Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-298/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. D. iz Z., (ulica), OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica u V., (ulica), protiv tuženice P. B. Z. d.d., Z., (ulica), OIB: …, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i p. d.o.o., Z., (ulica), radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8729/19-34 od 27. siječnja 2022., u sjednici održanoj 25. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženice P. B. Z. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P

-

8729 /1

- 34 od 27 . siječnja 2022. u toč. I. i II. izreke.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. III. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice D. D. koji glasi:

"Utvrđuju se ništetnim sljedeće odredbe i dijelovi odredaba Dodatka Ugovoru o kreditu broj …, sklopljenog dana … g. između tužiteljice D. D., OIB: …, (ulica), (poštanski broj) Z., kao korisnika kredita i založnog dužnika, G. D., OIB: …., (ulica), (poštanski broj) Z., kao solidarnog dužnika, te M. J., OIB: …, (ulica), (broj) Z., kao založnog dužnika, i tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, (cesta), (broj) Z., kao kreditora, koji dodatak je solemniziran kod javnog bilježnika S. G. iz Z., (ulica), pod brojem OV- … dana 29.12.2015.g.:

- dio odredba članka prvog stavka 1. koji glasi: „... 48.150,75 CHF (slovima:četrdesetosamtisućastopedesetCHFisedamdesetpetC) plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kredita...“,

- dio odredbe članka drugog stavka 1. koji glasi: „...da je korisnik kredita prihvatio Izračun konverzije kedita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF...kao i Izvod otvorenih stavaka po kreditu...“,

- dio odredbe članka trećeg koji glasi:„...23.713,05 EUR(slovima: dvadesettritisućesedamstotrinaestEURinulapetC...11.984,77kune(slovima:jedanaestti sućadevetstoosam desetčetiri KNisedamdesetsedamLP).“,

- dio odredbe članka četvrtog koji glasi:„...37,27 EUR(slovima: tridesetsedamEURAidvadesetsedamC)...“,

- dio odredbe članka petog koji glasi: „... 1.606,47 EUR (slovima: tisućušestošestEURičetrdesetsedamC)...12.269,41kuna(slovima:dvanaesttisućadvjes tošezdesetdevetKN ičetrdesetjednu LP)...“,

- dio odredbe članka šestog stavka 1. koji glasi: „... 23.548,00 EUR (slovima:dvadesettritisuće petstočetrdesetosamEUR).“,

- dio odredbe članka šestog stavka 2. koji glasi: „... 183 (slovima: stoosamdesettri)...“,

- dio odredbe članka šestog stavka 3. koji glasi: „...189,25 EUR (slovima: stoosamdeset devetEURidvadesetpet C)...“,

- odredba članka devetog stavka 2. koja glasi: „Ugovorne strane pristaju da kao dokaz bilo koje tražbine po kreditu iz Osnovnog ugovora i ovog Dodatka služe poslovne knjige Banke i dokazna sredstva kojima Banka raspolaže.“,

- dio odredbe članka devetog stavka 3. koji glasi: „Ugovorne strane su također suglasne da je Banka ovlaštena samostalno, sukladno ovom Dodatku, odrediti dospijeće i visinu anuiteta, odnosno ukupne tražbine...“,

pa stoga navedene odredbe i dijelovi odredaba ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.".

r i j e š i o  j e

Ukida se ista presuda u toč. IV., V., VI. i VII. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženice odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnim odredbe toč. 4., 7., i 12. Ugovora o kreditu broj: …sklopljenog dana 14.02.2006.g. između tužiteljice D. D. kao korisnika kredita, G. D., OIB: … kao solidarnog dužnika, K. d.o.o. MBS : … i A. D. d.o.o. MBS: … kao založnih dužnika i tuženika P. B. Z. d.d., OIB: … kao kreditora, koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem … dana ….g. u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,15% do 01.01.2014.g., a nakon toga zakonski određene kamatne stope od 3,23% koji dijelovi odredaba glase:

-dio odredbe toč. 4. st. 4.1. koji glasi: "…. koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana …."

