Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-882/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. G., zbog kaznenog djela nasilja u obitelji opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-1006/2022 od 17. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog A. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se prihvaćaju kao utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za svako kazneno djelo iz članaka 179.a KZ/11., za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, te jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11., izriče mu se djelomična uvjetna osuda, na način da se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izvršava 10 (deset) mjeseci, dok se dio kazne u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo.

II. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku se u neuvjetovani dio kazne zatvora koji se izvršava, ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. kolovoza 2022. do 13. listopada 2022.

III. U preostalom dijelu žalbe optuženog A. G. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-1006/2022 od 17. srpnja 2023., optuženi A. G. proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11., nakon čega su mu utvrđene pojedinačne kazne za svako kazneno djelo i to za kazneno djelo pod točkom I., na temelju članka 179.a KZ/11. kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i za kazneno djelo pod točkom II., na temelju članka 179.a KZ/11. kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 179.a u vezi članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. kolovoza 2022. do 13. listopada 2022.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 718,45 eura (sedamstoosamnaest eura i četrdesetpet centi) od čega iznos 518,45 eura predstavlja nagradu branitelju po službenoj dužnosti D. Đ., odvjetniku iz S., a iznos 200,00 eura paušalnu svotu, u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08., u odnosu na nagradu stalnom sudskom vještaku dr. A. A. u iznosu 265,45 eura (dvijestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) u odnosu na izradu nalaza i mišljenja od 4. listopada 2021.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženik osobno i po branitelju I. B., odvjetniku iz S. U žalbi koju je osobno podnio optuženik ne navodi žalbene osnove, ali iz sadržaja proizlazi da se žali zbog odluke o kazni. Žalbom podnesenom putem branitelja optuženika presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku „izrekne blaža kaznena sankcija“, odnosno djelomična uvjetna osuda.

3. S obzirom na sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmotriti kao jedinstvena žalba.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.).

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Optuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći „da presuda nema uopće razloga“ i da u „presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama“, nakon čega na svoj subjektivan način analizira izveden dokaze tijekom postupka. Smatra „da optužba nije dokazala da je počinio predmetna kaznena djela“ koja mu se stavljaju na teret, da izvedene dokaze prvostupanjski sud nije uopće analizirao, ujedno ističući da tijekom kaznenog postupka „nije provedeno psihijatrijsko vještačenje na okolnost da li su oštećenici imali simptome koje imaju fizički i psihički zlostavljane osobe“. Ovakvi žalbeni razlozi istaknute povrede, ukazuju da se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o tome će biti riječi kod obrazlaganja te žalbene osnove.

7.1. Osim toga, prvostupanjski sud je iznio potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, na temelju kojih je došao za zaključak o počinjenju terećenih kaznenih djela i kaznenoj odgovornosti optuženika, pri čemu je njegovu obranu savjesno i kritički analizirao i temeljito ispitao, dovodeći je u vezi s drugim izvedenim dokazima, cijenećih pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, nakon čega je u obrazloženju presude, valjano i potpuno izložio zašto je obranu ocijenio nevjerodostojnim i neistinitim, argumentirajući zašto je prihvatio iskaze svjedoka oštećenog D. G. i D. G., ali i način na koji je ocijenio iskaz svjedokinje M. G., te sve ostale pročitane isprave.

7.2. U okviru žalbene osnove bitne povrede kaznenog postupka optuženik ističe da je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti pravilo „in dubio pro reo“, upirući tako na povredu iz članka 468. stavka 3. u vezi članak 3. stavka 2. ZKP/08.

7.3. Protivno tim žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije došlo do ove povrede, jer nakon provedenog dokaznog postupka ni jedna odlučna činjenica nije ostala u dvojbi, uslijed čega nije bilo potrebe za primjenom rečene zakonske odredbe.

8. Iako uvodno u žalbi optuženik ističe i povredu kaznenog zakona, ali je zakonski ne označava, niti u tom pravcu bilo što obrazlaže, već samo navodi da u njegovim „…radnjama nisu ostvarena obilježja predmetnih djela…“, na koji način presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, ispravno primijenio kazneni zakon, kada je oba djela optuženika pravno označio kao kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11., jer su utvrđene sve odlučne činjenice koje čine obilježja navedenih djela.

9. Zbog iznesenih razloga, nisu ostvarene istaknute bitne povrede kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona ili neke druge povrede koje bi proizlazila iz žalbenih razloga.

10. Bez osnove je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju nalazi u tome da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio ključne činjenice da je prilikom svojih verbalnih i fizičkih sukoba sa svojim ocem i polubratom postupio s ciljem da kod njih izazove osjećaj straha, uznemirenosti i poniženosti. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u tome što „nije provedeno psihijatrijsko vještačenje na okolnost da li su oštećenici imali simptome koje imaju fizički i psihički zlostavljane osobe“.

