Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2869/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz S., OIB:…, zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G.&Š., protiv tuženika U. o. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Ž. E., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pn-93/21-23 od 14. travnja 2023., dana 24. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pn-93/21-23 od 14. travnja 2023.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Tuženiku U. o. d.d., Z., OIB:…, se nalaže da isplati tužitelju J. J., iz S. OIB:…, iznos od: - 5.649,80 kuna/749,86 EUR (na ime naknade imovinske štete, šteta na vozilu), zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 25.05.2021. godine pa do isplate, - te da tužitelju naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem 3 polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju J. J. iz S., da tuženiku U. o. d.d. Z. na ime parničnog troška naknadi iznos od 573,17 EUR1 / 4.318,55 kn, u roku od 15 dana, zajedno sa zateznim zakonskim kamatama tekućim od 14. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok se tuženik odbija se preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 684,34 EUR."
2.Protiv navedene presude žali se tužitelj iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim razlozima uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba tužitelja je neosnovana.
5.Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuje tuženik te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
6.Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka razumljiva i jasna, nije u suprotnosti s obrazloženjem, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, slijedom čega je pobijani dio presude moguće ispitati.
7.Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su, suprotno žalbenim navodima tužitelja ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
8.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovom vozilu pretrpljene u štetnom događaju 7. svibnja 2021., kada je u prometnoj nezgodi vozilo oštećeno od strane radnog stroja, bagera C. reg. oznake VK…, vlasništvo trgovačkog društva A. d.o.o. V..
9.Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:
- da je tužitelj vlasnik osobnog automobila marke "A. A." registarske oznake i broja ŽU…broja šasije W…,
- da se dana 07. svibnja 2021. oko 13:40 sati dogodila se prometna nesreća u S., u ulici …, a u kojoj je sudjelovao radni stroj bager C. registarske oznake i broja VK… u vlasništvu trgovačkog društva A. d.o.o. V., kojim je upravljao M. Š. i osobni automobil u vlasništvu tužitelja, kojim je upravljao tužitelj,
- da je radni stroj – bager bio kod tuženika osiguran policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 260815656
- da su u tijeku nastanka štetnog događaja vršeni radovi na izlazu iz mjesta S., te da je promet reguliran ručno,
- da je na licu mjesta M. Š. priznao odgovornost za nastali štetni događaj te je isti s tužiteljem i sastavio, te potpisao Europsko izvješće o prometnoj nesreći,
- da je na osobnom automobilu u vlasništvu tužitelja je nastala šteta,
- da je tužitelj pozvao tuženika da mu naknadi nastalu štetu, što je tuženik to odbio,
- da je strojarski vještak utvrdio visinu štete na osobnom automobilu tužitelja u iznosu od 5.649,80 kn
- da iz nalaza i mišljenja prometno-strojarskog vještaka proizlazi kako se radni stroj nalazio na cesti, da je obavljao radove te da je prilikom obavljanja tih radova vršena rotacija kupole radnog stroja, temeljem kojih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je u trenutku nastanka štete radni stroj korišten upravo kao radni stroj, a ne kao prijevozno sredstvo te da u takvoj situaciji ne postoji osigurateljevo pokriće po polici obveznog osiguranje od automobilske odgovornosti.
Stoga je sud prvog stupnja prihvatio osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10.Pobijana presuda je i po stavu ovog drugostupanjskog suda pravilna i zakonita, ali iz razloga koji slijede.
11.U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje naknadu imovinske štete od ovdje tuženika kao osiguratelja tužiteljeva vozila po polici obveznog automobilskog osiguranja, dakle, svoj zahtjev temelji na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, dalje ZOOP).
