REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1127/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anđelku Jurešku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-379/2018-3 od 10. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1637/17-13 od 14. lipnja 2018., u sjednici održanoj 25. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da tuženikova odluka o privremenom udaljenju s posla od dana 11. srpnja 2017. nije dopuštena.
Utvrđuje se da tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 25. srpnja 2017. godine kojim je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 23. rujna 2015. godine nije dopušten.
Utvrđuje se da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.
Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad i to radno mjesto direktora Savjetodavnog centra Vukovarska u Sektoru građanstva s mjestom rada u Zagrebu ili na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi i iskustvu u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka."
II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od osam dana.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 14 Pr-1637/17-13 od 14. lipnja 2018. potvrđuje.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“.
2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška podnošenja žalbe, reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Tuženik se u odgovoru na reviziju tužiteljice protivi toj reviziji. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na tu reviziju.
3. Revizija tužiteljice nije osnovana.
4. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u izreci prvostupanjske presude.
6. Iako tužiteljica u uvodnom dijelu revizije navodi da reviziju podnosi iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ona taj revizijski razlog nije određeno navela niti se na određen način pozvala na konkretne propise i druge izvore prava (čl. 391. st. 3. ZPP). Tužiteljica u reviziji na paušalan način navodi da su nižestupanjski sudovi počinili niz povreda odredaba parničnog postupka. Tužiteljica je tek ukazala na mogućnost povrede odredbe čl. 8. ZPP, tj. ukazala je na hipotetsku mogućnost počinjenja te povrede i to u slučaju da je sud izveo sve dokaze predložene po tužiteljici. No, kako neizvođenje određenih dokaza samo po sebi ne znači povredu odredbe čl. 8. ZPP te kako tužiteljica na određen način (s pozivanjem na određene propise i druge izvore prava) ne ukazuje na neku drugu povredu odredaba parničnog postupka koja bi mogla biti u vezi s neizvođenjem predloženih dokaza, i taj revizijski navod tužiteljice je neodređen. Stoga revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka nije uzet u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP).
7. Isto tako iako tužiteljica u uvodnom dijelu revizije navodi da reviziju podnosi i iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, ona niti taj revizijski razlog nije određeno navela i obrazložila, a niti se određeno pozvala na propise i druge izvore prava (osim u dijelu koji se odnosi na dopuštenost odluke tuženika o privremenom udaljenju s posla). Stoga niti taj revizijski razlog nije uzet u obzir (osim u dijelu koji se odnosi na dopuštenost odluke tuženika o privremenom udaljenju s posla).
8. Nije u pravu tužiteljica kada smatra da u konkretnom slučaju tuženik nije imao valjanu osnovu za donošenje odluke o privremenom udaljenju tužiteljice s posla (pritom pozivajući se na odredbu čl. 150. st. 10. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR). Naime, ta se zakonska odredba primjenjuje prvenstveno u slučaju iz st. 9. toga zakonskog članka tj. u situaciji ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i traži od poslodavca da ga zadrži na radu (što u konkretnom slučaju nije riječ jer je odluka o privremenom udaljenju s posla donesena prije odluke o otkazu ugovora o radu i to u situaciji kada je radničko vijeće bilo suglasno s tom odlukom). No ta odredba ne priječi poslodavca da privremeno udalji radnika s posla (i prije donošenja odluke o otkazivanju ugovora o radu) ukoliko postoji opravdana sumnja da je radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i to uz uvjet da poslodavac radniku osigura naknadu plaće (što je tuženik i učinio).
8.1. Stoga kada su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženik nakon što je obaviješten o nalogu za pretragu osoba, doma i drugih prostorija te pokretnih stvari Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-t-404/17 od 11. srpnja 2017. i o razlozima tog naloga tj. da postoji policijska sumnja o konspirativnom odnosu tužiteljice s trećom osobom s mogućim kriminalnim radnjama, tuženik je, osobito imajući u vidu djelatnost tuženika (bankarska djelatnost) i poslove koje je obavljala tužiteljica (direktor Savjetodavnog centra Vukovarska u sektoru građevinarstva, Savjetodavni centar Vukovarska) imao dakle u konkretnom slučaju opravdan razlog privremeno udaljiti tužiteljicu s posla (uz osiguranje tužiteljici naknade plaće za vrijeme privremenog udaljenja s posla). Konačno, ovdje je za ukazati da u reviziji tužiteljica ničim konkretnim niti ne ukazuje da bi joj odlukom tuženika o privremenom udaljenju s posla bilo povrijeđeno određeno (i koje) pravo iz radnog odnosa.
9. Revizijski navodi tužiteljice kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija tužiteljice pretežnim dijelom sadržaja iscrpljuje) stavljaju u pokušaj pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbama čl. 386. ZPP revizijom iz čl. 382.a toga Zakona ne može se pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.
10. S obzirom na izneseno valjalo je predmetnu reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.
11. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja tuženika u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije tužiteljice.
Zagreb, 25. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