-dio odredbe toč. 4. st. 4.2. koji glasi: "… visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita…"

-dio odredbe toč. 7.st. 7.2. koji glasi: " …. „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ... iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita...“,

-dio odredbe točke 12. stavka 12.7. koji glasi: „Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjiga Banke i dokazna sredstva s kojima Banka raspolaže. Ugovorne strane su također suglasne da je Banka ovlaštena samostalno, sukladno ovom Ugovoru, odrediti dospijeće i visinu anuiteta, odnosno ukupne tražbine...“, u dijelu u kojem su podaci u tim poslovnim knjigama i tim dokaznim sredstvima dobiveni povišenjem kamatnih stopa sukladno odlukama i drugim aktima tuženika,

-odredba točke 12. stavka 12.8. koja glasi: „Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja P. d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja P. d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala“, u dijelu u kojem se Opći uvjeti poslovanja P. d.d., zatim ostali akti tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana, i njihove izmjene i dopune odnose na povišenja kamatnih stopa sukladno odluci Banke o kreditiranju građana,

pa stoga navedene odredbe i dijelovi odredaba ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe točaka 1., 4., 5., 6., 7. i 12. Ugovora o kreditu, broj: …, sklopljenog dana ….g. između tužiteljice D. D., OIB: …, (ulica) (broj) Z., kao korisnika kredita, G. D., OIB: …, (ulica), (broj) Z., kao solidarnog dužnika, „K.“ d.o.o., MBS: …, (ulica) (broj) Z., i „A. D.“ d.o.o., MBS: …, (ulica) (broj) Z., kao založnih dužnika, i tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, (ulica), (broj) Z., kao kreditora, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika mr. J. K.-R. iz Z., (ulica), pod brojem OU-… dana 21.02.2006.g., u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, točnije redom sljedeće odredbe i dijelovi odredaba:

- dio odredbe točke 1. koji glasi: „...iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 48.150,75 CHF (slovima: četrdesetosamtisućastopedeset CHF i sedamdesetpet C) po

srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“,

- dio odredbe točke 4. stavka 4.2. koji glasi: „...Kamata se obračunava u CHF...“,

- dio odredbe točke 5. koji glasi: „...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF-a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate...“,

- dio odredbe točke 6. koji glasi: „...Kamata iz prethodnog stavka se obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“,

- dio odredbe točke 7. stavka 7.2. koji glasi: „...48.150,75 CHF (slovima:četrdesetosamtisuća stopedeset CHF i sedamdesetpet C)...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“,

- dio odredbe točke 12. stavka 12.7. koji glasi: „Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjiga Banke i dokazna sredstva s kojima Banka raspolaže. Ugovorne strane su također suglasne da je Banka ovlaštena samostalno, sukladno ovom Ugovoru, odrediti dospijeće i visinu anuiteta, odnosno ukupne tražbine...“, u dijelu u kojem su podaci u tim poslovnim knjigama i tim dokaznim sredstvima odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF,

- odredba točke 12. stavka 12.8. koja glasi: „Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja P. d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja P. d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala“ u dijelu u kojem se Opći uvjeti poslovanja P. d.d., zatim ostali akti tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana, i njihove izmjene i dopune odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF,

- odredba točke 12. stavka 12.9. koja glasi: „Potpisom ovog ugovora Korisnik kredita i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“

pa stoga navedene odredbe i dijelovi odredaba ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

III. Utvrđuju se ništetnim sljedeće odredbe i dijelovi odredaba Dodatka Ugovoru o kreditu broj …, sklopljenog dana …. g. između tužiteljice D. D., OIB: …, (ulica), (poštanski broj) Z., kao korisnika kredita i založnog dužnika, G. D., OIB: …, (ulica), (poštanski broj) Z., kao solidarnog dužnika, te M. J., OIB: …, (ulica) (poštanski broj) Z., kao založnog dužnika, i tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, (ulica) (poštanski broj) Z., kao kreditora, koji dodatak je solemniziran kod javnog bilježnika S. G. iz Z., (ulica) pod brojem … dana …g.:

- dio odredba članka prvog stavka 1. koji glasi: „... 48.150,75 CHF (slovima:četrdesetosamtisućastopedesetCHFisedamdesetpetC) plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kredita...“,

- dio odredbe članka drugog stavka 1. koji glasi: „...da je korisnik kredita prihvatio Izračun konverzije kedita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF...kao i Izvod otvorenih stavaka po kreditu...“,

- dio odredbe članka trećeg koji glasi:„...23.713,05 EUR(slovima: dvadesettritisućesedamstotrinaestEURinulapetC...11.984,77kune(slovima:jedanaestti sućadevetstoosam desetčetiri KNisedamdesetsedamLP).“,

- dio odredbe članka četvrtog koji glasi:„...37,27 EUR(slovima: tridesetsedamEURAidvadesetsedamC)...“,

