Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-290/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz M., OIB:…, zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u Đ., protiv tuženika B. L. iz M., OIB:…, zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u V., uz sudjelovanje mljt. O. L. iz M., OIB:… i mljt. F. L. iz M., OIB:…, oboje zastupani po posebnoj skrbnici D.

V., dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica O., radi razvoda braka, ostvarivanja roditeljske skrbi i osobnih odnosa te uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-71/2023-30 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-71/2023-30 od 16. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja razveden je brak sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 26. srpnja 2019. u O., upisan u matici vjenčanih matičnog područja O., pod rednim brojem … za 2019. godinu (točka I. izreke). Određeno je i da će zajednička maloljetna djeca O. L. i F. L. stanovati sa majkom M. L. na adresi njezina mjesta stanovanja u M., koja će i samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i samostalno zastupati mlt. djecu O. i F. L. u vezi s bitnim osobnim pravima djece, imovinskim pravima, kao i u postupcima ishođenja osobne dokumentacije za mlt. djecu, skrbi o zdravlju i školskim obvezama djece, te ostalim potrebama mlt. djece (točka II. izreke).

Određeno je i da će se osobni odnosi mljt. O. i F. L. s ocem B. L. dok se otac nalazi u Zatvoru u O. odvijati jednom mjesečno u prostorijama zatvora u skladu sa dobi mljt. djece, kao i kućnim redom zatvora u O., na način da će mlt. djecu na susrete s ocem dovesti majka kao i dosada, a o trošku tuženika (točka III. izreke).

Tuženiku je naloženo i da za uskraćeno uzdržavanje mljt. O. L., kao i za uskraćeno uzdržavanje mljt. F. L., plati ukupan iznos od 1.608,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke), te da za uzdržavanje mjlt. O. L. i mljt. F. L., plaća iznos od po 160,85 eura mjesečno za svako dijete počevši od 1. veljače 2023. do isplate sve sa pripadajućim zateznim kamatama na tekući račun majke i zakonske zastupnice M. L. (točka V. izreke). Na kraju, određeno je i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka VI. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje: ObZ), bez prijedloga konačne odluke.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Tuženik u žalbi ističe da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da su razlozi koji su u presudi navedeni nelogični, nejasni te proturječni, kako međusobno, tako i sa dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge tako da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik. 5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužiteljica i tuženik dana … 2019. sklopili brak,

- da je u braku tužiteljice i tuženika rođeno dvoje djece i to mljt. O. L. koji je rođen … 2019 i mljt. F. L. koja je rođena … 2021.,

- da je bračna zajednica tužiteljice i tuženika faktički prestala 18. kolovoza 2022. od kada se tuženik zbog fizičkog napada na tužiteljicu nalazi u zatvoru,

- da su bračni odnosi između tužiteljice i tuženika teško i trajno poremećeni,

- da je prije pokretanja postupka radi razvoda braka proveden postupak obveznog savjetovanja o čemu je centar za socijalnu skrb sastavio izvješće koje je tužiteljica priložila uz tužbu,

- da od prestanka bračne zajednice tužiteljice i tuženika mljt. O. i mljt. F. stanuju sa majkom,

- da je u interesu mljt. O. i mljt. F. da stanuju sa majkom.

7. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

8. Tuženik osporava pobijanu presudu ističući da je tužbu trebalo odbaciti jer postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka nije proveden u skladu s odredbom čl. 54. st. 1. i čl. 321. do čl. 328. ObZ. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, tužiteljica je, sukladno odredbi čl. 379. st. 1. ObZ, uz tužbu za razvod braka podnijela i izvješće o provedenom postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka od 7. veljače 2023. Iz istog proizlazi da iz razloga tuženikovog boravka u zatvoru zbog obiteljskog nasilja u kojem se u vrijeme sastavljanja izvješća i dalje nalazio, tužiteljica i tuženik nisu mogli zajedno sudjelovati zbog čega se sukladno čl. 332. st. 1. Obz ne upućuju u obiteljsku medijaciju. Tužiteljica je prilikom podnošenja tužbe postupila sukladno čl. 379. st. 1. ObZ jer je tužbi priložila izvješće o obveznom savjetovanju iz čl. 324. ObZ u kojem je navedeno da se stranke ne upućuju na obiteljsku medijaciju. Stoga nije bilo osnova da se tužba odbacuje pogotovo kada se uzme u obzir da eventualne nepravilnosti u provođenju postupka obveznog savjetovanja nikako ne mogu ići tužiteljici na teret. Pritom je potrebno navesti i da parnični sud u okviru parničnog postupka ne može ispitivati zakonitost postupanja drugog upravnog tijela, odnosno u ovom slučaju Hrvatskog zavoda za socijalni rad (tako primjerice i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1243/00 od 21. lipnja 2000. i Rev-512/1993 od 18. travnja 1993.). Osim toga, potrebno je navesti da je, sukladno čl. 321. st. 1. ObZ svrha obveznog savjetovanja donošenje sporazumne odluke o obiteljskim odnosima. Sporazumna odluka o obiteljskim odnosima tužiteljice i tuženika nije postignuta niti nakon provedenog parničnog postupka, pa je nejasno kako bi se ista mogla postići u eventualno ponovljenom postupku obveznog savjetovanja imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i činjenicu da se tuženik nalazi u zatvoru.

