Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-717/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari , tužiteljice M. G. OIB … iz K., sada sa boravištem u Z., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., protiv prvotuženika M. B. iz K., OIB …, po nasljednicima Općina S. I. Ž., S. I. Ž., OIB … i Grad K., K., OIB … i drugotuženice R. L. K. /ranije R. B./ iz K., OIB …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva J. & P. odvjetnicima iz Z., odlučujući o žalbi drugotuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-18/2019-36 od 4. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba drugotuženice R. L. K. /ranije R. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-18/2019-36 od 4. travnja 2022. pod točkom I., II. i IV. izreke u odnosu na drugotuženicu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je prvotuženiku M. i drugotuženici R. L. K., kao zakonski nasljednici pok. V. B. da tužiteljici M. G. solidarno isplate iznos od 68.750,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, odnosno od 21. siječnja 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke naloženo je prvotuženiku M. B. i drugotuženici R. L. K., kao zakonski nasljednici pok. V. B. da tužiteljici M. G. solidarno isplate iznos od 3.600,00 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja odnosno od 4. travnja 2022. do isplate.

Pod točkom III. izreke odbijena je tužiteljica M. G. s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 27.000,00 kuna kao neosnovanim kao i sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 3.600,00 kuna od dana podnošenja tužbe 21. siječnja 2019. do 3. travnja 2022. kao neosnovanim.

Pod točkom IV. izreke naloženo je prvotuženiku M. B. i drugotuženici R. L. K., kao zakonskim nasljednicima pok. V. B., da tužiteljici M. G. solidarno isplate troškove parničnog postupka u iznosu od 10.519,36 kuna uvećane za zakonsku zateznu kamatu tekuću od donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 4. travnja 2022. do isplate.

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima broj 29 Pn- 18/2019-48 od 14. listopada 2022. parnični postupak je prekinut jer je prvotuženik M. B. umro 13. travnja 2022., a pravomoćnim rješenjem broj Pn-18/2019-52 od 12. siječnja 2024. postupak je nastavljen s nasljednicima iza pok. prvotuženika M. B. iz K., OIB … – Općinom S. I. Ž., S. I. Ž., OIB … i Grad K., K., OIB …, kao ošasnim nasljednicima sukladno pravomoćnom Rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika N. J. V. posl. broj O-1462/22, UPP-OS-KCI-145/22 od 25. listopada 2022.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke žali se drugotuženica iz svih razloga određenih odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.-dalje: ZPP), predlaže preinaku iste u pobijanom dijelu, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete od roditelja sada pokojnog V. B., M. B. i R. L. K., koju štetu je tužiteljica pretrpjela kao posljedicu štetnog događaja 13. studenog 2015. koji štetni događaj se dogodio na način da je, nakon što je tužiteljici završila smjena u K. d.d. u K., pokojni prednik tuženika V. B. došao na parkiralište gdje je dočekao tužiteljicu s pištoljem u ruci i u nju pucao te joj zadao prostrijelnu ranu u području lijevog ramena, a nakon toga pucao u sebe i počinio suicid.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud a su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

8. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da nije bilo sporno da je tužiteljica M. G. bila u emotivnoj vezi s pokojnim V. B. u razdoblju od 2010. godine do 2015. godine, a koja veza je bila obilježena njegovom ljubomorom, te psihičkim i fizičkim zlostavljanjem tužiteljice,

-da je među strankama nesporno da je 13. studenoga 2015. nešto iza 21:00 sat nakon što je tužiteljici završila smjena u K. d.d. u K. pokojni prednik tuženika V. B. došao na parkiralište gdje je dočekao tužiteljicu s pištoljem u ruci i u nju pucao te joj zadao prostrijelnu ranu u području lijevog ramena, a nakon toga pucao u sebe i počinio suicid,

-da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu, te s tog osnova traži naknadu na ime pretrpljene neimovinske i imovinske štete,

-da tuženici ističu prigovor zastare obzirom da se štetni događaj nesporno dogodio dana 13. studenog 2015., a tužiteljica je tužbu podnijela 21. siječnja 2019.,

-da je čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje ZOO) propisano u stavku 1. da tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila,

-da je nesporno da je tužiteljica M. G. za štetu i za osobu koja je štetu učinila saznala odmah u trenutku štetnog događaja kada je zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prostrijelne rane, no nije dovoljno samo saznanje o postojanju štete već je potrebno i saznanje o obujmu štete odnosno o elementima njezine visine, a opseg i visina odredivi su tek u trenutku dovršetka liječenja,