12.Odredbom čl. 22. st. 1. ZOOP je propisano da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju o odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećena stvari. Dakle, tužitelj ima pravo na temelju police obveznog automobilskog osiguranja tražiti od tuženika samo štetu koja je nastala uporabom vozila i opseg odgovornosti se procjenjuje prema odredbama ZOOP. Uporaba vozila prema ZOOP ne podrazumijeva bilo kakvu uporabu vozila, već uporabu radi ostvarenja osnovne svrhe motornih vozila, a to je prijevoz i kretanje. Taj pojam ne treba tumačiti restriktivno pa taj pojam uporabe vozila uključuje i korištenje koje je povezano s osnovnom uporabom vozila pa tako i parkiranje, stajanje u koloni i slične povezane stvari. Međutim, u predmetnom slučaju je šteta nastala kada je kran koji je sastavni dio vozila tužitelja u funkciji radnog stroja oštetio automobil tužitelja. Takva uporaba vozila prema shvaćanju ovog suda ne potpada pod doseg pojma uporaba vozila iz čl. 22. ZOOP.
13.Svrha obveznog osiguranja u prometu je omogućavanje obeštećenja sudionicima u prometu od šteta povezanih s prometnim nesrećama. Pri tome se ne treba uzeti da je bilo kakva šteta povezana s motornim vozilima automatski pokrivena takvom policom, već samo ona koja je u širem smislu povezana s osnovnom svrhom motornih vozila, a to je prijevoz osoba i stvari. Druge djelatnosti i svrhe koje se ispunjavaju motornim vozilima, pa tako i iskrcavanje robe kranom koji je sastavni dio vozila ne spadaju pod opseg obveznog osiguranja u prometu.
14.Obveza je suda tumačiti pravne propise u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. U tom smislu se ukazuje i na praksu Suda Europske unije u predmetu C-514/16, u kojoj presudi je sud zauzeo shvaćanje da u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti valja tumačiti na način da pojam "upotreba vozila" ne obuhvaća situaciju u kojoj je radni stroj sudjelovao u nezgodi ako njegova glavna funkcija u trenutku nastanka te nezgode nije bila funkcija prijevoznog sredstva, nego funkcija radnog stroja.
U toj presudi Sud Europske unije obrazlaže da pojam upotreba vozila" nije ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, to jest na upotrebu na javnom putu, nego se odnosi i na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom, ali i da se, kada je riječ o vozilima koja su, poput predmetnog, namijenjena tomu da ih se, osim za njihovu uobičajenu upotrebu kao prijevoznog sredstva, u određenim okolnostima upotrebljava i kao radne strojeve, valja odrediti je li se pri nastanku nezgode u kojoj je sudjelovalo takvo vozilo ono upotrebljavalo ponajprije kao prijevozno sredstvo, u kojem slučaju ta upotreba može biti obuhvaćena pojmom "upotreba vozila" ili kao radni stroj, u kojem slučaju predmetna upotreba ne može biti obuhvaćena tim pojmom.
15.U ovopredmetnom slučaju je bager u trenutku nastanka štetnog događaja korišten kao radni stroj, a ne kao prijevozno sredstvo, pa je u tom smislu takva uporaba vozila prema shvaćanju ovog suda ne potpada pod doseg pojma uporaba vozila iz čl. 22. ZOOP.
16.Stoga suprotna tumačenja tužitelja koja iznosi u žalbi nisu osnovana.
17.Obzirom na konkretne okolnosti slučaja, neodlučna je za ishod postupka tvrdnja tužitelja da bi predmetni radni stroj predstavljao opasnu stvar i to iz razloga jer za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15, 114/22, 156/22- nastavno ZOO/05), a to je konkretno trgovačko društvo A. d.o.o. V..
18.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita, donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP te pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a koju odluku tužitelj pobija samo posljedično, obzirom na pobijanje odluke o glavnom zahtjevu.
Budući ovom drugostupanjskom odlukom uspjeh stranaka u sporu nije izmijenjen, neosnovani su njegovi žalbeni navodi glede odluke o troškovima parničnog postupka.
19.Slijedom svega iznesenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.
20.Budući tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.
U Zagrebu 24. lipnja 2024.
Sutkinja:
Vlasta Mrzljak, v.r.
