijelosti te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija 1-2-tužitelja na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP je djelomično osnovana, djelomično nije dopuštena (u odnosu na 3-7 tužitelje), dok revizija tužitelja na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (točka 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona (točka 3.).

7. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, i to zahtjev 1-tužitelja i 2-tužiteljice za duševne boli zbog smrti sina u iznosu od po 220.000,00 kn, 3-tužiteljice za duševne boli zbog smrti unuka u iznosu od 80.000,00 kn te zahtjev 4-7-tužitelja za duševne boli zbog gubitka brata, kao i zahtjev za imovinsku štetu u vidu troškova pogreba, crnine, cvijeća i vijenaca, grobnice i spomenika. Dakle, vrijednost premeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn samo u odnosu na 1-tužitelja i 2-tužiteljicu, slijedom čega je u odnosu na njih dopuštena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, dok u odnosu na ostale tužitelje nije dopuštena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP (pri čemu je uzeto u obzir da drugostupanjska odluka u ovoj pravnoj stvari nije donesena na osnovi odredbe članka 373.a i 373.b ZPP, već na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP).

7.1. Stoga je reviziju 3-7-tužitelja na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP valjalo odbaciti (čl. 392. st.1. ZPP) i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

8. Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8.1. Na temelju stavka 3. tog članka u tzv. izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8.2. Međutim, podnoseći tzv. izvanrednu reviziju tužitelji nisu određeno naznačili pravno pitanje zbog kojeg podnose reviziju (samo su u uvodu revizije naznačili da podnose reviziju zbog razrješenja materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja), što su bili dužni prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP.

8.3. Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud ni u kojem slučaju nije ovlašten sam prepoznati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko pravno pitanje o kojem ovisi odluka u sporu i koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8.4. Prema tome, podnesena revizija tužitelja na temelju čl. 382. st. 2. ZPP ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane čl. 382. st. 2. i 3. ZPP o kojima ovisi dopustivost tzv. izvanredne revizije.

8.5. Iz tih razloga revizija tužitelja na temelju čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena pa ju je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

9. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a st. 1. ZPP).

10. Revidenti navode da reviziju podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim ne navode koje su to bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene u donošenju pobijane presude niti u čemu bi se one sastojale. Stoga, sukladno odredbi čl. 386. ZPP sud ovakve navode revidenata koji nisu određeno navedeni i obrazloženi, nije mogao uzeti u obzir.

11. Revizija se podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim obzirom prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije ovlašten razmatrati navode revidenata kojima osporavaju utvrđeno činjenično stanje.

12. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je 27. listopada 2013. smrtno stradao JK, prilikom prelaska biciklom preko željezničko-cestovnog prijelaza u [adresa], u [adresa], između 2 i 3 sata ujutro,

- da je željezničko-cestovni prijelaz u [adresa] bio osiguran postavljenim prometnim znakom tzv. Andrijinim križem i prometnim znakom STOP – obvezno zaustavljanje,

- da su 1-2-tužitelji roditelji pok. JK, 3-tužiteljica je baka, a 4-7- tužitelji braća i sestre,

- da je strojovođa koji je upravljao vlakom djelatnik 2-tuženika,

- da je općinski načelnik Općine Špišić Bukovica upućivao dopise 1-tuženiku kojim je tražio osiguranje spornog željezničko-cestovnog prijelaza zvučnim signalima i branicima,

- da inače u Republici Hrvatskoj postoji 1521 prijelaz koji je osiguran Andrijinim križem i prometnim znakom STOP,

- da je nakon prometne nezgode i to otprilike godinu dana nakon štetnog događaja prijelaz odgovarajuće zaštićen,

- da je dopuštena brzina kretanja vlaka 80 km/h,

- da je kod pok. JK utvrđeno da je isti u trenutku prometne nesreće upravljao biciklom sa 2,08 g/kg apsolutnog alkohola u krvi te 2,25 g/kg apsolutnog alkohola u mokraći, što je koncentracija alkohola pri kojoj se ljudi nalaze u pijanom stanju i njihove vozačke sposobnosti su bitno smanjene,