-da tužiteljica tvrdi da o ukupnom obujmu štete nije znala niti dana 29. siječnja 2016. jer to proizlazi iz medicinske dokumentacije bolnice V. T. iz koje proizlazi da njeno liječenje nije završeno i da je upućena na daljnje liječenje, te da je njeno liječenje trajalo sve do 25. srpnja 2017., a što ovo proizlazi i iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka (list 79),

-da je tek po završetku liječenja tužiteljica saznala za ukupan opseg štete pa prvostupanjski sud smatra da je tužba podnijeta unutar zastarnog roka propisanog čl. 230. st. 1. ZOO,

-da je nesporno da su tuženici nasljednici iza pokojnog V. B., a koja činjenica proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika N. J.-V. iz K. od 24. studenoga 2015. i 5. siječnja 2016. (list 12-14 i 15 spisa),

-da je člankom 139. st. 1. i 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.) na koji se poziva tužiteljica, propisano da nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine,

-da tuženici nisu osporili da su naslijedili znatnu imovinu iza pokojnog ostavitelja.

-da su saslušani svjedoci Ž. K. D. K. koji su opisali da je tužiteljica bila u ljubavnoj vezi sa pokojnim V. B., da su odmah došli na mjesto događaja, te da su tamo saznali što se dogodilo da je M. upucana i da ju je odvezla hitna pomoć u bolnicu gdje je operirana, da je nakon operacije i kasnije bila u jako lošem psihičkom stanju, da je trpjela bolove, nakon izlaska iz bolnice deset dana je bila kod njih, nakon toga vratila se u svoj stan, dugo se opravljala, a u oporavku su joj pomagali oni kao i majka, da tužiteljica i danas ima psihičkih problema vezanih uz štetni događaj da i dalje osjeća strah, preselila se u Z. u K. ne voli doći jer se boji obitelji pokojnog V. i boji se da bi ljudi na nju upirali prstom,

-da je tužiteljica opisala vezu sa pokojnim V. B. navodeći da je bio patološki ljubomoran da je imao potrebu kontrolirati ju, nije smjela nikoga pozdraviti, niti nju nije smio nitko pozdraviti radi toga je dobivala šamare i batine, tuširao ju je s hladnom i vrućom vodom, iz veze nije mogla izaći jer je prijetio njom i djetetu, da joj je prijetio pištoljem u šumi u A. te je odlučila da definitivno mora izaći iz te veze, kritičnog dana opisuje da se vraćala nakon završene smjene iza 21:00 sati bila je na parkiralištu išla je prema autu, vidjela je pokojnog V. da dolazi prema njoj, presreo ju ne na parkiralištu, bacio na beton i izvadio pištolj, odvukao ju je bočno od K. i pucao je u nju, metak je završio u lijevom ramenu, da ju je vukao za kosu, čula je policijske sirene nakon toga pucao je sebi u glavu što je vidjela, da je u bolnici operirana, nakon toga bila je 10 dana kod brata i šogorice kada se vratila u svoj stan pomagala joj je majka, na rehabilitaciju je išla u V. T., rehabilitacija je dugo trajala, trpjela je cijelo vrijeme bolove, noćima nije spavala, nije izlazila van, bila je samo u svoja četiri zida, preselila se u Z. nije mogla podnijeti da svaki dan vidi to mjesto gdje se to dogodilo, sada se boji svakog šušnja lišća, nepoznatih ljudi i okoline, nakon povratka iz bolnice te tijekom rehabilitacije bila joj je potrebna pomoć jer nije mogla ništa raditi, majka ju je oblačila, pomagala oko održavanja higijene, kuhala i sl., ostao joj je ožiljak koji nastoji prikriti odjećom, ali u sezoni kupanja je to nemoguće uvijek misli da ju ljudi gledaju odnosno da svi bulje u nju,

-da je na okolnost fizičkih bolova, potrebe tuđe pomoći i njege, te na okolnosti pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog naruženosti, te smanjene životne aktivnosti provedeno medicinsko vještačenje po vještacima prof. dr. sc. A. M. spec. kirurg i prim. dr. G. M. spec. psihijatru,