- dio odredbe članka petog koji glasi: „... 1.606,47 EUR (slovima: tisućušestošestEURičetrdesetsedamC)...12.269,41kuna(slovima:dvanaesttisućadvjes tošezdesetdevetKN ičetrdesetjednu LP)...“,

- dio odredbe članka šestog stavka 1. koji glasi: „... 23.548,00 EUR (slovima:dvadesettritisuće petstočetrdesetosamEUR).“,

- dio odredbe članka šestog stavka 2. koji glasi: „... 183 (slovima: stoosamdesettri)...“,

- dio odredbe članka šestog stavka 3. koji glasi: „...189,25 EUR (slovima: stoosamdeset devetEURidvadesetpet C)...“,

- odredba članka devetog stavka 2. koja glasi: „Ugovorne strane pristaju da kao dokaz bilo koje tražbine po kreditu iz Osnovnog ugovora i ovog Dodatka služe poslovne knjige Banke i dokazna sredstva kojima Banka raspolaže.“,

- dio odredbe članka devetog stavka 3. koji glasi: „Ugovorne strane su također suglasne da je Banka ovlaštena samostalno, sukladno ovom Dodatku, odrediti dospijeće i visinu anuiteta, odnosno ukupne tražbine...“,

pa stoga navedene odredbe i dijelovi odredaba ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

IV. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., OIB: …, (ulica), (poštanski broj) Z., da isplati tužiteljici D. D., OIB: …, (ulica), (poštanski broj) Z., po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 18.971,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 181,32 kn od dana 01.09.2007. g. do isplate,