- da je prednik tužitelja kao biciklist pod uvjetom da je bio u trijeznom stanju, mogao uočiti vlak kada se vlak nalazio na udaljenosti od 100 m,

- da je strojovođa mogao uočiti prednika tužitelja kada je vlak bio na udaljenosti od 150 do 180 m,

- da je 2008. između 1-tuženika i Županijske uprave za ceste Virovitičko-podravske županije zaključen Sporazum o osiguranju predmetnog pružnog prijelaza svjetlosno- zvučnom signalizacijom i polubranikom, obzirom je mjesto uočeno kao opasno radi lijevog zavoja i uspona (dalje u tekstu: Sporazum),

- da je predmetni željezničko-cestovni prijelaz osiguran svjetlosno-zvučnom signalizacijom i polubranikom tek nakon predmetne nezgode.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je 1-tuženik odgovoran za štetni događaj iz razloga što nije zaštitio željezničko-cestovni prijelaz, jer se radilo o nesigurnom prijelazu, pri čemu ističe da je nakon predmetne nezgode željezničko-cestovni prijelaz i zaštićen. Prvostupanjski sud je ocijenio da je pok. JK pridonio štetnom događaju zbog upravljanja biciklom u alkoholiziranom stanju zbog čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, odnosno da je bio apsolutno nesposoban za upravljanje u prometu zbog čega se upustio u neoprezan prelazak pruge te očito nije na vrijeme uočio nailazak vlaka.

13.1. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), a u svezi odredbe članka 1092. st. 1. ZOO ocijenio da je 1-tuženik u obvezi naknaditi štetu tužiteljima, i to razmjerno svom doprinosu od 50%, odnosno uz umanjenje od 50% s obzirom na doprinos prednika tužitelja, dok je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 2- tuženika s obrazloženjem da tužitelji nisu dokazali odgovornost zbog propusta djelatnika 2-tuženika te da nije utvrđeno postojanje osnove za odgovornost na temelju čl. 1063. ZOO odnosno 1069. st. 1. ZOO, jer da tužitelji nisu dokazali (a 2- tuženik je osporio) da bi 2-tuženik bio vlasnik vlaka koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi, kao što nisu učinili i u odnosu na 3-tuženika. Po ocjeni suda prvog stupnja, 1-tuženik je odgovoran za štetni događaj iz razloga što nije na odgovarajući način zaštitio željezničko-cestovni prijelaz, budući je utvrđeno da se radi o nesigurnom prijelazu na kojem se dogodilo više nezgoda, zbog čega da je i sklopljen Sporazum o osiguranju predmetnog pružnog prijelaza svjetlosno-zvučnom signalizacijom i polubranikom.

13.2. Tako je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl.1101. st. 1. ZOO zaključio da 1-2-tužiteljima pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 200.000,00 kn, te 3-7-tužiteljima u iznosu od 75.000,00 kn, od čega im je dosudio 50%, obzirom na utvrđenu odgovornost prednika tužitelja (pozivom na čl. 1092. st. 1. ZOO).

14. Drugostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u cijelosti, jer ne prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da je odgovoran za nezgodu 1-tuženik, u smislu odredbe čl. 15. st. 1. Zakona o željeznici ("Narodne novine", broj 94/13).

14.1. Drugostupanjski sud navodi da je odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine ", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14 i 64/15 - dalje u tekstu: ZSPC) propisano da na dijelu ceste ispred prijelaza ceste preko željezničke pruge u istoj razini moraju biti postavljeni odgovarajući prometni znakovi, da je odredbom čl.27. st. 1. ZSPC propisano da se na prijelazima ceste preko željezničke pruge u istoj razini, osim prometnih znakova opasnosti, izričitih naredbi i obavijesti (u smislu odredbe čl.16. ZSPC) postavljaju i branici i polubranici, odnosno uređaji za davanje znakova kojima se nagovještava približavanje vlaka ako to zahtijeva gustoća prometa ili drugi uvjeti na prijelazu ceste preko željezničke pruge u istoj razini.