-da u svom zajedničkom nalazu i mišljenju (list 77-81 spisa) koji je sačinjen na temelju medicinske dokumentacije, te pregleda tužiteljice navedeno da je tužiteljica zadobila prostrijelnu ranu predjela lijevog ramena, prijelom tijela lijeve lopatične kosti, leziju mišićnog trbuha m. subskapularisa i m. infraspinatusa s edemom kosti i mišića,

-da trajne posljedice ozljede umanjuju životnu aktivnost tužiteljice s kirurške strane za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu, da je tužiteljica na psihičkom planu prvotno razvila simptomatiku akutne stresne reakcije, te nastavno PTSP-a, da je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji visokog stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet i život što je dovelo do razvoja psihičkih poremećaja, da su duševni bolovi zbog smanjene životne aktivnosti s psihijatrijskog stanovništva su 20%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu,

-da duševni bolovi zbog smanjene životne aktivnosti objedinjeno i realno kako vještaci navode cijene 27%,

-da je pri štetnom događaju tužiteljica trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje, trpjela je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do tri dana te podom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna, slabiji oscilirajući strah sveukupno do 12 tjedana, zaostao je kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj,

-da je bol jakog intenziteta trajala oko 5 dana, srednjeg oko 10 dana, manjeg još oko 30 dana, zaostali manji bolovi su trajnog karaktera i kao takvi se ubrajaju u pojačane napore,

-da je naruženost manjeg stupnja radi zaostalih ožiljaka,

-da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja /mirovanje/ kod kuće 2 mjeseca po 4 sata dnevno, nakon toga 2 mjeseca po 2 sata dnevno,

-da su na ovakav nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica M. G. i drugotuženica R. L. K. stavljale prigovore i primjedbe pa su vještaci usmeno saslušani na raspravi (list 103- 104 spisa),

-da je vještak A. M. naveo da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja izrađenog zajedno s vještakom psihijatrom dr. G. M., te da u svom nalazu nije opisao nelagodu koju je tužiteljica imala tijekom liječenja, redovnih višestrukih kontrola kirurga i fizijatra, nelagodu koju je imala tijekom fizikalnih terapija, da isto će cijeniti sud, da je kao posljedica ozljeđivanja zaostao ožiljak u području lijevog ramena koji razgraničava prsište od ramena 4 cm x 5 mm, te isti straga u području lopatične kosti drugi ožiljak sličnih dimenzija, vezano za potrebu tuđe pomoći ostao je u cijelosti kod svog pisanog nalaza kao i kod ocjene trajnih posljedica gledano s kirurške strane. – da je vještak G. M. naveo da u odnosu na ocjenu trajnih posljedica u visini od 27 % navodi da sukladno sudsko-medicinskoj praksi nije moguće aritmetičko zbrajanje trajnih posljedica po organskim sustavima ili realne ocjene smanjene životne aktivnosti što je u konkretnom slučaju i učinjeno, vještačena je konkretna osoba u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme, te se ocjene kvalifikatornih okolnosti odnose na štetni događaj, dakle, uzete su u obzir sve okolnosti koje su upravo i iskazane kroz ocjenu kvalifikatornih okolnosti.

-da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka jer smatra da su iste dali objektivno i stručno prema pravilima struke na temelju medicinske dokumentacije koja je u spisu.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica temeljem odredbe čl. 19. st. 1. i 2. ZOO ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim ovim zakonom, dakle ima pravo na zaštitu tjelesnog i duševnog zdravlja koje joj je povrijeđeno u štetnom događaju, pa je temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO tužiteljici dosudio na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 68.750,00 kuna pri čemu je tu naknadu odmjerio prema kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 10.000,00 kuna, prema kriteriju straha 30.000,00 kuna, prema kriteriju duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti 18.750,00 kuna i prema kriteriju naruženosti 10.000,00 kuna, a na ukupno dosuđeni iznos temeljem čl. 1103. ZOO tužiteljici je dosudio i zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe do isplate, da je prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete sud je uzeo u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020. godine pri čemu je imao u vidu da se radi o Orijentacijskim kriterijima koji ne predstavljaju puku matematičku formulu za izračunavanje pravične novčane naknade već je njihova svrha ujednačavanje sudske prakse i ne mogu se striktno primijeniti već treba voditi računa o konkretnim okolnostima pojedinog slučaja. Pri tome je, polazeći od nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO dosudio i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći u zatraženom iznosu od 3.600,00 kuna /dva mjeseca po 4 sata dnevno, dva mjeseca po 2 sata dnevno, ukupno 360 sati/ zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja odnosno od 4. travnja 2022. do isplate.

