REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2335/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EDING d.o.o. za građenje i opremanje objekata, Zagreb, Froudeova 9, OIB 04662316393, kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Jurić, odvjetnica iz Zagreba, Harambašićeva 37, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO OBITELJI, BRANITELJA I MEĐUGENERACIJSKE SOLIDARNOSTI, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 6, OIB 53431003303, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/4, radi isplate iznosa od 26.445,97 eur, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2768/2023-16 od 10. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2768/2023-16 od 10. travnja 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi iznos od 10.931,24 eur.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2768/2023-16 od 10. travnja 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi iznos od 13.857,73 eur i zatezne kamate na iznose obuhvaćene u točki I. izreke te u točki III. izreke i sudi:

II.a Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 13.857,73 eur sa zateznim kamatama.

II.b Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 11.066,24 eur koje teku na iznos od 2.153,01 eur od 31. prosinca 2014. i na iznos od 8.913,23 eur od 13. ožujka 2015. pa sve do 31. srpnja 2015. na oba navedena iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a odbija kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata po stopi višoj od navedene.

II.c Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 14.901,91 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.090,80 eur, a odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.623,47 eur.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eur.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2768/2023-16 od 10. travnja 2024. u točki II. izreke i tužba odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade materijalne štete iznos od 24.788,97 eura sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, i to:

- na iznos od 8.913,23 eura od 13.03.2015. pa do isplate,

- na iznos od 150,69 eura od 31.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.002,32 eura od 31.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 13.722,73 eura od 30. travnja 2016. pa do isplate,

sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime zateznih kamata radi zakašnjenja pri plaćanju I. privremene situacije iznos od 111,48 eura sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, uroku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu 14.901,91 eura zajedno sa zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 10. travnja 2024. kao dana donošenja presude pa do isplate sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 2.643,62 eura.“

2. Tuženik osporava pravilnost pobijane presude zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud „apsolutno propustio ocijeniti personalne dokaze odnosno dokaze provedene saslušanjem svjedoka....“ koji su se izjasnili o odlučnoj činjenici prihvata ponuđenog idejnog rješenja tužitelja u smislu alternativnog prilaza gradilištu na način da je isto ponuđeno rješenje prihvatljivo te da još samo trebao načinili aneks ugovora o izvođenju radova uređenjem ulaznog prostora poslovnog objekta gdje su se trebali izvoditi radovi. Sud nije dao razloge „zašto nije poklonio vjeru suglasnim izjavama svjedoka“ i nije provedene dokaze ocijenio savjesno i brižljivo. Tužitelj je mogao nakon prosvjeda branitelja koji je započeo tražiti raskid ugovora prije i nakon isteka važenja ugovora, a nije tako postupio već je „kupovao“ vrijeme i tuženika držao u zabludi pregovarajući o novoj organizaciji iako je tuženik sve dogovorio sa Zagrebačkom bankom oko alternativnog pristupa gradilištu. Tužitelj je aktivno sudjelovao u pregovorima sa Zagrebačkom bankom i sa žaliteljem oko alternativnog plana organizacije gradilišta. Kako je tužitelj bez valjanog razloga odustao od izvođenja radova žalitelj je bio prisiljen ugovor raskinuti. Osim toga navodi da je ugovorom bila ugovorena mogućnost produljenja roka izvođenja radova i da iako je ugovoren rok završetka radova da to dovodi u pitanje ocjenu suda da je rok bitan sastojak ugovora. Sud je nepravilno primijenio odredbu čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 141/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao po čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu izmakle koristi zbog toga jer nije uspio izvesti ugovorene obrtničke radove na uređenju ulaznog prostora poslovnog objekta na adresi u Zagrebu, Savska 66 za koje je radove s Ministarstvom branitelja sklopio ugovor 13. listopada 2014. i povrata sredstava naplaćene bankarske garancije koja je tuženik naknadno naplatio nakon jednostranog raskida Ugovora neposredno prije isteka garancije kao i isplate troškova koje je tužitelj imao u vezi s ispunjenjem ugovora te premalo i sa zakašnjenjem podmirene privremene situacije, a visine navedenih iznosa utvrđene su vještačenjem i stranke nisu imale primjedbi na tako utvrđene iznose. Ono što je sporno kako iz razloga obrazloženja pobijane presude tako i iz žalbenih navoda su primjena prava, odnosno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda tako i činjenične tvrdnje žalitelja o tijeku događanja prilikom ispunjenja sklopljenog ugovora, odnosno nemogućnosti njegovog ispunjenja zbog prosvjeda branitelja koji je započeo nakon sklapanja ugovora i trajao cijelo vrijeme trajanja kao što je trajao i u vrijeme postupka osiguranja dokaza odnosno provođenja vještačenja vještaka zaštite na radu koncem 2015. godine.

7. Pobijana presuda djelomično je donesena pogrešnom primjenom odredbi materijalnog prava koje se odnose na nemogućnost ispunjenja obveze, a prilikom odlučivanja o zahtjevu prvostupanjski je sud propustio na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijeniti odredbe o učincima nemogućnosti ispunjenja za koje ne odgovara nijedna strana. Iako nije od značaja za ishod postupka osnovano žalitelj navodi da ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, a s obzirom na nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara nijedna strana, raskid ugovora ne predstavlja odlučnu činjenicu za odlučivanje o zahtjevu tužitelja.

8. Odlučujući u točki II. izreke pobijane odluke o zahtjevu za isplatu iznosa od 111,48 eur s osnove zateznih kamata radi zakašnjenja pri plaćanju I. privremene situacije prvostupanjski je sud odlučivao o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno. Ovo stoga što je po navedenom zahtjevu pravomoćno odlučeno ranijom presudom P-1295/2016 u točki II. izreke i protiv navedene presude tuženik nije podnio žalbu i drugostupanjski sud nije u rješenju Pž-902/2023 odlučivao o navedenom zahtjevu. Prema tome u tom je dijelu prvostupanjska presuda zahvaćena žalbenim razlogom iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP-a na koji drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je sukladno odredbi čl. 369. st. 2. ZPP-a prvostupanjsku presudu u točki II. izreke valjalo ukinuti i tužbu odbaciti.

9. U odnosu na zahtjeve o kojima je odlučio u točki I. izreke pobijana odluka sadrži valjane i jasne razloge, ali je donesena nepravilnom primjenom odredbi materijalnog prava. Prvostupanjski je sud valjano utvrdio odlučne činjenice o okolnostima koje su dovele do nemogućnosti ispunjenja ugovora od strane ugovornih strana, posebice od tužitelja. Nije, isto tako, sporno niti žalitelj osporava da je tužitelj isporučio potrebnu opremu u skladište tuženika u Jastrebarskom i da je tuženik podmirio iznos prve privremene situacije, ali ne u potpunosti kako je utvrđeno vještačenjem te da je podmirio premiju osiguranja osiguratelju za osiguranje gradilišta kako je ugovoreno i predstavljalo je tužiteljevu ugovornu obvezu. Nije sporno niti da je žalitelj neposredno prije isteka garancije, a nakon ugovorenog roka završetka radova garanciju podnio na naplatu i naplatio u utuženom iznosu. Ono što je sporno je je li uslijed prosvjeda branitelja, učinke kojeg žalitelj umanjuje, došlo do nemogućnosti ispunjenja na strani ugovornih strana, odnosno prvenstveno na strani žalitelja s obzirom na to da je njegova obveza bila omogućiti nesmetan prilaz mjestu izvođenja radova. Protivno žalbenim navodima u kojima žalitelj primarno ukazuje na iskaze tajnice u Ministarstvu branitelja i drugih zaposlenika da se ništa bitno nije dogodilo i da je tužitelj svojevoljno, jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja odustao od izvođenja radova zbog čega je žalitelj i „morao“ raskinuti ugovor i naplatiti garanciju kao i da je sve „dogovorio“ sa Zagrebačkom bankom oko alternativnog pristupa gradilištu, suprotno proizlazi iz provedenih dokaza vještačenjem vještaka zaštite na radu i iskaza nekih svjedoka. Vještak zaštite na radu nakon održanog očevida 2. studenog 2015., više od godinu dana nakon početka prosvjeda, (t. 8.7. obrazloženja prvostupanjske presude) određeno navodi u svojem mišljenju da investitor nije izvršio svoju zakonsku i ugovornu obvezu i osigurao plan izvođenja radova, nije imenovao koordinatora II za zaštitu na radu i nije prijavio gradilište inspekciji rada, a raspored postavljenih šatora ne omogućuje izvođaču osiguranje minimalnih uvjeta za formiranje gradilišta sukladno Zakonu o zaštiti na radu. Nema niti jednog dokaza o navodno postignutom dogovoru tuženika sa Zagrebačkom bankom oko alternativnog pristupa i formiranja gradilišta sukladno Zakonu. Tuženik nije ekskulpiran nastalim prosvjedom branitelja u zakonitom postupanju i tvrdnjama da se ustvari ništa nije dogodilo i da je tužitelj bio taj koji je trebao zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora. Tvrdnje o pregovorima kojima je ostvaren znatan napredak da se načini aneks ugovora su nedokazane, a tuženik je štoviše naplatio garanciju iako tvrdi da aneks ugovora samo što nije potpisan. Cijela situacija koja se događala nije upućivala na idilično stanje na kojem je tužitelj trebao izvoditi ugovorene radove. Međutim, i žalitelj navodi da je tužitelj nastojao iznaći načina da se započne s radovima.

10. Protivno žalbenim navodima tužiteljevo ispunjenje obveze izvođenja ugovorenih radova postalo je nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti koji se prema utvrđenom činjeničnom stanju u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti niti ih je mogla spriječiti izbjeći ili otkloniti i za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana u smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZOO-a. Posljedično, ugasila se obveza tužitelja izvesti ugovorene radove. Međutim, kako je i nakon započetog prosvjeda tužitelj dobavio potrebne uređaje i opremu koje je isporučio na skladište žalitelju imao je pravo i naplatiti te troškove kao i druge troškove koji se odnose na osiguranje. Ponašanje žalitelja, protivno žalbenim navodima, bilo je nakon što je nastupila nemogućnost ispunjenja zbog prosvjeda branitelja zbog čega žalitelj nije udovoljio zakonskim obvezama prema Zakonu o zaštiti na radu, protivno načelu savjesnosti i poštenja, dužnosti ispunjenja obveze, zabrane prouzročenja štete, zabrane zlouporabe prava i dužnosti ispunjenja obveze. Dakle, iako su stranke, kako to i sam žalitelj navodi, nastojale iznaći neko rješenje koje bi omogućilo zakonit početak radova, to nisu uspjele. Cijelo to vrijeme postojala je nemogućnost ispunjenja te je bespredmetno govoriti o raskidu ugovora, odnosno je li ili nije i kako je pojedina strana raskinula ugovor. Kako se zbog navedene nemogućnosti ispunjenja ugasila obveza i jedne i druge strane osim već navedenog djelomičnog ispunjenja, žalitelj je neosnovano stekao iznos naplaćen po garanciji kojeg je u obvezi vratiti prema odredbi čl. 373. st. 1. ZOO-a. Prvostupanjski je sud, iako to žalitelj ne navodi u žalbi, propustio utvrđene činjenice i provedene dokaze tumačiti uz primjenu zakonskih odredaba koje se odnose na nemogućnost ispunjenja. Osim toga, odredba čl. 208. ZOO-a propisuje da obveza prestaje kad njezino ispunjenje postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara. Primjenjujući navedenu odredbu uz ranije navedenu odredbu čl. 373. st. 1. ZOO-a na nesporne odlučne činjenice proizlazi da je žalitelj u obvezi vratiti tužitelju neplaćeni dio isporučene opreme, premiju plaćene police osiguranja kao i nezakonito naplaćen iznos garancije. Međutim, žalitelj nije u obvezi naknaditi tužitelju izmaklu korist u visini koju je utvrdio financijski vještak iz razloga jer se zbog nemogućnosti ispunjenja za koje nisu odgovorne ugovorne strane ugasila žaliteljeva obveza. Tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate od kad je žalitelj pao u zakašnjenje, ali po stopi u ostalim odnosima.

11. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. S obzirom na to da je tuženik djelomično uspio u parnici o troškovima je odlučeno prema odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) u granicama podnesenog zahtjeva i prema vrijednosti boda u vrijeme zaključenja glavne rasprave te uzevši u obzir vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi. Tuženikovi troškovi potrebni za vođenje parnice prema podnesenom zahtjevu za naknadu troškova podnesenog tijekom postupka i nadopunjenog na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava (list 846. i 975. spisa), a prema Tbr. 52. st. 3. OT odnose se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 331,80 eur (Tbr. 8/1 OT), podnesak 20. ožujka 2017. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 8/3 OT), zastupanje 11. travnja 2017. u iznosu od 331,80 eur (Tbr. 9/1 OT), podnesak 4. svibnja 2017. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 8/3 OT), ročište 9. srpnja 2017. u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 9/2 OT), zastupanje 14. studenog 2017. u iznosu od 331,80 eur (Tbr. 9/1 OT), zastupanje 23. veljače 2018. u iznosu od 331,80 eur (Tbr. 9/1 OT), zastupanje 27. svibnja 2018. u iznosu od 331,80 eur (Tbr. 9/1 OT), zastupanje 24. rujna 2018. u iznosu od 331,80 eur (Tbr. 9/1 OT), zastupanje 29. rujna 2021. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/5 OT), ročište 20. siječnja 2022. u iznosu od 331,80 eur (Tbr. 9/1 OT), ročište 24. veljače 2022. u iznosu od 331,80 eur (Tbr. 9/1 OT), ročište 19. listopada 2022. u iznosu od 331,80 eur (Tbr. 9/1 OT), podnesak 21. studenog 2022. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 8/3 OT), ročište 11. studenog 2022. u iznosu od 331,80 eur (Tbr. 9/1 OT), podnesak 21. lipnja 2023. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 8/3 OT), zastupanje 14. prosinca 2023. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9/1 OT), zastupanje 23. siječnja 2024. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9/1 OT) podnesak 8. veljače 2024. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8/1 OT), zastupanje 1. ožujka 2024. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9/1 OT), žalba 24. travnja 2024. u iznosu od 625,00 eur (Tbr. 10/1 OT), ili ukupno 6.683,84 eur. S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici i s obzirom na to da je tuženik u većoj mjeri uspio u parnici, koji uspjeh odgovara 16,32% ukupnih troškova kad se njegov uspjeh od 58,16% odbije od tužiteljevog uspjeha od 41.84%, tuženiku pripada od navedenih ukupno 6.683,84 eur iznos od 1.090,80 eur. Kako je tuženik podnio ukupan zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 8.714,27 eur valjalo je kao neosnovan odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 7.623,47 eur. Isto tako tužiteljev zahtjev za naknadu troškova kojeg je prvostupanjski sud prihvatio u točki III. izreke u iznosu od 14.901,91 eur valjalo je odbiti u cijelosti zbog primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke. Isto tako odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu jer tužitelj nije uspio u parnici u većoj mjeri.

12. Sukladno odredbi čl. 368. st. 2., čl. 373. t. 3., čl. 369. st. 2. ZPP-a presuđeno je i riješeno kao u izreci.

Zagreb, 25. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-30869-8523d

Kontrolni broj: 0b6f6-9b1d9-905f8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.