14.3. Nadalje, da je odredbom čl. 138. st. 1. ZSPC propisano da se na prijelazu ceste preko željezničke pruge u istoj razini na kojem nema uređaja za zatvaranje prometa ni uređaja za davanje znakova kojima se najavljuje približavanje vlaka, sudionici u prometu moraju zaustaviti te mogu prijeći preko željezničke pruge tek kad se uvjere da prugom ne nailazi vlak ili neko drugo vozilo koje se kreće po tračnicama.

14.4. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, u situaciji kada je utvrđeno da je bio postavljen znak Andrijin križ te znak stop, te kada postoji značajna mogućnost uočavanja vlaka od strane biciklista, i to pod uvjetima da je isti stao pred znakom STOP kako je to trebao učiniti prema ZSPC, a cijeneći da se prometna nezgoda dogodila noću, između 2 i 3 sata ujutro, to je u cijelosti za štetni događaj odgovoran upravo prednik tužitelja. Pritom navodi da bi polubranike bilo moguće i fizički obići, da su i bili postavljeni. Stoga ocjenjuje da nisu ostvarene pretpostavke za obvezivanje tuženih u smislu odredbe čl. 1045. ZOO.

15. Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovakav zaključak suda drugog stupnja ne može se prihvatiti te opravdano 1-2-tužitelji ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava drugostupanjskog suda, koji primjenjuje samo odredbe ZSPC.

16. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO, na koju se poziva prvostupanjski sud pri donošenju odluke, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o željeznici („Narodne novine“, broj 94/13, stupio na snagu 23. srpnja 2013.) propisano je da je upravljanje željezničkom infrastrukturom djelatnost od javnog interesa. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o željeznici propisano je što sve čini željezničku infrastrukturu pa je tako alinejom četvrtom propisano da željezničku infrastrukturu čine (između ostalog) željezničko- cestovni prijelazi i pješački prijelazi preko pruge u istoj razini, uključujući uređaje za osiguravanje prijelaza i cestovnu signalizaciju.

18. Pravilnikom o načinu osiguravanja prometa na željezničko-cestovnim prijelazima i pješačkim prijelazima preko pruge („Narodne novine“, broj 121/09 i 82/13, dalje u tekstu: Pravilnik / a koji Pravilnik je bio na snazi sve do 21. listopada 2015., na temelju odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, na temelju kojeg je nadležni ministar donio novi Pravilnik koji je stupio na snagu 22. listopada 2015.) bio je uređen, između ostalog, način osiguravanja prometa na željezničko-cestovnom prijelazu (čl. 1.). Odredbom čl. 3. definirani su pojmovi, pa je tako:

»Upravitelj infrastrukture« pravna osoba ovlaštena za gospodarenje i upravljanje željezničkom infrastrukturom i njezino održavanje te za organizaciju i reguliranje željezničkoga prometa, a koja ima dozvolu za upravljanje željezničkom infrastrukturom i rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom izdano od nadležnoga tijela,

»Uređaj za davanje znakova kojima se najavljuje približavanje vlaka ili željezničkoga vozila« je uređaj s cestovnim svjetlosno-zvučnim signalima u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju tehnički uvjeti za takve uređaje i drugim posebnim propisima kojima se uređuje prometno-upravljački i signalno-sigurnosni infrastrukturni podsustav. Ti uređaji primjenjuju se za osiguravanje željezničko- cestovnih prijelaza i pješačkih prijelaza preko pruge.

»Uređaj za osiguravanje željezničko-cestovnoga prijelaza« je uređaj za zatvaranje željezničko-cestovnoga prijelaza (s branicima ili polubranicima) i/ili uređaj za davanje znakova kojima se najavljuje približavanje vlaka ili željezničkoga vozila. »Uređaj za zatvaranje željezničko-cestovnoga prijelaza« je uređaj s branicima ili polubranicima u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju tehnički uvjeti za takve uređaje i drugim posebnim propisima kojima se uređuje prometno-upravljački i signalno-sigurnosni infrastrukturni podsustav. U kombinaciji s polubranicima obvezatno se ugrađuju i cestovni svjetlosno-zvučni signali.

»Željezničko-cestovni prijelaz« je mjesto križanja željezničke pruge ili industrijskoga kolosijeka i ceste u istoj razini.