9. Tuženik žalbenim navodima ističe i da tužiteljica nije aktivno legitimirana u postupku zahtijevati isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje, te da su naknadu za uzdržavanje mljt. djeca stranaka mogu ostvariti samo u posebnoj parnici. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, spor između tužiteljice i tuženika predstavlja spor o roditeljskoj skrbi. Odredbom čl. 408. st. 1. ObZ propisano je da je spor o roditeljskoj skrbi spor o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem se odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta. Odredbom čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ propisano je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi, te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da u sporu o roditeljskoj skrbi sud i po službenoj dužnosti odlučuje o uzdržavanju djeteta. Donošenje odluke o uzdržavanju djeteta u smislu odredbi čl. 408. st. 1. i čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ, obuhvaća, prema pravnom shvaćanju ovog suda, i donošenje odluke o isplati naknade za uskraćeno uzdržavanje ako se takav zahtjev istakne u okviru spora o roditeljskoj skrbi. Dakle, nema pravne zapreke da tužiteljica kao majka djeteta sa kojim dijete stanuje i zakonska zastupnica istog, postavlja ne samo zahtjev za određivanjem uzdržavanja (čl. 306. ObZ), već i kao zakonski zastupnik djeteta i zahtjev za isplatom naknade za uskraćeno uzdržavanje (čl. 289. ObZ). Suprotno pravno shvaćanje tj. da se zahtjev isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje ne može postavljati u okviru spora u roditeljskoj skrbi već samo u zasebnoj parnici, prema mišljenju ovog suda, predstavljalo bi pretjerani formalizam, te bi bilo protivno i načelu žurnosti (čl. 347. ObZ) i načelu socijalnosti (čl. 348. ObZ) kao osnovnim načelima parničnih postupaka koji se vode prema odredbama Obiteljskog zakona.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je sud prvog stupnja djecu stranaka samoinicijativno označio kao osobe koje sudjeluju u postupu iako su u tužbi navedeni na strani tužitelja. Naime, u pravnoj teoriji tužitelja se definira kao osobu koja traži pružanje pravne zaštite odgovarajućeg sadržaja, dok se tuženika definira kao osobu protiv koje je zahtjev za pružanje pravne zaštite usmjeren. Djeca stranaka u postupku radi razvoda braka su, sukladno odredbi čl. 358. ObZ, stranka u postupku. Međutim, ona nisu niti tužitelj (osoba koja je pokrenula postupak radi pružanje pravne zaštite), niti tuženik (osoba u odnosu na koju je zahtjev za pružanje pravne zaštite usmjeren), već stranka sui generis koja sudjeluje u postupku i čije interese u postupku štiti poseban skrbnik. Dakle, djeca stranaka nisu tužitelj (kako ih je u tužbi naznačila tužiteljica), niti tuženik, pa je pravilno sud prvog stupnja djecu tužiteljice i tuženika označio kao osobe koje kao stranke sudjeluju u postupku. Takvim postupanjem sud prvog stupnja nije počinio bilo kakvu povredu odredaba parničnog postupka, a pogotovo ne onu koja bi bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

11. Neosnovano tuženik osporava pobijanu presudu u dijelu koja se odnosi na ostvarivanje roditeljske skrbi. Naime, u postupku nije sporno da djeca stranaka od prestanka faktične bračne zajednice tužiteljice i tuženika žive sa tužiteljicom. Također, nije sporno niti da se tuženik nalazi u zatvoru i zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela na štetu tužiteljice. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, pravilno je sud prvog stupnja odlučio da djeca stranaka stanuju sa majkom koja će u odnosu na istu samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, što je u skladu i sa mišljenjem zavoda za socijalni rad.

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku suda prvog stupanj o ostvarivanju osobnih odnosa. Tuženik u žalbi ističe da u vrijeme donošenje pobijane odluke se nije nalazio u Zatvoru u O., već u Kaznionici u G. Međutim, navedene činjenice tuženik nije isticao u prvostupanjskom postupku tako da iste sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP ne mogu biti predmetom razmatranja u žalbenom postupku, već eventualno mogu predstavljati okolnosti na osnovi kojih tuženik može zahtijevati da se odluka o ostvarivanju osobnih odnosa izmijeni. Pravilno je sud prvog stupnja odredio i da troškove ostvarivanja osobnih odnos snosi tuženik. Imajući u vidu da se tuženik nalazi u zatvoru upravo zbog kaznenog djela koje je počinjeno na štetu tužiteljice, to nije bilo osnova da se odredi da bilo tko drugi snosi te troškove osim tuženik.

13. Odluka suda prvog stupnja o uzdržavanju također je pravilna i zakonita, te je rezultat pravilne primjene odredbi čl. 310. do čl. 317. ObZ. Tuženik u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio da zbog izdržavanja kazne zatvora ne ostvaruje nikakve prihode, te da je sud prvog stupnja odredio previsok iznos uzdržavanja. Međutim, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrdio ukupne materijalne potrebe djece stranaka (čl. 311. ObZ), kao i materijalne mogućnosti tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja (čl. 313. ObZ), te je pravilno naložio tuženiku da za mljt. O. i mljt. F. plaća uzdržavanje u iznosu od po 160,85 eura mjesečno za svako dijete počevši od 1. veljače 2023., pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, ovaj sud smatra da nema osnove da se iznos uzdržavanja za mljt. djecu stranaka odredi u manjem iznosu od dosuđenog pogotovo kada se ima u vidu da je isti i manji od propisanog zakonskog minimuma. U tom smislu pravilna je i odluka suda prvog stupnja o plaćanju naknade za uskraćeno uzdržavanje koja je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 289. st. 1. ObZ.

14. Tuženik u žalbi ističe i da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku čime je prema njegovom stavu povrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, tuženik je u postupku bio zastupan po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku te je putem istoga mogao sudjelovati u postupku pa i neposredno (primjerice, prijedlogom da se iz zatvora na vlastiti trošak dovede na sud na ročište). Stoga postupanjem suda prvog stupnja u konkretnom slučaju nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, niti je povrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku i pravo na pravično suđenje.

15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP kojeg ističe tuženik. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 25. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.