10.1. Suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na raspravi izveo sve potrebne dokaze i u svemu su dostatni za zaključak o postojanju kaznenih djela i krivnje optuženika. Glede utvrđenja odlučnih činjenica i ocjene svih izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na temelju tih dokaza, ništa nije ukazivalo na potrebu izvoditi dokaz na koji upire žalba.

10.2. Naime, sa sigurnošću je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik u kritično vrijeme počinio dva kaznena djela, koja mu se optužbom stavljaju na teret, a za koja je kazneno i odgovoran. Opravdano prvostupanjski sud utvrđuje relevantne činjenice na temelju prihvaćenih iskaza oštećenih D. G. i D. G., iskaza svjedokinje M. G., dovodeći ih u vezu sa svim pročitanim i pregledanim ispravama, što sve s pravom prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim. Na temelju tako izvedenih i ocjenjenih dokaza osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik u kritično vrijeme u Solinu u obiteljskom stanu, svom oca D. G. učestalo govorio „da će ga pribiti kao magarca“, vrijeđajući ga riječima „Glupane, majmune, ja sam gazda u kući“, a 14. srpnja 2021. u poslijepodnevnim satima udario ga šakom u nos, uhvatio za prsa i bacio na pod, zatim udario šakom i više puta nogom po cijelom tijelu, što je kod njega izazvalo osjećaj poniženosti, uznemirenosti i straha za vlastitu sigurnost, dok je 4. kolovoza 2022. oko 01,00 sati u cilju da ponizi i zastraši svog polubrata D. G., fizički napao, na način da ga je uhvatio za vrat i davio, nakon čega ga je više puta udario rukom po licu, potom dva do tri puta udario šakom u glavu, što je kod njega stvorilo stanje poniženosti, jake i dugotrajne uznemirenosti, te straha za vlastiti život, uslijed čega se pomokrio u hlače. O svim tim izvedenim dokazima prvostupanjski sud je posvetio iznimnu pozornost, analizirajući ih pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, a koji su bili od značaja za utvrđenje krivnje optuženika za oba kaznena djela koja su mu optužbom stavljena na teret.

10.3. Kod tako utvrđenog postupanja prema bliskim osobama, članovima obitelji, optuženik je postupao protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19. i 84./21.), kako je to opisano pod točkom I. i II. izreke presude, ostvarujući na taj način bitna obilježja kaznenih djela iz članka 179.a KZ/11., a za sva ta činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud je dao valjane, razumljive i logične razloge u obrazloženju pobijane presude, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje žalitelj.

10.4. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice koje su od važnosti za donošenje ispravne i zakonite odluke u ovom kaznenom predmetu, a na koje takvo utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio kazneni zakon i osnovano optuženika proglasio krivim za navedena kaznena djela, zbog čega se njegova žalba u tom djelu ukazuje neosnovanom.

11. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik samo ističe da mu je izrečena „drakonska“ kazna, naglašavajući da „nije počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret“.

11.1. Razmatrajući osnovanost odluke o kazni, po ocijeni ovoga drugostupanjskog suda, odmjerena kazna optuženiku je prestrogo odmjerena.

11.2. Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je kao olakotno na strani optuženika cijenio da je dosad neosuđivan i prekršajno nekažnjavan, a kao otegotno njegovo neuredno odazivanje pozivu suda.

11.3. Naime, ocjenjujući istaknute okolnosti, prvostupanjski sud očito nije u dovoljnoj mjeri cijenio da optuženik dosad nije osuđivan i prekršajno kažnjavan, a kada se one dovedu u vezu s jačinom ugrožavanja ili povredama zaštićenog dobra, posljedicama i društvenom opasnošću ovakve vrste kaznenih djela, onda sve to u svojoj ukupnosti i svom značaju, ukazuju da mu je nužno izreći blažu kaznu, iz kojih razloga je ovaj sud preinačio odluku o kazni, na način da je prihvatio utvrđene kazne zatvora za svako kazneno djelo iz članak 179.a KZ/11., te na temelju članka 51. KZ/11. izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci, pa je na tako izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, na temelju članak 57. KZ/11., izrekao djelomičnu osudu na način da je neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju deset mjeseci, koja će se izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne zatvora u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ako u roku tri godine ne počine novo kazneno djelo. Kazna kao takva primjerena je stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela, uslijed čega je valjalo prihvatiti žalbu optuženika i preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

11.4. Upravo ovakva izrečena djelomična uvjetna osuda bez izvršenja cijele kazne, može utjecati na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno. Ona sadrži odgovarajuću količinu moralne osude. U svemu je pravična i u dovoljnoj mjeri će utjecati da se ostvari svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

12. Kako je žalba optuženika djelomično osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., valjalo je na temelju članka 486. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordane Mihela Grahovac, v. r.