- 181,19 kn od dana 30.09.2007. g. do isplate,

- 181,06 kn od dana 01.11.2007. g. do isplate,

- 180,93 kn od dana 05.12.2007. g. do isplate,

- 180,80 kn od dana 01.01.2008. g. do isplate,

- 180,66 kn od dana 02.02.2008. g. do isplate,

- 323,98 kn od dana 01.03.2008. g. do isplate,

- 323,78 kn od dana 01.04.2008. g. do isplate,

- 323,58 kn od dana 01.05.2008. g. do isplate,

- 323,37 kn od dana 01.06.2008. g. do isplate,

- 323,17 kn od dana 01.07.2008. g. do isplate,

- 322,95 kn od dana 01.08.2008. g. do isplate,

- 322,74 kn od dana 01.09.2008. g. do isplate,

- 322,52 kn od dana 01.10.2008. g. do isplate,

- 322,30 kn od dana 01.11.2008. g. do isplate,

- 322,07 kn od dana 01.12.2008. g. do isplate,

- 321,84 kn od dana 01.01.2009. g. do isplate,

- 321,61 kn od dana 01.02.2009. g. do isplate,

- 321,37 kn od dana 01.03.2009. g. do isplate,

- 321,13 kn od dana 01.04.2009. g. do isplate,

- 320,89 kn od dana 01.05.2009. g. do isplate,

- 320,64 kn od dana 01.06.2009. g. do isplate,

- 320,39 kn od dana 01.07.2009. g. do isplate,

- 320,13 kn od dana 01.08.2009. g. do isplate,

- 319,87 kn od dana 01.09.2009. g. do isplate,

- 319,61 kn od dana 01.10.2009. g. do isplate,

- 319,34 kn od dana 01.11.2009. g. do isplate,

- 319,07 kn od dana 01.12.2009. g. do isplate,

- 318,79 kn od dana 01.01.2010. g. do isplate,

- 318,52 kn od dana 01.02.2010. g. do isplate,

- 318,23 kn od dana 01.03.2010. g. do isplate,

- 317,95 kn od dana 01.04.2010. g. do isplate,

- 317,65 kn od dana 01.05.2010. g. do isplate,

- 317,36 kn od dana 01.06.2010. g. do isplate,

- 317,06 kn od dana 01.07.2010. g. do isplate,

- 316,76 kn od dana 01.08.2010. g. do isplate,

- 316,45 kn od dana 01.09.2010. g. do isplate,

- 316,14 kn od dana 01.10.2010. g. do isplate,

- 315,82 kn od dana 03.11.2010. g. do isplate,

- 256,53 kn od dana 01.12.2010. g. do isplate,

- 256,25 kn od dana 01.01.2011. g. do isplate,

- 255,96 kn od dana 01.02.2011. g. do isplate,

- 255,67 kn od dana 01.03.2011. g. do isplate,

- 255,37 kn od dana 02.03.2011. g. do isplate,

- 255,07 kn od dana 01.04.2011. g. do isplate,

- 213,21 kn od dana 01.05.2011. g. do isplate,

- 212,94 kn od dana 01.06.2011. g. do isplate,

- 212,67 kn od dana 01.07.2011. g. do isplate,

- 171,13 kn od dana 01.08.2011. g. do isplate,

- 170,89 kn od dana 01.09.2011. g. do isplate,

- 170,65 kn od dana 01.10.2011. g. do isplate,

- 170,40 kn od dana 01.11.2011. g. do isplate,

- 170,16 kn od dana 01.12.2011. g. do isplate,

- 169,91 kn od dana 01.01.2012. g. do isplate,

- 169,66 kn od dana 01.02.2012. g. do isplate,

- 169,40 kn od dana 01.03.2012. g. do isplate,

- 169,15 kn od dana 01.04.2012. g. do isplate,

- 168,89 kn od dana 01.05.2012. g. do isplate,

- 168,62 kn od dana 01.06.2012. g. do isplate,

- 168,36 kn od dana 01.07.2012. g. do isplate,

- 168,09 kn od dana 01.08.2012. g. do isplate,

- 167,82 kn od dana 01.09.2012. g. do isplate,

- 167,55 kn od dana 01.09.2012. g. do isplate,

- 167,27 kn od dana 01.10.2012. g. do isplate,

- 167,00 kn od dana 01.11.2012. g. do isplate,

- 166,72 kn od dana 01.12.2012. g. do isplate,

- 166,43 kn od dana 01.01.2013. g. do isplate,

- 166,15 kn od dana 01.02.2013. g. do isplate,

- 165,86 kn od dana 01.03.2013. g. do isplate,

- 165,57 kn od dana 01.04.2013. g. do isplate,

- 165,27 kn od dana 01.05.2013. g. do isplate,

- 164,97 kn od dana 01.06.2013. g. do isplate,

- 164,67 kn od dana 01.07.2013. g. do isplate,

- 164,37 kn od dana 02.08.2013. g. do isplate,

- 164,06 kn od dana 01.09.2013. g. do isplate,

- 163,76 kn od dana 01.10.2013. g. do isplate,

- 163,44 kn od dana 01.11.2013. g. do isplate,

- 14,28 kn od dana 01.12.2013. g. do isplate,

- 14,23 kn od dana 01.01.2014. g. do isplate,

- 14,17 kn od dana 01.01.2014. g. do isplate,

- 14,12 kn od dana 01.02.2014. g. do isplate,

- 14,07 kn od dana 01.03.2014. g. do isplate,

- 14,02 kn od dana 01.04.2014. g. do isplate,

- 13,96 kn od dana 01.05.2014. g. do isplate,

- 13,91 kn od dana 01.06.2014. g. do isplate,

- 13,86 kn od dana 01.07.2014. g. do isplate,

- 13,80 kn od dana 01.08.2014. g. do isplate,

- 13,75 kn od dana 01.09.2014. g. do isplate,

- 13,70 kn od dana 01.10.2014. g. do isplate,

- 13,64 kn od dana 01.11.2014. g. do isplate,

- 13,59 kn od dana 01.12.2014. g. do isplate,

- 13,54 kn od dana 01.01.2015. g. do isplate,

- 13,48 kn od dana 01.02.2015. g. do isplate,

- 13,43 kn od dana 28.02.2015. g. do isplate,

- 13,37 kn od dana 01.04.2015. g. do isplate,

- 13,32 kn od dana 01.05.2015. g. do isplate,

- 13,27 kn od dana 01.06.2015. g. do isplate,

- 13,21 kn od dana 01.10.2015. g. do isplate,

koje do 31.12.2007.g. teku po stopi određenoj sukladno U. o visini stope zatezne kamate, zatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope (banke) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., OIB: …, (ulica), (poštanski broj) Z., da isplati tužiteljici D. D., OIB: …, (ulica) (poštanski broj) Z., po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iznos od 30.917,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 50,95 kn od dana 01.11.2008. g. do isplate,

- 55,00 kn od dana 01.01.2009. g. do isplate,

- 65,13 kn od dana 01.02.2009. g. do isplate,

- 69,49 kn od dana 01.03.2009. g. do isplate,

- 55,32 kn od dana 01.04.2009. g. do isplate,

- 57,44 kn od dana 01.05.2009. g. do isplate,

- 39,10 kn od dana 01.06.2009. g. do isplate,

- 23,50 kn od dana 01.07.2009. g. do isplate,

- 26,94 kn od dana 01.08.2009. g. do isplate,

- 35,79 kn od dana 01.09.2009. g. do isplate,

- 34,73 kn od dana 01.10.2009. g. do isplate,

- 26,19 kn od dana 01.11.2009. g. do isplate,

- 41,96 kn od dana 01.12.2009. g. do isplate,

- 53,40 kn od dana 01.01.2010. g. do isplate,

- 71,79 kn od dana 01.02.2010. g. do isplate,

- 66,84 kn od dana 01.03.2010. g. do isplate,

- 90,49 kn od dana 12.03.2010. g. do isplate,

- 85,12 kn od dana 01.04.2010. g. do isplate,

- 95,76 kn od dana 01.05.2010. g. do isplate,

- 167,13 kn od dana 01.07.2010. g. do isplate,

- 151,53 kn od dana 01.08.2010. g. do isplate,

- 192,30 kn od dana 01.09.2010. g. do isplate,

- 178,72 kn od dana 01.10.2010. g. do isplate,

- 150,49 kn od dana 03.11.2010. g. do isplate,

- 209,24 kn od dana 01.12.2010. g. do isplate,

- 302,33 kn od dana 01.01.2011. g. do isplate,

- 238,65 kn od dana 01.02.2011. g. do isplate,

- 262,16 kn od dana 01.03.2011. g. do isplate,

- 231,27 kn od dana 02.03.2011. g. do isplate,

- 236,26 kn od dana 01.04.2011. g. do isplate,

- 365,30 kn od dana 01.05.2011. g. do isplate,

- 373,76 kn od dana 01.06.2011. g. do isplate,

- 478,88 kn od dana 01.07.2011. g. do isplate,

- 432,28 kn od dana 01.08.2011. g. do isplate,

- 377,61 kn od dana 01.09.2011. g. do isplate,

- 370,99 kn od dana 01.10.2011. g. do isplate,

- 366,35 kn od dana 01.11.2011. g. do isplate,

- 390,74 kn od dana 01.12.2011. g. do isplate,

- 416,38 kn od dana 01.01.2012. g. do isplate,

- 418,53 kn od dana 01.02.2012. g. do isplate,

- 401,77 kn od dana 01.03.2012. g. do isplate,

- 410,45 kn od dana 01.04.2012. g. do isplate,

- 418,66 kn od dana 01.05.2012. g. do isplate,

- 406,29 kn od dana 01.06.2012. g. do isplate,

- 410,81 kn od dana 01.07.2012. g. do isplate,

- 403,97 kn od dana 01.08.2012. g. do isplate,

- 386,15 kn od dana 01.09.2012. g. do isplate,

- 405,52 kn od dana 01.09.2012. g. do isplate,

- 416,33 kn od dana 01.10.2012. g. do isplate,

- 412,92 kn od dana 01.11.2012. g. do isplate,

- 372,33 kn od dana 01.12.2012. g. do isplate,

- 407,43 kn od dana 01.01.2013. g. do isplate,

- 409,40 kn od dana 01.02.2013. g. do isplate,

- 395,05 kn od dana 01.03.2013. g. do isplate,

- 356,35 kn od dana 01.04.2013. g. do isplate,

- 355,60 kn od dana 01.05.2013. g. do isplate,

- 364,31 kn od dana 01.06.2013. g. do isplate,

- 380,37 kn od dana 01.07.2013. g. do isplate,

- 404,78 kn od dana 02.08.2013. g. do isplate,

- 392,68 kn od dana 01.09.2013. g. do isplate,

- 400,12 kn od dana 01.10.2013. g. do isplate,

- 408,59 kn od dana 01.11.2013. g. do isplate,

- 411,71 kn od dana 01.12.2013. g. do isplate,

- 421,17 kn od dana 01.01.2014. g. do isplate,

- 418,38 kn od dana 01.01.2014. g. do isplate,

- 407,40 kn od dana 01.02.2014. g. do isplate,

- 402,96 kn od dana 01.03.2014. g. do isplate,

- 404,21 kn od dana 01.04.2014. g. do isplate,

- 418,50 kn od dana 01.05.2014. g. do isplate,

- 428,92 kn od dana 01.06.2014. g. do isplate,

- 426,62 kn od dana 01.07.2014. g. do isplate,

- 436,57 kn od dana 01.08.2014. g. do isplate,

- 443,57 kn od dana 01.09.2014. g. do isplate,

- 439,93 kn od dana 01.10.2014. g. do isplate,

- 444,90 kn od dana 01.11.2014. g. do isplate,

- 445,97 kn od dana 01.12.2014. g. do isplate,

- 445,01 kn od dana 01.01.2015. g. do isplate,

- 445,07 kn od dana 01.02.2015. g. do isplate,

- 445,11 kn od dana 28.02.2015. g. do isplate,

- 445,18 kn od dana 01.04.2015. g. do isplate,

- 445,23 kn od dana 01.05.2015. g. do isplate,

- 445,29 kn od dana 01.06.2015. g. do isplate,

- 6.220,93 kn od dana 01.10.2015. g. do isplate,

