REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-240/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik mr. sc. Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-547/2022-3 od 31. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-20/2021-16 od 7. travnja 2022., u sjednici održanoj 25. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-547/2022-3 od 31. listopada 2023. u odnosu na slijedeća pravna pitanja:
„Je li naknadu zbog dugotrajnog bolovanja koju je tužiteljica ostvarila valjalo uzeti u obzir pri utvrđivanju stvarne štete s naslova izgubljene zarade, sve imajući u vidi činjenicu da je ostvarena naknada u neposrednoj vezi sa predmetnim štetnim događajem i činjenicom bolovanja, jer da nije bilo štetnog događaja te u svezi sa njim korištenje bolovanja, potpora za bolovanje ne bila isplaćena.
Da li oštećenik/tužitelj ima pravo na traženje zakonske zatezne kamate po osnovi traženja naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade za period prije nego je postavio takav zahtjev za naknadu štete odgovornom osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ili pak u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) oštećenik odnosno tužitelj ima pravo tražiti zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade samo od dana postavljanja zahtjeva za naknadom štete ili tužbe unatoč tome što se radi o traženju izgubljene zarade koja je dospjela prije podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, odnosno da li je drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenio odredbu čl. 12. ZOOP kada je obvezao tuženika da isplati tužitelju zakonske zatezne kamate na suđenu izgubljenu zaradu za period prije nego je tužitelj podnio tužbu s kojom je prvi put pozvao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova izgubljene zarade?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 547/2022-3 od 31. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-20/2021-16 od 7. travnja 2022. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) postavivši osam pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Je li u smislu čl. 375. st.1. ZPP-a drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbama stranaka dužan sadržajno i argumentirano očitovati se o odlučnim žalbenim prigovorima i je li u tom smislu drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi sa čl. 375. st.1. i čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a kada odbije žalbu tuženika kao neosnovanu bez osvrta i ocjene o odlučnim žalbenim prigovorima, odnosno je li pobijana presuda obuhvaćena navedenim bitnim povredama obzirom ne sadrži ocjenu žalbenih prigovora tuženika koji se tiču potrebe uračunavanja ostvarene naknade zbog dugotrajnog bolovanja u iznos izgubljene zarade, ostvarenje troškova putovanja na teret HZZO-a, zastare potraživanja s naslova troškova putovanja, kao i onih kojima se ukazivalo da prvostupanjska presuda nema valjane razloga o prijedlogu tuženika za provođenje medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada?
2. Da li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) i postavljanja posebnog zahtjeva (troškovi putovanja), ocjenjuje samostalno, te da li je za ocjenu nastupa zastare na tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini imovinske štete odlučan dan preinake, a ne dan podnošenje tužbe?
3. Da li nekorištenje prava na naknadu troškova prijevoza po osnovi prava iz zdravstvenog osiguranja ima za posljedicu gubitak prava na naknadu štete od tuženika, a s obzirom na osiguranici HZZO-a kojim je priznata ozljeda na radu imaju pravo na naknadu troškova prijevoza radi korištenja zdravstvene zaštite neovisno o udaljenosti bolničke ustanove u kojoj provode liječenje sukladno čl. 62. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
4. Je li parnični sud vezan Izvješćima o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad glede uzroka i trajanja bolovanja oštećenika ili je tuženiku (osiguratelju štetnika) dopušteno u parnici dokazivati da radna nesposobnost oštećenika i njegovo bolovanje nisu u cijelosti ili djelomično u uzročno-posljedičnoj vezi s konkretnim štetnim događajem?
5. Je li parnični sud vezan odlukom upravnog tijela tj. odlukom izabranog doktora u pogledu uzroka, početka i dužine trajanja privremene nesposobnosti za rada ili je tuženiku kao osiguratelju štetnika dopušteno u parnici dokazivati da privremena radna nesposobnost tužitelja nije kroz cijeli period bolovanja u uzročno- posljedičnoj vezi s konkretnim štetnim događajem?
6. Je li tuženik kao ravnopravna stranka u postupku onemogućen u raspravljanju postupanjem suda u situaciji kada sud odbije provesti dokazne prijedloge tuženika u postupku i prihvati tužbeni zahtjev temeljeći presudu na provedenim dokazima, a koje dokaze je predložio isključivo tužitelj, s tim da su dokazni prijedlozi tuženika bili istaknuti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne u postupku, a radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva?
7. Je li naknadu zbog dugotrajnog bolovanja koju je tužiteljica ostvarila valjalo uzeti u obzir pri utvrđivanju stvarne štete s naslova izgubljene zarade, sve imajući u vidi činjenicu da je ostvarena naknada u neposrednoj vezi sa predmetnim štetnim događajem i činjenicom bolovanja, jer da nije bilo štetnog događaja te u svezi sa njim korištenje bolovanja, potpora za bolovanje ne bila isplaćena.
8. Da li oštećenik/tužitelj ima pravo na traženje zakonske zatezne kamate po osnovi traženja naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade za period prije nego je postavio takav zahtjev za naknadu štete odgovornom osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ili pak u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) oštećenik odnosno tužitelj ima pravo tražiti zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade samo od dana postavljanja zahtjeva za naknadom štete ili tužbe unatoč tome što se radi o traženju izgubljene zarade koja je dospjela prije podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, odnosno da li je drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenio odredbu čl. 12. ZOOP kada je obvezao tuženika da isplati tužitelju zakonske zatezne kamate na suđenu izgubljenu zaradu za period prije nego je tužitelj podnio tužbu s kojom je prvi put pozvao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova izgubljene zarade?“.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan.
5. Predmet spora je naknada štete zbog ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći 5. travnja 2016. i to na ime neimovinske štete, imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade i troškova liječenja.
6. Postupajući na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP ovaj sud je ocijenio da su u odnosu na sedmo i osmo postavljeno pravno pitanje ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga što u odnosu na sedmo pravno pitanje praksa viših sudova nije jedinstvena, a u odnosu na osmo pravno pitanje pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražene u odlukama Rev-373/2021-2, Rev-558/2021, Rev-538/2022-2 itd. (tako i ovaj sud u odluci broj Revd-2824/2020).
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. U odnosu na prvo do šesto pravno pitanje uzeto je da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
Zagreb, 25. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