10. Na iscrpne žalbene navode drugotuženice kojima osporava rezultate provedenog vještačenja navodeći, između ostalog, da su duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti određene u previsokom iznosu, da tužiteljici nije bila potrebna tuđa pomoć četiri mjeseca, kako to navode vještaci, da vještaci nisu uzeli u obzir psihičko stanje tužiteljice prije štetnog događaja, valja reći da okolnosti na koje se drugotuženica poziva u svojoj žalbi, a koje se svode na njegovu ocjenu provedenog vještačenja, nisu od značaja za odlučivanje budući je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka (list 77 do 81 spisa), kao i njihova usmena dopunska očitovanja (list 103 spisa) otklonio sve prigovore drugotuženice, te pravilno primijenio odredbu čl. 260. ZPP. Pri tome je prvostupanjski sud provedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11. Određujući visinu naknade neimovinske štete sud prvog stupnja je, sveobuhvatno uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja, težinu ozljeda, sve medicinske zahvate, dugotrajnost liječenja te pravilno ocijenio da utvrđene okolnosti opravdavaju dosudu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

12. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje; ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

14. Stoga, imajući u vidu zauzeto pravno shvaćanje, u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete, imajući u vidu okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, način na koji se iste očituju, vrijeme čekanja na naknadu, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, i prema shvaćanju ovog suda pravična naknada u iznosu od 68.750,00 kn bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Suprotni žalbeni navodi drugotuženice nisu doveli u sumnju ocjenu prvostupanjskog suda.

15. Pri tome treba naglasiti da pretrpljene fizičke boli, različiti oblici duševnih boli i strah nisu samostalni oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

16. Nadalje, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme provedenog liječenja /mirovanje/ kod kuće 2 mjeseca po 4 sata dnevno, nakon toga 2 mjeseca po 2 sata dnevno, ukupno 360 sati, za jedan sat pomoći prvostupanjski sud je utvrdio osnovanom naknada u iznosu od 10,00 kn, pa je tužitelju s te osnove pravilnom primjenom čl. 223. ZPP u vezi s čl. 1095. ZOO te uz primjenu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP utvrđen kao osnovan iznos od 3.600,00 kn s te osnove.

17. Obveza pravične novčane naknade štete dospijeva kada su poznate posljedice štetne radnje, odnosno kada su poznati svi elementi štete, uključujući i njezin opseg (primjerice: nakon završenog liječenja oštećenika i stabilizacijom njegovog zdravstvenog stanja; Vs, Rev-894/89 od 4. listopada 1989.). Dakle, da bi vjerovniku uopće počeo teći zastarni rok, prethodno je potrebno da tražbina koja se ističe prema dužniku i dospije (Vs, Rev 182/89-2 od 1. ožujka 1989.). Stoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se završetak liječenja odnosno stabilizacija zdravstvenog stanja smatra trenutkom nastanka neimovinske štete jer se tada sa sigurnošću može utvrditi opseg i stupanj svih okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade na ime povrede prava osobnosti (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-980/2015, Revr-49/2016 i dr.). Budući da drugotuženica žalbom ne osporava utvrđenje suda da je liječenje tužiteljice završeno tek 25. srpnja 2017., nisu od značaja za odlučivanje žalbeni navodi drugotuženice kojima obrazlaže svoje tvrdnje da je tužiteljica znala za štetu, odnosno dio štete prije završetka liječenja. U odnosu na tuđu pomoć valja dodati da je štetni događaj bio 13. studenoga 2015., tužiteljici je tuđa pomoć bila potrebna četiri mjeseca nakon izlaska iz bolnice (23. studenoga 2015.), što znači do 23. ožujka 2016., a tužba je podnesena 21. siječnja 2019., znači u okviru zastarnog roka od tri godine u smislu odredbe čl. 230. ZOO. Iz navedenih razloga neosnovani su žalbeni navodi drugotuženice kojima obrazlaže svoje tvrdnje o osnovanosti prigovora zastare kao u odnosu na neimovinsku štetu tako i u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći.

18. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 2. ZPP), time da drugotuženica određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužiteljici dosuđen trošak pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

19. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu drugotuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 25. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.