18.1. Odredbom čl. 6. Pravilnika je propisano da se promet na postojećim željezničko-cestovnim prijelazima osigurava najmanje:

– uređajem za zatvaranje željezničko-cestovnoga prijelaza na križanju glavne (koridorske) željezničke pruge od značaja za međunarodni promet sa svim cestama, na križanju spojne i priključne željezničke pruge od značaja za međunarodni promet s državnom, županijskom i lokalnom cestom te na križanju željezničke pruge od značaja za regionalni i lokalni promet s državnom i županijskom cestom,

– uređajem za davanje znakova kojima se najavljuje približavanje vlaka ili željezničkoga vozila na križanju spojne i priključne željezničke pruge od značaja za međunarodni promet s nerazvrstanom cestom i na križanju željezničke pruge od značaja za regionalni i lokalni promet s lokalnom i nerazvrstanom cestom.

19. Revidenti u reviziji navode da sudovi nisu primijenili odredbe Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“, broj 83/13, stupio na snagu 1. srpnja 2013. - dalje u tekstu: ZOSOŽS) kojim zakonom je uređena sigurnost i interoperabilnost željezničkog sustava. Prema odredbi čl. 7. točka 30. ZOSOŽS upravitelj infrastrukture je tijelo ili trgovačko društvo odgovorno za uspostavu (uključujući gradnju), upravljanje i održavanje željezničke infrastrukture (uključujući kolosijeke u morskim lukama, lukama unutarnjih voda i u robnim terminalima), te za organizaciju i regulaciju prometa; obavljanje djelatnosti upravljanja infrastrukturom na mreži ili dijelu mreže može se dodijeliti različitim tijelima ili trgovačkim društvima.

19.1. Odredbom čl. 82. st. 1. ZOSOŽS propisano je da križanje željezničke pruge i druge prometnice mora biti izvedeno na način da se promet po željezničkoj pruzi i drugoj prometnici odvija sigurno te da se osigura sigurnost svih sudionika u prometu.

19.2. Odredbom čl. 82. st. 1. ZOSOŽS propisano je da je upravitelj infrastrukture odgovoran za postavljanje i održavanje uređaja za osiguravanje željezničko- cestovnog prijelaza i pješačkog prijelaza preko pruge i mimoilaznih zaštitnih ograda za pješake.

20. Slijedom citiranih propisa, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je 1-tuženik odgovoran za štetni događaj (čemu je pridonio i sam prednik tužitelja u omjeru 50%) iz razloga što nije na odgovarajući način zaštitio odnosno osigurao željezničko-cestovni prijelaz, osobito svjetlosno zvučnom signalizacijom i polubranikom obzirom se očigledno radi o opasnom željezničko-cestovnom prijelazu koji služi lokalnom prometu i na kojem su bile učestale nezgode, na što je 1-tuženika upozoravao i sam načelnik mjesta te je o tome sklopljen i naprijed navedeni Sporazum 2008., a na što je 1-tuženik reagirao dopisom od 23. rujna 2013. načelniku općine, navodeći da su pokrenute aktivnosti za osiguranje predmetnog željezničko- cestovnog prijelaza, koji će biti osiguran svjetlosno zvučnim signalima i polubranicima. Navedeno je u konačnici i obavljeno, međutim nakon predmetne prometne nesreće.

21. Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti drugostupanjsku odluku, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci presude. Obzirom je preinačena drugostupanjska odluka i promijenjen omjer uspjeha u sporu, valjalo je i odluku o troškovima preinačiti.

22. S obzirom da su tužitelji djelomično uspjeli u ovom revizijskom postupku (uspjeli su s 223.902,36 kn/29.716,95 EUR u odnosu na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela 918.554,73 kn/1.219.913,16 EUR što iznosi 24,38%) i da su zahtijevali troškove postupka za sastav revizije uvećan za troškove PDV, tužiteljima je dosuđen trošak u onom omjeru u kojem su uspjeli i to u iznosu od 836,35 EUR (6.301,47 kn), na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. ZPP te čl. 2. ZPP, a sve u vezi Tbr. 7. t. 1., Tbr. 10. t. 6. i Tbr. 36. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22).

23. 1-tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

24. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 25. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković