REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 222/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Denisu Marinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika [naziv] - pravne osobe za upravljanje županijskim i lokalnim cestama, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Antunu Stupareviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-881/2019-2 od 1. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1293/2015-64 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 25. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-881/2019-2 od 1. lipnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1293/2015-64 od 26. srpnja 2019. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. rujna 2012. do isplate i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, tako da se u tom dijelu odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1293/2015-64 od 26. srpnja 2019. u tom dijelu.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove revizijskog postupka u iznosu od 352,54 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 31.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 28. rujna 2012. do isplate, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.788,00 kuna sa zateznom kamatom od 16. srpnja 2019. do isplate te na ime imovinske štete troškova liječenja iznos od 797,16 kuna sa zateznom kamatom od 1. listopada 2009. do isplate, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 25.410,55 kuna sa zateznom kamatom od 25. srpnja 2019. do isplate(točka I./ izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatu neimovinske štete u iznosu od 2.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 28. rujna 2012. do isplate (točka II./ izreke) te je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 341,88 kuna (točka III./ izreke).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženika, preinačen je dio toč. I. izreke presude suda prvog stupnja kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 28. rujna 2012. do isplate, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.288,00 kuna sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2019. do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od 563,00 kuna sa zateznim kamatama od 25. srpnja 2019. do isplate, na način da je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan (točka I. izreke). U preostalom dijelu odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđen preostali dio točke I. izreke presude suda prvog stupnja (točka II. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 312,50 kuna, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe te u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu (točka III. izreke).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2356/2020-2 od 7. listopada 2020. dopustio tužiteljici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"U slučaju zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05), ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara, ukoliko je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka, odnosno je li podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare i glede ranije navedenog naknadnog preinačenog dijela zahtjeva?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i naloži tuženiku daljnja isplata iznosa od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. rujna 2012. do isplate uz naknadu joj troškova u iznosu od 3.156,25 kn. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 1.250,00 kn i sastava revizije u iznosu od 1.406,25 kn te sudske pristojbe po odluci suda u iznosu od 500,00 kn.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete, koju štetu je pretrpjela u štetnom događaju od 19. svibnja 2009. kada je, vozeći se na biciklu, naišla na oštećenja na kolniku uslijed čega je izgubila nadzor nad biciklom i pala te zadobila teške tjelesne ozljede. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li u zastari naknada neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 kn.

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica 19. svibnja 2009. vozeći se biciklom [adresa] u [adresa] naišla na oštećenja na kolniku u vidu oštećenog gazećeg sloja kolničkog zastora koji je bio izbrušen u cijeloj širini i u dužini od 1 metar, pri čemu je gazeći sloj bio uklonjen u dubini od 3 centimetra s karakterističnim utorima širine 2 cm koji su se protezali paralelno uzdužnoj osi kolnika, a zbog navedenih uzdužnih utora došlo je do pada tužiteljice jer je imala tanke gume na biciklu pa joj je prednji kotač upao u utor koji nije bio vidljiv iz njezinog položaja sve dok se nije približila na oko 5 metara,

- da se tužiteljica se kretala u propisanoj brzini od oko 20 km/h te joj je da bi se zaustavila kočenjem bio potreban put od oko 15 metara,

- da je tužiteljica bila obaviještena o radovima na cesti prometnim znakom koji se nalazio prije nadvožnjaka, dok samo mjesto oštećenja nije bilo obilježeno odgovarajućim prometnim znakom, tuženik je propustio takvo upozorenje postaviti i neposredno na mjestu gdje se nalazilo oštećenje te je upravo takav propust tuženika i doveo do nastanka predmetnog štetnog događaja.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio, na temelju odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 31.000,00 kuna, te je i po ocjeni drugostupanjskog suda utvrđena naknada neimovinske štete primjerena svim okolnostima konkretnog, odnosno utvrđenim tjelesnim ozljedama tužiteljice (prijelom lijevog lakta, prijelom gornjeg kraja lijeve lakatne kosti te oguljotina na lijevom laktu) i smanjenju životne aktivnosti od 8% te utvrđenom naruženju blagog stupnja u vidu ožiljka na lijevom laktu.

11. Međutim, drugostupanjski sud je u dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, navodeći da je tužiteljica tužbom od 28. rujna 2012. tražila isplatu neimovinske štete u iznosu od 26.000,00 kuna, nakon čega je tužbeni zahtjev povećala na iznos od 33.000,00 kuna podneskom od 29. studenog 2018., pa da je osnovan prigovor zastare u odnosu na povećani iznos tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 230. ZOO jer da je liječenje tužiteljice završilo u listopadu 2009.