koje do 31.12.2007.g. teku po stopi određenoj sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope (banke) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., OIB: …, (ulica) (poštanski broj) Z., da isplati tužiteljici D. D., OIB: …, (ulica), (poštanski broj) Z., po osnovi više obračunate preostale glavnice prilikom sklapanja Dodatku Ugovoru o kreditu broj … iznos od 16.206,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od od 01.10.2015.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., OIB: …, (ulica), (poštanski broj) Z., da tužiteljici D. D., OIB: …, (ulica), (poštanski broj) Z., nadoknadi troškove ovog parničnog postupka16.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 27.01.2022. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''.

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu cjelokupnog troška postupka, uključivo i troška žalbenog postupka, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to drugom sucu. U žalbi ističe kako je pri donošenju presude u pobijanom dijelu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud u utvrđenju činjeničnog stanja uopće nije uzeo u obzir sklopljeni Dodatak ugovoru o kreditu odnosno kao da tuženica nije dokazala da predmetna konverzija obuhvaća po tužiteljici zatražene razlike preplaćenih anuiteta. Početni kredit u CHF prestao je postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakve tražbine ni zahtjeva. Stoga tužiteljica više nema nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati. Potpisivanjem Dodatka ugovoru o kreditu izvršena je konverzija kredita, čime je tužiteljica prihvatila i priznala da joj je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava koje je do tada tužiteljica uplatila, pa tako i uplate po osnovi kamate. Nalaz i mišljenje vještaka je promašen i nepotreban jer namjera ugovornih stranaka nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope što se implicira provođenjem predmetnog vještačenja. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi ništetna. Ukazuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tzv. oglednom postupku broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. Stajalište prvostupanjskog suda prema kojem bi potrošač ujedno imao pravo na konverziju i pravo na povrat svih ili dijela preplaćenih svota koje su obuhvaćene konverzijom omogućilo bi potrošaču neosnovano ostvarivanje dvostruke koristi na štetu druge ugovorne strane.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženice, ističući da osnovanost kondemnatornog tužbenog zahtjeva proizlazi iz matematičkog izračuna kojim je utvrđeno da prilikom konverzije nisu poštivane kogentne zakonske odredbe te da tužiteljica kao potrošač nije dovedena u položaj u kojemu bi bila da nepoštenih odredaba inicijalnog ugovora o kreditu nije niti bilo, da zastara nije mogla nastupiti za njezino potraživanje i da iz niza pravomoćnih odluka drugostupanjskih sudova proizlazi da tužitelji, premda su sklopili dodatke ugovorima, imaju pravo potraživati preplaćeno kao i tužiteljica u ovom postupku. Predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, zahtijevajući i trošak žalbenog postupka.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) na koju u žalbi ukazuje tuženica jer presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te se presuda može ispitati.

5.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj … od … u dijelu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženice i otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, za utvrđenje ništetnosti odredaba Dodatka Ugovoru o kreditu broj … od …. i za isplatu iznosa od 18.971,65 kn na ime preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznosa od 30.917,35 kn po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i iznosa od 16.206,15 kn po osnovi više obračunate preostale glavnice prilikom sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu sa zateznim kamatama od … do isplate.

7. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužiteljica i tuženica (datum) zaključile Ugovor o kreditu broj … na iznos od 48.150,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s rokom otplate od 25 godina, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.

7.1. Utvrđeno je i da su stranke (datum) zaključile Dodatak Ugovora o kreditu broj … na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.; dalje ZID ZPK), kojim su odredbe Ugovora o kreditu izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice te postigle sporazum o raspolaganju preplatom.

8. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno je utvrđeno da je tuženica zaključujući ugovore o kreditima koristila u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je kamatne stope mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredaba. Ta presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 58/13. i 41/14.; dalje ZZP/07), a na temelju odredbe čl. 138.a istog Zakona odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužiteljice utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

10. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno je i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i protivno odredbama ZZP/07, te odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.; dalje ZOO), zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

11. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

12. U tom pravcu pravilno je prvostupanjski sud odluku u postupku utemeljio i na individualizirano utvrđenim relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni ugovor o kreditu, pri tome pravilno smatrajući neosnovanim navode tuženice da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarala o spornoj odredbi, odnosno da su joj objašnjene pravne posljedice ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Naime, ugovaranje promjenjive kamatne stope i odabir valute u kojoj će se kredit uzeti, kao ni odluka hoće li se kredit uzeti ili ne pod ponuđenim uvjetima banke, ne znači da je postojala mogućnost pregovaranja, a sama ugovorna odredba kojom se na takav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i glavnica kredita veže za valutu CHF prosječnom potrošaču je nerazumljiva te nepoštena i ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na rizik vezan uz takav način ugovaranja kamatne stope i uz valutnu klauzulu u CHF. Prosječnom potrošaču, kakvim se može okarakterizirati i tužiteljica, nije bio poznat rizik tečaja CHF, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF.

13. U odnosu na prigovor tuženice u pogledu činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužiteljica pristala, pa tuženica nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se da takvo stajalište tuženice nije pravilno te je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Suda Europske unije. Naime, navedeni sud je u predmetu C-118/17 D. od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti s odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43).

14. Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. Dakle, činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi kako je pojašnjeno u ranijem dijelu obrazloženja, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.

16. U konkretnom slučaju je provedenim vještačenjem jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos preplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužiteljice niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj.

17. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je u obrazloženju svoje odluke naveo da: "… bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima …". Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženice u odnosu na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužiteljice kao potrošača, nije osnovan.

18. Isto tako, kondemnatorni dio pobijane presude nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, jer konverzijom nije nestao pravni interes za utvrđenje djelomične ništetnosti iz temeljnog ugovora o kreditu i da u konkretnom slučaju nije riješeno pitanje preplaćenih anuiteta na ime promjenjive ugovorne kamate i valutne klauzule, jer je financijskim vještačenjem utvrđeno koliko je tužiteljica anuitetno preplatila tuženici na ime ugovorne kamate i tečaja zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, aneksom temeljnog ugovora o kreditu nije riješeno pitanje reparacije potrošača uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Intencija u čl. 19.b i čl. 19.c ZID ZPK bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba. Unatoč provedenoj konverziji vještak je utvrdio da postoje preplaćeni iznosi koji konverzijom nisu riješeni, odnosno ukalkulirani u namirenje budućih obroka kroz anuitete u EUR i valutnoj klauzuli u EUR.

19. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 10. rujna 2021. broj: 6. Su: 7/2021-14 potrošač ima pravo na restituciju u slučaju konverzije ugovora o kreditu, s time da se u žalbi neutemeljeno ponavlja da bi sklapanjem sporazuma o konverziji prestala sva potraživanja tužiteljice i uspostavljena ravnoteža između stranaka.

20. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer, iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 D. protiv E. B. H. Z. od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka, što ovdje nije slučaj, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud Europske unije je presudom C-118/17 utvrdio da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.

21. Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

22. Treba ukazati i na odluku Suda Europske unije u predmetu broj C-19/20 iz koje proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj prihvatio konverziju kojom je ovdje izvršeno samo ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom EUR.

23. Dakle, iako tuženica u žalbi tvrdi da je sklapanjem Dodatka osnovnog ugovora dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz čl. 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15. i 102/15.; dalje ZPK) i da konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, gubi iz vida da je kod tužiteljice utvrđena preplata, koja se u skladu s odredbom čl. 19.c st. 1. toč. 5. alineja 1. ZPK mogla koristiti za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta preplata u cijelosti ne iskoristi, zbog čega tuženica neutemeljeno i u žalbi brani tezu da su sklapanjem Dodatka Ugovoru sporne odredbe osnovnog Ugovora suglasnom voljom ugovornih stranaka stavljene izvan snage i da iste ne proizvode nikakve obveze, ni ugovorne, a ni izvanugovorne, s obzirom da je predmet ove parnice pravo tužiteljice na restituciju sukladno pravilima o posljedicama djelomične ništetnosti iz čl. 323. st. 1. ZOO.

24. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je u toč. I. i II. izreke utvrdio ništetnim dijelove odredaba toč. 1., 4., 5., 6., 7. i 12. Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, određujući da dijelovi tih odredaba ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

25. U toč. III. izreke prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim i dijelove odredaba Dodatka Ugovoru o kreditu od 28. prosinca 2015. s obrazloženjem da cilj ZID ZPK nije bio obeštetiti tužiteljicu kao potrošača niti je taj Zakon vršio obeštećenje korisnika kredita u CHF na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o valuti CHF i kamati na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je cilj bio izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u EUR. Time je izračun konverzije kredita do 30. rujna 2015. napravljen uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti CHF i o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke pa je predmet konverzije bila valutna klauzula kao valjana te su primijenjene iste nepoštene kamatne stope koje se mijenjaju jednostranom odlukom banke baš kao i u kreditima u CHF, dok se nakon 30. rujna 2015. otplata kredita nastavlja uz primjenu valutne klauzule sada u valuti EUR i s novom definiranom kamatnom stopom koja iznosi 5,41 % i koja je ponovno određena od strane tuženice po principu "uzmi ili ostavi". Tužiteljica nije imala nikakvu mogućnost pregovara o ponuđenom Dodatku Ugovoru jer bi prigovorom na bilo koji aspekt Dodatka Ugovoru i nepotpisivanjem istoga ostala bez provedbe konverzije, zbog čega su utvrđeni ništetnim dijelovi odredaba Dodatka Ugovoru o kreditu od 28. prosinca 2015. jer je i njime došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

26. U vezi s pitanjem ništetnosti odredaba dodataka ugovoru o kreditu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. na postavljeno pravno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?" odgovorio: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.".

27. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje ništetnosti dijelova odredaba Dodatka Ugovoru o kreditu od 28. prosinca 2015. zaključenog između predmetnih stranaka je neosnovan, zbog čega je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. III izreke i odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

28. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje za financije i poreze i procjenu vrijednosti društva mr. sc. D. A., dipl. oec. utvrdio da je tužiteljica tijekom otplate kredita s osnove jednostrano promjenjive kamatne stope preplatila kredit u iznosu od 18.971,65 kn, a s osnove valutne klauzule preplatila iznos od 30.917,35 kn, koji iznosi su joj i dosuđeni s pripadajućim zateznim kamatama. Utvrđujući da je tuženica prilikom provođenja konverzije trebala tužiteljici priznati glavnicu kredita po početnom otplatnom planu i početnom tečaju na dan konverzije u iznosu od 163.639,78 kn, a da je tuženica prilikom konverzije utvrdila da nedospjela glavnica kredita iznosi 179.847,85 kn, tuženica je tužiteljici obračunala veću glavnicu kredita u iznosu od 16.207,07 kn na koju preplatu tužiteljica ima pravo, zbog čega joj je taj iznos i dosuđen na ime više obračunate nedospjele glavnice kredita.

29. Međutim, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredaba nije vodio računa o iznosu preplate koji je tužiteljici priznat prilikom konverzije kredita, a koji iznos proizlazi iz sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu.

30. Iz Dodatka Ugovoru o kreditu od (datum) proizlazi da ukupni iznos preplate iznosi 1.606,47 EUR, koji će se koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka na način da se kod plaćanja budućih anuiteta iznos 50 % dospjelog anuiteta namiruje preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu za isplatu nije vodio računa o utvrđenom iznosu preplate na temelju konverzije kao odlučnoj činjenici.

31. Naime, ako bi bilo utvrđeno da je iznos preplate iz konverzije iskorišten u otplati budućih mjesečnih anuiteta, kako to proizlazi iz sadržaja Dodatka Ugovoru o kreditu, tada je taj iznos potrebno uračunati u preplaćeni iznos na temelju ništetnih ugovornih odredaba prema pravilima o uračunavanju iz čl. 172. ZOO.

32. Budući da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o zahtjevu za isplatu nije vodio računa o Dodatkom Ugovoru o kreditu utvrđenoj preplati niti je u tom smislu dao odgovarajući nalog vještakinji, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno te je na temelju čl. 370. ZPP trebalo ukinuti presudu u toč. IV., V. i VI. izreke kao i u odluci o troškovima postupka u toč. VII. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

33. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje sukladno prethodno iznesenom, utvrditi je li iznos preplate iskorišten za daljnju otplatu prema Dodatku Ugovoru o kreditu, nadopuniti vještačenje primjenom čl. 172. ZOO, dakle primjenom pravila o uračunavanju, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu za isplatu i troškovima cijelog postupka pa i o troškovima nastalim u povodu žalbe tuženice (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zadru 25. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.