12. Osnovano revidentica kroz dopušteno pitanje osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Naime, odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

14. U konkretnom slučaju liječenje tužiteljice je završeno u listopadu 2009., tužbu je podnijela 28. rujna 2012., dakle unutar zastarnog roka, nalaz i mišljenje vještaka kirurga je dostavljeno tužiteljici putem punomoćnika 9. veljače 2018. te je tužiteljica podneskom od 19. veljače 2018. tužbeni zahtjev uskladila prema nalazu i mišljenju vještaka i povećala ga sa 26.000,00 kn na 33.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete.

15. Po ocjeni revizijskog suda, pogrešno je u tom dijelu shvaćanje drugostupanjskog suda da bi za taj povećani dio nastupila zastara.

15.1. Navedeno iz razloga što ovako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvobitni zahtjev, čijim podnošenjem je došlo do prekida zastarijevanja tražbine tužiteljice. Iako je tužiteljica podneskom od 19. veljače 2018. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene ni činjenične ni pravne osnove tužbe slijedom čega je podnošenjem tužbe, kao radnjom ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete, prekinuto zastarijevanje novčanog zahtjeva.

15.2. Naime, primjena zastarnog roka na dio tužbenog zahtjeva preinačenog nakon primljenog nalaza i mišljenja vještaka predstavljalo bi primjenu prava koja je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja. Zastara predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja. Europski sud za ljudska prava je utvrdio da rokovi zastare imaju više važnih svrha, a to je osigurati pravnu sigurnost i konačnost te zaštititi moguće tuženike od zastarjelih potraživanja koja bi možda bilo teško osporiti i spriječiti nepravdu koja bi mogla nastati kad bi sudovi bili prisiljeni odlučivati o događajima koji su se zbili u dalekoj prošlosti na temelju dokaza koji bi možda postali nepouzdanima i nepotpunima zbog proteka vremena.

15.3. Po ocjeni revizijskog suda, u ovakvim se situacijama kao što je predmetna prvenstveno valja voditi razumnim i legitimnim ciljem, a to je da tužiteljica nije mogla prije zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka preinačiti tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, jer je tek primitkom nalaza i mišljenja vještaka saznala kolika joj je šteta nastala. Dakle, tužiteljica je preinačila tužbu tek podneskom od 19. veljače 2018. bez svoje krivnje, jer je tek tada to i mogla učiniti zbog tek tada provedenog medicinskog vještačenja. Protek vremena uslijed dužine trajanja parničnog postupka ne može ići na štetu tužiteljice.

15.4. Za navesti je da je odredbom čl. 190. st. 2. ZPP propisana iznimka od zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i koji se prema odredbi čl. 117. st. 2. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID ZPP) primjenjuje u svim pa tako i u ovom postupku, dodan ZID ZPP.

15.5. Stoga je za ocjenu osnovanosti prigovora zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva pravno relevantan trenutak podnošenja tužbe. Pritom treba imati u vidu činjenicu da zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete postoji od dana podnošenja tužbe. U trenutku kada je tužiteljica u ostvarenju svog prava na novčanu satisfakciju zbog povrede prava osobnosti podnijela tužbu, ona nije mogla znati za točnu visinu postavljanja svog novčanog zahtjeva.

15.6. Promatrajući predmetni odnos parničnih stranaka kroz prizmu relativiteta između prava tužiteljice, kao oštećenice, na pristup sudu u svrhu ostvarenja prava na zdrav život i prava tuženika na pravnu sigurnost, vijeće revizijskog suda ocjenjuje da bi pretjerani formalizam u tumačenju pravno relevantnog trenutka pri ocjeni prigovora zastare, predstavljao zaključak da je to trenutak preinake tužbe, te i da ne predstavlja pretjeranu fleksibilnost zaključak da je to trenutak podnošenja tužbe, sve imajući u vidu razlog preinake tužbe (nalaz i mišljenje vještaka) i krajnji cilj koji se time želi postići (pravična novčana naknada štete).

16. Potrebno je napomenuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto shvaćanje: „u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

17. U tom smislu i odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

U slučaju zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka iz čl. 230. ZOO ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio po primitku nalaza vještaka, u takvoj situaciji za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, obzirom je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastarijevanja tražbine tužiteljice.

18. Stoga je, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, reviziju tužiteljice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se u pobijanom dijelu odbije žalba tuženika.

19. Tužiteljici je parnični trošak izvanrednog pravnog lijeka odmjeren prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela te podnijetom zahtjevu za trošak, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), po Tbr.10.5. Tarife za sastav prijedloga za dopuštenje revizije iznos od 165,90 EUR te za sastav revizije 186,64 EUR, što ukupno iznosi 352,54 EUR. Tužiteljici nije dosuđen trošak sudske pristojbe obzirom u spisu ne prileži potvrda da je tužiteljica pristojbu platila (tako i ovaj sud u odluci Rev- 269/2018 od 6. rujna 2022.).

Zagreb, 25. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković